nedjelja, 23.03.2008.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

Sretan i blagoslovljen Uskrs svim našim prijateljima,znancima i dragim blogerima,želi obitelj Sučić.

ponedjeljak, 17.03.2008.

ODLAZAK U TOPLICE

NA PUTU PREMA KRAPINSKIM TOPLICAMA

Danas su Franka i mama otišle u Krapinske toplice. Franka je danima čekala i stalno ponavljala što sve treba ponijeti sa sobom, (bebu,medu,čokolino,obavezno badić i još neke stvari koje je spomenula barem sto put dnevno). Jutros sam bracu Karla i seku Katarinu vozio u školu, nakon škole sam svratio u dućan, a Franka je mami govorila „di je taj tata,zakasnit ćemo u toplice“. Napokon je zdrava,nema temperaturu, ne kašlje, ne curi nos, ne boli ju uho i još sto sitnica koje su ju mučile zadnjih mjesec dana. Nažalost, danas nam je doktorica u toplicama rekla da će Franka sigurno trebati na operaciju kukova. Još smo se nadali da će možda postojati način da se nalaz popravi, ( vertikalizacijom,ili da se pomaknula kada je snimala kukove, ili vježbama). Moramo se pripremiti za sve što dolazi i sto ćemo morati proći u slijedećih godinu i pol do dvije. Neki dan kada smo dobili nalaz i mišljenje,to nas je jako potreslo. Nakon svega što smo postigli, nakon četiri i pol godine sporog napretka, hvata nas strah ko kad se rodila, nismo uspjeli sakriti suze, djeca to osjete i moramo biti pribrani koliko god je to moguće. 12.03.2008. u odgojno-obrazovnom centru Dubrava, bloger Đus održao je motivacijsko predavanje. Đus je osoba sa 80 postotnim invaliditetom, pokretan je, mogu reći da se odlično drži i da bi mogao biti uzor mnogim mladim ljudima. Ukratko je objasnio da invalidi moraju biti uporni i da se puno više moraju truditi da postignu svoj cilj, sve što žele trebaju pokušati postići, jer i sam kaže „SVE JE U GLAVI“. Slušala su ga djeca sa invaliditetom, profesori, studenti i nekoliko roditelja, koji su bili oduševljeni. Mislim da je nama kao roditeljima djeteta sa posebnim potrebama trebalo baš TO, mislim da nam je Đus pokazao da se sve može riješiti, da je svaki problem malena stavka u životu koja se uz puno ljubavi i realnim ciljem može riješiti. Nije stvar u tome da problem nestane, treba život na neki način prilagoditi tom problemu i naučiti živjeti što kvalitetnije. Oko nas je sreća, treba ju prepoznati i potruditi se unijeti ju u naš dom, samo tako nam može biti bolje. Sada idem sa djecom igrati JENGU i okrenuti leđa užasnom tv programu na kojem prikazuju „Farmu“ i nerješive probleme popraćene suzama razmaženih stanara poput ; tko je pojeo paštetu, zašto voda iz bunara nije pitka,tko sutra neće dobiti kruh za doručak itd… Upravo je Franka zvala iz toplica i rekla da NAS VOLI…
I MI VOLIMO TEBE I MAMU…..

subota, 15.03.2008.

Protekli tjedni...

Evo kako je tekao naš život u ovih par tjedana. Franka je na kraju ipak dobila onu virozu koju su imali braco i seka. Visoka temperatura, mjerenje temperature svako malo, čiščenje nosa, nespavanje…Taman kad smo pomislili šesti dan da je sve u prolasku, ponovno temperatura i naravno teška upala uha tako da ovo nije moglo proći bez antibiotika. Propustili smo pregled fizijatra (redovnu kontrolu), koji nam je trebao napisati preporuku za toplice i doznake za kolica. Skoro je bilo upitno da li ćemo uopće otići u toplice jer nemamo papire a 17.3. se moramo tamo pojaviti. Jer kad vam pedijatar napiše papire, trebate preporuku specijaliste, tek onda to nosite na komisiju koja vam to odobrava ili ne. Sva sreća da smo 10.3. bili naručeni kod neuropedijatra pa nam je to sve napisala naša dr. Miočinović. To jutro Franka i ja smo se digle u 2 ujutro, da bi Franka bila što umornija i uspjela zaspati na snimanju glave (EEG).
Teškom mukom držali smo je budnu do 13.30 kad počinje snimanje, no mi nismo bili prvi na redu, nego drugi pa se to malo otegnulo. Zamolila sam i našu tetu Adu, koja uvijek uskače kad nam je najteže, da ide s nama jer netko mora zabavljati Franku dok ja vozim, jer će u protivnom zaspati. Sva sretna vratila sam se s Goljaka jer su nalazi uredni i dobili smo papire za toplice. No moja sreća nije dugo trajala. Već sutradan išli smo na snimanje kukova u Klaićevu , prvi puta u ovih pet godina i rendgen kukova je pokazao išćašenje oba kuka. Prvo šok, pa nevjerica da možda nisu zamjenjeni papiri. Prije 6 mjeseci na redovnoj kontroli kod ortopeda na ultrazvuku je bilo sve u redu. Konačno smo pregrizli neki ponos i zamolili ljude da nam pomognu u kupnji pomagala, i konačno mi imamo stajalicu ali Franka ne smije u nju dok ne vidimo što će biti s kukovima. Vjerovatno nas čeka operacija, pa 5 tjedana nošenja gipsa, ortoze, rehabilitacija, pa sve to ponoviti i sa drugim kukom. Sada ćemo prvo otići u toplice ohladiti glavu a tek nakon povratka u Klaićevu na kontrolu kod ortopeda i u Lovran (naručeni 24.4.) kod dr. Mileusnića jer smo čuli da je on najbolji za takve probleme. Sve ovisi što će oni reći da li je to za operaciju ili ne.
Nakon turnira tražila sam u ortopedskim kućama pomagalo za wc, da to kupimo od novaca koji su skupljeni ali cijene su nažalost bile duplo ili čak 5 puta veće od onoga koliko imamo tako da će i to morati pričekati.
Danas sam dobila putni nalog za toplice koji (mislila sam) još samo moram potvrditi i predati na povratku u zdravstveno, međutim ne, još samo moram otići na autobusni kolodvor, zatražiti potvrdu (koja se plaća), u kojoj navode koliko košta povratna karta za mene i Franku od Zagreba do Krapinskih toplica. I na kraju možda ću i dobiti 200kn nakon neka 3 mjeseca. Koliko ljudi od toga i odustane jer im je tako lakše.
Toliko za sada.
Moram reći da akcija skupljanja potpisa jos traje. Trenutno imamo 2000 potpisa, pomogli su nam prijatelji i ovim putem moramo zahvaliti : baki Ani, Danku Kuretiću, obitelji Ivorek, obitelji Skrbin, obitelji Jančić, obiteljima Markanović i Kovačević, obitelji Uljatovski iz Slavonskog Broda, obitelji Bedenic,obitelji Kruša, obitelji Barac i svima ostalima koji su svojim potpisom podržali peticiju.

ponedjeljak, 10.03.2008.

"FRANKIN OSMIJEH"

09.03. Pikado klub "AVIGOR" u istoimenom caffe baru organizirao je humanitaran turnir pod nazivom "FRANKIN OSMIJEH". Bio je to skup plemenitih ljudi širokog srca koji su odlučili odigrati koju partiju pikada i samim time pomoći našoj Franki. Što reći o brojci od preko 60-tak ljubitelja pikada koji su u vrijeme nedjeljnog ručka odlučili pomoći da ova akcija stvarno uspije. Cijelokupan iznos od kotizacija za turnir, a radi se o 3150 kuna, predan je nama (mami Dariji i tati Tomislavu) i biti će uplaćen na Frankin račun dok ne skupimo dovoljan iznos za jedno od pomagala za Franku. Kao što je ovaj turnir imao humanitaran dio, imao je i natjecateljski, tako da su 1 i 2. mjesto osvojili Ivano Kruša i Dubravko Moconja igraći PK Avigor, dok je treće mjesto osvojio igrać PK Bull Kvim iz Buzina Danijel Jamuljak. Cjelokupni turnir vodio je Davor Fošner. Ovim putem jedno veliko HVALA SVIMA koji su sudjelovali (PK Avigor, PK Vrbik 04, PK Bounty iz Ivanje rijeke, PK Vegos, PK Bull Kvim, cijeloj goričkoj ekipi), vlasnicima caffe bara "Avigor" Heleni i Boži Ivorek i našim prijateljima Tihani i Ivanu Kruša koji su zaslužni za cjelokupnu organizaciju turnira i samim time svoje privatne obaveze stavili u drugi plan. Kako je sve to izgledalo, možete pogledati gore pod AKCIJE...

utorak, 04.03.2008.

NAŠA OBITELJ

Ovako izgleda naša obitelj gledana očima Frankinog brace Karla

ponedjeljak, 03.03.2008.

PIKADO TURNIR ZA FRANKU

Pikado klub "AVIGOR" organizira humanitarni pikado turnir "Frankin svijet" 09.03.2008. (nedjelja) s početkom u 12:00h caffe bar Avigor,Pleška 27/1,Velika Gorica. Kotizacija za turnir je minimalno 40 kuna. Zato pozivamo sve dobre ljude širokog srca, da dođu i podupru ovu akciju. JER I FRANKA JE DIO NAS!!!!!!
Na turniru će se moći potpisati peticija da se majkama i očevima djece invalida prizna status njegovatelja.

Ovako glasi oglas za turnir koji su samoinicijativno organizirali naši prijatelji. Zahvaljujemo organizatorima, a vas dobri ljudi pozivamo da sudjelujete.
Obitelj Sučić.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.