U potrazi za samim sobom...

Kako vrijeme leti... Još malo i evo, počinje mi škola... Primiče se taj dan polako, ali sigurno, poput geparda u zasjedi... Korak po korak,polako, i hop! tu je... Može se zaključiti da ne volim školu(a tko voli, ne znam ni ja)... Moja škola je... Gimnazija... Druga najteža u gradu. Da... Nije lagano, ni blizu... Uhhh... A priznajem, sam sam se uvalio u ovo, sam se moram i izvući...Još dvije godine... Tako malo, a opet, tako puno... Vrijeme nekad leti, nekad puže, nekad stoji, a nekad prođe u trenu... Zanimljivo je to vrijeme, znate? Četvrta dimenzija, prema Einstainu... Koliko puta sam poželio da se mogu vratiti kroz vrijeme, ispraviti pogrešku. A tko nije,iskreno? Ali znate što sam shvatio? U životu zapravo ne možete pogriješiti. Ne ako učite iz pogrešaka. Tada one postaju pobjede. Tako je sa svim lošim stvarima koje se dogode u životu... Da mene u osnovnoj nisu maltretirali, ja bih bio druga osoba. Ali ne smatram da bi bio bolja osoba. Ponekad treba iskusiti ono loše da bi mogli znati što je dobro... Možda bi postao umišljen, napuhan, jedan od onih koji su druge maltretirali... A sada? 16 godina, introvertan, kronično patim od nedostatka samopouzdanja, ne izlazim puno vani, nemam puno prijatelja, a za curu...A ne znam ni sam, na neki način da, ali opet, ne zapravo... A s druge strane, bolje jedan dobar prijatelj nego tisuću lažnih(i ovom prilikom poručujem jednoj osobi, ako ovo bude čitala, da još čekam komentar!)... Uspio sam prihvatiti sebe kao osobu, iako mi to dugo nije polazilo za rukom... Pomogao mi je i ovaj blog... Samopouzdanje polako raste, nesigurno... Vrlo polako... Neki dan čekao sam u autu, a u blizini je bila jedna ženska, ovako, mojih godina, dobro je izgledala. I pogledam ja nju, a ona se meni nasmije... Nasmijem se i ja, i okrenem glavu... I naravno, onda sam to još par puta pokušao... I svaki put se nasmijala... Ma dobro, nisam ja ništa tu mislio ozbiljno(s razlogom), ali samo to što je ona u meni očito nešto vidila,u mom izgledu(kojim se,usput rečeno, baš i ne ponosim)... To je bilo jako dobro za samopouzdanje... Iskreno, nisam navikao na takve stvari, bilo mi je stvarno čudno... Lijepo... I tako to, nisam odavno pisao o sebi malo više, pa evo...
A sada da objasnim naslov posta... Već poduže vrijeme nisam spominjao moju potragu za samim sobom... Oni koji ovo duže čitaju mogu pomisliti da su se moji ciljevi promijenili. To nije točno. Ovo sam ja, ono što sam ja zaista... Memoari moje duše su u ovakvim postovima. To sa životinjama, eto to sam ja. Oslobodio sam to, duboko u sebi. Prije nisam imao priliku koristiti moć riječi. Sada to mogu, i to činim!To sam ja... I volontirat ću u Arke, iako još nisam zvao...Moram priznat da mi je malo neugodno... Ali nadvladavam svoje strahove, a ovo volontiranje će bit, uostalom, odlično i da se malo riješim zatvorenosti, srama... Toliko za sada, dugo me nije bilo, moram priznat da sam zadovoljan brojem komentara na postu o cirkusu, drago mi je da su bar neki ljudi saznali što se krije iza kulisa...
Još ću nešto dodati. Prvo, donosim priču o jednom leptiru(naravno, nije moja)...

Leptirova priča

Jednog dana, pojavio se malen otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru. Uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali, imao je krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo pužeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovjek, unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama nije razumio da poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, priroda nije osmislila uzalud, već kako bi krv iz tijela leptira mogla poteći u njegova krila, da bi bio spreman za poletjeti kada izađe iz čahure.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu... Kada bi bili oslobođeni od svih prepreka, ostali bi osakaćeni. Nikada ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikada ne bi mogli letjeti.

Tražio sam snagu,
I dobio sam poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost,
I dobio sam probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo.
I dobio sam tijelo i mozak kojima mogu raditi.

Tražio sam hrabrost,
I dobio sam prepreke koje je trebalo savladati.

Tražio sam ljubav...
I dobio sam ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge
I dobio sam prilike.

Nisam dobio ništa od onoga što sam tražio... Ali dobio sam sve što mi je trebalo.
Živi život bez straha, suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati!"

P.S. Za kraj, još jedan predivan tekst...Za razmišljanje!

Razgovor s Bogom:

Sanjao sam da imam interview s Bogom:
"A tako, ti bi me htio intervjuirati?", reče Bog.
"Ako imaš vremena?", rekoh.
Bog se nasmiješi: "Moje je vrijeme vječnost. Što si me htio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
Bog odgovori:

"To što im je djetinjstvo dosadno.
Žure se odrasti, a onda bi ponovno htjeli biti djeca.

To što troše zdravlje da bi stekli novac,
a onda troše novac da bi vratili zdravlje.

To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

To što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli."

Bog uzme moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:
"Kao roditelj, koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?"
Osmjehujući se Bog odgovori:

"Da nauče kako ne mogu nikoga natjerati da ih voli.
Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.

Da nauče kako nije najvrijednije ono što imaju,
nego tko su u svom životu.

Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.

Da nauče kako nije bogata osoba ona koja najviše ima,
nego ona kojoj najmanje treba.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.

Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole,
ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.

Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.

Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.

I da nauče da sam ja tu - uvijek."

P.S.O početku škole
Došao je taj dan od kojeg sam toliko strepio... Ne želim pisati cijeli post o tome, samo ću kratko opisati to sve, pa ako nekoga zanima...
Sve je bilo kao i uvijek...Skoro sve... Neka nova pravila, neki novi profesori, ali to je sporedno... Shvatio sam nešto dok sam sjedio u razredu za vrijeme malog odmora... Osjećao sam se kao da ne pripadam tu... Svi ti plitki razgovori, dobacivanja... Ja jednostavno nisam takav... Poslije sam išao sa svojim "društvom" u kafić... I opet, njihove teme bazirale su se na sportu, ženskama, i tome tko je napravio veću psinu u zadnje vrijeme... A ja tamo stojim i šutim, gledam ih, osjećam da tu meni nije mjesto. To nije društvo kakvo ja želim, ja nisam takav. Ne želim biti u društvu u kojem će mi prijatelj govoriti o tome kako je ovog ljeta pušio travu... Da, rekao je to, i onda je ovaj drugi također to isto priznao... Bez imalo kajanja, bez imalo naznake da ima nešto loše u tome... Ja nisam takav i nikad neću biti takav, to nisam ja... Društvo kakvo ja tražim teško je naći... Nije da ja ne volim izlaske, samo je pitanje s kime... A za kafiće bi se isto moglo reći, iako ne volim zadimljena mjesta(pasivno pušenje, a alergičan sam na duhan)... Nisu toliko važni moji izlasci koliko moje društvo... A s ovim sadašnjim jednostavno ne mogu razgovati, ne osjećam se ugodno dok sjedim u kafiću s njima, a oni pričaju o tome tko navija za koga, tko igra gdje, i neke druge stvari koje baš i nisu u mom području... A pogotovo mi se ne sviđa kad se hvale nekim ilegalnim stvarima...
Evo baš mi se prijatelj javio i zvao me da idemo prošetati... Da, pristao sam, ali ovo je na neki način drukčije... Njega od tog društva(4-5 ljudi) najbolje znam, i kad smo sami vanka, onda i nije baš tako loše, sa mnom ne može razgovarati o sportu, pa ponekad bude i meni zanimljivih tema... To mi je više-manje u redu... Ali ipak, imam jednu prijateljicu(ne curu), to je duga priča, ali kada bih izašao s njom, i kad bi oboje bili dobre volje, uvijek bi imali o čemu pričati... Kod prijatelja je sličnost dosta važna... A kod veze, mislim da ništa ne može bez onog nečeg(kemije, kako bi neki nazvali)... A što ćete, sada izlazim s tim prijateljem ponekad, a za razred... Ne znam, ne želim više glumiti nekog tko nisam... I pokušavati ću ostati svoj, unatoč svemu...Previše sam napisao, i udaljio se od teme, to je to za sada, bolje da prestanem...
Dodatak:Vratio sam se iz šetnje Marjanom(brdo)... Bilo je dobro.. Kad izlazim samo s ovim prijateljem, onda ga ponekad i "natjeram na neke druge teme..." U ljudima ima više nego što neki pokazuju... A i on ima svojih problema... Nedostaje mu samopouzdanja, sažalijeva se... Svatko ima svojih kompleksa... Njemu treba cura, i stalno želi da mu ja namjestim nekoga... A ja nemam uopće iskustva u tome,niti mi to baš ide... Mislim da njemu tu treba više od onog površnog što priznaje, više od izgleda... Svakome treba malo nježnosti, malo ljubavi... Znam ja dobro to po sebi...Tako, samo da kažem da nije ustvari s njim tako loše... Mislim da na njega društvo ima jako velik utjecaj... E,da, vidili smo onog mog "prijatelja" iz osnovne... Napuhani šminker, ukratko(a prije je bio metalac)...Prijatelj mi je za njega komentirao:"Koji je ovo debil?"... S pravom...Zaboravljam na to, oprostio sam mu sve, ali jednostavno ne želim imati nikakva kontakta s njime!

Nedavno sam u razgovoru s bratom načeo ovu temu, jer se novim prijedlogom o zakonu za zaštitu životinju u RH zabranjuju cirkuske točke s životinjama...Ovaj post pišem da bi obratio pozornost svima koji ne znaju ništa o ovome na ono što cirkuske životinje proživljavaju u svom životu. Moj brat kaze da je ta zabrana «glupa jer se u svim cirkusima s životinjama one ne muče da bi ih se krotilo...»Primjer neznanja...Ovaj uvod sam naknadno dodao, zato ga i stavljam na početak.

Tko od nas nikad nije gledao, ili čuo za neki veliki cirkus s nastupima životinja? One izvode razne točke, na naredbu krotitelja, točke koje se nama mogu učiniti zabavne, smiješne, vesele... No jesu li one zaista takve? Jeste li ikad razmišljali što se krije iza tog sjajnog paravana, iza tisuća svjetala nekog velikog cirkusa koji je poslijednji gostovao u vašem gradu, koji vas je oduševio nastupima lavova, tigrova, žirafa, slonova, majmuna, zmija, svih onih egzotočnih, za nas neviđenih životinja? Jeste li se ikad zapitali kako je zapravo moguće naučiti divljeg lava ili tigra koji je navikao na prostranost i slobodu džungle, da sjedi mirno na stolici ili da skače kroz zapaljeni obruč na zapovijed? Mnogi znaju da se životinje užasno boje vatre, jer je ne mogu kontrolirati... Što mislite, kako se postiže da medvjedi balansiraju hodajući visoko iznad tla po nekoj tankoj žici? Ili da se slonovi penju po postolju, stojeći samo na stražnjim nogama? Sve u svemu, kako nauče te životinje da izvode radnje koje su posve neprirodne za njih i čiju svrhu one nikad neće razumjeti? Kako se može primorati divlja životinja, koja ne razumije ljudski govor, da mirno sjedne na stolicu, oponašajući čovjeka?
Jeste li pomišljali na život tih životinja, na način na koji te cirkuske zvijezde prevaljuju tisuće osmjeha da bi izmamile vaše osmijehe, aplauze, jeste li razmišljali o odnosu njih i njihovih dresera i hranitelja? Ako niste, možda bi bilo vrijeme da saznate nešto više o svom tom lažnom glamuru... Želite li saznati što se krije iza kulisa? Ako želite, nastavite čitati, a ako jednostavno ne želite ovo čuti, bolje vam je da sad prestanete čitati, jer upravo se spremam povesti vas u svijet koji je tako brižno skriven iza svih tih smiješnih točaka, iza onih raznobojnih kulisa, iza tisuća svjetala cirkusa... E, pa ako i dalje čitate, znači da želite saznati nešto o tom skrivenom svijetu, o svijetu kojeg djelatnici cirkusa uporno negiraju, ali dokazi su tu, nemilosrdno izlaze na vidjelo... Jeste li zaista mislili da su životinje sretne u takvom neprirodnom okružju? Da te točke nisu ponekad vrlo bolne?Sav taj šaren ceremonijal prikriva pravu, istinitu priču cirkuskih životinja... Kada bi pojedinosti o postupanju prema životinjama u cirkusu, njihovom zatočeništvu, obuci, i odlasku u mirovinu postale široko poznate, cirkusi bi vrlo brzo izgubili svoju popularnost... Upravo to je i razlog zbog kojeg ovo pišem. Ja vama neću ništa nametati, niti sam to ikad radio, samo ću vas upoznati s pravom istinom, a onda vi sami odlučite što želite s njom... Ovo je tema o kojoj se zaista puno ne govori, tema o kojoj sam i ja sam nedavno saznao pojedinosti, i prije sam znao za to(nikad nisam bia u nikakvom cirkusu, i drago mi je zbog toga), ali kada sam saznao za sve ove pojedinosti s kojima ću vas upoznati, bio sam šokiran... Pa, čujte napokon priču, istinitu priču o životu tih stanovnika cirkusa...
Većina cirkuskih životinja tu je i rođena, one doista izgledaju zdravo i dobro uhranjeno, i istina je da u prirodi ne bi mogle preživjeti... Te životinje su naučene kroz godine na neprirodno ponašanje, uz pomoć biča i kockica šećera... Ali, nije sve kako se čini... One u cirkusu pate, njihov život je jadan. To je život pun mučnih i agresivnih dresura, napornih putovanja u tijesnim, željeznim kavezima, napornih predstava koje one ne žele, a ni ne zaslužuju... Putuju od jednog do drugog grada, pa opet u kavez, pa van, i sve tako dok ne podivljaju ili obole.


A čemu sve to? Zato da bi se mi mogli lijepo zabaviti, zato što plaćamo ulaznicu u cirkus da bi se mogli nasmijati njihovoj patnji, koje nismo ni svjesni...
Slon koji stoji na postolju, tigar koji skače kroz vatreni obruč, konji koji nose jaguara na svojim leđima...

To nam se može učiniti simpatičnim, zabavnim, smiješnim, ali morate priznati, to ni u kom slučaju nije prirodno ponašanje tih životinja! Prisiljavanje životinja na takve radnje je za njih najokrutniji čin ponižavanja!

Jedan od najvećih engleskih pisaca, Jack London, bio je užasnut takvim postupanjem prema životinjama, te je čak i napisao knjigu pod nazivom "Michael, Jerryjev brat" u kojoj opisuje i razotkriva sve užase i okrutnosti dresiranja cirkuskih životinja. Knjiga govori o terijeru "Michaelu" koji je bačen u svijet dresiranih životinja igrom sudbine... U uvodu nam ovo govori: "Vrlo rano u svom životu, možda zbog nezasitne radoznalosti, koja mi bijaše prirođena, počeo sam mrziti predstave s dresiranim životinjama. Moja mi je radoznalost pokvarila tu vrstu zabave, jer me mamila, da povirim iza kulisa, ne bih li saznao, kako se izvodi predstava. A ono, što sam otkrio iza toga plemenitog prikazivanja i te blistave izvedbe, nije bilo lijepo. Bijaše to okrutna zbilja, tako užasna, te sam siguran, da nema normalna čeljadeta, koje bi ikada moglo uživati u tome, da gleda ma koju predstavu dresiranih životinja, kad bi to znalo...Nisam ja nježan ni osjetljiv, napominjem, da sam doista prošao kroz surovu školu života i vidio više nečovječnosti i okrutnosti negoli ikoji prosječan čovjek, počevši od kaštela i zatvora, razbojničke jazbine i pustinje, stratišta i kužne bolnice pa do bojnog polja i vojne bolnice. Vidio sam strahovita umiranja i sakaćenja. Gledao sam kako vješaju luđake, jer, budući ludi, nisu mogli platiti advokate. Vidio sam obrvano srce i snagu snažnih ljudi, a vidio sam i druge ljude, koje je zlostavljanje natjeralo u vječno i divlje ludilo. Prisustvovao sam umiranju starih i mladih, pa čak i djece, koja su umirala od gladi. Gledao sam kako mlate ljude i žene bičevima, toljagama i šakama, vidio sam bičeve od nosorogove kože kako se ovijaju oko nagih tjelesa crnih dječaka tako žestoko, da je svaki udarac gulio kožu, koliko god je unaokolo zahvatio. A ipak, dopustite, da na kraju dodam: nisam nikada bio tako prestrašen i užasnut pred ljudskom okrutnošću, kao što bijah prestrašen i užasnut sjedeći među sretnim, nasmijanim i oduševljenim gledaocima, kad su na pozornici izvodili točke s dresiranim životinjama...Tko ima dobar želudac i tvrdu glavu, može podnijeti mnogu nesvijesnu i nepromišljenu okrutnost i mučenje svijeta, koje se počini u naglosti i gluposti. Ja imam takav želudac i takvu glavu. Ali hladnokrvna, svjesna promišljena okrutnost i mučenje, koje se očito skriva iza devedeset i devet od sto predstava s dresiranim životinjama, smućuje mi mozak i steže grlo. Okrutnost kao lijepa umjetnost došla je do najljepšeg procvata u svijetu dresiranih životinja!..."
U središnjih desetak poglavlja(23-33), J.London opisuje okrutnu stvarnost dresiranja životinja za predstave... To su priče o strahovitom zlostavljanju, batinanjima, mučenjima, teroru kojeg su ta jadna bića proživljavala, i kojeg još uvijek proživljavaju... Moram vas upozoriti, iskreno, da sljedeći tekst nije baš za one sa slabim želucima... Dobro, i u nekim prošlim postovima bilo je takvih tekstova, i nisam vas upozoravao, ali možda je vrijeme da počnem... Ovo iskreno govorim, ako ste baš slabog želuca, ne čitajte dalje, preskočite ovaj dio...Nije ni meni bilo lako dok sam ovo čitao...Vjerujte mi, zaista nije ugodno... Bilo bi dobro da pročitate, vjerojatno i hoćete, ali nemojte reć da vas nisam upozorio... Stvarno je...bolno....
Ovo su neki najupečatljiviji ulomci:
“Spustivši jednu željeznu stolicu i pričvrstivši je dobro na njeno mjesto na podu, Mulcachy se spremao da ga nauči prvu vještinu. Ben Bolta, koji se rodio u džungli i odrastao u džungli, prisilit će da sjedne na stolicu smiješno i tragično oponašajući ljudsko biće. Ali Mulcachy još nije bio sasvim spreman. Prva lekcija straha mora se trajno usjeći u tigrov mozak.
Stupivši na sigurnu udaljenost, on ošinu Ben Bolta po nosu. Zatim to još jednom ponovi.
Učinio je to jedno dvadesetak puta pa još dvadeset puta. Kad god bi okrenuo glavu, uvijek bi ga udarac biča pogodio po strahovito izranjenom nosu, jer je Mulcachy kao krotitelj-stručnjak dobro rukovao bičem i uvijek je nepogrešivo pecnuo, opalio i ujeo Ben Bolta po nosu, kamo god ga Ben Bolt u tom času okrenuo.
Kad bi to postalo luđački neizdržljivo, on bi skočio, ali su ga svaki put povukla natrag ona desetorica snažnih ljudi, što su držali kraj njegovog konopa. Prezir, bijes i namjera,da uništava, nestadoše potpuno iz raspaljenog mozga životinje; umjesto toga osjećaše samo strah, neprestano i samo strah, paničan i bijedan strah pred tom sićušnom ljudskom mrvicom, koja ga je progonila nanoseći mu takvu bol.
I učenje prve majstorije započe. Mulcachy je udarao stolicu snažno drškom biča, da privuče pažnju životinje, i onda zamahnu snažno bičem prema njegovu nosu. Istoga časa jedan pomoćnik zarije željeznu viljušku kroz rešetke u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe k stolici. Tigar se zguri naprijed, a onda se opet povuče uz željezne šipke. Mulcachy ponovo lupi stolicu, i ošinu njegov nos, a pomoćnik ga ubode u rebra, tako da je bolom bio prisliljen da krene prema stolici. To se neprestano ponavljalo, četvrt sata, pola sata, cijeli sat; jer je čovjek životinja imao strpljenje bogova, a tigar je bio samo pripadnik džungle. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Životinja, koja predstavlja, slomljena je. Nešto se slomi u njoj, prije nego što se pokori i izvede majstorije pred gledaocima, koji za to plaćaju.
Mulcachy naredi nekom pomoćniku, da zajedno s njim stupi u arenu. Kako nije mogao prisiliti tigra da ravno sjedne na stolicu, morao je upotrijebiti drugo sredstvo. Uže, koje je bilo vezano za Ben Boltov ovratnik, uvuku kroz rešetke i provuku kroz koloturnike na vrhu kaveza. Na Mulcachyjev znak ljudi potegoše uže. Režeći, boreći se u nastupu luđačkog straha pred tim novim nasiljem, Ben Bolt bi polagano dignut s poda u zrak, dok nije visio sasvim u zraku, gdje se okretao, previjao i borio. Obješen je bio za vrat kao čovjek, kojega vješaju, pa mu se dušnik stisnuo, i on poče da se guši. Previjao se i vrtio, a njegovi sjajni mišići dopuštali su mu, da se savije gotovo u klupko.
Koloturnik, koji je jurio po žici iznad njih, omogućio je pomoćniku da ga uhvati za rep i povuče po zraku do mjesta iznad stolice. Dok je njegovo nemoćno tijelo bilo tako povlačeno za rep, a Mulcachy svojom željeznom viljuškom bo njegov grudni koš, uže najednom popusti, i Ben Bolt se s vrtoglavicom u mozgu nađe na stolici. Onoga trena kad je htio skočiti na pod, dobije udarac u nos teškim drškom biča, a slijepi mu se metak upravo rasprsnu u nozdrvi.
Njegov se luđački strah i bol podvostruči. Odskoči, da pobjegne, ali Mulcachyjev glas odjeknu: - Dignite ga! - i oni ga ponovo podigoše u zrak, gdje se obješen za vrat počeo gušiti.
Još su ga jednom za rep povukli u prijašnji položaj, bockali ga u prsa i naglo ga ispustili... ali tako naglo, da mu se tijelo prevrnulo i on snažno pao svojim tijelom preko stolice. Ono malo zraka, što je preostalo u njemu od davljenja, činilo se, da je iz njega izišlo od snažnoga pada. Blijesak u njegovim očima bijaše mutan kao u luđaka. Strahovito je hvatao zrak, a glava mu se ljuljala amo-tamo. Slina mu je curila iz usta, a krv mu tekla iz nosa.
- Dižite ga! - derao se Mulcachy.
I opet Ben Bolt bi lagano dignut u zrak; strahovito se gušio, jer mu je nategnuti okovratnik stiskao dušnik. Tako se divlje bacao još prije, nego što mu je dno izmaklo pod nogama, i propinjao se naprijed i natrag, a kad su ga potpuno podigli, njegovo se tijelo klatilo poput golema njihala. Opet je bio pušten na stolicu i samo jedan mali dio sekunde držao se kao čovjek, koji sjedi na stolici. Zatim užasno riknu i skoči.
To nije bilo ni režanje, ni kvrčanje, ni rikanje, taj je urlik bio običan vapaj za nečim, što se slomilo u njemu. Promašio je Mulcachyja za nekoliko palaca, kad mu je drugi slijepi metak eksplodirao u drugoj nozdrvi, ljudi su ga užetom tako naglo trgli natrag, da su mu gotovo prebili šiju.
I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako tonuti, dok nije njegova velika žutosmeđa glava klonula, a on se napol zguren srušio na pod, bez svijesti. Crni i natečeni jezik ispade mu iz usta. Dok su na njega izlijevali kablove vode, on je stenjao i cvilio. I tako se svršila prva vježba.
- Sve je u redu - govorio bi Mulcachy svaki dan, kako se vježbanje nastavljalo. - Strpljenje i trud postići će tu majstoriju. Ja ga imam u svojoj vlasti. On me se boji. Potrebno je samo vremena, a vrijeme povećava vrijednost životinje, kao što je on.
Nije se odmah prvi dan, ni drugi, a ni treći, ono nešto slomilo u Ben Boltu. Ali na kraju četrnaestog dana slomilo se. Došlo je naime vrijeme, kad je Mulcachy udario drškom biča stolicu, a pomoćnik kroz rešetke željeznom viljuškom bocnuo Ben Bolta u rebra, i Ben Bolt se - svakako, samo ne kraljevski - došuljao kao premlaćena ulična mačka, u sažaljenja vrijednu strahu, i dogmizao do stolice te sjeo na nju kao čovjek. On sada bijaše odgojen tigar. Dok je tako sjedio i žalosno oponašao čovjeka, njegovu su pojavu mnogobrojni gledaoci smatrali još i sada odgojnom... (str. 219)”
...........
“Drugi slučaj, St. Eliasov slučaj bijaše teži, jer je bio smatran Mulcachyjevim neuspjehom, jednim od rijetkih, iako su svi priznali, da je to bio neizbježiv neuspjeh. St. Elias bijaše golemo čudovište od medvjeda s Aljaske, koji bijaše dobroćudan pa čak i domišljat i šaljiv na medvjeđi način. Ali on imaše svoju volju, koja je bila isto tako tvrdoglava, kao što je i on bio velik. Njega su mogli nagovoriti, da napravi neke stvari, ali ga nisu mogli na to prisiliti. A u školama za dresiranje životinja, gdje se točke moraju odvijati kao sat, ima malo vremena, gotovo ništa za nagovaranje. Svaka životinja mora izvesti svoju točku bez oklijevanja. Gledaoci neće trpjeti da čekaju, dok krotitelj kuša privoljeti zlovoljnu ili lukavu životinju, da izvede ono, za što su gledaoci platili, da vide.
Tako je St. Elias protiv svoje volje primio prvu obuku. To je bila također i njegova posljednja obuka i nikada nije dospjela u arenu, jer se svršila u njegovu kavezu.
Uhvaćen na uobičajeni način, sve mu četiri noge bijahu provučene kroz rešetke, a glava, uz pomoć mučnog ovratnika, uz rešetke. Prije svega su ga manikirali. Svaki njegov golemi nokat bi odrezan upravo do mesa. To su ljudi van kaveza učinili. Onda mu je Mulcachy s unutarnje strane kaveza probio nos. Nije to bila tako laka operacija, kako to zvuči. Taj je ubod bio prava rana. Utjeravši instrumenat u goleme medvjeđe nozdrve Mulcachy je isjekao čitav okrugli komadić živoga mesa. Mulcachy je znao, kako valja postupati s medvjedima. Da se nedresiran medvjed prisili na posluh, uvijek je potrebno odmah djelovati na koje osjetljivo mjesto. Uši, nos i oči jedina su pristupačna osjetljiva mjesta, a kako oči ne dolaze u obzir, preostaju dakle nos i uši kao dijelovi, na koje se može utjecati.
Kroz tu rupu u nosu Mulcachy je odmah provukao prsten od željeza. Kroz taj prsten provukao je duge vođice, koje zaslužuju to ime. Svaki nepokorni ispad mogao je kroz cijeli St. Eliasov daljnji život čovjek uvijek zapriječiti na taj način, što je držao duge vođice.
Njegova sudbina bijaše zapečaćena i određena. Zauvijek, dokle god bude živio i disao, on će biti zatočenik i rob užeta u prstenu njegova nosa.... (str. 222)"
I, kako vam se čini? To je ono što se događa i danas u cirkusima...Ako želite saznati više, posudite tu knjigu u knjižnici, a pokažite ju i drugima! Ako ste pročitali ove dvije priče, dobili ste uvid u taj skriveni svijet ukrotitelja i životinja, o kojem tako malo čujemo u javnosti... Svi ste svjedoci Londonovog umijeća pripovijedanja, i zbog toga mislim da ovdje zaista nema nikakve potrebe za dodatnim komentarima.
Vratimo se mi malo u sadašnjicu...
Nemojmo zaboraviti da se ovdje radi o divljim životinjama, koje nisu navikle na stalna putovanja, različite klime, izvođenje točaka ili zatočeništvo, a osim što su podvrgnute fizičkom zlostavljanju pri dresuri, one doživljavaju stres, jer su dovedene u taj novi svijet "zabave", gdje su stalno u pritvoru... Sve fizičke, socijalne i druge potrebe tih životinja ignorirane su od strane onih koji zarađuju iskorištavajući ih...



Opet je profit, novac, važniji od patnje životinja(ili,u nekim slučajevima, i ljudi) i njihovih života... Da bi se izbjegao nered, životinjama se tijekom putovanja uskraćuje hrana i voda, okovane su, zatvorene, izgubljene, a često su i pod sedativima do 90% vremena.... Bičevi, električne palice i sl. često se primjenjuju da bi ih izveli na predstave...



To su te životinje koje vam se čine tako zabavnima u cirkusu... Čine li vam se možda veseli i zabavni odlomci one Londonove knjige? Eto, dotle je danas čovjek spreman ići zbog osobnog probitka.
Najpoznatiji svjetski cirkus, “Cirque du Soleil”, zabranio je već odavno okrutne točke sa životinjama, pokazujući tako da i bez njih mogu postati najbolji u svijetu zabave! Cirkus s životinjskim točkama nastao je kada su ljudi počeli dovoditi životinje iz dalekih, egzotičnih zemalja kako bi ih vidio tzv. “civilizirani svijet”... Tada su se Europljani divili egzotičnosti žirafa, slonova ili majmuna... No, danas, oni su informirani o okrutnim postupcima u cirkusima, te s gnušanjem odbacuju bilo kakvu diskriminaciju prema svim drugim živim bićima...

Ako novi prijedlog zakona koji sam spomenuo u uvodu bude prihvaćen, cirkusi sa životinjama više neće sramotiti našu zemlju. Ovaj post sam napisao da bi vi saznali zašto se razmatra zabranjivanje takvih nastupa, a i zato da vi bojkotirate točke s životinjama ako ikad budete u mogućnosti ići u cirkus koji to prakticira. U našim rukama,rukama potrošača,malih ljudi, leži sudbina ovih životinja. Želite li i dalje prisustvovati takvim neetičkim i okrutnim nastupima ili ćete ih u budućnosti odbijati?Izbor je vaš...
Sve informacije su sa stranice www.prijatelji-zivotinja.hr.

E pa,evo me...Dakle,ovaj post je posvećen jednoj osobi(ili bolje,jednom anđelu),ona će znat da je to za nju...
Za početak, jedna slika...Crna pantera...dodatni komentari su nepotrebni!

A sad malo pjesama...Sve su od Coldplaya..
Posvećeno jednom anđelu...Samo,ja bi ovdje stavia "blue eyes", a ne "green"....Ali inače, važna je poruka...

Green eyes

Honey you are the sea
Upon which I float
And I came here to talk
I think you should know

That green eyes
You’re the one that I wanted to find
And anyone who tried to deny you
Must be out of their mind

Because I came here with a load
And it feels so much lighter
Since I met you
And honey you should know
That I could never go on without you
Green eyes
Green eyes
Ooh ooh ooh ooh
Ooh ooh ooh ooh
Ooh ooh ooh ooh

Honey you are a rock
Upon which I stand

A ovo je poruka za nju...

A Message

My song is love
Love to the lovely song
And it goes on
You don't have to be alone

Your heavy heart
Is made of stone
And its so hard to see you clearly
You don't have to be on your own
You don't have to be on your own

And I'm not gonna take it back
And I'm not gonna say I don't know now
Your a target that im aiming at
Take my message home

I saw her sime
My song is love, i know
But I'm on fire for you, clearly
You don't have to be on your own
You don't have to be on your own

And I'm not gonna take it back
Oh I'm not gonna say I don't know now
Your a target that im aiming at
And I'm nothing on my own
Got to get that message home

And I'm not gonna stand and wait
Not gonna be leave it until its much too late
On a platform I'm gonna stand and say
That I'm nothing on my own
And I love you, please come home

My song is love, is love i know
And I've got to get that message home

A ovo...ovo mi je jedna od omiljenih pjesama...evo,već treću pjesmu posvećujem u jednom postu...ne mogu virovat...

Swallowed in the sea

You cut me down a tree and brought it back to me
and that’s what made me see where I was going wrong
You put me on a shelf and kept me for yourself
I can only blame myself, you can only blame me
and I could write a song a hundred miles long
Well that’s where I belong and you belong with me
and I could write it down or spread it all around
Get lost and then get found or swallowed in the sea

You put me on a line and hung me out to dry
Darling that’s when I decided to go to see you
You cut me down to size and opened up my eyes
Made me realize what I could not see

and I could write a book, the one they'll say that shook the world
and then it took, it took it back from me
and I could write it down and spread it all around
Get lost and then get found and you'll come back to me
Not swallowed in the sea

Oohhhhh Ahhhhhh

and I could write a song a hundred miles long
Well that’s where I belong and you belong with me
The streets you’re walking on, a thousand houses long
Well that’s where I belong and you belong with me
Oh what good is it to live with nothing left to give
Forget but not forgive, not loving all you see
Oh the streets you’re walking on a thousand houses long
Well that’s where I belong and you belong with me
Not swallowed in the sea

You belong with me, not swallowed in the sea
Yeah you belong with me

Not swallowed in the sea.

Bilo bi dosta pjesama,za sada...
Dakle, ovaj post upućen je samo jednoj osobi i zato ću pisat dosta u drugom licu...Sad nemam baš inspiracije,oprosti zbog ovoga...
Želim ti objasnit neke stvari...Neke stvari o meni koje si sigurno primjetila. Ja sam prošao kroz neke ne tako lijepe stvari u životu, i to je ostavilo neke poslijedice, neke komplekse koji su vrlo teško izlječivi,ako uopće jesu... Uvijek se bojim da ne dosađujem,kad se radi o dopisivanju(mislim na sms).
Zelim poslat poruku, a onda zastanem i mislim se gnjavim li te, jesam li dosadan, i sve to... Priznajem i sam sebi da sam uvijek tako nesiguran u sebe, svoje mogućnosti...Znam ja dobro da mi fali samopouzdanja...To je učinila osnovna...Ali ne samo osnovna...Postoji nešto što mi se dogodilo, i zbog čega me progoni konstantan strah od dosađivanja kad pišem redovito poruke nekom...U ljeto nakon 8.razreda, jedna ženska koja mi je poznavala brata, zvala me(preko njega) vani(odnosno, poručila mi je svoj broj)...I izašli smo(da,moj prvi i jedini spoj,ako se to uopće može tako nazvat)... Bilo je sve u redu, ja naravno nisam ništa napravia, a ona je morala i već oko deset ipo...I onda sam je opet zva al nije mogla...par dana zaredom...Ma,neću sve pričat, poanta je da bi joj ja posla poruku možda 2-3 puta dnevno, na početku,ma niti...I nakraju nije tila izać sa mnom kad smo bili u splitu... I rekla je mom bratu da sta ja imam pitat di je,sta je s njom, sta joj dosađujem, ovo,ono...Glupača...Ukratko rečeno...Moraš priznat da se nije baš korektno ponašala!Ali stvar je u tome da se ja pogotovo od tada bojim tog dosađivanja...I to je ono što će ti možda objasniti neke stvari... A znaš zašto se bojim? Zato što kad imaš nešto što ti je vrijedno, puno ti znači, onda ne želiš to izgubit, ni pod koju cijenu...A bojiš se da svojim ponašanjem to ne izgubiš(u ovom slučaju,tebe)...A ja sebi ne bi moga oprostit da svojom krivicom izgubim tebe...I zato se bojim... Tužno, ali istinito, ja sam jedna jako iskompleksirana osoba... Kad se sjetim onog sta si rekla da imas napadaje depresije...E pa imam ja napadaje nedostatka samopouzdanja, samosažaljenja i samokritičnosti, sve lipo pomiješano!Ponekad, kad se pogledam u zrcalo, samo pomislim:"pa što ja njoj mogu pružit?što bi bilo da me upozna, da me ne vidi samo na nekim slikama, nego onako,zapravo?"I onda dođe navala nedostatka samopouzdanja:"ma ne mogu ja to, što ja njoj mogu pružit, što uopće vidi u meni?"I gledam svoje lice i pitam se zašto ne mogu izgledat malo bolje...Ne tako...S takvom kožom...I onda postaje radikalno(dobro, ovo rijetko,al ipak..):"pa kako mene može uopće itko želit kad sam ovakav?Vidi me...Grozno"A onda ne mora više bit ispred zrcala:"neću uspjet, ne mogu ja to, nemam joj što ponudit.."Prije je bilo i samozažaljevanja, sada baš i nije, samokritičnost da...A ovako bi to prije izgledalo:"Moj život je sranje...Nitko me ne želi...Najbolje bi mi bilo da okončam svu ovu muku...ostat ću sam, jer me nitko neće..."e tako bi bilo daavno...ali to već mjesecima(obično) nije tako.Sada uopće ne...Al opet je tu samokritičnost..."A neš ti mene...Nemam što ponudit, pa što vidi u meni...Nisam ništa posebno, niti blizu..."Samo ću još dodat da ti...Ti mi pomažeš da shvatim da ovo nije istina...Jer da je,nebi bila tu!Bolji dokaz nikad mi nije trebao...Samo mi je trebao netko...Netko kao što si ti...Trebala si mi ti...Tražio sam te...i sad,sad sam tepronašao...zato se bojim toliko gubitka..Nikad prije nisam moga nekom govoriti ono što tebi govorim...Nikad prije nisam mogao raditi ono što radim za tebe...I volim to... Volim kad mogu uveseljavati nekog onim malim znakovima pažnje...Sitnice nam uljepšavaju život...I ovaj post spada u to..Volim to što imam nekog kome mogu ovakve postove pisati...To je divno, to je nešto što nikad nisam prije doživio...toliko stvari u našem odnosu mi je totalno novo...Nadam se da to razumiješ, jer onda možda bolje razumiješ sve što činim...Znaš ono kad bi te pita jel se ljutiš na mene...E to je ono o čemu sam govorio...Strah od gubitka, strah da ću nešto pogriješit, i da ću te izgubit zato...Idući put kad nešto tako napravim, znat ćeš zašto je to tako...Znaš što tako volim kod nas?Male sitnice koje sam spomenuo, to što ih oboje radimo...I postovi i slike i one skrivene poruke...To mi je nešto divno..Znam da se sad ponavljam, ali želim dovršit tu misao...Volim stvari kao što su onaj link na moju stranicu šta si napravila...Volim kad mi pošalješ poruku u dva sata u noći da bi mi poželjela laku noć, ili da bi sa mnom podijelila neku misao ili pjesmu...ili samo izrazila osjecaje...to mi je tako divno...

E sad mi se pola posta izbrisalo...Uhh...ne mogu virovat...A da napišem kasnije sve to...Moram sad ić,ali vratit ću se...
For my special angel...
(14.00)
Evo me opet!Nažalost,ne mogu se točno sjetiti baš svega što sam napisa,al pokušat ću nastaviti...
Rekao sam da volim te male stvari...Nadam se da ćemo nastavit s tim stvarima...Evo,kao sto vidis,ja nastavljam...
Mislim da ti zaslužuješ i puno više od onoga što ti ja pružam,ali sve što mogu reći je da se trudim... Tako volim ove male stvari...Kao onaj link sta si stavila za moj blog,ili onu sliku,pa one postove...Takve stvari još nikad nisam imao priliku doživjeti,niti pružiti nekomu. Nadam se da shvaćaš da je mnogo toga u našem odnosu meni potpuno novo... To određuje neke vidove mog ponašanja. Ono šta zapravo želim reći je da...Ma puno toga želim reći..
Želim ti reći da si ti,iako ni sama to ne shvaćaš,jedna predivna osoba s mnogim vrlinama...Inteligentna,dobra,plemenita,romantičnog duha(iako to prikrivaš),nježna,suosjećajna,dostojna ljubavi...Posebna...Zaslužuješ nekog tko te neće razočarati,nekog tko će te voljeti svim srcem i prema kome ćeš ti moći gajiti takve osjećaje bez straha od patnje...Nekog tko će te usrećiti. Ja ti ne mogu reći da sam ta osoba ja. Samo ti mogu reći da bih volio biti ta osoba... Zaista bi to volio biti... Ali iskreno,ne mogu znati hoću li te razočarati jednog dana. Samo ti mogu reći da se nadam da neću. Netko drugi bi ti u ovakvoj prilici rekao da te nikad neće razočarati, da ti to obećaje, da će te usrećiti, da je on ta osoba,da neće dopustiti da patiš...Ja nisam taj netko drugi i neću ti govoriti ono što ne znam. Ja sam ja i jedino što ti mogu reći je da bih volio da sam ja ta osoba... Meni budućnost nije vidljiva, i ne mogu znati što će s nama biti... Zato,neću ti ništa obećati, jer to bi bilo licemjerno i nepošteno. Reći ću ti da te želim usrećiti, da te ne bih želio razočarati, prouzročiti ti patnju... Da želim da možeš prema meni gajiti osjećaje bez straha od patnje...Želim da i ja mogu tako gajiti prema tebi osjećaje...
Sad sam se sjetio onog što si rekla,"volim te je prejaka riječ,ali nije neupotrebljiva"...Znam točno što misliš,jer osjećam isto... To sam ti posebno želio reći...Da se cijelo vrijeme nadam tvojoj poruci,da mi ne napuštaš misli ni na javi ni u snu...Želim ti reći sve, kako se uvijek radujem tvojim porukama,kako je bolno kad te nema,kad šutiš...Volio bih da ti mogu opisati svoje osjećaje kad mi kažeš nešto tako romantično...Da bar mogu reći kako se osjećam kad mi s nježnošću zaželiš noć,ili me pitaš nešto,ali obratiš mi se nekom nježnom rječju...Da ti bar mogu opisati koliko mi znače takve stvari,takvi izljevi nježnosti...Kad mi kažeš bilo što,ali onako lijepo kako samo ti to znaš... Riječi nisu dovoljne da opišem ono što osjećam u takvim trenucima...Ali tako je dobar taj osjećaj...Osjećaj da te netko želi,da netko mari za tebe na taj način... To je nešto u čemu nikad prije nisam mogao uživati... To je nešto što mi uvijek uljepša dan... Svaki put kad mi ništa ne pišeš ili si loše volje,zapadam u melankoniju,depresiju...A svaki put kad me obraduješ s nekom sitnicom,može to biti mali znak pažnje,nešto na blogu,ili samo nježna riječ, sve mi se čini puno ljepše i veselije... Često te zamišljam,zamišljam kako bi bilo da se upoznamo,da te mogu zagrliti,osjetiti toplinu tvog tijela,tvoj miris,da ti mogu dotaknuti kosu,lice... I zamišljam kako bi me dočekala na stanici,s veseljem,ali i uz tremu... Zamišljam kako bi bilo da se možemo družiti,zajedno šetati nekim gradom držeći se za ruke,ili plivati,roniti...Raditi bilo što,ali zajedno... Može to biti nešto uzbudljivo,zabavno,npr. nešto avanturističkog tipa,ali i uobičajne stvari... Nije važno što raditi,nego s kim to raditi...Znam,opet ja s romantikom...A šta ćeš,takav sam... Često razmišljam kako bi bilo da se upoznamo,ali i realno. Razmišljam o zaprekama,o mogućnostima... I nada mi uvijek ostaje,jer znam da je moguće...Bar da te jednom susretnem... Bar jednom,a dalje bi vidili...ah.. Razmišljam i o tome kako izgledaš... Kakva si u prirodi,kako ti je tamo,kako provodiš dane... Volio bi da ti mogu vidjeti sliku,bar da mogu misliti na tebe ne kao na lice iza ekrana,nego kao na stvarnu osobu... Želim te vidjeti jer želim da mi tvoje lice bude u snovima, da mogu sanjariti o tvojim očima,da mogu zaspati misleći na tebe,na ono što jesi i ono što izgledaš... Eto,to sam ti želio reći... Ovo je toliko drukčije od onog što sam izbrisa... Eto,još jedna stvar koja se dogodila s razlogom...Evo ovdje,u ovim recima,otvorio sam ti svoju dušu,svoje najdublje osjećaje... Mislim često na tvoju rečenicu, "volim te je prejaka riječ,ali je upotrebljiva"...Mota mi se po glavi,pogotovo ovaj zadnji dio... Ponekad tako dobro znaš izrazit osjećaje... Ja nikad ne bi uspio smisliti nešto takvo...ali osjećam to,duboko u srcu,osjećam se upravo tako kao što si rekla...Ti si tako drukčija,nisi plitka i isprazna kao neke ženske... Tako se dobro znaš izražavati,vidi ti se to po blogu... A znaš što je najbolje od svega?Nemam više snage da to kažem na hrvatskom...Da znaš kako mi je bilo teško ovo pisati...Znaš šta je ono što me gura naprijed svaki dan?Ti...A što u vezi tebe? I am your,and you are mine...eto to...Ali ne u posesivnom smislu,ne kao posjedovanje... Znaš i sama o čemu govorim. Govorim o onome na što si ti mislila kad si me nazvala svojim...Znam da razumiješ!Ja stvarno nemam snage,ovo je bilo previše za mene... Previše sam rekao,preteško je reći sve to..Iscrpljen sam...Preplavljuju me osjećaji...Ne mogu više,stvarno, nemoj mislit da mi je imalo lako bilo pisati sve ovo...o bože moj...nadam se da znaš i sama koliko mi značiš,jer ja još uvijek ne mogu vjerovat da je istina sve ono što si rekla u onom postu...da ti zaista značim toliko...to je tako...nemam riječi, ne mogu više,stvarno...ovo je bilo previše za mene... sjećaš se na što si mislila kad si rekla da se ti teško ....,ali da idem prema tomu? To je još jedan primjer kako dobro možeš izrazit osjećaje...i još jedan primjer kako su naši osjećaji isti...Reka sam i previše,bolje da objavim prije nego što sve izbrišem...You are my only angel...my...It's beautifull to have an angel,just for yourself...And you know that you have him,too!
To bi bilo to...Ispovjesti moje duše... Iz dubine srca...Samo za jednu osobu,ali ne bilo kakvu osobu.Za jednog anđela......

P.S.Ovo je...hmm..poklon za tebe, već si vidila ako ovo čitaš, ali nema veze...neka...Tako,prilažem,ne znam ni ja zašto,da bude zanimljivije...

adopt your own virtual pet!

Image code by deepbox.com
Ovaj post sam preradio zbog rođendana jedne posebne osobe!Pa pošto je ovaj ionako bio bezveze, stavljam ovdje čestitke...Da ne bude na naslovnici... Tako smo ograničeni riječima da mi je teško izraziti se samo na jedan način...Zato ti čestitam rođendan ne na jednom, nego na 161 jezik...

Afrikaans Veels geluk met jou verjaarsdag!
Albanian Urime ditelindjen!
Alsatian Gueter geburtsdaa!
Amharic Melkam lidet!
Arabic Eid milaad saeed! or Kul sana wa inta/i tayeb/a! (masculine/feminine)
Armenian Taredartzet shnorhavor! or Tsenund shnorhavor!
Assyrian Eida D'moladukh Hawee Brikha!
Austrian-Viennese Ois guade winsch i dia zum Gbuadsdog!
Aymara (Bolivia) Suma Urupnaya Cchuru Uromankja!
Azerbaijani Ad gununuz mubarek! -- for people older than you
Ad gunun mubarek! -- for people younger than you
Basque Zorionak!
Belauan-Micronesian Ungil el cherellem!
Bengali (Bangladesh/India) Shuvo Jonmodin!
Bicol (Philippines) Maogmang Pagkamundag!
Bislama (Vanuatu) Hapi betde! or Yumi selebretem de blong bon blong yu!
Brazil Parabéns a vocę!
Parabéns a vocę,
nesta data querida muitas felicidades e muitos anos de vida.
Breton Deiz-ha-bloaz laouen deoc'h!
Bulgarian Chestit Rojden Den!
Cambodian Som owie nek mein aryouk yrinyu!
Catalan Per molts anys! or Bon aniversari! or Moltes Felicitats!
Chamorro Biba Kumplianos!
Chinese-Cantonese Sun Yat Fai Lok!
Chinese Fuzhou San Ni Kuai Lo!
Chiness-Hakka Sang Ngit Fai Lok!
Chinese-Mandarin qu ni sheng er kuai le
Chinese-Shanghaiese San ruit kua lok!
Chinese-Tiociu Se Jit khuai lak!
Chronia Polla NA ZHSHS
Croatian Sretan Rodendan!
Czech Vsechno nejlepsi k Tvym narozeninam!!
Danish Tillykke med fodselsdagen!
Dutch-Antwerps Ne gelukkege verjoardach!
Dutch-Bilzers Ne geleukkege verjoardoag!
Dutch-Drents Fellisiteert!
Dutch-Flemish Gelukkige verjaardag! or Prettige verjaardag!
Dutch-Frisian Fan herte lokwinske!
Dutch-Limburgs Proficiat! or Perfisia!
Dutch-Spouwers Ne geleukkege verjeurdoag!
Dutch-Twents Gefeliciteard met oen'n verjoardag!
Dutch Hartelijk gefeliciteerd! or Van harte gefeliciteerd met je verjaardag!
English Happy Birthday!
Esperanto Felichan Naskightagon!
Estonian Palju onne sunnipaevaks!
Euskera Zorionak zure urtebetetze egunean!
Faroes ( Faroe island ) Tillukku vid fodingardegnum!
Farsi Tavalodet Mobarak!
Finnish Hyvaa syntymapaivaa!
French (Canada) Bonne Fete!
French Joyeux Anniversaire!
Frisian Lokkiche jierdei!
Gaelic (Irish) Lá breithe mhaith agat!
Gaelic (Scottish) Co` latha breith sona dhuibh!
Galician (Spain) Ledicia no teu cumpreanos!
Georgian Gilotcav dabadebis dges!
German-Badisch Allis Guedi zu dim Fescht!
German-Bavarian Ois Guade zu Deim Geburdstog!
German-Berlinisch Allet Jute ooch zum Jeburtstach! or Ick wuensch da allet Jute zum Jeburtstach!
German-Bernese Es Muentschi zum Geburri!
German-Camelottisch Ewllews Gewtew zewm Gewbewrtstewg. Mew!
German-Frankonian Allmecht! Iich wuensch Dir aan guuadn Gebuardsdooch!
German-Lichtenstein Haerzliche Glueckwuensche zum Geburtstag!
German-Moselfraenkisch Haezzlische Glickwunsch zem Gebordsdach!
German-Plattdeutsch Ick wuensch Di allns Gode ton Geburtsdach!
German-Rhoihessisch Ich gratelier Dir aach zum Geburtstag!
German-Ruhr Allet Gute zum Gebuatstach!
German-Saarlaendisch Alles Gudde for dei Gebordsdaach!
German-Saechsisch Herzlischen Gliggwunsch zum Geburdsdaach!
German-Schwaebisch Aelles Guade zom Gebordzdag!
German-Wienerisch Ois Guade zum Geburdsdog!
German Alles Gute zum Geburtstag!
Greek Eytyxismena Genethlia! or Chronia Pola!
Greenlandic Inuuinni pilluarit!
Gronings (Netherlands) Fielsteerd mit joen verjoardag!
Gujarati (India) Janma Divas Mubarak!
Gujrati (Pakistan) Saal Mubarak!
Guarani (Paraguay Indian)] Vy-Apave Nde Arambotyre!
Hawaiian Hau`oli la hanau!
Hebrew Yom Huledet Same'ach!
Hiligaynon (Philippines) Masadya gid nga adlaw sa imo pagkatawo!
Hindi (India) Janam Din ki badhai! or Janam Din ki shubkamnaayein!
Hungarian Boldog szuletesnapot! or Isten eltessen!
Icelandic Til hamingju med afmaelisdaginn!
Indonesian Selamat Ulang Tahun!
Irish-gaelic La-breithe mhaith agat! or Co` latha breith sona dhut! Or Breithla Shona Dhuit!
Italian Buon Compleanno!
Italian (Piedmont) Bun Cumpleani!
Italian (Romagna) At faz tent avguri ad bon cumplean!
Japanese Otanjou-bi Omedetou Gozaimasu!
Javaans-Indonesia Slamet Ulang Taunmoe!
Jerriais Bouon Anniversaithe!
Kannada (India) Huttida Habba Subashayagalu!
Kapangpangan (Philippines) Mayap a Kebaitan
Kashmiri (India) Voharvod Mubarak Chuy!
Kazakh (Kazakstan) Tughan kuninmen!
Klingon Quchjaj qoSlIj!
Korean Saeng il chuk ha ham ni da!
Kurdish Rojbun a te piroz be!
Kyrgyz Tulgan kunum menen!
Latin Fortuna dies natalis!
Latvian Daudz laimes dzimsanas diena!
Lithuanian Sveikinu su gimtadieniu! or Geriausi linkejimaigimtadienio progal
Luganda Nkwagaliza amazalibwa go amalungi!
Luxembourgeois Vill Gleck fir daei Geburtsdaag!
Macedonian Sreken roden den!
Malayalam (India) Pirannal Aasamsakal! or Janmadinasamsakal!
Malaysian Selamat Hari Jadi!
Maltese Nifrahlek ghal gheluq sninek!
Maori Kia huritau ki a koe!
Marathi (India) Wadhdiwasachya Shubhechha!
Mauritian Kreol mo swet u en bonlaniverser!
Mbula (Umboi Island, Papua New Guinea) Leleng ambai pa mbeng ku taipet i!
Mongolian Torson odriin mend hurgee!
Navajo bil hoozho bi'dizhchi-neeji' 'aneilkaah!
Niederdeutsch (North Germany) Ick gratuleer di scheun!
Nepali Janma dhin ko Subha kamana!
Norwegian Gratulerer med dagen!
Oriya (India) Janmadina Abhinandan!
Papiamento (lower Dutch Antilles) Masha Pabien I hopi ańa mas!
Pashto (Afganistan) Padayish rawaz day unbaraksha!
Persian Tavalodet Mobarak!
Pinoy (Philippines) Maligayang kaarawan sa iyo!
Polish Wszystkiego Najlepszego! or Wszystkiego najlepszego zokazji urodzin!
wszystkiego najlepszego z okazji urodzin
Portuguese (Brazil) Parabens pelo seu aniversario! or Parabenspara voce! or Parabens e muitas felicidades!
Portuguese Feliz Aniversario! or Parabens!
Punjabi (India) Janam din diyan wadhayian!
Rajasthani (India) Janam ghaanth ri badhai, khoob jeeyo!
Romanian La Multi Ani!
Rosarino Basico (Argentina) Feneligiz Cunumplegeanagonos!
Russian S dniom razhdjenia! or Pazdravliayu s dniom razhdjenia!
Sami/Lappish Lihkos Riegadanbeaivvis!
Samoan Manuia lou aso fanau!
Sanskrit (India) Ravihi janmadinam aacharati!
Sardinian (Italy) Achent'annos! Achent'annos!
Schwyzerduetsch (Swiss German) Vill Glück zum Geburri!
Serbian Srecan Rodjendan!
Slovak Vsetko najlepsie k narodeninam!
Slovene Vse najboljse za rojstni dan!
Sotho Masego motsatsing la psalo!
Spanish Feliz Cumpleańos!
Sri Lankan Suba Upan dinayak vewa!
Sundanese Wilujeng Tepang Taun!
Surinamese Mi fresteri ju!
Swahili Hongera! or Heri ya Siku kuu!
Swedish Grattis pĺ födelsedagen
Syriac Tahnyotho or brigo!
Tagalog (Philippines) Maligayang Bati Sa Iyong Kaarawan!
Taiwanese San leaz quiet lo!
Tamil (India) Piranda naal vaazhthukkal!
Telugu (India) Janmadina subha kankshalu!
Telugu Puttina Roju Shubakanksalu!
Thai Suk San Wan Keut!
Tibetan Droonkher Tashi Delek!
Tulu(Karnataka - India) Putudina dina saukhya!
Turkish Dogum gunun kutlu olsun!
Ukrainian Mnohiya lita! or Z dnem narodjennia!
Urdu (India) Janam Din Mubarak
Urdu (Pakistan) Saalgirah Mubarak!
Vietnamese Chuc Mung Sinh Nhat!
Visayan (Philippines) Malipayong adlaw nga natawhan!
Welsh Penblwydd Hapus i Chi!
Xhosa (South Afican) Imini emandi kuwe!
Yiddish A Freilekhn Gebortstog!
Yoruba (Nigeria) Eku Ojobi!
Zulu (South Afican) Ilanga elimndandi kuwe!

Zašto ti govorim to na tolikim jezicima?Jer riječi su premalo... Tako ograničene, ni svi jezici svijeta nisu dovoljni da ti opišem svoje osjećaje... Kada bih znao sve jezike,sve riječi, to jednostavno ne bi bilo dovoljno... Neke stvari ne mogu se opisati riječima!A ja i dalje uzalud pokušavam...Trudim se,tražim prave riječi, ali nema takvih, to je nemoguće... Oprosti mi zbog svega.. Ne mogu ništa govoriti jer jednostavno, riječi su tako isprazne, nepotpune, nedovoljne...shvati me...Riječi su nedostojne korištenja ovdje...
A ovo ti šaljem...Cijelo,ne samo dio...From your angel to my angel...


I još ti dodajem jednu pjesmu...Neću ništa podcrtavat, ali refren si odmah možeš prisvojit(look at..)...A za ostalo...Čitaj između redaka!

Coldplay,Yellow

Look at the stars,
Look how they shine for you,
And everything you do,
Yeah, they were all yellow.
I came along,
I wrote a song for you,
And all the things you do,
And it was called yellow.
So then I took my turn,
Oh what a thing to have done,
And it was all yellow.
Your skin
Oh yeah, your skin and bones,
Turn into something beautiful,
You know, you know I love you so,
You know I love you so.
I swam across,
I jumped across for you,
Oh what a thing to do.
Cos you were all yellow,
I drew a line,
I drew a line for you,
Oh what a thing to do,
And it was all yellow.
Your skin,
Oh yeah your skin and bones,
Turn into something beautiful,
And you know for you,
I’d bleed myself dry for you,
I’d bleed myself dry.
It’s true, look how they shine for you,
Look how they shine for you,
Look how they shine for,
Look how they shine for you,
Look how they shine for you,
Look how they shine.
Look at the stars,
Look how they shine for you,
And all the things that you do.

Evo jedan mali kviz, možda dodam još koji...S bloga jednog sam vidia(eno ga prvi mi je među blogovima) pa evo...jedan sam odabra, ovako, za prave romantike..
I naravno, opet sam pretjera, po običaju, sad ima gomila kvizova:))....a valjda se neće sporo učitavat...ma izbrisat ću posli neke..e, i sad imam doma ADSL...bit ce svega...super!

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com
jeste li osjećajni?

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com
volite li prirodu?

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com
čisto srce...

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com

evo naša sam način da možete čut onu pjesmu od coldplaya...poslije možda dodam štogod, koji tekst ili nešto tako...

Pošto sam naiša na jedan odličan tekst o novcu, kojeg ću ovdje i prevest s engleskog, nije nešto dugo, vidjet ćete odmah, danas sam odlučia govorit o toj temi. Money makes the world go round... Novac pokreće svijet... Koliko smo puta to čuli... A opet, ima i ona, «novac je izvor svih zala»... A što je s onim, vrijeme je novac? Pa što ustvari to znači? Izvor zla pokreće svijet? Vrijeme pokreće svijet? Vrijeme je izvor zla? Hmmm... A,tako se čini, ako ćemo vjerovati ovim poslovicama... Neki misle da je novac najvažniji, da može sve kupiti...A znate što ću vam ja reći? Nije tako! Novac puno koristi onome tko ga nema, ali može i učiniti nesretnim onoga tko ga ima previše... Ako ga se ne upotrebljava dobro... Pa evo teksta! Što može, a što ne kupiti novac?



Može vam kupiti kuću, ali ne i dom.
Može vam kupiti krevet, ali ne i san.
Može vam kupiti sat ali ne i vrijeme.
Može vam kupiti knjigu, ali ne i znanje.
Može vam kupiti položaj, ali ne i poštovanje.
Može vam kupiti lijekove, ali ne i zdravlje.
Može vam kupiti krv, ali ne i život.
Može vam kupiti seks, ali ne i ljubav...
Ja bih dodao i:
Može vam kupiti ordenje, ali ne i čast.
Može vam kupiti sluge,ulizice, ali ne i prijatelje.
Može vam kupiti...sve materijalno, ali jedno, ne može.. Ono što svi želimo, čemu svi težimo. Novcem se ne može kupiti sreća!

Jeli istina? Ovo pokazuje da ne možete sve kupiti novcem... Puno stvari se ne može kupiti novcem...Prijateljstvo, čast, odanost, ili jednostavno, sreća... Mogu li se te stvari kupiti novcem? Možete li novcem kupiti sreću? Ne. E pa onda, kako novac pokreće svijet? Što će vam novac bez ljubavi, bez zdravlja, bez prijatelja, bez života... Tko mi može iskreno reći da je novac najvažniji, da je uopće važan? Može li mi to itko tvrditi, s čvrstim dokazom?



Sad će neki od vas mislit, lako tebi reć, vidili bi mi tebe kad bi mora krpat kraj s krajem... Pa dobro, priznajem da je nekim ljudima, ljudima koji ga nemaju, novac potreban... Ali zašto im je potreban? Zbog toga što ga nema dovoljno? Možete li zaista tvrditi da nemate dovoljno novca? Evo jednog pokusa, koji svi možete napraviti... Ako mislite da vam nedostaje novca, idući put, kad budete prolazili ulicom, i ugledate nekog prosjaka, nekog tko nema ni kune, dajte mu nešto od svog novca. Ne mora to biti puno, količina nije toliko važna... Važno je da ćete tako uvidjeti da imate dovoljno novca, čak toliko da ste mogli dati nekome tko ga ima puno manje... A zašto nam je novac postao toliko važan u životu? Zašto neki ljudi samo gledaju na novac? Zbog toga što smo mi to učinili od njega. Zbog toga što smo se mi predali kultu štovanja novca, profita, u našem društvu. Pa pogledajte malo naslove po novinama, uključite televiziju, pogledajte sve one reklame, lutriju, vijesti... Tko je popularan u našem društvu? Glumci, pjevači,glazbenici, sportaši,... A u čemu se očituje njihov uspjeh? U novcu... Mogu oni bit talentirani, ali puno ljudi ima razne talente, pa opet ne zarađuju milijune dolara godišnje... Dok se glumci valjaju u novcu, znanstvenici koji istražuju npr. lijek za AIDS, snalaze se s crkavicom... Jeli to baš pravedno? Tko više doprinosi našem društvu? Zar nečij značaj, nečija zarada, ne bi trebala ovisiti o njegovu doprinosu u društvu? Tko više doprinosi društvu? Glumci, koji zarađuju milijune na našoj želji za zabavom, ili znanstvenici, koji svakodnevno moraju kupiti novac za neke projekte kao što su istraživanje lijeka za AIDS ili rak... Nemojte vi mene krivo shvatit, ne mislim ja sad da su glumci loši, da oni ne rade dobro svoj posao, ili da su filmovi loši, pa i ja volim gledat filmove, nije u tome stvar... Stvar je u tom našem odnosu prema svijetu, o našim prioritetima... Zar plaća ne bi trebala ovisiti o doprinosu u društvu? Očito ne... Ne u našem društvu...
Da li je novac zaista loš, kao što kaže poslovica? Moje mišljenje je ne! Uvijek ovo kažem i uvijek ću ponavljati: «novac, sam po sebi nije loš, ljudi su ti koji ga takvim mogu učiniti!»
Loše je ono što neki ljudi čine od novca... Loš je naš odnos prema novcu, naša pohlepa, škrtost, neumjerenost, sebičnost, neobazrivost... To je ono što novac čini lošim! Ako ga se upotrebljava u dobroj namjeri i u dobru svrhu, u njemu nema ništa loše... Ako je netko čitao onaj moj post o krznu, znat će o čemu govorim... To je samo jedan od mnogih primjera. Ljudi zbog krzna ubijaju na najokrutnije načine milijune životinja. A zašto? Zbog profita! Svi znamo za one ogromne kompanije koje zarađuju milijarde dnevno na raznovrsne načine... Što sve rade? Ne radi se ovdje samo o životinjama, radi se o ljudima, o prirodi, o cijelom svijetu! Tvrtke zbog profita preseljavaju svoje tvornice u siromašne zemlje, gdje su ljudska prava na minimalnoj razini... Tamo upošljavaju radnike koji rade za neku bijednu nadnicu po 15-16 sati dnevno! Rade za npr. 75 centi dnevno da bi izradili Nike patike koje u dućanu koštaju po 50-60 dolara, jedan par, minimalno! Pa pogledajte koji je to profit! A tim ljudima profit je važniji od svega, važniji od tih bijednih radnika kojima nisu zadovoljena ni osnovna ljudska prava! Pa u kakvom mi to svijetu živimo? Jeli nam novac postao važniji od svega? U današnje vrijeme, možete kupiti nečij život novcem... Ali ne i svoj! A da ne govorimo o životinjama... Pa koliko ih svakodnevno ubijaju, samo zbog novca, zbog pohlepe nekih milijardera koji ionako imaju toliko da ne bi mogli potrošiti u cijelom svom životu? A, na kraju krajeva, pogledajte malo i prirodu, prirodu koja održava sva bića na životu. Prašume se sijeku, uništavajući preostali kisik, toksični i radioaktivni otpad ispušta se u rijeke, mora, jezera, zagađujući pitku vodu, čije zalihe se ionako drastično smanjuju, svakodnevno, tvornice, automobili, ispuštaju štetne plinove u atmosferu, stanjujući ozonski omotač... Nafta nam je toliko važna, gradovi su zbog nje nastajali, toliko se profita vrti oko toga... A svakodnevno možemo na televiziji čuti upozorenja o visokom faktoru UV zračenja.... Uništavamo sami sebe, uništavajući planet... A zašto? Zbog profita, zbog pohlepe nekih ljudi na važnim položajima... Pa, pitam se ja, je li novac zaista vrijedan svega toga? Pokreće li on zaista svijet? I ako pokreće, pa, zaboga, kakav nam je to pokretač? Zašto nikad ne možemo biti zadovoljni, koliko god imali? Čemu sva ta pohlepa? Pa pogledajte cijenu! U pitanju je sudbina svih nas! Znate zašto su ljudi tako pohlepni, zašto se tako otimaju za sve, zašto žele sve za sebe? Jer misle da nema dovoljno ničeg... Misle da nema dovoljno novca... E, pa da vam nešto kažem. Znam, ovo je jedna utopijska vizija, ali, kad bi mi međusobno dijelili, svijet bi bio puno drugačiji... Znate zašto se stvara taj privid da ničeg nema dovoljno? Jer dok jedni rasipaju, drugi nemaju od čega živjeti. Znate li da svake minute netko umre od gladi? A znate li da se na zemlji proizvodi dovoljno hrane za prehraniti 12 000 000 000 LJUDI(a nas je samo pola od toga, šest milijardi)? Kad čujete da «nema dovoljno hrane za sve», znajte da je to jedna odvratna laž! Jednom sam na televiziji gledao o nekoj grupi(udruženju) ljudi koji žive u Americi, mislim da je bilo u New Yorku, i hrane se otpacima, samo iz smeća... I oni žive od toga, svojom voljom, oni su to izabrali. Možete li zamisliti koliko se hrane baca u Americi, dok u Africi mala djeca umiru od gladi? Pa onda recite kako nema dovoljno... Isto tako, potpuno isto, je i s novcem. Svakodnevno čujemo za neke dobrotvorne akcije, npr. «a bebe», traži se za bolnicu, za ovo, za ono... I naravno, tko to treba dati novac? Mi, mali ljudi... Ma dođu tamo i neki miljunaši, pa glume ovo i ono, i kao ono, velikodušno daju neki iznos koji se nama čini ogroman... A koliko zarade na samom tom reklamiranju? Takav je naš svijet... Da oni zapravo žele donirati, od srca, onda to ne bi reklamirali po televiziji, nego bi učinili to u tišini!Profit... Je li to zaista sve? Zar nema i važnijih stvari? Što se ovdje dogodilo s ljubavlju, poštovanjem, prijateljstvom, čašću, ili, jednostavno, samo srećom? Gdje su nestale te zaista važne stvari? Jesu li još uvijek u srcima ljudi kojima je novac sve? Jesu li još uvijek tu, skrivene negdje duboko? Mislim da jesu... Samo, pitanje je koliko duboko...
Ne, ne mislim da je novac sam po sebi loš... Ali mi bi mu trebali dodijeliti pravedniju i manju ulogu u našim životima... Pa, ako ćemo gledati realno, to je ustvari samo hrpa papira, to su samo brojke na nekom računu... Želite li dopustiti da brojke vladaju vašim životom? Da virtualne brojke pokreću svijet? Znam da mnogi ljudi zaista nemaju osigurane ni osnovne uvjete za život, uvjete koje bi im novac omogućio... Pa, da ljudi više dijele, sve, ne samo novac, svi bi imali dovoljno za život. Bilo bi siromašnih i bogatih, ali svi bi počeli s istim uvjetima, svi bi imali priliku... A sad, mnogi inteligentni, talentirani ljudi trate svoje živote radeći u nekoj tvornici po 16 sati za pola dolara dnevno... Za kraj, mislim da bi se svi trebali zapitati, pokreće li zaista novac svijet? Ili ga pokrećemo mi, ljudi? Želite li zaista da vam novac bude mjerilo svega? Da li je on to? Na ova pitanja morate sami pronaći odgovor, duboko u sebi. Ja samo mogu odgovoriti za sebe... Ne, ne mislim da novac pokreće svijet. Pokreće ga nešto drugo... Mi, ljudi, mi i naši osjećaji, bili oni negativni ili pozitivni. To može biti pohlepa, mržnja, sebičnost, beskrupuloznost, a može biti i ljubav, nesebičnost, susjećajnost, velikodušnost... Kojoj vi grupi želite pripadati? Sami odabiremo svoju sudbinu... Sami odabiremo naš način života. Pa, sve što ću vam reći je, zavirite duboko u sebe, u svoju dušu, pronađite ono što vi jeste, ono pravo ja, i zapitajte se, što želite biti, kakvi želite biti? O ljudima ovisi sudbina čovječanstva... Ne o onih 1% bogatih i moćnih ljudi, nego o nama, o malim ljudima... Mi smo ti koji trebamo odlučiti... Izaberite ono što želite biti! Profit, vlastiti dobitak ili ljubav prema svijetu? Što ćete odabrati?

A slušajte ovo.... Evo, baš ja prije par minuta doša na internet, pogledat ima li koji komentar, stogod malo sredit na blogu i tako.... I zove mene sad otac na mobitel, već vidin kako će me počet da je zauzet telefon... Kažen ja ono molim, al puna mi kapa, znate, ton mi nije bia baš neki, više onako umoran od svega(šta je istina), a on meni: "Kako to govoriš,kako to govoriš?" a ja: "ne čujen..."(nisam zna šta drugo da kažen), a on paf i poklopi mi...Bože moj degenerične familije... Pogotovo oca... Ja stvarno neznan kako se toliko može nervirat... Bože moj... Ma to je nevjerojatno! Nemoš mu ništa ni reć... I kako bi se ja sad triba osjećat, on mi tu poklapa telefon.... A šta ćete, takav je život... Uhhh... Nekad stvarno može bit.... Bože sačuvaj...
Ma dobro, ovo je ovako neplanirani post, mislim se šta bi moga pisat, iman jednu ideju al to za kraj čuvam... Ma neznam još, nemam baš nekih dobrih ideja, a volia bi pisat o nečem... Sitit ću se nečeg...Ponestaje mi inspiracije...Iako imam par ideja, al tia bi nešto onako, neznanstveno..pa, vidit ćemo!Pišite komentare,ne morate na ovaj post, nego na post na koji se komentar odnosi... Slobodno, vidit ću, bez brige... Ajde pozdrav svima!

P.S. Nasty girl, a da nisi malo falila spol? Čitaj pažljivije! Ja sam muško!

P.S.(2.8.)
Nisam tia komentirat na novi post, želim da malo stoji, da ljudi vide, pa ću onda ovako ako budem šta dodava... Dakle, da vam ispričam još jedan, današnji događaj vezan uz moju familiju, koji nije direktno vezan uz mene, al ipak, ima je bar psihički utjecaj na mene...Dobro da ovo neće puno ljudi vidit... Dakle, brat mi u ovoj sobi di je kompjuter, a mater ga pita nešto, nije sad važno šta, pita ga kad će on to obavit(jer govori već par dana sutra ću,sutra ću...). A on priča na mobitel s curom, i niti da poklopi slušalicu, nego njoj(materi): «glupačo pusti me vidiš da pričan na mobitel!». Ja sam bia u svojoj sobi(fala bogu...). Mater,naravno, poludila, i počeli se oni nešto svađat... A on curi na mobitel: «ne mogu sad, vidiš da me ova glupača ovde...» Ma ne sićam se više šta su sve govorili... Mrzim to... Al mislim,ono, on njoj: «pusti me na miru,j... ti boga(ja nikad takve stvari ne psujem), sad baš neću to napravit, glupa si, koza si»... A ona njemu da je propalitet(pa je godinu faksa, a vjerojatno će sad opet na prvu, a triba bi na treću), da je ona svoj fakultet završila, a njega ćemo vidit... Dobro, ovo je premorbidno, neću sve govorit... I oni se tako svađaju, ja sam prije čita knjigu, al to više nisam moga...iz razumljivih razloga...Mda... I dokaza sam ono da je šutnja zlato... I da je ponekad šutnja najbolje što možeš pružit nekomu... I onda je još i pala neka žarulja, neznam jeli ju to brat namjerno bacia, ne virujen, ipak, iako mi ne bi bia prvi put...Ma nije ni bilo tako loše,ovaj put...nije ni da je toga tako puno, al stvarno mi je puna kapa ponekad... A brat me stalno nervira, i to nesvjesno... to sam ja kriv, priznajem... Dosta mi ga je bilo gledat ovih 16-17 godina... E da je bar otiša studirat u zagreb... ma znam da sad ja ispadan ovaki i onaki, al eto,stvarno me nervira ponekad svojim ponasanjem. Jucer mi uzea ključ, jer nije moga nać svoj, i to bez da mi je išta reka... Ja osta doma bez ključa, s otključanim vratima... Sve dok nije mater došla, kasno... A šta bi bilo da sam izaša negdi? Boli njega neka stvar za druge,samo ga je briga za svoju guzicu...mrzim kad to radi...stvarno zna bit odvratan...uhhh...ma dobro, bilo bi dosta, nadam se da ovo niko neće ni čitat, vjerojatno neće, tako da je dobro, na neki način, samo malo ispuhujem bijes...a je mi neka familija...bar nije niko alkoholičar, niti iko puši...a i to je nešto....a šta ćete...Dobro, dosta bi bilo, ostavljam vas aktivnom postu....

Malo koristim priliku da pišem, ne znam ni ja zašto, ionako imam previše postova...
Kao što su neki sigurno primjetili, napravia sam neke promjene sa stranicom, čini mi se dobro, a sad...Vi kako znate... Iako sam večeras triba otić, ipak se čini da ću ostat minimalno do sutra, tako da, volia bi napisat koji malo zanimljiviji blog, nešto, onako, poučno, al to ću prije nego šta odem, da bude zadnji... Imam dva nova komentara, vidim... Mei, hvala tebi na komentaru, u pravu si... A šta ćeš... Snovi ponekad mogu postati stvarnost.. Ali rijetko!Ajvi, da vidia sam ti komentar, naravno, ako napišeš u prvih 8 sigurno ću ga vidit(pogotovo kad je na postu di još nema nijedan), ne morate pisat na ovakve glupe postove kao šta je ovaj, može i na one malo važnije, dapače, bilo bi mi drago da ih komentirate... I više se odvaži za pokazivanje bloga! Bilo bi vrijeme... Taj izraz koji si iskoristila... Ajoj... Ma nije to samo netko tko te razumije... Možda si u pravu... ne znam ni ja... Nisam valjda... Ajme meni.... opet.... Ma neznam... Vrijeme će pokazati!(sad bi ona rekla da je ovo nesvjesna manipulacija...al nije!)
Mislia sam stavit P.P.S na taj "posebni" post, ali ipak ću to reći ovdje... Zaboravia sam nešto dodat, nešto važno... Prije sam stalno bia opsjednut... Opsjednut s tim svim stvarima u vezi cure i to... Na neki način...Skoro svaka ženska mojih godina(dobro, ne baš iz škole, al ono, ljeti, turisti i to), bila mi je nekako...hmm.. kao prilika... Dobro, nisam ja to ništa radia, al nekako mi je u psihi to tako izgledalo, i to je bilo tako grozno... Ne mogu virovat da ovo govorim... Ali sada više nije tako... Sada sam...takoreći izliječen od takvih gluposti... Pa sad, neznam šta bi to trebalo značit, al eto, više me uopće ni ne zanimaju nešto druge ženske tako.... Ma ja sam uvik bia nekako sklon monogamiji, apsolutno... Mislim, psihički... Dobro, dosta je bilo... Sada jedna poruka(govorit ću za drugo lice, a ne treće): Ovo nema veze s nesvjesnom manipulacijom (kao ni onaj drugi post),stvarno nema, samo sam iskren, i zato šta želim da ovo sve znaš, iskreno, nebi da sad skrivam nešto... Ovo pišem svjesno, znam na što misliš kad govoriš o toj manipulaciji, priznajem, radim to ponekad, al sad stvarno nisam! Ozbiljno govorim.
Dobro, to bi bilo to, za sad, još neznam točno o čemu ću pisat, al ako me uhvati inspiracija, nadam se da ćete imat jedan malo bolji post od ovoga!

P.S. Sad sam tek vidia komentare... A što da kažem nego hvala... Evo, posli ćeš vidit ovo, pa onda komentiraj obavezno onaj post o vivisekciji kad pročitaš!E, da, pročitaj i ovo o toleranciji, pa ces mi rec kako ti se čini!
E sad mi je malo neugodno...
Ma nema veze, neću brisat komentare... I mislim da si propustila jedan post...Evo ovaj!Take a look! Pronać ćeš nešto zanimljivo... Da, da! Ma odma će ti bit jasno o čemu se radi! Iduci put kad budes na netu, morat ces mi malo rec kako ti se sviđaju nove stvari na stranici(sa strane)... Pa vidi jel ima šta zanimljivo...A ono na engleskom...Pa drago mi je da ne šaljem bezveze poruke...uhhhh...Ok, ovo će vjerojatno još neko čitat, tako da... Bilo bi dosta, svima je već sve jasno...pozdrav!

P.P.S.(3.8.)Kao šta sam već napomenia, eksperimentiram s aktivnim postom, ne želim ga micat, i vec ima vise komentara...Neka stoji malo, nek čitaju ljudi...Vidim da čitaju...E, pa onaj tko ovo treba saznat, vjerojatno će pročitat, tako da... Evo vam jednog lijepog dokaza moje želje za monogamijom... Ko je čita(za nekog znam...), ono o onoj zenskoj s chata, pa sam reka da joj ne mogu poslat poruku... Posla sam joj mail, vec odavno(odgovorila je 26.7.), i pita sam je oce li da je nazovem da se nađemo...Da, ona je iz splita...Sad će drugi, al nije to vazno... Odgovorila je da joj se cini da san ja ok, ovo ono, i da je mogu nazvat, da bi tila... Ajde pogodite sta sam napravia...IZBRISA PORUKU!!!!! DA! Mislim, nisam je moga tek tako odbit... Ma nebi da je nju briga, ionako je proslo 9 dana otad...Mislit ce da san prekasno vidia, ili da je prekasno poslala(sta je, ustvari, točno)... Kasno je poslala... Viša sila... Ma ona je bila ok, ali... ali nije bila...nije bila isto sta i znate ko... Izličen san... Drago mi je zbog ovoga, iako mi je malo žao šta će sad ona možda čekat...al stvarno neznam šta bi joj posla...a vec otprije sam joj izbrisa broj...nek misli da sam debil, tako je ionako i najbolje...Iako znam da je nije uopce briga, nes ti sta smo jedanput pricali priko chata... Nema šanse, ne više... Da sad nemam nikog, tia bi, ali ovo sad... Ma neka je daleko, al.... Al je vrijedna toga!(Nadam se da ovo čitaš)vjerojatno čitaš...pa eto, opet se obraćam tebi... Tako da znaš... Reka sam lipo da mi samo jedna treba...i stvarno sam to mislia... vise nema onog naganjanja, opsesivnog, bez ikakva uspjeha...ti dani su prošli...nije me briga ni za turistkinje, ni za ove u splitu, ni za izlaske samo zbog toga...iskreno, to me ne zanima, nisam ja takav... Možda je istina ono šta je rekla ajvi....shit...Ok,pošto ćeš ovo čitat, onda neka znaš da još ne bi moga reć da je to istina...ne mogu jos reć...uhhh...sad malo na 3.lice...al ona mi se stvarno..sviđa...stvarno. Posebna si! Jesi, jesi... Za mene jesi, mozda za nekog drugog ne, ali za mene da, zato sam i izbrisa taj mail...Eto ti dokaz da su moje riječi bile istinite!pozdrav....ne svima, nego tebi!
DODATAK OD 16:00:Predomislia sam se u jednoj stvari. Odgovoria sam joj. Reka sam da ne zelim to vise, i da su se neke stvari dogodile...reka sam da je stvar u jednoj osobi,da ona zivi na krku, ali ipak...ipak se ne zelim vise nac...Ma nisam tia nista ne odgovorit, to se meni događalo, i grozno je, najgore je kad nista ne kazes, ovako bar zna...ma dosta sam joj napisa, nije vazno, nebi da je nju uopce briga za mene...niti mene za nju...mislim, to je vise onako, sućut, općeljudska ljubav, al od nekih dubljih osjecaja nema nista...ma nisam je puno ni upozna...ali zato nekog drugog jesam...moze opet malo u drugo lice? ucinia sam to jer mislim da si vrijedna toga, bez obzira na udaljenost koja nas dijeli... ne zelim bit sad s nekom drugom...eto ti najbolji dokaz! Meni treba samo jedna sada...And it's you!dobro, ovo niko osim tebe vjerojatno nece citat...bar se nadam ne vise od 2-3 ljudi...pozdrav, opet istoj osobi...:kiss
P.P.S.(19.8)Ukratko, opet mi je poslala mail, kao da bi li mogli ostat prijatelji, ja sam naravno odbia, i onda nam je zaželjela sreću(meni i...to my angel). I uopće se nisam dvoumio u tom odbijanju, jer ja dobro znam što radim, i ovo sve nije bila slučajnost, to sam potpuno siguran!