Dok traje

14 rujan 2011

nalazim se u blindiranoj kući . 4 cure i jedan dečko.
Čekam svoj red .
Svako pola sata odvede jednu i siluje ,potom joj stavi omaču oko vrata i gurne stolicu.
Vješanje.
Prije odlaska zamolio nas je da mu na zid ispišemo želje i pozdrave...
Svaka je nešto napisala.
Kao u ormaru kad slažeš robu na vješalicu tako su i njihova tjela bila posložena....
Gledala sam mutavim pogledom. Nisam ga mrzila, zapravo nisam uopče o njemu razmišljala.
Došao je i moj red ! Odem do zida da se potpišem ... i čitam!
"zvjezde se nikad ne gase ,vječno sjaje!"
"Želim..."
"Da umre!"

čitam i pišem ono što mi je zacrtano u glavi još od malih nogu:
"naučila si me dušo kako oni koji pobjeđuju ,ostvaruju želje svoga srca, nije bit u vježbi niti u vještini ,one pomažu ali najvažnija je Želja!"
Eto napisala sam!
Uhvati me za ruku i odvede na krevet ,legne na mene svom težinom.
Svi koji me znaju dovoljno dobro znaju da u ljevoj patiki nosim skakavca, posegnem livom rukom i izvučem ga, otvori se za sekundu...
Ko pravi ljevak zarežem ga po vratu s desna na ljevo!
Uzmem ključeve iz njegovog đepa i dok se krevet punio krvlju otvaram blindirana vrata!
pa ja sam u Zagrebu!
Izlazim iz proklete kuće i razmišljam jesam li sebična ili skromna?
Ma jedina vrlina s kojom se čovjek može pohvalit je skromnost ,ali kad bi se time pohvalio nebi bio skroman!
i zato idem tamo...

Idem tamo gdje druge prosuđujemo po njihovom ponašanju ,jedino sebe vrijednujemo prema namjerama!
Kiša je padala...
Gledam u nebo sa smješkom na licu , dok mi se kapi spuštaju kao suze...
Evo da ne kažeš da ne plačem!
Krenem sporim korakom , ni sama neznam gdje ni kamo!
Prijaju kapi iako znam da cu za uru promrzniti!
Al neka pusti da traje ..
Okrečem se i svjet oko mene je užurban , svima se žuri!
Neš ti ! To je samo kiša! -zaderem se al niko me neobada!
Razmišljam cestom u šta sam se pretvorila!
U bezosječajno, neustrašivo,usporeno biće!
Zašto se ljudi boje svega nepoznatog?
često puta su mi znali reči mala ti nemaš straha! Imam al ga iskazujem na drugi način!
Zar sam stvarno bezosječajna postala?
Izgleda da ,da.. ubiti čovjeka bez ikakvih emocija...
Možda nemam dovoljno briga i motivacije za nečim ili imam previše?

U suprotnom smjeru isto netko mi se približaje sporim hodom .
Bez lumbrele ko pokisli rejn men!
Metrima daleko gledam lice , poznajem tu glavu spuštenu prema podu!
Dok hodam pravo razmišljam zašto sam usporena?
Hmmm autizam --hmmm nije! Dal je vrijedno ubrzati?
Ma ne uživaj u trenutku koliko možeš jer možda se nikad ne ponovi!
Ma jesam li drogirana?
Ne sječam se ,al kapi kiše prijaju po licu, rukama, vrati ,kosi...
Okrznem ju ramenom , i nastavim dalje svojim ritmom!
Meri jesi to ti?
Čujem dobro poznat glas.
Da prepoznajem ga Tamara!
Ne okrečem se ,kao što je otac govorio " Ne okreči se sine!"
Prolaze auta uz kolnik i poštrapaju me , pa šta ionako sam mokra.
Jesam li bezobrazna? Nisam se odazvala!
Mislim da ne!
Samo želim danas bit bez briga na ovom lipom kišnom danu!
Svira mi mobitel!
Šta bi se desilo da se ne javim?
Pogledam u nebo dignute glave i zaderem se A JELI ŠTA?
U tom trenutku netko me uhvati za ruku i kaže
NIŠTA!
ne deri se na mene , ti nisi tu ti si u Puli!Pusti me da uživam u lipom danu!
Meri kiša pada nije lip! Kaže ona
Je lip je i gledaj sad , sad če sunce!

I na nebu se pojavi sunce ! dignem glavu visoko ,gledajuči ga sa širokim osmjehom na licu !

IRL::::probudim se u 12.45 zagrlim jastuk i okrenem na drugu stranu!

Skuhao sam ti kavu !
Nalazim se u nekom stanu na kauču!
Otvorim oči ! Pero jesi to ti?
Da tvoj Dimitrij!
Imaš goste diži se!
Pusti je nek mumlja u snu! Barem se imamo čemu smijati!
Okrenem glavu i vidim nju!
Uzima bocu pelinkovca i toči u čašu , stavlja mi ju pod nos!
Taj miris , o Bože
Ustajem s rukom na ustima i trčim prema wc-u !
Neznam gdje je , otvaram jedna vrata- soba,druga-soba, treča-soba....
Povratim po sredini beskonačnog hodnika.
Padam na koljena jer nemam snage za ništa!
Njih dvoje dolaze kraj mene
Blijeda je !
Vidim!
Hočemo li?
Ne ! Odgovara on
Nije još za našu stranu!

ustajem na noge!
Nikad za vama ni s vama ne idem, jesmo se razumili!
Nikad nisam , niti ču!
Oboje ste mrtvi , ti od pada sa griže , ti od pada s motora !
Da bila sam s oboje tog dana očito nije moj red da odem!
Ja sam živa i ostat cu još dugo!!!!
Zato odjebite i gubite se!
you gonna die another day,but not today!
Reče on i nestanu oboje..

IRL::: trgnem se i pogledam na sat 14:30
Image and video hosting by TinyPic

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.