U potrazi za samim sobom...

Ako živite u nekom gradu(pogotovo većem), obasutom tisućama svjetala, pogledajte noćas prema nebu... Što vidite? Zvijezde? Ili sivo-modro nebo? Vidite li Orion, Kasiopeju, Sjeverni križ? Mintaku, Arthura, svijetlu Veneru, crveni Mars? Ili samo tamno nebo, prljavosive boje? Ja, kad navečer izađem na balkon, pred očima mi se otvori cijela gradska luka, more, otoci, kuće i ulice obasjane tisućama svjetala... A kad uzdignem pogled prema nebu, onom divnom nebu koje nas sve zaprepasti svojom ljepotom, što vidim? Tmurno, prljavosivo ništavilo... Na obzoru ružičasti odsjaj uličnih svjetiljki, a visoko gore – samo tama... Pojavi se kasnije i pokoja zvijezda, ali, od Mliječne Staze ni kapi mlijeka!
Pitate se kako zapravo svjetlost može zagaditi nešto? Nije opipljiva, nestaje kad ugasimo lampu, ne ostavlja tragove... No, svjetlost moze onečistiti okoliš, brišući pogled na zvjezdano nebo...
Iz znanstvenog pogleda, svjetlosno zagađenje označava svaku nepotrebnu, nekorisnu emisiju svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti.
Jedan od fenomena koji uzrokuje poznat je «svjetlucanje neba»... Jeste li ikada primijetili oblake kako svjetlucaju u narančastoj, bijeloj, ili sličnoj boji? To se događa zbog onih svjetiljki(npr. svijetlece reklame) koje rasipaju svjetlo, pa dio odlazi u nebo, gdje se reflektira od čestica prašine i vode(vlaga u zraku)... Ovo se ponekad događa čak i u bistrim večerima...
Druga vrsta fenomena nastaje kada svjetlost prelazi granice u kojima je trebala ostati... Većina nas doživjela je da nam nečije osvjetljenje noću dopire kroz vrata – ovdje se radi o tome.
Na kraju, svjetlosno zagađenje nastaje i kada je na jednom mjestu koncentrirano puno svjetla(npr. u velikim gradovima), što uvelike smanjuje vizualne mogućnosti...
Poslijedica svih ovih fenomena je, ukratko, «nestajanje» zvjezdanog neba... Ovo je još jedan primjer ljudskog nemara prema prirodi, jer, korištenjem ekoloških rasvjetnih tijela, takvo zagađenje moglo bi se uvelike smanjiti. Na sreću, sve više ljudi ovo shvaća, i države diljem svijeta uvode pravila za vanjsko osvjetljenje, zbog kojih nam zvjezdano noćno nebo u gradu postalo stvarnost, a ne daleki san!
A koja je zapravo razlika između «ekoloških» i «neekoloških» rasvjetnih tijela? Ekološka svjetla su ona koja ne raspršuju svjetlost u nebo, već je usmjeravaju prema tlu, a neekološka(nezaštićena i poluzaštićena) su ona koja svjetlost bespotrebno raspršuju, prouzrokujući svjetlosno zagađenje... Kao primjer, uzmimo gradske svjetiljke. One su obično neekološke, jer su samo djelomično zaštićene(bolje od potpuno nezaštićenih, ali ne dovoljno dobro)... Snop svjetla nije dovoljno usmjeren, te se svjetlost rasipa... Zbog nemara, bezveze se troši svjetlosna energija, a ne osvjetlava dovoljno dobro ono što bi trebala... Ako niste prije znali čemu služe one «kapice» na uličnoj rasvjeti, sada znate.... Ali, u raznim hotelima zbog estetike se koriste rasvjetna tijela koja rasipaju svjetlost i skrivaju nebo pred našim očima(to su one u obliku kugli)...
Znate što mene muči? Pa dokle smo ovo mi došli? Kakav se to nemar uvukao u čovjeka? Više nam ništa nije sveto, ništa nam nije važno... To zvjezdano nebo pod kojim su ljudi odrastali, živjeli, ljubili... Ta nebeska svjetla koja od iskona nadahnjuju astronome, znanstvenike, ali i pjesnike, pisce... Što će biti s njima? Gdje su nestala, zar se ne pitate već? Tu su, ali mi ih ne vidimo... Tu negdje, zajedno s romantikom koju znaju poticati i zvijezde...
Zašto sakrivamo prirodne ljepote od pogleda? Čemu ova ironija čovječanstva? S jedne strane, uživamo u estetici, lijepom, a s druge, uništavamo ono najljepše od svega, prirodu... Jer, kao što je francuski pjesnik A. Lamartine rekao: "Ni u svojim najluđim snovima čovjek nije mogao zamisliti nešto ljepše od prirode!". Ja se slažem s time... A mi tu prirodu sustavno uništavamo, na razne načine... Pisao sam već o tome, npr. o ugroženim vrstama ili o Veneri i Zemlji... A ovo? Svjetlosno zagađenje još je jedan način na koji čovjek "uspješno" uništava prirodne ljepote... Zamislite život bez zvijezda... Zamislite da postoji osoba koja nikada u životu nije uživala u ljepotama zvjezdanog neba? Čini vam se nezamislivo? To nije budućnost jedne osobe, to je moguća budućnost idućih naraštaja... Ako mi nešto ne učinimo... Svojim znanjem puno možemo... Budite odgovorni, dajte svoj doprinost očuvanju prirode... Konkretno, u ovom slučaju, evo što možete: Nemojte koristiti nerasvjetna ekološka tijela(pogotovo na vanjskim površinama – u vrtu ili sl.)... Oboružajte se znanjem(ako ste pročitali sve do ovdje, onda ste to već učinili) i upoznajte druge o ovom problemu, upozorite ih na probleme(može i putem bloga ;)) )... I, za kraj... Jednostavno... Pogledajte katkad u nebo... Sjetite se zvijezda... Kada odete negdje u prirodu, uživajte u njenim ljepotama... Razvijajte svoju ljubav prema prirodi, nemojte pridonositi njenom uništavanju... Pridonosite njenom očuvanju...