subota, 29.04.2006.

Najbolji filmovi o superjunacima

(skoro me je sram reći koliko filmova gledam i koliko sam lijen da pišem te recenzije koje u principu volim pisati. Nadam se da će se stvar popraviti i da ću uskoro ponovo redovito pisati. U međuvremenu, predlažem jednu osobnu listu najboljih filmova o superjunacima. Ako imate prijedloga...)

1. Batman (Tim Burton, 1992)
2. X-Men 2 (Bryan Singer, 2003)
3. Spider-Man 2 (Sam Raimi, 2004)
4. Hulk (Ang Lee, 2003)
5. Superman 2 (Richard Lester, 1980)
6. Izbavitelji (Brad Bird, 2004)
7. Blade 2 (Guillermo del Toro, 2002)
8. Unbreakable (M. Night Shyamalan, 2000)
9. Hellboy (Guillermo del Toro, 2004)
10. Batman Begins (Christopher Nolan, 2005)

vrijedi pogledati i: X-Men, Spderman, svi Batmani, svi Supermani, Blade, Constantine, Fantastična četvorka, ..., a što se tiče budućih filmova garantiram za Supermana 6, Spider-mana 3, Hulka 2 i Hellraidera s Nicholasom Caigeom.

- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

Polar express

(The Polar Express)
SAD 2004, 100 min, animirani
Redatelj: Robert Zemeckis
(Uloge: Tom Hanks, Nona Gaye, Peter Scolari)

Badnja noć. Smješten u svom krevetu, sav u tišini, jedan dječak očekuje Djeda Božićnjaka. Leži nepomićan ali budan u nadi da će ove godine uživo vidjeti Djeda Božićnjaka jer mu se vjera već poljuljala budući da ga nikad dosad nije vidio. Iznenada, budu ga gromoglasan zvuk vlaka koji se zaustavlja pred njegovom kućom. Iz velikog crnog vlaka izlazi kondukter i poziva dječaka na putovanje do Sjevernog pola gdje će upoznati Djeda Božićnjaka.

Vidjevši foršpan, film mi se činio kao dosadno ostvarenje, a niti taj tip animacije nije mi bio previše privlačan. Jedva jedvice odlučio sam otići u kino jer nisam imao pametnijeg posla. Na kraju, bilo je to doba kad sam svakog tjedna išao najmanje jednom u kino i kao sam morao provjeriti o čemu se radi. A onda sam se ugodno iznenadio. Animacija je takva kakva je, ali se čovjek lako privikne. Naime glumci su obojani tako da film, iako igrani, izgleda kao animirani film. Vukovi u snijegu i orao u letu nakratko prikazani pokraj vlaka jedna su od scena koje mi se još uvijek katkad vrte u glavi kao odlične i pamtit ću ih sigurno duže vrijeme.

Film ima i lijepu radnju. Dječak sanja da ide na sjeverni pol gdje napokon vidi Djeda božičnjaka u čije postojanje sumnja. Nikad zapravo ne vidi tog djeda osim u snu, no morat će naučiti vjerovatiu njega. Bez brige, time vam nisam otkrio ništa sto bi vam moglo pokvariti užitak gledanja jer se to vidi od samog početka. Samo sam vam otklonio sumnju pa se nećete pitati, nije li to možda ipak stvarnost. Nije, to je san. Na kraju filma dječak povjeruje u djeda kao što se vjeruje, recimo u Boga kojeg Čovjek nikad nije vidio. Kondukter u crtiću upitao je dječaka: Znači ti vjeruješ samo u stvari koje vidiš? Hm, zanimljivo. Isto kao što Isusov apostol Toma nije vjerovao da je Isus uskrsnuo sve dok ga nije vidio. Možda se čini da pretjerujem s usporedbom ali čvrsto stojim iza nje i imam dojam da je u hollywoodskim filmovima opet postalo popularno biti pobožan i vjerovati u stvari koje nisu stvarne, tj. koje se ne vide svaki dan a s tim novim valom kao da je počeo Tim Burton koji je Krupnom ribom pokazao da su istinite i izmišljene priče, tj. pokazao je na koji se način jako dobro može interpretirati Biblija koja ne nosi istinite povijesne podatke već istinitu priču. U tom smislu i ovaj nas crtić može nešto naučiti.

Ovaj film je još jedna klasična i tradicionalna bajka, ali to mi se sviđa i radujem se svim drugima koje tek dolaze. Ovakvi filmovi su mi draži i cijenim ih više od Shreka i sličnih mu crtića. To je to.
Ocjena: 7/10

- 20:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

Fatalna nesreća

(Crash)

SAD, Njemačka 2004, drama
Redatelj: Paul Haggis
Uloge: Sandra Bullock, Don Cheadle, Matt Dillon, Brendan Fraser, Ryan Phillippe, Jennifer Esposito, Loretta Devine, Thandie Newton

Teško je opisati radnju filma, a da se ne otkrivaju bitne pojedinosti. Ipak, barem da nešto kažem. Dva crnca ukradu auto gradonačelniku čija žena iz visokog društva ne podcjenjuje i gaji mnoge predrasude prema svima koji nisu američke krvi. Perzijska obitelj pokušava mirno voditi dućan unatoč rasista koji će im opljačkati dućan. Bravar će popravljati vrata i spomenutoj bogatašici i perzijskoj obitelji. Jedan će Korejanac u Ameriku ilegalno prevesti nekoliko Korejanaca, crnac policajac tražit će svog brata koji se bavi kriminalom, a drugi će policajac zatražiti drugog partnera jer je njegov partner rasist. Taj rasistički policajac ima bolesnog oca, … Tako otprilike počinje Crash, iako sam polovicu priča izostavio jer je vrlo teško opisati radnju filma. Cijeli će film završiti tamo gdje i započinje, ali će se stvari malo promijeniti i na kraju ćemo moći vidjeti i križanje, križ te snijeg s neba kao simbol da ono što se je dogodilo nije samo slučajnost.

Film Fatalna nesreća pogledao sam već pet puta: jednom s komentarom redatelja, jednom na njemačkom, dva puta na engleskom i jednom na talijanskom. Film govori o rasnim predrasudama u gradu koji je, kao što je Indija raskršće religija, raskršće kultura i rasa. Neka božanska sila vodi cijelu priču i mozaik od desetak priča savršeno nadopunjuje svoje komadiće koji će na kraju dati jednu lijepu, skoro, teološku sliku Božje providnosti koja usmjeruje sretne i nesretne događaje kako bi sve sjelo na svoje mjesto.

Jedan sličan film sličnog načina susreo sam prije nekoliko godina. Pritom ne mislim na podjednako strukturiranu Magnoliju već Kobno prestrojavanje. I Kobno prestrojavanje i Fatalna nesreća nedoslovni su prijevodi američkih naslova i na prvi pogled nemaju previše zajedničko osim jakog pridjeva nadodanog nazivu (fatalan i koban). Oba filma međutim vrlo indirektno, ali u velikoj mjeri, zazivaju nešto nadnaravno, odnosno nešto što nadilazi čovjekovo vlastito ponašanje i u oba filma ljudi u filmu primaju nešto što čovjek čovjeku ne može dati nego, ako smijem tako na glas reći, to daje Bog: iskupljenje, mir i smisao. U filmu se puno psuje, ali u bitnim trenucima, onda kad se dogodi nešto zaista značajno ljudi više ne mogu reći fuck nego Oh God! Ili Jesus. Film mi se posebno sviđa zbog svoje kršćanske poruke (što ste učinili jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili) koja cijelo vrijeme ostaje u pozadini, nikad izričito spomenuta, ali itekako prisutna. Ono što sam od filma naučio je da ono što dobro činim drugome, činim i sebi, a ako drugome činim zlo, ne činim ga samo njemu nego i drugima pa i samom sebi.

Nije mi cilj duljiti. Ovu recenziju pišem samo zato da vam preporučim ovaj, Oscarom za najbolji film, okrunjen film. Ne propustiti. Nakon ovog filma prestat ću govoriti da se Oscar dodjeljuje glupim i ispraznim filmovima.
Ocjena filma: 10/10

- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.03.2006.

Cashhern

(Casshern)
Japan 2004, 141 min, sc-fi
Redatelj: Kazuyaki Kiriya
Uloge: Yusuke Iseya, Kumiko Aso, Akira Terao, Kanako Higuchi, Fumiyo Kohinata

U jednom, nama sličnom, svijetu veliki rat napokon je završio i ostavio zemlju bolesnu i zagađenu. Genetički znanstvenik dr. Azuma traži pomoć od vlade za njegov projekt njegovanja i istraživanja neo-stanica za koje kaže da mogu obnoviti tijelo i regenerirati stvari. Vladini vođe, štiteći svoje položaje ne daju mu potrebna sredstva za nastavak istraživanja te on sklapa tajni ugovor s lijevom militarno-raspoloženom stranom jer želi pomoći svojoj bolesnoj ženi. Nakon incidenta u laboratoriju, vojska mutanta izlazi na ulice, a ljudi ih pokušavaju uništiti. Nekolicina ipak preživljava i uskoro započinju novi rat protiv cijelog čovječanstva, a jedini ratnik u sredini poznat je kao Casshern, oživljeni vojnik, dečko znanstvenikove kćeri; jedini on može zaustaviti potpuno uništenje svega.

Fantastičan, misaon, prekrasan film. Tako sam negdje pročitao i tako bih i ja opisao ovo japansko spektakularno ostvarenje. Film je započeo i ja sam se zapitao gledam li crtić ili film. Naravno, to je film, ali je pozadina i okolina uopće, nacrtana. Samo su likovi autentični, ostalo je nacrtano računalom. U još jednom komentaru kojeg sam vidio, a koji će se činiti pretjeranim, piše: vrlo vjerojatno jedan od najboljih filmova koje sam vidio. Ukusi su različiti, pa je tako nekima film jedan od najgorih uopće, a ja ću se ipak prikloniti onima kojima je ovo jedan od najboljih i sigurno ću ga smjestiti na moju listu najboljih kad sljedeći put objavim mojih najboljih 100 filmova, a mogao bih uskoro jer je prošlo već skoro godinu dana od prošle liste. No da ipak malo komentiram film.

Film je čudan i teško je izraziti mišljenje o njemu, no zbog neobičnosti i novosti koju nam stavlja pred oči, bilo bi pristojno priznati mu određenu umjetničku i filmsku vrijednost. Mnoštvo boja prezentira ovaj svijet budućnosti, a spektakularnih prizora ne manjka. Film nema kompleks neuvjerljivosti iako bi se neki filmovi posramili ovom razinom CG animacije koja ne izgleda potpuno autentično, ali to niti ne želi biti. Film se predstavlja kao umjetničko djelo i samo će oni koji mu se otvore moći istinski uživati. Jedan od najboljih elemenata filma je njegova priča i odličan završetak u kojem će se dati mogući odgovor na pitanja koja nam se kroz sliku nameću: zašto rat? Mnoštvo potpitanja samo čine film kompleksnijim i zanimljivijim, a oni filozofski raspoloženi tu će pronaći i teme o ljubavi, etici, vrijednosti i značenju ljudskog života i svačemu. I tako dalje. Jedini pametan komentar koji mogu dati filmu je: fantastično.
Ocjena filma: 10/10

- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 25.02.2006.

Hod po rubu

(ekskluzivno, prije nego bude objavljen na Mladi plus moj osvrt na ovaj film o meni omiljenom pjevaču)

(Walk the Line)
SAD 2005, 133 min, biografski, drama
Režija: James Mangold
Uloge: Joaquin Phoenix, Reese Witherspoon

Kralj country glazbe Johnny Cash (1932 – 2003) dobio je i film kao što je to prošle godine dobio podjednako legendarni Ray Charles. Obojica su umrla prije nego što su vidjeli filmove o svojim životima iako su filmovi pripremani dok su još bili živi. Tako je sam Johnny Cash odabrao Joaquina za glumca koji će odigrati njegovu ulogu. Film o životu Raya Charlesa kronološki je pratio skoro cijeli pjevačev život dok film Hod po rubu donosi tek dio priče iz života Johnnyja Casha, a glavna tema filma je njegova ljubav prema June Carter koja će mu na kraju postati ženom.

Uz ljubavnu priču slavnog pjevača, film donosi mnoge druge teme iz Johnnyjeva života, njegovo djetinjstvo, vjeru, život u vojsci, vezu s Folsom zatvorom, pjevačku karijeru, ovisnost o drogi, odnos s njegovim ocem, i druge pod-teme koje su često spomenute tek usput kao asocijacije. Meni najdraži Cashev album, My Mother's hymn book, u filmu je prisutan upravo na indirektan način kad majka Johnnyju na odlasku ostavlja svoju crkvenu pjesmaricu.

Hod po rubu je nominiran za pet Oscara i vrlo je izvjesno da će osvojiti barem dva, za najboljeg glumca i glumicu; ne samo zbog glumačkih izvedbi dvaju protagonista nego i zbog priprema koje su uložili u svoje uloge. Oboje, Joaquin Phoenix i Reese Witherspoon otpjevali su sve glazbene dijelove i naučili svirati gitaru. Joaquin je izjavio kako šest mjeseci nije radio ništa drugo osim svirao gitaru i pjevao pjesme Johnnyja Casha. Film je već okrunjen s tri zlatna globusa, za najbolji film, najboljeg glumca i najbolju glumicu u kategoriji mjuzikl i komedija. Osim toga glumci su osvojili i brojne druge nagrade i nominacije.

Kritičari naveliko hvale film kao izvanredan, emocionalan i jedan od najboljih filmova prošle godine, a i ja ću im se pridružiti. Johnny Cash je jedan od mojih najdražih pjevača i gotovo ne mogu izraziti svoju sreću što je o njegovu životu snimljen film.

Osim odličnih glumaca i odličnog soundtracka dobar je posao napravio i redatelj Mangold. Film započinje otprilike tamo gdje i završava. Johnny Cash odugovlači svoje pojavljivanje na koncertu u zatvoru u Folsomu dok razmišlja o svojem životu i onome što ga je dovelo do ovdje gdje je sada. Na taj način film zaokružuje Cashevu karijeru i njegovo sazrijevanje u karakter kakvog pamtimo. Zanimljivo, film ne završava s koncertom već sa scenom u kojoj će se odigrati finale jedne prekrasne ljubavne priče, sa scenom koja transcendira cijelom filmu i zbog koje će se film dugo pamtiti. Johnny Cash je legenda i ovo je film o njemu.
Ocjena filma: 10/10

- 20:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.12.2005.

King Kong

(King Kong)
SAD 2005, 180 min, avantura
Režija: Peter Jackson
Uloge: Naomi Watts, Jack Black, Adrien Brody, Andy Serkis

Radnja filma je smještena u 1930. g. i govori o mladoj i lijepoj glumici koja ostavši bez posla prihvaća poziv na snimanje filma na egzotičnom otoku gdje će se susresti s ogromnim majmunom Kongom. Ljepoticu i zvijer sudbina će dovesti u veliki grad gdje će zarobljeni Kong biti izložen kao osmo čudo svijeta, što će rezultirati katastrofom za sve koji se majmunu nađu u blizini.

King Kong je prvi stvarno dobar film koji sam ove jeseni pogledao u kinu. Kad bolje razmislim, cijele godine nisam naišao na film koji bi ga nadmašio. Upravo u trenutku kad me je uhvatila kriza odlaženja u kino, stigao je film koji mi je vratio vjeru u Hollywood. Sjećam se King Konga iz 1976. Sjećam se da mi je bilo žao velike gorile koja na kraju umire. Orginal iz 1933. nisam gledao, ali sam siguran da smo dobili film, u najmanju ruku, dostojan originala koji će kao pravi spektakl sjesti na tron filmskih klasika. Možda nije pošteno brzopleto reći kako je King Kong jedan od najboljih filmova svih vremena, ali u svom žanru svakako će biti predstavljan vrijednim predstavnikom.

King Kong Petera Jacksona je film koji se treba pogledati u kinu. Započinje veličanstvenim i zanimljivim prikazom New Yorka 30-tih koji je preko arhivskih snimki i fotografija vjerno rekonstruiran. Potom upoznajemo glavne uloge, glumicu Ann, producenta Carla i ostale. Stilom podsjećajući na neki od filmskih klasika, film nas skoro sat vremena sprema za upoznavanje King Konga.

Kad filmska ekipa napokon stigne na Skull Island, bolje vam je da ste već iskoristili pauzu za WC jer do kraja filma više nema vremena za predah. Prvo, tajanstveni stanovnici otoka otmu lijepu glumicu kako bi je predali kao žrtvu ogromnom majmunu. Zatim će je posada pokušati spasiti. Međutim morat će spašavati vlastite živote jer na otoku žive i druga strašna bića: Imamo priliku vidjeti venatosaure, brontosaure, divovske kukce, prethistorijske šišmiše, T-Rexa i druga opasna stvorenja. Cijeli otok je pun ljutih i ogromnih zvijeri koje su spremne pojesti bilo što živo. King Kong je kralj otoka.

Na otoku Lubanji, spektakularnim scenama te napetim i pogibeljnim situacijama nema kraja. Film nam do sada još nije ponudio ovako spektakularnu akcijsku avanturu prema kojoj Jurski Park izgleda kao dječji vrtić. I kad nam se čini da je film pokazao sve što zna, King Kong dolazi na Manhattan na veliki finale u kojem će adrenalin i emocije jednostavno eksplodirati. Onima koji imaju strah od visine ne bih preporučio da sjede preblizu filmskom platnu kad King Kong počne skakati po vrhu Empire State Buildinga jer ih lako može uhvatiti vrtoglavica.

Image Hosted by ImageShack.us

No osim izvanrednih akcijskih scena, film je uspio pokazati duboke emocije, pogotovo one King Kongove koji, iako majmun, često izgleda humaniji od ljudi. King Kong je zvijer koji se ponaša ljudski dok se ljudi ponašaju više zvjerski. Kada glumica Ann uspijeva pobjeći od King Konga u nevjerici promatra ljude s kojima je putovala prestrašena njihovim nastojanjima da ulove King Konga kako bi na njemu zaradili.

Film krasi odlična glumačka ekipa, izvanredan dizajn čudovišta i krajolika, specijalni efekti i način na koji su iskorišteni, odgovarajući soundtrack te odličan redatelj koji je napravio remek-djelo. Peter Jackson sam izjavljuje: 'Želio sam napraviti verziju dostojnu originala, da ljudi zavole King Konga'. Nadam se da će tako i bti.

No oprez. Film nije za svakoga: nije za one koji vole isključivo realistične filmove i nije za one koji ne vjeruju da i životinje imaju emocije, iako bih svima preporučio da iskoriste ove praznike kako bi pogledali film jer ovako ja zamišljam filmsku umjetnost.
Ocjena filma: 10/10

- 12:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 30.11.2005.

Izbavitelji

(The Incredibles)
SAD 2004, 113 min, animirani
Redatelj: Brad Bird

Obitelj Parr je stvarno nevjerojatna, svi njezini članovi su superjunaci s moćima idealnim za jednu obitelj, moćima koja bi i pravoj obitelji dobro došle. Prije 15 godina Bob i Helen bili su poznati superheroji ali su se povukli i sa svoje troje djece žive običnim životom daleko od poslova superjunaka. Nove će ih prilike ipak prisiliti da izvade stare, odnosno nove kostime s police i iskoriste svoje moći da bi očuvali svoju obitelj a tako usput spasili i svijet koji je naglo izgubio mnoge svoje heroje.

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

Ne znam zašto još ja nisam dao svoj komentar ovom filmu kojeg mogu svrstati među najbolje filmove prošle, 2004. godine. Poznato je da patim na superjunake i uživam u njihovim klišejima kojim i film obiluje prezentirajući doista reprezentativnu obitelj superjunaka cijelom svijetu i široj publici. Ovaj film ima puno superjunaka i zato sam bio sretan. Moja DVD kolekcija sastoji se od klasičnih Disneyevih crtića, korejskih filmova i filmova o superjunacima. Ostali DVD-ovi su dobrodošli, ali nisu nužni. Izbavitelji su me tako zanimali iz više razloga, kao Disneyev film i kao film o superjunacima premda me ovaj novi Disneyev igrani film o školi superjunaka koji bi uskoro trebao stići u kina, niti najmanje ne zanima. Za razliku od mene, većina mojih prijatelja ne podnose ništa fantastično i izvan granica realnosti. Tako samo morao zavoljeti film usprkos njima.

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

Maleni prigovori filmu su što je film predvidljiv pa ga nisam mogao gledati više puta onako se živo zanimajući i uživajući, ali sa svojom maštovitošću, inteligentnom vizijom obiteljskog života (niti obitelj superjunaka ne razlikuje se puno od obične obitelji, barem po problemima i razgovorima) i brzinom film me na prvo gledanje oduševio i fascinirao. Izbavitelji je bio prošlogodišnji Disneyev adut budući da oni po običaju za Božić serviraju svoje ostvarenje godine. No ove godine, začudo, ne očekuje nas ni jedan Disneyev crtić već njihova vizija Narnije, prvi film iz serije koju planiraju računajući na automatsku zaradu povodeći se ne toliko za Gospodarom Prstenova koliko za Harry potterom. Ipak sam se prevario, tu je Chicken Little, koji je ovih dana stigao u SAD. Samo da još pohvalim odličnu kompjutorsku animaciju i osvrta na film završava.
Ocjena: 9/10

Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us

- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.11.2005.

Krupna riba

(Big Fish)
SAD 2003, 125 min, bajka
Redatelj: Tim Burton
Uloge: Ewan McGregor, Albert Finney, Billy Crudup, Jessica Lange

Priča o Edwardu Bloomu, čovjeku koji je proživio bajkovit život, nerealističan koliko i stvaran putujući iz svog malog gradića iz Alabame u veliki svijet susrečući vještice, divove, duha velike ribe, tajanstvene gradiće, cirkus i drugo. Sada je na umoru i svom sinu, koji ne vjeruje u priče, priča priču o svom životu.

Zar je trebalo proći toliko vremena da bi se ljudi dogovorili da je ovo zaista dobar film? Skloni smo sve novi filmove smjestiti iza starih klasika, nesvjesni da upravo ti novi filmovi postaju klasici. Kako god, drago mi je da je vrijeme neodlučnosti, kad su se recenzije prepisivale od Amerikanaca, a javno mišljenje bilo mlako i uvjetovano prvim javnim istupom, prošlo i da sad svatko može gledati film ne srameći se uživati u istinitosti 'neistinitih događaja'. Vjerujem kako je Tim uspio proniknuti malo u tajnu bajki i legendi, pa, ako hoćete ili nećete i u samo tumačenje Biblije, odnosno mitova (ne kažem da je Biblija mit) Nije važno kako se što dogodilo nego što se dogodilo. Adam i Eva su počinili svoj prvi grijeh, kao što sam i ja kao dijete radio svašta ne osjećajući krivnju pa nisam ni griješio. Prvi put kad sam osjetio krivnju, bio je to moj prvi grijeh, a osjetio sam krivnju jer sam konačno postao čovjek, jer sam ... no neću sad propovijedati, jer bi se i ovom objašnjenju mogla osporiti istinitost. Priča o Adamu i Evi je pravi mit, a mitovi, jer su istiniti, uče nas o temeljnim istinama života. Tko nas i ovaj film uči o istinama većim od točnog odgovora na pitanje gdje si danas bio.

Film, dakle ne govori samo o mašti, i nije samo zanimljiv nego vrlo mudar. Uz svoju vizualnu ljepotu i zanimljivu priču kao da mu ništa drugo ne nedostaje. Bolji od mnogih iako su se, čini mi se, nakon propasti nekih skupih projekata, čak i filmaši iz Hollywooda trgnuli i sad nam serviraju sve originalnije filmove iako još uvijek ima previše jednostavno glupih crpljenja popularnih žanrova i obrađivanja klasika. Stiže nam dvadeseti Zorro, novi King Kong, nova obrada Narnije, … Ali kao što sam rekao, svaki film treba gledati otvoreno, treba dopustiti filmu da nas iznenadi i oduševi: bio on obrada klasika, ili bilo što. Recimo još i da je film snimljen po romanu Daniela Wallacea.
Ocjena: 9/10

- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 26.11.2005.

Ona me mrzi

(She hate me)
SAD 2004, 138 min, drama
Redatelj: Spike Lee
Uloge: Anthony Mackie, Kerry Washington, Ellen Barkin, Monica Bellucci

Optužen da ja objavio nepravilnosti u poslovanu svoje tvrtke Jack dobiva otkaz i polako ostaje bez novaca. Iznenada se nađe pred šokantnim prijedlogom svoje bivše zaručnice koja je postala lezbijka. Jack treba voditi ljubav s njom i njezinim prijateljicama kako bi im napravio dijete koje lezbijski parovi žele dobiti prirodnim putem. Jack pomalo nepromišljeno pristaje, a djevojke počinju dolaziti. No ono što je izgledalo kao čaroban neostvariv san počinje se pretvarati u noćnu moru zbog silnih problema i posljedica koje takav odnos za sobom donosi.

Još jedan film u kojem se pojavljuje Monica Bellucci. Ovog puta neću previše pisati nego samo spomenuti. Nakon što Jacku posao krene, dolazi mu i Monica, kćer talijanskog mafijaša, a on se toliko uzbudi te joj napravi blizance. Inače Jackov novi posao je dobar budući da mu svaki par daje po 10 000 dolara. Film koji se može temeljiti na maštarijama svakog normalnog muškarca, ali vjerujem da u njemu ima puno više. Poštujem Spike Lee-a i nakon dojmljivog 25. sata gdje mi je očitao bukvicu, očekujem još koji njegov film. I vjerujem kako nije bez smisla zadnja rečenica u filmu koja je, ako se dobro sjećam: ''Oh my God."

A evo i što kaže jedan gledatelj filma: i wasn't sure for a while, mainly because of the doubt the reviews were putting in my head... but i've decided that i like the movie... i like how armstrong tried to do the right thing, and as a result, he began a life of doing what was, in his mind, the wrong thing. (personally though, i don't see anything immoral about what he did.) i liked the music, the photography (especially when you have the baseball photograph behind Fatima...and the inertia of the baseball player (i forgot who it was) is kind of adding an accent to what she is saying. i liked the jim brown character, and i liked seeing david bennent in the movie, not to mention ossie davis.
Ocjena filma: 9/10

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.11.2005.

Nepovratno

(Irreversible)
Francuska 2002, 96 min, drama, triler
Redatelj: Gaspar Noe
Uloge: Albert Dupontel, Jo Prestia, Vincent Cassel, Monica Bellucci

Nakon svađe sa svojim dečkom Marcusom Alex odlazi sa zabave, a na putu kući biva brutalno silovana. Njezin razljućen dečko i njegovi prijatelji odluče stvari uzeti u svoje rukew i pronaći silovatelja i pošteno ga kazniti.

Le temps détruit tout, vrijeme uništava sve, poručuje film sa svojom pozdravnom porukom. Cijeli je film sniman unatrag što znači da svaka scena započinje tamo gdje će ona poslije završiti. Zanimljivo je u filmu što prvih 30 minuta u pozadini filma buka frekvencije 28Hz koja se gotovo ne može čuti, a slična je buci koju rade potresi. U ljudima ona izaziva slabost i mučninu i to je bio glavni razlog zašto su mnogi ljudi odlazili s prvog djela filma kao u Cannesu gdje je prikazivan. Ta je buka zapravo i dodana namjerno, a ja svjedočim da kad sam film prije dvije godine gledao u kinu u Hrvatskoj bilo nas je tek petero, a dvoje osoba je već nakon nekoliko minuta napustilo dvoranu. Niti meni nije bilo lako gledati film, ali sam siguran da se isplatilo. Film naime prikazuje puno nasilja i otvorenog seksa + silovanje.

Teško je pričati o ovom filmu. Radi filmske-umjetničke i antologijske vrijednosti dajem mu najbolju ocjenu (ipak je tu Monica Bellucci).

I još koja riječ o Monici kojoj moram kod svakog njezinog filma posvetiti po jedan odlomak. Prošli sam put rekao kako JLo ima trideset filmova. E pa Monica ih ima 40 (isto toliko i godina) no to nije toliko velik broj. A i u filmovima u kojima se pokazuje, pogotovo u novijima, ne uzima glavnu ulogu već se samo pokazuje kao jedan od sporednih lica (Matrix, She hate Me, Asterix) ili kao jedan od glasova. Naime, za francusku verziju Sindbada, dala je glas Marini. Sve upućuje na to kako se Monica ne petlja previše u film, osima ako ne surađuje sa svojim mužem, što je pohvalno jer vjerojatno znači da se više brine o obitelji. Kako god, za sljedeću godinu najavljena su čak četiri (ili pet) njezina nova filma: Centricity, Shoot 'Em Up, The Stone Council, Emily.
Ocjena filma 10/10

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se