srijeda, 24.12.2008.

.....

Badnjak je. Mi uživamo u toplini svog doma. Okitili smo bor i uskoro ćemo večerati. Ovih dana primili smo puno čestitki i od srca se zahvaljujemo svima. Franka se posebno razveselila čestitki od djece iz vrtića i teta. Cijelo vrijeme ju čuva na stoliću od kolica. Dobili smo čestitku i od njenog prijatelja Tončeka s kojim je bila u toplicama ovog proljeća i nadam se da ćemo se s njima i vidjeti ovih dana. Jučer nas je iznenadio jedan paket za Franku sa prekrasnim knjigama i slikovnicama koji je došao na našu adresu od gospodina Vladimira Halovanića i njegove obitelji.. Gospodin Halovanić je i napisao te slikovnice. Veliko hvala od srca.
Prije par dana dobili smo uplatu od 500kn od Dobrotvornog instituta Hrvatske za što je zaslužna novinarka Nove tv Ana Blažević kojima se zahvaljujemo. Te novce iskoristiti ćemo za kupnju cipela za zimu jer ima samo lagane cipelice ( već je dva i pol mjeseca samo u kući a tada je nosila još ljetne ).
Da se vratim par dana unatrag, našem putu na kontrolu u Lovran. Posudili smo auto od tete Ivane i tetka Bože koji uvijek uskoče kad nam treba. Putem nas je pratila kiša a kroz Gorski kotar pravi zimski dan uz snijeg i neočišćenu cestu. Da smo mogli malo stati i uživati u zimskim radostima. Vozili smo jedva 40 na sat i željeli samo da sretno stignemo. Kad smo došli do Lovrana auto više nije htio upaliti što nam je stvorilo dodatnu nervozu. Frankica je slikala kukove i doktor je obavio pregled, zadovoljan je, kuk je na svom mjestu. Polako ga treba razgibavati i za 6 mjeseci trebamo opet na kontrolu. Njegovo mišljenje je da se Franka mora skroz oporaviti i pripremiti za operaciju drugog kuka. To su jako teške operacije i drago mi je kad vidim da brine o tome. Svaki odlazak nam je potvrda da smo je dali u dobre ruke.
I kad smo nakon 2 sata došetali do auta moleći se da upali, on je bez problema upalio i više ga nismo gasili do kuće. Očito da se nešto smočilo ( obzirom kakvi su uvjeti bili na cesti ) i da mu je trebalo samo malo vremena da se osuši.
Što reći na kraju nego zaželjeti Vam svima sretan Božić

srijeda, 17.12.2008.

Jutarnji post

Kiša pljušti kao iz kabla, u kući totalni mrak. Djeca su budna i gledaju crtiće. Sutra ponovno u Lovran na kontrolu. Opet smo pitali tetu Ivanu da nam posudi auto. Ipak je zima i ako nas iznevjeri naš nije isto kao ljeti. Zahvaljujemo se i obitelji Kostanjevečki koja nam je ponudila svoj auto za Lovran. Tata nam radi svaki dan, i vikende i nekad i dvije smjene. Franka se jako veselila jučer jer će tata doći na vrijeme i ručati s nama. Ovih dana odlazio je u pol 6 po mraku i vraćao se u pol 11, pol 10 po mraku kad bi klinci već spavali. Kad vidim neke pojedince kako žive pitam se u ćemu mi griješimo. Tomislav radi od jutra do mraka i opet si ne možemo priuštiti taj auto koji nam je toliko potreban radi Franke. Navodno da će se povisiti socijalne naknade i to već od ovog mjeseca. Čudi me da i tu nisu stegnuli remen. Nekad mi je žao što nisam poznata osoba koja super pjeva poput Sandre Bagarić, Lane Klingor ili poznati sportaš da nam bar neka auto kuća posudi ispravan auto na korištenje, bar dok ne prođu Frankine operacije.
Dolaze dugo očekivani praznici. Stalno smo u kući pa bi bilo lijepo da ta kiša stane da bar svaki dan možemo ići u šetnju. Karla muči astma jer je stalno u zatvorenom prostoru koji je pun grinja na koje je alergičan. Pokvario nam se usisivač pa nam to stvara dodatne probleme.
Danas će tata kupiti dio pa se nadamo da će profunkcionirati. Pošto se grijemo s peći na drva svaki dan unesemo i hrpu smeća. Tu nas spašava teta Đurđica koja nam pomaže.
Sad čekamo što će nam reći doktor. Da li možemo vježbati kao i prije operacije? Od slijedećeg tjedna bi trebali krenuti na vježbe u terpijsku igraonicu maka, ako nam doktor da zeleno svjetlo. Daj bože da bude lijepo vrijeme da možemo ići pješke ( mislim u kolicima ). Nekako mi je tmuran post, očito kao i ovo vrijeme. Moram si malo olakšati dušu.
I dok gospodin Stanković misli da gola guzica Let3 na televiziji može izazvati duševne boli, mene više boli kad gledam političare ( iz dana u dan ) kako nas vode u propast. To meni nanosi duševne boli. Što moram moliti ovu državu da mi odobri putni nalog, a oni uporno odbijaju na sve moguće načine(jer postoje doktori koji operiraju kukve i u Zagrebu, a to što nisu ni upola dobri i pouzdani kao doktori u Lovranu nema veze,glavno da se Hebrang dok je bio ministar liječio vani a ko je to platio isto je pitanje), svaka tri mjeseca moliti da mom djetetu da vježbe, pelene, što svake godine dokazujemo da je naše dijete osoba s invaliditetom, što mi ne daju nijedno pomagalo osim jedne trecine iznosa za kolica, što nikoga nije briga kako i u čemu da vozim svoje dijete. Što lijekove za astmu i epilepsiju nadoplaćujemo ili plaćamo u potpunosti dok heptanoni idu besplatno. Što nikoga nije briga da li vam krov prokišnjava a ONI si obnavljaju kancelarije u milionskim iznosima jer rade u nemogućim uvjetima. I tako mogla bih do sutra. A sutra idem na put i moram biti odmorena i vesela radi djece. Povest ćemo i Karla možda će mu goditi ova promjena zraka. Do slijedećeg posta. Pusa svima



KARLO VOLI SPUŽVA BOBA A FRANKA PUSSYCAT DOLLS

nedjelja, 07.12.2008.

Konacno nesto za blog

Nakon dugo vremena pišemo nešto novo. Naša hrabra djevojčica je prije 3 tjedna skinula gips. Ostali smo jedan dan u bolnici i sutradan se vratili kući. Doktor je mislio skinuti gips pod narkozom no dok smo čekali da dođe anesteziolog mi smo malo po malo sa stričekom u gipsaoni pilili i ipak skinuli gips bez narkoze. Malo se bojala ali mama ju je smirivala. Rana je zarasla ispod gipsa ( nevjerojatno ). Doktor je zadovoljan kako to sve izgleda. Pomalo ju razgibavamo. Još ne sjedi u kolicima no nadamo se da će i to biti uskoro. 18.12. smo naručeni na kontrolu pa opet putujemo u Lovran.
Dosta vremena smo proveli u organizaciji ove aukcije koju smo imali sa udrugom tako da nam je stalno manjkalo vremena. Nažalost na aukciji je bilo jako malo ljudi. Da li radi kišnog dana ili radi nečega drugog još uvijek ne znamo. Mi smo dali sve od sebe da uspije. VIS Jane su nas počastile jako lijepim nastupom i od srca im zahvaljujemo.


JANE SU PREKRASNO PJEVALE
Sad smo okrenuti našem božićnom štandu koji smo dobili na Dolcu. Počinje sa radom od sutra svaki dan od 8-16h pa sve do 21.12. Članovi udruge će se izmjenjivati u prodaji kako će tko moći. Malo je teško uskladiti sve, nastojat ćemo to odraditi kao i sve do sad a to je najbolje što možemo. Na njemu će biti božićnih čestitki, ukrasa koje ćemo prodavati a sve iz kućne radinosti.
Franki je već dosta biti samo u kući. U četvrtak smo je vodili na priredbu u školu jer su Katarina i Karlo nastupali i imala je žarku želju da ih vidi. Katarina je pjevala sa zborom a Karlo je plesao sa svojim razredom. Bila je presretna iako su nama otpadale ruke.
U petak je čistila čizmicu zajedno sa sekom i bracom i čekala da i njoj dođe sv. Nikola. Ozarila se kada je u čizmici ugledala adventski kalendar sa čokoladicama.


FRANKA ČISTI ČIZME, TRAJALO JE TO NEKOLIKO SATI
U subotu smo je vodili na šišanje jer joj je kosa od ležanja bila u čvoru i više je nismo mogli raščešljati. Hvala teti Lovrijani koja ju je ošišala. A danas smo bili na predstavi u našoj udruzi koju su napravile dvije djevojčice za našu djecu. Malo smo se družili, počastili se i sv. Nikola ( naša teta knjigovotkinja) podjelila je darove. Nimalo nam nije dosadno i ne stignemo toliko razmišljati o stvarima koje nas muče.


Karlo,Lea,Mare,Anja i Franka sa tetom Jasminom


Krampus i Sv.Nikola su podijelili darove
Toliko od nas. Pusa od Svih Sučića.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.