domijeve nacije

The Omen 666: Lucifere, sretan ti rođendan part 2

sjećam se. bio sam klinac i haralo se po videotekama. pažnju mi je zaokupio neki stari film s čudnim imenom i čudnim omotom. vrijeme je bilo da pogledam filmove koji će mi promijeniti definiciju onoga što opisuje stašne filmove. odmah sam se zaljubio i skužio da ne tražim motorne pile, čudovišta koja jedu malu djecu, već mi treba samo čisto religijsko zlo. i samo takve stvari su me zbilja plašile, jer sam bio svjestan da se takve stvari događaju oko nas i da jedino takva vrsta jeze ima svoju realnost.

tri filma o klincu koji predstavljao samog vraga i donio zlo oko nas. i sad, na taj pametni dan 6.6.06. bilo je logiučno da će se netko sjetiti napravit remake. i evo ga! i evo mene u kinu! a zakleo sam se da slijedi razdoblje gledanja normalnih filmova. ali to je jače od mene! baš ko da me vrag poneso u kino i popustio sam pod Anitinim pritiscima i nagovaranjima. te žene! "ti izaberi" izgovara, a u sebi misli "ali izaberi ono što ja hoću!" a tolko sam žudio da pogledamo Preko ograde, BUT NOOOOOOOOUUU!!!

film ima nekoliko totalno potresnih gadnih scena na kojima su mi se ukočile noge i kad sam mislio "pa kaj je meni ovo trebalo?!?!", ima i par rupa u radnji, ali imam osjećaj da atmosfera i prejebena muzika u filmu odradila svoje. trudit ću se da ne gruntam o takvim stvarima, jer kažu da tih 3 šestice uopće nisu ono što pričaju, ali, morate priznat, totalno dobro i učinkovito podsjećaju na sva sranja koja donosi sotona/antikrist/vrag/zlo...

film nije klasično strašan, strašan je onolko kolko to i očekujete, al meni ta tema jednostavnog sotonizma uvijek probudi još neki strah, koji nema tolko veze sa samim filmom, krvlju, i ostalim efektima. dosta mi je vidjet par okrenutih križeva, groblja, spooky klinca za kojeg uvijek postoji šansa da će krupni kadar njega donest neko sranje zbog kojeg gledam kroz prste samo desni donji čošak ekrana tek tolko da se ne scimam ko svinja, al i da ne propustim nekaj.
i u jednom trenutku sam odlučio: NEMA VIŠE! gotovo je s mojim živciranjem i s mojim nepotrebno nabrijanim mozgom koji jednostavno odbija filmove pogledat onak tupo i zaboravno. uvijek ostaju u glavi slike koje traže način na koji će to dovest u stvaran život. dosta je kišnih scena, križeva, duhova, trenutnih pojavljivanja nekog lika u pozadini na pol sekunde i glasnog zvučnog efekta! dosta je! doma ih neću gledat, jer sam sam u sobi još veća pičkica, a u kino zbog takvih stvari više ne idem!!! sve je počelo kad sam se uspio oduprijet gledanju Egzorcizam Emily Rose i sad mislim da je moja karijera gotova! R.I.P.