U potrazi za samim sobom...

Zelim pricati o nekim temama, ali kao da mi je "jezik" zavezan, jednostavno ne mogu poceti pisati nista takvoga.. Totalno presusio izvor inspiracije, bar za neke pametne teme..eh..da..
Al zato, nedavno (zapravo, i ne bas tako nedavno), naisao sam na jedan blog i jedan post na njemu.. I jako mi se svidio taj post, moram vam priznat.. Procitajte post..

evo zadnji dio (nadam se da ste procitali cijeli post) koji mi se posebno svidio..
Za "Smiley-a" Harvey R. Ball nije dobio nikakvu nagradu. Nikakvo priznanje. Ništa što se može izraziti novčanom vrijednošću.
No, nema boljeg priznanja od toga što njegov osunčani osmjeh u nebrojenima uporno uspjeva nadjačati sivilo svakodnevice, ma kako gusto, ma kako neprozirno ono bilo.
Siguran sam: Harvey R. Ball je temeljito obavio svoj anđeoski posao na zemlji.
I ne prestaje ga obavljati.




Dodatak:

Kao što neki od vas već znaju, sutra ujutro mi dolazi draga (ostaje do utorka) pa mozete bit sigurni da cu zanemarivati internet i da nece biti novih postova najvjerojatnije. No, ipak cemo mi citat komentare na nasim blogovima, ne brinite za to, samo cete na odgovaranja i citanje drugih (vasih) blogova morat malo pricekat.. :) A eto, ovakva prilika se ne pruza cesto, sve vam je jasno.. Jos jedni praznici, odmor koji ce biti, nadam se (siguran sam, zapravo) predivan i pravi odmor. :)
I da, jedna pjesma za zna se koga.. :D


Kao da je morska vila
Sve je moje snove ostvarila
Na obalama vrelim
Neprospavane noci
Kao da je dio plime
Modro more sumi njeno ime
I sklada tihe pjesme
Pjesme o samoci

Kao da je dio sna
Sto me nosi zvijezdama

I dok je ljubim
Ona se pretvara da spava
Grije nas zlatnim suncem
More ljubavi

I dok je ljubim kao more
Njeno tijelo podrhtava
Povedi me prostranstvima gdje svi
Pjevaju o ljubavi

Pozdrav svima!