BLOGZZZZ:
fat "slow ball"
fajruntina
treba svašta
vulgarna mačka
penelopa (al ne kruz)
crna mačka
bauštel reloaded
kikiriki
diNANAmo
božji nektar PIVA



tu me vrijeđaj:
domi_nations@yahoo.com

domijeve nacije



nedjelja, 25.06.2006.

World Cup 2006, Stuttgart: Ljepša strana nogometa

evo me nazad, hrvati!

UVOD:
vožnja od 8 sati preko država i država, planina i planina, tunela i tunela... red-bull u želucu, hrvatska obilježja na rukama, nogama i glavama, putovnice u džepu, mobiteli na stranim operaterima... subota popodne - evo nas u Stuttgartu, njemačkom gradu u čijoj okolici živi oko 100 000 hrvata, a u tim trenucima gore ih je bilo još barem 20 000... Kikijev kum nas je ugostio kao careve, hranili smo se za besplatno u obližnjem talijanskom restroranu, pili smo fine njemačke pive, spavali u stančiću u suterenu s ogromnom kupaonom i dva udobna kreveta.... ostatak dana bili smo u pokretu. nekaj kao godišnji spojen s nogometom...

prvi dan prošao je u upoznavanju glavnog trga i dogovaranju kad se sutra ide u Nurnberg... buđenje u pol 7 (?!?!?!?!), kavica, razbuđivanje, nalaženje s ekipicom od koje se nismo micali tjedan dana i 200km bilo je pred nama. U Nurnberg stižemo bez karata i bez velike nade i namjere da uopće odemo na utakmicu. iz grla raspjevanog glavnog trga sve se češće ori pjesma upućena veselim Japancima "Kako su mali! Jebote kako su mali! Kako su maaaaaaaali, jebote kako su maali!" melodiju znate...

PRVA TEKMA japan (200€):
pričalo se o kartama od 1000€ na više, a sada se mora reći: ne slušajte hrvatsku javnost i hrvatske novinare! to su laži o kojima ću malo kasnije. dakle, kanađani poluklošarskog izgleda nude karte sa prejebenim mjestima po 200€. skeptični smo bili kao nikada u životu, jer nam je cifra sumnjiva, a nismo ni sigurni u orginalnost karata. ipak, uvjerili su nas da neće bit problema riječima "Slušaj me! Obožavam Hrvate i znam kolko vam znači reprezentacija, i zato vas nikada ne bih sjebao!" slatkorječivi su dozlaboga, pa smo popustili iako nismo bili nimalo sigurni da nismo 200€ bacili u vjetar. ulice su pune hrvatskih crveno bijelih kockica, pjeva se i kreće se prema stadionu. molimo se, križamo i nadamo da će karte upalit i dolazimo na ulaz, kad ono SVE OKE!! skakali smo od sreće i glili se samo radi činjenice da smo ušli na stadion. od tada utakmica debelo gubi na značaju i kreće naš prvi doticaj sa SVJETSKIM NOGOMETNIM PRVENSTVOM.

Japanci uporno stoje u dvadesetmetarskom redu za wc, a mi u ogromnoj nevjerici mirno hodamo pokraj njih, ulazimo u wc, dolazimo do prvog pisoara i rješavamo tekući problem... siroćeki su i dalje mislima u japanu i nisu svjesni da su došli na nogometnu utakmicu i mjesto gdje nije sve tako uredno, sterilno i, kak se veli, po špranci... utakmica... rezultat nije dobar, ali se hrvati tješe činjenicom da je bolje ovako, jer onda u zadnjoj utakmici moramo pobijedit. hrvati ne znaju igrat na nerješeno..

SLOBODNO VRIJEME:
dani se redaju... pive, restorani, kebab, smijanje sa stranim navijačima, posjećivanje hrvatskih birceva i slušanje ustaških pjesama koje čak ni u našoj domovini nikad nisam čuo.... odmah moram reć da je onaj toliko spominjani famozni Karlovačko korner totalno prosječno mjesto na kojem su ljudi koje možeš vidjet i u hrvatskoj, pjesme koje možeš čut u hrvatskoj i karlovačko pivo s "popularnim hrvatskih cijenama"... 2,20€ za frutek od 0,25 i nije baš neka super cijena s obzirom da prava njemačka piva od pol litre košta 3€....

posjećivanje zoološkog vrta, nedavno otvorenog mercedesovog muzeja (prejebena stvar, a čak ni ne brijem na aute) i naša zadnja utakmica se bližila... razlog zbog kojeg smo krenuli na put je stigao...

DRUGA TEKMA australija (250€):
nervoza nam je pojela želudac i dušu. mozak i tijelo nisu bili na istoj razini, Kiki i ja smo samo od pomisli na hranu počeli povraćat i zaključio sam da nikad u životu nisam bio tolko nervozan, nestrpljiv i lud... mislio sam da moje tijelo i duh to neće izdržat...

uvjeravanje australaca da u njihovoj reprezentaciji ima više hrvata nego u našoj australaca malo nam je odagnalo misli... trčanje za kartama koje su totalno nenadano stizale iz zagreba po cijeni od 250€ zaokružilo je vrijeme pred tekmu... pri ulasku na stadion mijenjamo naše karte od 100€ za sredinu uz teren za karte od 21€ za iza gola među našim navijačima i time nekom mladom paru uljapšavamo dan, ali ih i jako čudimo.... mislili su da nismo normalni... jednog dana će shvatit... utakmica je počela. derali smo se ko nikad, grlili s ljudima koje nikad nismo vidjeli, razmjenjujemo znoj sa susjedima, smijemo se, plačemo, skačemo, sjedimo... delirij, plač, euforija, deranje grla.... kaos!

rezultat je opet izostao. pohvale idu jedino fajteru Niki Kovaču i hobotnici Stipi Pletikosi koji su jedini smogli snage i ponosa da nas dođu pozdravit i zahvalit na svemu kaj smo napravili za njih, a oni za nas nisu...

put natrag uslijedio je slijedećeg jutra, zastoj na autoputu kod Munchena od neka 3 sata, radovi na autoputu kod Villacha oduzimaju još nekih sat vremena i cijeli put doma protegao se na dugih 11 i pol sati...

I GOTOVO?!:
i sad se svi pitate: otiđeš nekud daleko. pređeš oko 2000 km u autu, 100 km pješice, potrošiš masu masu para, izživciraš se, poludiš, plačeš, urlaš, tvoja ekipa izgubi, zdebljaš se od pive, platiš švercerima previše love za kartu, zdrobiš još tolko na benzin, bole te noge, znojiš se, dobiješ sunčanicu od stajanja na tribini, trčiš za taxijem, lupaš po podu i stolcima, repka odigra za kurac, ispadnu iz natjecanja, sjediš u tišini i poskrivečki pustiš koju suzu od jada, tješiš frendove, ne uspiješ proslavit ni jednu pišljivu pobjedu, ... i onda, jel vrijedilo svega?!

NARAVNO DA JE!!!!!


kad osjetiš ponos svog naroda, doživiš najveći nalet euforije i adrenalina u svom životu, skužiš da zajedno s tvojim kuca još milijun srca, družiš se sa cijelim svijetom, dijelite istu strast, skužiš da je policija svugdje pristupačnija i pametnija nego kod nas, vidiš da se u hrvatskoj pričaju gluposti i da ih sve demantiraš kad odeš nekud i sam se uvjeriš, primiš u ruke kartu i uđeš na trbinu koja je nebrojeno puta ljepša od tvoje, zagrliš svoju ekipu kad naši daju gol, čuješ euforično deranje.... neprocjenjivo!!!

svaka kuna, svaka lipa, svaki cent, svaki euro, svaka minuta, svaki žulj, svaki osmjeh, svaki mamurluk, svaki kilometar, svaki živčani slom, svaki jad... sve je vrijedilo i sve ću ponovit opet, samo nek se ukaže prilika....

ljudi, to je drugačiji način života, drugačiji pristup nogometu, drugačija atmosfera, drugačije sve, drugačiji život... utakmica traje cijeli dan, cijelu noć, sanjaš ju, živiš ju, uživaš u životu, i tako cijeli tjedan... vrijedilo je svega!



P.S. veliki pozdrav od mene i Kikija našoj stalnoj ekipi: Šokre, Jurica, Ivan, Darko, Mario, Ante... vidimo se u Južnoafričkoj Republici!



- 23:49 - komenterejšn (16) - ko još printa?! - povijest



petak, 16.06.2006.


ipak je bezobrazno ne napisat jedan putopis, iako sam i sam sebi obećao da će me svjetsko prvenstvo odmaknut od kompjutera. ali na kraju posta imam ispriku za to.

dakle, moj polu-novinarski posao omogućio mi je da besplatno odem do Nickelsdorfa i pogledam masu pijanih austrijskih klinaca, more ljudi od svuda, polugole cure i masu bendova... Nova Rock mi je ostao u lošem sjećanju od prije dvije godine, iako se onda nije tak zvao... uglavnom, onda smo išli na dva dana i sami smo si bili krivi za lošu organizaciju apsolutno svega. ovoga puta poludio sam zbog drugih stvari i sve je ipak uspio izvuć prejebeni Elis In Čeins!

nakon lutanja, psovanja, sunčanja bicepsa, škembi i pazuha, čekanja u predugoj koloni na autoputu i posvanja organizacije nekak smo ipak završili na festivalu. pasja vrućina, traženje hlada, piva 4€ s tim da dobiješ 1€ natrag kad vratiš čašu (to je već ustaljena spika po Europi), znoj, smrdimo, iritantna kap znoja se cijedi po facu i znaš da će se iz pazuha iscijedit 16 litara istog ako pomaknem ruku itd itd...

atmosferu za početak dižu potpisi i rukovanje s dečkima iz Alice In Chains i pronađeni hlad na kojem idemo malo odspavat. bendovi se redaju, pol onih kaj me zanimalo su već prošli i polako krećem prema stageu da napokon počnem uživat u muzici... o tome ću pisat samo ako nekoga zanima ili će si pročitat moj izvještaj na www.muzika.hr, ali popis bendova će možda nekome nekaj značit:
Trivium, Bullet For My Valentine, Bloodsimple, Stone Sour, Alter Bridge, Alice In Chains, Queens Of The Stone Age, Motorhead, Metallica

došo sam umoran ko svinja, telefoni su zvonili svako malo i nisu mi dali da spavam, i još sam skužio da se moja draga guma 185/55/14 zbušila i da ne znam kaj ću s tim.... ipak, ako vam se da, još stignete na preostali zadnji dan festivala, ali si nemojte zaboravit uzet big-foot s kojim ćete preć preko polja i doć na odredište...

ali o tome ću razmišljat kad se vratim iz Njemačke! sutra pičim gore i nema me neko vrijeme. idem malo bodrit naše dečke, pit pivice, pričat s ljudima o nogometu, znojit se ko svinja, živcirat se i veselit... vi mi čuvajte zemlju i nemojte slušat puno narodnjaka. slijedeći tjedan vele 36 stupnjeva, pa pazite da ne izađete van u skafanderu... aj

n.p. ALICE IN CHAINS - dirt



- 20:49 - komenterejšn (8) - ko još printa?! - povijest



ponedjeljak, 12.06.2006.

psihička odsutnost od života

čitam redovito, al ne pišem, ne aploudam, ne apdejtam, ne radim ništa, ne mislim na nikoga, ne razmišljam uopće.... samo nogomet... vidimo se ljudi... uskoro....



- 10:39 - komenterejšn (7) - ko još printa?! - povijest



petak, 09.06.2006.

The Omen 666: Lucifere, sretan ti rođendan part 2

sjećam se. bio sam klinac i haralo se po videotekama. pažnju mi je zaokupio neki stari film s čudnim imenom i čudnim omotom. vrijeme je bilo da pogledam filmove koji će mi promijeniti definiciju onoga što opisuje stašne filmove. odmah sam se zaljubio i skužio da ne tražim motorne pile, čudovišta koja jedu malu djecu, već mi treba samo čisto religijsko zlo. i samo takve stvari su me zbilja plašile, jer sam bio svjestan da se takve stvari događaju oko nas i da jedino takva vrsta jeze ima svoju realnost.

tri filma o klincu koji predstavljao samog vraga i donio zlo oko nas. i sad, na taj pametni dan 6.6.06. bilo je logiučno da će se netko sjetiti napravit remake. i evo ga! i evo mene u kinu! a zakleo sam se da slijedi razdoblje gledanja normalnih filmova. ali to je jače od mene! baš ko da me vrag poneso u kino i popustio sam pod Anitinim pritiscima i nagovaranjima. te žene! "ti izaberi" izgovara, a u sebi misli "ali izaberi ono što ja hoću!" a tolko sam žudio da pogledamo Preko ograde, BUT NOOOOOOOOUUU!!!

film ima nekoliko totalno potresnih gadnih scena na kojima su mi se ukočile noge i kad sam mislio "pa kaj je meni ovo trebalo?!?!", ima i par rupa u radnji, ali imam osjećaj da atmosfera i prejebena muzika u filmu odradila svoje. trudit ću se da ne gruntam o takvim stvarima, jer kažu da tih 3 šestice uopće nisu ono što pričaju, ali, morate priznat, totalno dobro i učinkovito podsjećaju na sva sranja koja donosi sotona/antikrist/vrag/zlo...

film nije klasično strašan, strašan je onolko kolko to i očekujete, al meni ta tema jednostavnog sotonizma uvijek probudi još neki strah, koji nema tolko veze sa samim filmom, krvlju, i ostalim efektima. dosta mi je vidjet par okrenutih križeva, groblja, spooky klinca za kojeg uvijek postoji šansa da će krupni kadar njega donest neko sranje zbog kojeg gledam kroz prste samo desni donji čošak ekrana tek tolko da se ne scimam ko svinja, al i da ne propustim nekaj.
i u jednom trenutku sam odlučio: NEMA VIŠE! gotovo je s mojim živciranjem i s mojim nepotrebno nabrijanim mozgom koji jednostavno odbija filmove pogledat onak tupo i zaboravno. uvijek ostaju u glavi slike koje traže način na koji će to dovest u stvaran život. dosta je kišnih scena, križeva, duhova, trenutnih pojavljivanja nekog lika u pozadini na pol sekunde i glasnog zvučnog efekta! dosta je! doma ih neću gledat, jer sam sam u sobi još veća pičkica, a u kino zbog takvih stvari više ne idem!!! sve je počelo kad sam se uspio oduprijet gledanju Egzorcizam Emily Rose i sad mislim da je moja karijera gotova! R.I.P.


kad važete između crtića od tvoraca Shreka i Madagscara i filma o sotonizmu i svim nezaobilaznim jasnim i istinitim dokazima da je negdje oko nas - znate što vam je činiti. ja znam i ovime zatvaram jedno poglavlje u svojem ukusu. a o njemu se ne raspravlja. barem ne od sad, jer će on bit jasno i iznimno okrenut debilnim plitkim filmovima s Eddie Murphyem, Jack Blackom, Ben Stillerom, Jim Carreyem i njihovim glasovima u nekom od novih crtića. DOSTA JE BILO! vješam kopačke o klin! a kad se toga sjetim, ipak sam sretan kaj DANAS službeno počinje svjetsko prvenstvo koje će mi misli odagnat daleko od zla i pretvorit moj mozak u jednu jednostavnu tvorevinu totalno nezainteresiranu za sranja i skroz nezahtjevnu za shvaćanjem dobra i zla! GOD BLESS FOOTBALL!!! and only football!



- 00:38 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest



utorak, 06.06.2006.

Sretan ti rođendan, Lucifere!!

Iako se broj 666 još uvijek spominje kao dosta nejasan simbol s nerazjašnjenim značenjima, svi mi volimo ga objasniti na način da se neki sotonistički mesija rodio 6.6. u 6 sati. Ove godine pomaže mu i ta 2006. godina, pa mu daje jedan veliki jubilej koji će vjerojatno označiti s još par ubojstava, još nekoliko zaraza HIVom i još nekoliko turbo-folk hitova.

Lucifer je bio desna ruka Boga, jedan od njegovih najdražih i najintelignetnijih anđela. Ali, majstor se malo polakomio. Posumnjao je u Boga i nazvao sebe Bogom, na što je velika rajska faca poludila i rekla mu "Marš van!" Kažu ovako "I bilo je rata u Raju. MIchael i njegovi anđeli bore se protiv zmaja i njegovih anđela. Zmaj nije dovoljno snažan i gubi mjesto u Raju. Srušen je - taj drevni izdajnik vrag, Sotona koji cijeli svijet vodi u krivom pravcu. Bačen je na zemlju s trećinom rajskog osoblja. I tamo postavio svoju vladavinu". Ipak, samo ime Lucifer ustvari ima totalno normalno značenje. To ime su stari Rimljani dali jutarnjoj zvijezdi, koju danas zvoemo Venera. Doslovni prijevod bio bi Nositelj Svjetla, pa je malo ironično kad ga zovemo Princ Tame.

No, malo modernije tumačenje situacije glasi: Lucifer je briljantna duhovna ličnost, Sin Božji koji je vodio 607 naseljenih planeta, a Zemlju je prepustio Sotoni (dakle, to uopće nije isti majstor). Brzo su odbili svemirkom vijeću priznati Boga, i Lucifer je tvrdio da je to on. Još 37 planeta odvojilo se i slušalo Luciferovu riječ, na čelu sa zemaljskim princem Caligastiom. Od onda vladaju Zemljom, i u povijesti se kaže da je Babylon Veliki bio njegov grad koji je kasnije potučen od božjeg Novog Jeruzalema (kaj je to nekaj ko Novi Zagreb?!). Još jedan poraz Sotone bilo je Isusovo uskrsnuće. Tada je netko rekao "Sada Bog obitava kod ljudi, živjet će s njima. Bit će njegov narod, a on će biti njihov Bog. Obrisat će suze s njihovih očiju, neće više biti boli, patnje, jecanja i tuge. Sve će učiniti novim"

Sve je novo, ja ću ubrzo imat novi komp, moj frend Chad će si jednom nabavit novi želudac (da može pit bilo kaj osim pive), dinamo možda jednom i bude imao novi stadion, ali daleko od toga da je sve novo. Ipak je panjina Sotona (kako god se zvao) negdje okolo. On je ko proljev koji dobiješ prek noći, ko žeđ kad se probudiš nakon noći cuganja... a danas slavi rođendan!

E, pa Luciferu moj dragi, u svom životu si radio svašta. Htio bih ti se zahvaliti na novcu, pedofilima, nekrofilima, žuljevima na nogama, AIDS-u, ratovima, kolekciji pjesama Vlade Kalembera, heroinu, pazusima (čemu oni uopće služe?!), uganutim gležnjevima, tsunamijima, tornadima, globalnom zatopljenju (iako još nije dokazano 100% da smo mi krivi za to, jer se temperatura kroz povijest povišava i smanjuje na predviđen način), na gužvama kad ti se najviše žuri, narodnjacima, na zmijama, ptičjoj gripi, na umišljenim ženskama kad ti baš treba neka normalna, na mutavim frajerima, na kiši kad idemo na roštilj, na "jednoj cugi previše", na reklamama za vrijeme filma, na alkotestu, na inflaciji, na preskakivanju CDova, na ljubomori, na Sean Paulu, na Bin Ladenu i George Bushu.... (popis svatko nadopunjava po izboru i po sjećanju...)

bio si glup, al i zanimljiv, proslavi rođendan tak da se napiješ i da si prespavaš taj mamurluk bar dok ne završi Svjetsko Prvenstvo. pusti nas malo na miru i shvati da si jebeni debil... pozdrav, majstore i pozdravi ekipu (posebno svog prijatelja Busha koji čak i sluša tvoju i moju muziku) pogle:

Image Hosted by ImageShack.us



- 00:00 - komenterejšn (41) - ko još printa?! - povijest



< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Click Here



SITEZZZZ: