…SONG TO SAY GOODBYE…

Iman ovaj osjećaj gotovo cili tjedan… cili prokleti tjedan… neinspiriranost… dosada.. monotonija… ma koji cili tjedan!?! Cili život… beskorisnost… waste of time… that's who I am… aaaaaaaaaaaaaaaaajme kako mrzin ovo misto (svit)… sebe… sve… a opet, nikoga ne mrzin… ako kažen da mrzin svit, onda mrzin svoje misto u njemu… sad but true… vama ne mogu lagati, ne želin… želim bar jednom nekome reći istinu… napisati istinu i moliti se da nećete pročitati, da me nećete upoznati… slušan urbana, po stoti put ovaj tjedan… po stoti put mi se oči pune suzama… zašto… zašto… zašto… zašto san cila ovako sjebana… sama… iman toliko toga toga napraviti, reći, napisati… a neman snage… u ponediljak mi test iz matematike, novo, a u sridu cilo prošlo polugodište - najebala san ako ne napišen za 2… ali neman snage… slaba san… nikad nisan upala u ovo ˝stanje˝ ovako intenzivno, nazivam to stanjem jer ne želin ˝to˝ nazvati depresijom, ta rič se koristi za sve i svašta i izgubila je značenje… ništa više nema značenje… ona osoba spomenuta u zadnjem postu, odustala sam od njega, naravno… presjebana san da bi se trudila oko ikoga, a iskreno, nije me više uopće briga, za ništa me nije briga… neprestano mi se oči pune suzama, uopće to ne mogu kontrolirati… neka tuga mi se uvukla u kosti, svaku krvnu žilu… užas… mogu se nadati da je to samo prokleti pms… toliko puta svakoga dana san se poželila ubiti, učiniti nešto čime ću prikiniti postojanje, zamislite ironije, ubiješ se i onda dospiješ na drugu razinu postojanja, u drugu sferu u kojoj tvoja duša još postoji, u kojoj se svega sićaš, raj ili pakao… bolesno… opet pišem nesuvislo i nasumice, samo bacam osjećaje na ekran, bez ikakvoga reda i smisla… I feel in on the inside, twisting neck and torning, memory has shake me once again, WILL I EVER FORGET TO REMEMBER????!!! S nekim prokleto ravnodušnim smiješkom san gledala kako se krastica na ruci iz dana u dan pretvara u rozo-ljubičasti ožiljak, ovisno o cirkulaciji u mojim vječno hladnim rukama… i nije me bilo briga, još uvik nije… niti će biti… moja glupost, još jedna u nizu… SVE šta san napravila u životu, napravila san krivo, i non-stop razmišljam o tome… prokleti perfekcionist, eto šta san… toliko san umorna i nervozna zbog svega, osjećan se ko neka ovisnica, jesan ovisna, ali o čemu – možda ljubavi?!? želin da mi neko dokaže da san u krivu i da nisan prokleta greška, da moj život ima smisla, da postoji nešto za šta se vridi boriti, želin sama naći dokaze da iman smisla… ali uzalud… volim pomagati ljudima, dati im do znanja da nisu sami ka šta san ja, da san tu uz njih, pomoći im da se osjetu bolje, ali to često ne znaju cijeniti, opet ironija - razumin te i bit ću vječno tu za tebe, ali moj sjebani komplicirani um niko neće nikada razumiti… zašto san ovoliko komplicirana, zašto ovoliko razmišljam o tome, zašto san beskorisna, zašto san dekocentrirana, zašto ne učim, zašto san napisala broj mobitela u box, zašto san ovako neshvaćena, zašto se želin rizati, zašto san sjebala metabolizam, zašto se mrzin psiho-fizički, zašto ne učim na vlastitim greškama, zašto želin umriti, zašto me nije briga, zašto san ovako sama, zašto mi to smeta, zašto san ja ja, zašto ne mogu ovo izdržati,zašto san preosjetljiva, zašto nikako ne mogu pristati pisati ova glupa pitanja, zašto uopće pišem sva ova sranja, zašto sam vam se otvorila iako san rekla da neću, zašto san uopće objavila ovaj post, zašto postavljam tisuće pitanja na koje nitko ne može odgovoriti???????????????????… zašto?... opet to prokleto zašto… zašto? …valjda nikada neću naći odgovora… jer nikoga nije briga… pa ni mene…

SONG TO SAY GOODBYE

You are one of God's mistakes,
You crying, tragic waste of skin,
I'm well aware of how it aches ,
And you still won't let me in.
Now I'm breaking down your door,
To try and save your swollen face ,
Though I don't like you anymore,
You lying, trying waste of space..

Before our innocence was lost,
You were always one of those ,
Blessed with lucky sevens ,
And the voice that made me cry .
My Oh My.

You were mother nature's son ,
Someone to whom I could relate ,
Your needle and your damage done,
Remains a sorted twist of fate.
Now I'm trying to wake you up ,
To pull you from the liquid sky ,
Coz if I don't we'll both end up ,
With just your song to say goodbye.
My Oh My.

A song to say goodbye,
A song to say goodbye ,
A song to say...

Before our innocence was lost,
You were always one of those,
Blessed with lucky sevens,
And the voice that made me cry.

It's a song to say goodbye.