U potrazi za samim sobom...

Otisla je, a sve jos odise njom.. krevet na kojemu je spavala, na kojem sad ja spavam... Ona pjesma.. Sve pjesme, zapravo.. Bila su to 4 dana raja. Ali i najljepsi snovi jednom zavrse. Sto ne znaci da se ponoviti nece. :) Prije ili kasnije, vrijeme je relativno (to smo zakljucili).
Jucer, vracam se kuci, nakon ispracaja, s nekom tugom, boli u srcu.. Dolazim kuci razmisljajuci o njoj, o tome koliko se dugo necemo vidjeti.. U stanu me sve podsjeca na nju.. Komadici uspomena na to jutro i ona prije su tu, oko mene, na slozenom krevetu od njene ruke, u na brzinu pospremljenom stolu, sve jos odise njenom prisutnoscu.. ali nje nema, jer svakom snu jednom dode kraj..
Jucer, nakon ispracaja, promatram prazan stan s nekom tugom u srcu i pitam se je li to sve bio samo san. I onda pogledam taj krevet, sve one komadice sto mi donose divne uspomene i shvatim da i ljudi katkad zive svoje snove.
Jucer, popodne, lezim na krevetu gdje je njeno tijelo te noci pocivalo, jos osjecam njen miris na plahti...
Jucer, popodne, saljem joj poruku jer vise ne mogu izdrzat...
Jucer, navecer, cujem na telefonu njen glas (napokon)...
Jucer, noc, spavam u krevetu gdje je i ona spavala, s blazenim osmijehom, prepun dojmova, dok mi se protekli dani vrte kao u filmu, dok osjecam njen miris u krevetu, njeno biće koje kao da je jos tu, sa mnom...
Jutros, budim se s mišlju o njoj, palim mobitel i vidim (ocekivanu ali divnu) poruku od nje...
Jutros, prije skole, saljem joj poruku s neta...
Jutros, u skoli, kupim dojmove, pokusavam se naviknuti na svakodnevnicu.. i polako, polako.. svakodnevnica se vraca. Ali ona.. ona je tu... U mojoj dusi, mojim mislima, mome srcu...
A sve ostalo..Cijeli svijet kao da nestane kad se nade u mom zagrljaju...
A u ponedjeljak, kad je vrijedila ona "in vino veritas", nisu bile uzalud moje rijeci:"volim te", "obozavam te"... Jos mi je cudno, jos se privikavam na cinjenicu da je ona tu. napokon. ali je. i volim ju. obozavam. četiri dana se nismo odvajali... a 22 je proslo otkad smo se upoznali... 37 od net priznanja.. :)
Jeste li ikad osjetili da zivot gubi smisao, i onda se pojavi ono svjetlo koje ste tako dugo trazili, prebiruci po tami? Kako je lijepo kupati se u toj svjetlosti... prekrasan osjecaj..
I ova udaljenost nece me zaustaviti, jer znam da je nasa ljubav jaca.. Bez obzira sto mi drugi govorili, jer cak i ako se jednom razocaran, nikada ovu vezu ne bih mogao smatrati neuspjesnom. Bez obzira na sve. Ovo je moj put. I ne bojim se ići naprijed...
Znate, rekao mi je prijatelj koji je s nama bio u ponedjeljak navecer, da sam puno otvoreniji i veseliji kad sam s njom.. A ona.. Pitala me jesam uvijek tako samouvjeren (ja samouvjeren, ono, nebo i zemlja).. Ali nesto se mijenja u meni.. Jer bio sam takav, stvarno jesam.. Kad pogledam sebe kad sam poceo s ovim blogom i sada.. Mislim da sam napredovao.. tako puno.. a i znam da je njoj isto, sto se ovog tice...
a da nije bloga ne bih ni nju nasao.. da nije onog puta sasvim slucajno zamijetila moj blog na fresh listi..

# always outnumbered misli: Alo! :D Ovdi sam prvi put,ali moran reć da mi se blog jako sviđa..imamo vrlo slična razmišljanja o mnogočemu,kao npr.pravima životinja a i o valentinovu..da,stvarno bi bilo lipo imati nekog pored sebe ovaj lijepi dan,kao i svaki..heh,možda nam ne ide,ali ići će,u to sam sigurna! :) i što se pisanja pjesama tiče,definitivno trebaš nastaviti,jer ti jako dobro ide.Nisam expert,ali ja poprilično pišem pjesme,a i poznan dosta kvazi-pjesnika i mislin da stvarno dobro pišeš!
pozdrav iz zadra! :) (14.02.2007. 06:19)

hvala ti na tome.. i na svemu.. :*

P.S. A sto je draga rekla na ovo mozete procitati ovdje
I ispricavam se sto drpih naslov :D