..otisci srca..

Zadnji je čas da spasimo nas
sve bliže je dno, noć po noć
plačeš u snu, a te suze me sjeku k'o mač
sam si noćas, to znam, i ja sam sama.

Strah me je da šanse su 1 na 100
da pobjedim sebe, al' morat ću to
da vratim naš svijet i godine izgubljene
dok sagradim most preko olujnog mora.

Da opet ljubim prvi put i s tobom zoru dočekam
da nisam rođena uzalud i da opet osjećam
i da ti dam sve najbolje, da te ruke zagrle
da opet budem tvoja, živote moj...

Toni

Bio jednom jedan učenik kojem je njegov učitelj, poznati grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Naredio mu je da pruži novac svakom ko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je radio točno onako kako mu je učitelj naredio.

Kad je dugo iskušenje bilo konačno završeno, učitelj pozva mladića k sebi i reče mu: “Sada možeš ići u Atinu jer si spreman učiti mudrost.” Sav ponosan, učenik se uputi prema Atini. Prije nego što je ušao u veliki grad ugleda nekog mudraca kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga ko je pokušao proći kroz vrata. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. “Hej”, vikao je na učenika. “Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da neko izgleda tako blesavo.”

Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?” upita mudrac. “Zato”, reče učenik, “jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!” “Uđi u grad,” reče mu mudrac. “Tvoj je!”

Nekad ljubav srce vodi do dna
s vremenom lakše mi ne postaje
u trenu do sna najviše mi nedostaje.
Ako ga ikad sretneš, prijatelju
samo pozdravi ga i reci za mene.

Nek' se raduje i sa srećom neka mu je
neka ne brine za mene prekasno je...
Nek' se raduje do neba sam ga volila
vjeruj, nisam ga nikad prebolila.

Nekim pticama i let je pad, zauvijek moj on ostaje
kada probudim se najviše mi nedostaje.
Nemam zraka od kada sam bez njega
jer svaki dah je bio tijelu mom
molim te, prijatelju reci mu sve.

Ostaje u meni njegov trag, zauvijek...

Boris N. i Toni C.

Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolačićima i pakovanjem od šest boca voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Nakon nekog vremena, susreo je jednog starca. Sjedio je u parku i mirno hranio nekoliko golubova. Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad opazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić. Starac ga je zahvalno primio i nasmješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak poželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ. U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada. Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: “Šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?” Odgovorio je: “Ručao sam s Bogom”. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: “Znaš šta! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio”.

U međuvremenu starac, takođe prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je: “Tata, šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?” Odgovorio je: “Jeo sam kolačiće u parku s Bogom”. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: “Znaš šta! Puno je mlađi nego što sam mislio.”

Prečesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život sasvim slučajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!

Još samo minut, reci sretan put
bilo je lijepo, čemu suze uzalud
jer avantura je avantura
pravila ovih igara
ni jedan kec iz rukava, ni san
i nikakav ozbiljan plan.

Ne telefoniraj, ne kucaj noću, ne pati
izgledaj nonšalantno, pazi na šminku
i shvati da avantura je avantura
i da tako stoje stvari.

Uzimaj ili ostavi, na dan dva
nista ozbiljno - ti i ja
zažmiri i broj do sto, broj do sto,
zažmiri i broj do sto,
kad otvoriš oči bit ću daleko...
Bijelo dugme