U potrazi za samim sobom...

Ovo se nije promijenilo... Ne puno... Ali, sada bih malo više precizirao pojam "ljubav"... Ne samo ljubav između muškarca i žene(eros), nego i svi ostali oblici ljubavi... Ljubav prema prijateljima, prema svim ljudima, prema životinjama, prema prirodi,... Ljubav, općenito...

Najvažnija stvar na svijetu: Za mene, najvažnija stvar na cijelom svijetu je ljubav... Netko bi se zapitao: "Zar to ne bi trebala biti priroda ili nešto tako?". Volim prirodu, ali, meni, ona nije najvažnija stvar na svijetu. Kada bi imali ljubavi za prirodu, ne bi je iskorištavali kao što to radimo. Dakle, ljubav je važnija od prirode. Što je ljubav? To je pitanje na koje ne mogu odgovoriti u potpunosti, jer je nemoguće dati potpuni odgovor. Ljubav je ono što nas gura naprijed u životu. Bez nje, ne bi imali razloga za život. Što je čovjek bez ljubavi? Samo prazna ljuska, ništa više. Ljuska... Sjećam se kada smo jednom, na satu vjeronauka, razgovarali o najvažnijoj stvari na svijetu. Trebali smo napisati listu od najvažnijih od manje važnih stvari. Nastavnica nam je rekla pet stvari i trebali smo ih napisati u tom redoslijedu. Sjećam se njih dvije: ljubavi i zdravlja. Moj prijatelj (*** - onaj isti, spomenut prije) mislio je da je zdravlje najvažnije. A ja sam mislio da je ljubav. Rekao mi je: "Što će ti ljubav ako nemaš zdravlja, brzo ćeš umrijeti i nećeš ništa imati od te ljubavi." Ali, kažem vam, radije bih živio godinu dana okružen ljubavlju i voljenim osobama, nego stotinu godina bez ljubavi, okružen jedino s mržnjom i nebrigom... Što ćeš imati od života bez ljubavi? Ništa, tvoj život biti će ništa. Zašto živjeti ako nitko ne mari, ako te nitko ne voli, tkogod da je ta osoba... Opet, reći ću da bez ljubavi ne bi imali razloga za život, razloga za uživanje, razloga za radost... Pa, onda, možete li reći da je zdravlje, bogatstvo ili išta drugo važnije od ljubavi, prekrasne, čiste ljubavi?

zaključak/kraj:
To je sve. ako mislite da sam ovdje pokazao samo svoje dobre strane, u pravu ste, na neki način. Kao i svi, imam i dobrih i loših strana. Ali mislim da ipak ima više dobrih nego loših, možda griješim, ali mislim da sam u pravu... U tome je problem. Svi koji me gledaju vide samo tvrdu ljusku, vanjštinu. Ne vide što je zapravo unutra. Ono unutra, moju dobru stranu, nitko ne vidi, niti ne pokušavaju vidjeti. Svi vide samo moju lošu stranu... Ako želite vidjeti moju dobru stranu, morate me poznavati bolje od samo imena, svatko tko me želi bolje upoznati mora se probiti kroz tu ljusku i doseći ono unutar mene, moju dobru stranu...
Ali, barem u mom razredu, nema mnogo ljudi koji znaju da, negdje unutar mene, postoji i dobra strana. Možda dvoje u razredu od 29 učenika...

To je vjeran prikaz mog tadašnjeg života... Toliko toga se promijenilo u ove 3 godine... Toliko stvari sam shvatio... A i od otvaranja ovog bloga, pogotovo... Ne mogu vjerovati, ali mislim da me blog na jedan način promijenio, na bolje... Znam da se to nekima čini nemoguće, ali počeo sam cijeniti više sebe, svoj rad, svoje pisanje... Da, mogu reći da sam zadovoljan sa svojim blogom. Naravno, moglo bi biti i bolje, ali ja sam zadovoljan... Znam da su ponekad malo lošiji postovi, ali ponekad su i malo bolji, nekad nemam inspiracije, nekad je imam napretek... Ali, sve u svemu, primjetio sam da se moj stil pisanja promijenio od početka bloga... I drago mi je zbog toga... Da, mogu reći da sam (relativno) zadovoljan sadržajem ovog bloga... Vaši komentari su glavni odgovorni za to... Hvala vam...

P.S. Ovo nije kraj... Ima još jedan post o stranici, ali tema je ekologija/priroda... Pa, ako vas zanima što sam o tome mislio u osmom razredu... Imati ćete prilike pročitati!