U potrazi za samim sobom...

Pitam se... odakle sve ovo odjednom.. ova promjena.. ovi osjecaji..
zapravo, znam odakle. Ali mozda nisam nikad vjerovao da ce uistinu biti tako. Onako kako sam oduvijek sanjao..
Ljubav je nevjerovatna.. i ne znam, i ne mogu objasniti kako i zašto, ali drukčije je, drukčije nego prije.. Taj neki mir.. toplina..mirna, ne uvijek onako uzburkana, bolna..
pa sve ono.. sve.. sve što čini.. Ispunila je moje snove.. A ja se pitam.. svaki put prije nego što se vidimo, razmišljam kako je predobro da bi bilo istinito, to što planiramo.. I onda se ostvari. Po prvi put u mom životu, takve stvari se ostvaruju. Glatko (više manje). Ostvaruju su. A ja.. živim. Živim kao nikad dosad.. Živim i uživam u svakom danu, živim za svaki trenutak proveden s njom, svaki dan čekam da se čujemo na telefon navečer i da pričamo po sat vremena.. i sretan sam. I mijenjam se..
Mijenjam se u nepovrat.. Znate što mi je rekla? Da je ono što sam ja bio prije dva mjeseca (a pogotovo više od toga) samo ljuska onoga što sam sada.. A i to je istina, vidim i sam, na neki način.. istina je, a ja ne mogu vjerovati.. Ali znam da nikad zbog ovoga neću žaliti.. Što god se dogodilo..
Imamo narukvice. iste. oboje. :))
i sretan sam. i vjerojatno ce doc ovdje na faks.. i to me cini sretnim.. I ona me uvijek opusta, zbog nje zaboravljam na stres, brige, cini me boljom osobom.. Voli me.. I znam to.. I ja volim nju.. I ona to zna..
I taj je osjecaj.. nezamjenjiv.