Intervju s Bogom

petak , 10.04.2009.


Fratar: Faljen Isus i Marija!

Bog: Uvijeke bio faljen!

Fratar: Inače, koji ti se pozdrav više sviđa: „Hvaljen Bog!“ ili „Hvaljen Isus i Marija!“ ?

Bog: Pa, svejedno mi je, dok god želiš dobro onome koga pozdravljaš!

Fratar: Neću te ni pitati koju glazbu slušaš i za koji klub navijaš, nema smisla, jel' da?

Bog: Gle, ako me ne pitaš, neću ti ni odgovoriti!
Uostalom, Dinamo i Hajduk se već toliko mrze da sam odavno prestao pratiti 1. Hrvatsku ligu! sretan

Fratar: Ajmo mi počet s ovim našim intervjuom, može?

Bog: Ajd, može!

Fratar: Započnimo s jednim „lakšim“ pitanjem – o Duhu Svetome.
U današnje vrijeme mnogi kažu da imaju Duha Svetoga i da su vođeni Njime i da znaju što On hoće od njih, itd.
Tko (ili što) je Duh Sveti, kako djeluje i kako se očituje u životu jednom normalnog vjernika?


Bog: Pa, iako sve već piše u Svetom Pismu, znam da ljudi više ne mare za to jer su citati iz Biblije toliko puta krivo upotrebljavani i zlorabljeni da su izgubili svoju istinsku vrijednost. Zato se neću ponavljati i neću citirati Bibliju, jer je sve već tamo rečeno. Probat ću na vaš način odgovoriti na ova pitanja.

Da se poslužim katekizmom; Duh Sveti je treća božanska Osoba. Ovdje broj „tri“ ne znači da je po važnosti na trećem mjestu, već znači da je jedna od tri božanske Osobe – dio Trojstva.
On se često definira kao Tješitelj, Nadahnitelj, Odvjetnik, Onaj koji uvodi vjernika u Istinu, Branitelj, Onaj koji moli za vjernika (i umjesto njega).

Tko ima Duha Svetoga?
Pa, svaki onaj koji je kršten! Dakle, i malo dijete od 2 godine, ako je kršteno, „ima“ Duha Svetoga. U još savršenijem obliku „posjeduju“ Duha Svetoga oni koji su kršteni, krizmani i primili Svetu Pričest! Tako da, vidiš i sam, nitko ne može biti bolji od drugih u „posjedovanju“ Duha, niti itko može „zavrijediti“ Duha svojim zaslugama!
Istina je da netko može biti više ili manje svjestan da je Duh prisutan u njegovom životu, ali to ne utječe na „posjedovanje“ Duha Svetoga!

Kako se očituje Duh Sveti u životu vjernika?
Osim već poznatih Sedam darova Duha Svetoga, postoje i izvanredni darovi Duha koji se u današnje vrijeme shvaćaju kao nešto spektakularno i posebno i što neki koriste da sebe istaknu kao vjernici „prve klase“! Duha Svetoga ne treba očekivati da će se u plamenim jezicima pojaviti iznad glava vjernika kako bi postali Superman-i…
Duh Sveti djeluje puno „tiše“ i puno poniznije - skoro neprimjetno! On je prisutan u svakoj molitvi (kakva god ona bila). Prisutan je, na poseban način, kada vjernik čita i meditira Sveto Pismo. On je onaj koji potiče na molitvu, koji potiče na činjenje dobra, koji ulijeva hrabrost i snagu za svakodnevni život, koji daje dar savjeta, znanja, mudrosti, poniznosti, koji pomaže tumačiti i prosuđivati. On je puno bliži i prisutniji u životu vjernika nego što se misli. I, naravno, na poseban način je prisutan u sakramentima! Tako da onaj tko ima dar jezika, bilokacije, levitacije, itd., nije jedini koji „ima“ Duha Svetoga, dapače, darovi Duha Svetoga koji imaju svi kršteni nisu ni izbliza slični ovima!

Još nešto, što je malo teže za objasniti, a tiče se Trojstva. Nas Trojica uvijek djelujemo zajedno, jer smo Jedno i što god čini jedna osoba iz Trojstva, to čine sve tri osobe. Samo što neke osobine i neka djelovanja ljudi (i teologija) pripisuju pojedinačnim osobama iz Trojstva kako bi oni sami razlikovali božanske Osobe.

Eto, nadam se da si razumio!?

Fratar: Da, jasno mi je! Nego, de mi reci kako će biti u raju?

Bog: Ha, ha! sretan Lukav si fratre! Morat ćeš pričekati da to saznaš. yes
U svakom slučaju, to se ne može opisati ljudskim rječnikom jer je to nešto potpuno drugačije od svakog ljudskog iskustvo!

Fratar: Dobro, ajd, neću više postavljati takva pitanja!
A, de mi reci, zašto mi ljudi moramo umrijeti?


Bog: Smrt. To te zanima, jel'?
Dakle, i sam znaš da sve što postoji na ovoj zemlji ima svoj „rok trajanja“, tj. ima početak i kraj, pa tako i čovjekov zemaljski život. Sa smrću čovjek kao osoba, a posebno njegova duša (budući da je besmrtna), ne prestaje postojati, već se samo mijenja način postojanja. Glavni problem je, očito, to što čovjek ne zna (i nije siguran u to) što ga čeka nakon smrti. Dakle, neznanje plaši čovjeka više nego sama činjenica umiranja! Tako da se meni čini da tebe, fratre, ne zanima zašto se mora umrijeti, jer je svima jasno da se mora umrijeti, već tebe brine neznanje i nesigurnost odlaska u nepoznato! Sa smrću čovjek napušta sve što poznaje i prestaje postojati sve na što je navikao: ljudi, iskustva, način života. Teško je ljudima zamisliti ono što nisu nikada iskusili, pa se tako događa i sa smrću i životom poslije smrti. I zato je smrt tako strašna za ljude! Zbog nepoznatog i nezamislivog!

S druge strane smrti stojim ja gdje ću vas prihvatiti u domu kojeg sam za vas pripravio. Pošto sa smrću dolazi nešto što niste nikada iskusili, onda znači da tada prestaju i sve stvari koje su vas mučile i opterećivale tijekom života: briga za zemaljske stvari, oholost, pohlepa, zavist, egoizam i svi ostali problemi koje donosi tijelo (tj. čovjekova tjelesnost), ali i koje donosi opterećenost duše.
Ipak, na neki način ste mogli već okusiti ono što vas čeka u raju i to na ovaj način: preko ljubavi koju ste primali i davali; preko osjećaja da nekome pripadaš i da si dio nečega; preko osjećaja vlastite slabosti i nemoći koji te tjera da se uzdaš u Nekoga većeg od tebe; i na kraju - preko vjere koja će tada dobiti svoje ispunjenje i vrhunac. Naravno, to su stvari koje je svaki čovjek iskusio, ali u isto vrijeme te stvari potvrđuju da postoji nešto više od ovozemnog života; i te stvari bar na neki „razrijeđeni“ način ukazuju na ono što će biti nakon smrti!


Smrt je gubitak svega onoga što poznajete, ali i dobitak onoga beskonačno vrjednijeg od onoga što poznajete, ali to ste i iskusili po životnim vrijednostima koja nikad ne prestaju vrijediti!

Fratar: Znači, smrt i nije tako strašna jer već na neki način znamo što nas čeka, samo što nam je zanimljivije ono u čemu možemo uživati odmah i sada, nego ono za što moramo čekati i ne biti sigurni o čemu se točno radi!
- Nego, kako će biti u raju?


Bog: Ako me budeš to još jednom pitao, nećeš nikada saznati kako je u raju!!!
…ma, daj, šalim se – crni humor! sretan

Fratar: O.k.! Neću više to pitat'!
- Kako to da ti trebaš posrednika u tvom spasenjskom planu za nas? Hoću reći, kako to da ti trebaš Crkvu da bi po njoj spašavao duše i usmjeravao ih k sebi? Zar nije bilo malo rizično (a i sada se čini tako) povjeriti ljudima svete stvari, posebno sakramente i Riječ Božju? Znam da Crkva nije samo ljudska institucija, već i duhovna građevina koja se temelji na vjeri, ali… sve to povjeriti ljudima? tuzan
Vjerujem da Crkvu vodi Duh sveti, ali nekada je tako teško to prepoznati i vidjeti!


Bog: E, moj fratre, moraš se malo više ugledati u vašega sv. Franju thumbup koji je bio crkveni čovjek do te mjere da je bio spreman raspustiti svoj franjevački pokret da mu je papa tada to rekao! On je živio u vremenu u kojem je Crkva toliko bila upletena u politiku (i gospodarstvo) da se nije znalo tko je papa, a tko car! On je i u takvoj Crkvi (koje je bila u jako lošem stanju) vidio Duha Svetoga kako stoji na čelu i vodi crkvu.

Prva stvar, Crkva NE POSJEDUJE sakramente, tj. sakramenti NISU VLASNIŠTVO Crkve, niti ih je ona „izmislila“! Ali Crkva je jedina koja može dijeliti sakramente u moje ime i nema drugog načina da se prime sakramenti već unutar Crkve. To se, naravno, odnosi na sve koji su krštenjem postali dio Crkve. Za one koji nisu nikada mogli biti kršteni, niti će to ikada biti, postoji drugi način na koji mogu primiti milost spasenja, ali koja uvijek dolazi od Trojstva. Dakle, nekome je morala biti povjerena služba dijeljenja sakramenata, jer sakramente ne može vršiti svatko i na bilo koji način – onda bi nastao kaos! yes

Sakramenti su najsavršeniji „posrednici“ između mene i krštenika i to je najsigurniji način da vjernik „dođe u kontakt“ sa svojim Bogom! Važnost i vrijednost Crkve se sastoji ponajprije u tome da ona može i (jedina) smije dijeliti sakramente. Treba znati da sakramenti i njihova učinkovitost ne ovise o onome koji ih podjeljuje, već, ako su podijeljeni na ispravan način, „vrijede“ čak i ako je onaj koji ih dijeli nedostojan te službe (dalo bio se raspravljati o tome tko je, a tko nije dostojan…). Naravno, zato što svete stvari obavlja na nedostojan način taj službenik Crkve će meni odgovarati na poseban način, ali to ne umanjuje moju milost koju vjernik prima po sakramentu.

I zato sam sakramente stavio u ruke, kako ti kažeš, grešnih ljudi - jer je milost Božja moćnija i veća od svakoga grijeha i svake slabosti! yes

Fratar: Sad bih te pitao o nečemu što (bar tako izgleda) nema veze s vjerom. Pitao bih te o nečemu što je sada aktualno (na negativan način), a to je ekonomska kriza.
Što ti kažeš o tome i što bi poručio ljudima? eek


Bog: Ta kriza je mnogim ljudima donijela otkaze, a još većem broju ljudi je otežala život umnožavajući već postojeće probleme. Bilo bi bezobrazno reći da je to dobar način da se oholi nauče poniznosti, jer su posljedice strašne, posebno u zemljama u razvoju i u nerazvijenim zemljama (gdje i inače vlada neimaština); i, u svakom slučaju, oholi će ostati oholi, teško da će ih to promijeniti! tuzan
Dosta obitelji u Europi će se morati odreći ljetovanja ili zimovanja, dok će se u Africi dosta obitelji morati odreći jednog od tri obroka dnevno. Bilo bi dobro da si, oni koji budu tugovali zbog nemogućnosti odlaska na ljetovanje ili skijanje ove godine, posvijeste kako još uvijek imaju tri obroka dnevno.
Dakle, kršćani moraju imati ispravan i zdrav odnos prema novcu i bogatstvu. Nažalost, često puta službenici Crkve ne pokazuju svojim primjerom kako kršćanin treba živjeti u odnosu na novac i bogatstvo no (kao što rekoh prije, za te stvari oni će mi posebno odgovarati). Ako je netko sposoban da zaradi novac na pošten način, onda mu ne treba to spriječiti i zamjerati i biti zavidan!
Ali novac, zarada i bogatstvo ne smiju biti na prvome mjestu u životu kršćanina. Zato, kome je zarada i novac na prvome mjestu u životu (umjesto obitelji, vjere, poštenja, ljubavi…) za njega će život izgubiti smisao svaki put kada naiđe jedna takva kriza!


Inače, ovo sve što sam rekao se može naći i u Bibliji i to potvrđuje da je Biblija, ako se ispravno tumači, aktualna u svakoj životnoj situaciji!

Nego, fratre, daj da ja tebe upitam nešto!
Ti mene pitaš za krizu, jel' da?
Nego, reci ti meni kako to da je broj pretilih osoba na svijetu prerastao broj neishranjenih osoba? Tijekom ove krize nisam čuo da se smanjio broj pretilih, dapače oni se najviše i tuže zbog krize!
Kako to da ima (puno) ljudi koji troše zarađen novac na hranu u kojoj preobilno uživaju, i onda opet plaćaju kojekakve teretane kako bi potrošili tu (plaćenu) energiju koju su svojim „zubima natovarili"?
I kako to, fratre, da ti, koji se hvališ siromaštvom i pokorom, spadaš u skupinu pretilih ljudi? laze Čudno, zar ne?
Naravno, ti si lukav i znaš da to nije bitno za spasenje, ali opet, stavlja te u kušnju svaki put kad se to pitaš, zar ne?

Fratar: Pa..., eek ovaj..., rolleyes hoću reći..., zaliven uostalom, ovo je intervju u kojem ja tebi postavljam pitanja, a ti odgovaraš, a ne obrnuto!

Bog: Ajd sad, probudi se i trči na predavanja, jer već kasniš!


------------------------------------------------------------------------
p.s. ideja ukradena, sadrzaj (pokusao biti) originalan

wave hrvatska mah

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se