U potrazi za samim sobom...

Evo i novog nastavka, s malim kasnjenjem... Vidite, u vezi one osobe iz proslog posta... Uopce me ni ne muci to toliko... Sad ne... Ma, imam ionako dovoljno problema i zbrke tako da... glava mi je u kaosu... samo se nadam da ce sve dobro proci... sa svime... ili bar skoro svime... Sa Bozicem... I danima poslije Božića... jedva čekam... ali prerano je da vam išta govorim...

“Hej!Oprosti zbog onoga prije, nisam ti trebao smetati... Udario te zbog mene, oprosti!” - započeo je pomirujuće... Ona ga je tužno i bezvoljno pogledala, uzdahnula i progovorila(ne mislim ljudskim jezikom) “Ma u redu je... Da ja glupača nisam počela lajati, sve bi bilo u redu... Hvala ti što si me poslije spasio, s onim.” - pogledala ga je svojim lijepim smeđim očima... Ušutjeli su, gledajući se nesigurno... “Pa prije nisam ni primijetio kako je lijepa... Prekrasna je... Ima divnu dlaku... A oči...” - Riki ju je zaneseno promatrao... A i Nala je upravo primijetila da se radi o snažnom, mladom psu... “Joj, baš je zgodan...hmm” -razmišljala je... Nakon kratke šutnje, on je ponovno progovorio “Oh, pa nismo se ni upoznali! Ja sam Riki, ti?”. “Nala” - rekla je tiho... “Lijepo ime”. Skrenula je pogled, a i njemu je bilo malo neugodno... Ubrzo su se opustili, i Riki joj je ispričao svoju priču, a i ona njemu svoju... Kupili su je ljudi s farme, stavili je tu da čuva, ali stalno je bila na lancu... Doduše, ponekad bi je pustili da se malo istrči, ali to nije moglo nadomjestiti svo ono vrijeme provedeno s teškim lancem... A i gospodar ju je ponekad tukao, i to zbog raznih sitnica... Ako nije imao dobar dan, sve bi mu smetalo, i iskaljivao se na njoj za svaku sitnicu... “Znači, bio sam u pravu...Užasno” -sjetio se - “Primijetio sam da nije baš sretna, ali ovo je i previše...”. “I, što ćeš sada?” - upitao ju je – “Želiš ostati ovdje, dopustiti da te tuče?”. “Naravno da ne želim, ali nemam izbora. Gdje da odem? Osim toga, ovaj lanac mi ne dopušta da pobjegnem”. Riki se zamislio... Legli su jedno do drugoga, u tišini, promatrajući zvjezdano nebo... Prošao je meteorit... “Jesi li zaželjela nešto?” - upitao ju je... “Da.” - odgovorila je kratko uputivši mu blistav pogled... Rikija su proželi ugodni trnci... “mhmm..aha..dobro...” -promrmljao je zbunjeno... “I ja isto...” - napokon je izustio, gledajući je... Mogli bismo to nazvati “ljubav na drugi pogled”... Približili su se jedno drugom još više, i nježno ju je liznuo po njušci... A što je dalje bilo? Pa, Nali to nije smetalo, i uzvratila je istom mjerom... A ostalo neka ostane među njih dvoje... Ležali su tu zajedno, sve dok se mrak nije počeo polako povlačiti, a zvijezde su izblijedjele pred pojavom snažne svjetlosti sunca... I ono se lagano počelo pojavljivati na obzoru, još uvijek skriveno iza brda... Mali žuti krug lagano se povećavao, i sunce se ponovno uspinjalo u želji da dosegne vrhunce... Promatrali su skupa taj magičan izlazak sunca, buđenje novog dana, koji je donosio nova događanja, nastavak utihlog noćnog života... Riki se odvažio i zapitao Nalu “Da nisi na lancu, bi li otišla odavde? Bi li otišla sa mnom?” - gledajući je ravno u oči. Ona se iznenadila, i zamislila... “Što da mu kažem... Ali na lancu sam... Možda ga se mogu riješiti...A što onda... Bi li mogla poći s Rikijem? U neizvjesnost...”. Dugo je razmišljala i na kraju se odlučila... “Da nema lanca, bi li pošla s tobom? Da, pošla bih... Vrijedilo bi riskirati...Ali, lanac je tu, ne možemo ništa!”. Rikija je obuzela sreća “Učinit ćemo nešto, kažem ti. Riješit ću te ja još tog lanca...”. Pogledao je dobro lanac i njegov kraj... Sve je bilo čvrsto vezano, mogle su ga samo otkačiti ruke čovjeka, a ne pseće šape... Uzdahnuo je, i razmislio...

Dodatak: Ispričavam se na ovom kašnjenju, ali, kada sam se sjetio ovog nastavka, njegovog drugog dijela, odlučio sam, ako dopuštate, posvetiti ga posebno jednoj osobi o kojoj reći mogu samo najbolje... Jer, ponekad je vrijedno riskirati... Makar se činilo gotovo nemogućim... Nadam se da si razmišljala o tome čitajući ovu priču... Život nam pruža puno toga, a mi odlučujemo kojim putem krenuti... Mislim da je vrijedno ponekad riskirati... Meni je vrijedno, ako se radi o nečemu zbog čega vrijedi riskirati...