molitva svetog Tome

srijeda , 28.01.2009.


Neizrecivi Stvoritelju,
koji si iz obilja mudrosti ustanovio tri kora anđela
i postavio ih divnim redom nad spoznatljivo nebo
te najvećom ljepotom podijelio dijelove svemira:
Ti, koji si ustanovio istiniti izvor svjetla i mudrosti za počelo koje nadvisuje,
udostoj se uliti zraku svoje jasnoće
nad tminu mojeg razuma u kojoj sam rođen,
ukloni od mene dvostruku tminu - grijeh i neznanje.
Ti, koji nijemima daješ razgovijetan jezik,
pouči moj jezik i na moje usne izlij milost svoga blagoslova.

Daj mi domišljatost razabiranja,
sposobnost pamćenja,
množinu i lakoću doznavanja,
temeljitost tumačenja,
obilnu milost govorenja.

Uredi početak, upravljaj napredak, učini potpunim završetak!


sv. Toma Akvinski




Zagovor sv. Tome (ciji je danas spomendan) neka prati sve studente (koji ovih dana muku muce s ispitima) rolleyes, ali i sve one koji istrazuju i traze istinu!

mah hrvatska wave

BOLEST

petak , 09.01.2009.


Kako pomiriti neizmjernu Božju dobrotu sa zlom koje susrećemo u našemu životu? eek
Donekle i “razumijemo” kada nam netko učini zlo
– čovjek je pokvarljiv i zna biti jako zao! tuzan
Ali kako sebi objasniti neko zlo koje nema nekog vidljivog uzroka – kao npr. neka teška bolest kojoj se ne može otkriti uzrok?
Kako tada pomiriti vjeru u Boga, koji je Svemoguć i Dobar, sa tom bolešću, tim zlom koje je nas (ili nama dragu osobu) pogodilo? eek

Možda ćemo najprije reagirati optužujući Boga ili govoreći da je to kazna Božja ili što god drugo.
Bog, koji je Dobar, nikome ne želi zlo.
Ipak, čovjeku je dao slobodu da čini “što želi”; jednako tako je dao slobodu i svemu ostalome što je stvorio, npr. planet Zemlja je veliki organizam koji se u slobodi razvija i evoluira.
Bog ne želi čovjeku oduzeti njegovu slobodu, koja je u biti najveći Božji dar, jer bi tada on postao robot koji izvršava što mu se naredi. Bog to ne želi, On hoće da čovjek u slobodi odabire prave odluke i ide pravim putem.
Jednako tako neće oduzeti slobodu ničemu stvorenome, pa tako ni našem tijelu koje je vrlo kompliciran organizam. Naše tijelo u svome razvoju nekada doživi da mu normalni procesi zakažu ili da ne ide sve po ustaljenom redu, te tako nastaju razne bolesti (bilo tjelesne, bilo duševne).

Iako je čovjek “stvoren na sliku Božju”, on može biti tako zao da se u njemu ne vidi ni najmanji trag Božje prisutnoti.
Jednako tako nas znaju pogoditi situacije koje ni najmanje ne podsjećaju na Boga koji je Dobar i koji sve drži u svojim rukama (tada nam se više čini da je osvetnik ili zlonamjernik)! Teško je tada naći uzrok toga svega što nam se događa. Nikako ne možemo razumijeti. Nema smisla tražiti krivca, jer ga često puta i nema! (premda je čovjeku lakše kada može nekoga okriviti!)


Vjera nam pomaže na taj način da prihvatimo situaciju u kojoj jesmo i da s nadom i ufanjem u Boga idemo naprijed sa mišlju da je sve u Božjim rukama i da on zna bolje što je dobro za nas nego mi sami. Često puta puta mislimo da znamo bolje od Njega i zbog toga puno puta ne shvaćamo putove na koje nas on stavlja. Vjera nam pomaže da Bogu kažemo “DA!” čak i kada nam se čini da to nema smisla.

Ipak, ako bi u tim trenucima imali i najčvršću vjeru, ni to ne znači da će Bog učiniti onako kako mi želimo. Naša vjera neće natjerati Boga da djeluje kako se “nama hoće”. Naša vjera nas “obvezuje” da prihvatimo i one stvari koje nam se događaju, a nisu ono što mi želimo, dapače, možda su to čak i neugodne, bolne i ružne stvari od kojih ne možemo “pobjeći”.
I tada nam se možda čini da nas je Bog napustio i izdao – baš kao što je se Isusu na križu to učinilo: “Bože moj, zašto si me ostavio?” Ipak, njemu je uvijek na srcu bila rečenica: “Oče moj, neka bude volja Tvoja!”

Prihvatiti stanje u kojem se nalazim ne znači prestanak borbe za život, za zdravlje, za boljitak, već znači biti svjestan svog realnog stanja i u tom stanju dati sve od sebe.
Čovjek koji je prihvatio svoju nevolju nije odustao od borbe, već je spriječio da postane podijeljena osobnost koja ne živi u stvarnosti u kojoj se nalazi!


Onaj koji u vjeri prihvati svoju bolest, taj najsavršenije izražava vjerovanje u Boga, taj upućuje Bogu najljepšu, najjaču i najvrijedniju molitvu. To više vrijedi od svih molitava, od svih pobožnosti i postova. To je herojski čin ispovijedanja vlastite vjere u Boga i na taj način se čovjek sjedinjuje s Isusom koji je također podnosio velike kušnje vjere u svojim preteškim mukama.


Prihvaćajući svoju bolest prihvaćamo Božju tajanstvenost i prihvaćamo činjenicu da mi Boga ne možemo nikada do kraja spoznati niti shvatiti (a tako niti njegove odluke).

Zato možemo i mi reći:
Brate, baš su “čudnovati ti putevi Božji!” yes
Ipak, trebali bi dodati:
“Vjerujem u Boga i zato me nije strah ići tim (čudnovatim) putevima!” smijeh

KAKO BI JOB DANAS MOLIO?

četvrtak , 08.01.2009.


Bože moj,
možeš mi raditi što želiš,
ali nećeš me se tako lako riješiti!
Možeš mi slati takve kušnje i takve nevolje
koje izgledaju neljudski i za koje su potrebni životinjski napori da ih se svlada,
ali ni to me neće udaljiti od Tebe,
jer sam (neljudski) težak i životinjski jak – k’o magarac! smijeh

Bože moj,
možeš mi u pamet poslati takve misli da posumnjam u tebe
i možeš dopustiti takve tegobe meni i mojim bližnjima
da zbog toga budem na rubu gubljenja vjere,
ali ni tada me se nećeš rijesiti!

Možeš mi poslati i najzavodljiviju napast na svijetu
i da čak i sagriješim – ni tada Te neću zaboraviti,
jer je to moja slabost rolleyes, a ne tvoja!

Mogu postati heretik,
odmetnik od Crkve,
protivnik redovništva,
mrzitelj institucionaliziranja vjere,
smrtni neprijatelj vjerskog formalizma,
ali Ti zauvijek ostaješ u mom srcu,
a tako i Tvoja sveta Crkva, jer si joj Ti Glava! yes

Jedina opasnost koje se bojim
nije ta da postanem heretikom, jer su većina heretika (neslužbeno) bili sveci;
niti se bojim kakve bolesti ili smrti, jer mi to može pomoći da se tebi približim;
već se najviše bojim da ne postanem “ni hladan, ni vruć – već mlak”,
da ne postanem živući mrtvac,
da ne postanem savršeno ravnodušan prema ljudima i njihovim potrebama. no


Bojim se da ne postignem “moralno savršenu savjest kojoj se ništa ne smije prigovoriti”,
a da zapostavim hrabar život otvorena srca puna ljubavi koje,
kada dijeli ljubav, ne ostaje bez iste, već se jos više njome obogaćuje
i ne mari za moguća ranjavanja i “ubode kopljem”,
jer nema većeg melema od Ljubavi!


…ne bojim se smrti,
već se bojim “bezživotnog života”!!!




(pitam se jel bi se Job složio samnom u ovome…)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se