Dionizije nad Dinaridima

srijeda, 07.01.2009.

Prostor, vreme, kategorije, kritika i... kritici prostor

-Ja ne kuvam da manje zborim već zborim da se zna da postojim!
-Ti se smiješ da se zna da postojiš!


-Kao mali od svih štrumfova najviše mi se sviđala Štrumfeta.
-Meni Mrgud. Zašto Štrumfeta?
-Pa znas ide okolo i pjeva: Ti dam ti dam ti dam! Prava kurva
-Ma kud bi ti bio gay!


Prošlo je vremena. Da i prošlo je. I nekako mi je ovo ušlo pod kožu premda od posla nemam vremena. I dobio sam čak i pohvale i pozive za večeri aktivne proze i poezije u Beogradu.120 postova bilo je savršena brojka za zaokružit cijelu priču, ali kao ljudsko biće, a ne bog moram na nešto gubit vrijeme i bit nesavršen. Makar i uzalud pa napisat 120 i zadnji. Ha ha! Nadajmo se!
Iako mi ovo služilo ne samo kao dnevnik da vidim sve moje sublimacije, već kao kanal za komunikaciju sa prijateljima s kojim se nekad ne stignem vidjet i popričat pošteno zbog razno raznih okolnosti (jer neću ispred nečijih roditelja pričat o seksu) pa gubimo na bliskosti. A super mi je ekipa koja ovaj blog shvaća pretjerano ozbiljno pa nije svijesna da prcam sve živo i sebe u zdrav mozak. Zna se da mene previše zaozbiljno ne treba shvaćat. Sekundarnu mitologiju od mog života mi se ne radi pa kad mi sve dopizdi ovo je bilo dobro mjesto za izbacit sve iz sebe. Ovo mi je zadnji, jer ovo sam pisao zbog sebe a ne zbog drugih. A sa prošlim postom mogao sam lubrikante reklamirat.
Ha ha!sretanbeljzubo
Ne radim više na Operaciji grad pa eto našao sam malo vremena za sebe da sredim dojmove od festivala. I inih aktivnosti. Nisam ni sve radove stigao pogledat zbog posla. Posao je takav da si u pogonu za vrijeme Operacije 0-24, ali pucaš zato od ljubavi. Većina radova mi je bila super i dobra, ali spominjem samo one koje me opominju u kojem mikrokozmosu živim. I takle na osobnoj razini.
Stanje Nacije ime je radionice koju sam propustio zbog posla. A o stanju nacije meni je vrlo dobro rekao rad Sanje Iveković:Tko su bile sestre Baković?
Rad je trebao upozoriti na zanemarivanje spomenika iz protekle ere hrvatske povijesti što je praksa od 90ih. Reakcije ljudi sve su rekle.

-Zašto im glupače niste odale imena? Što ste šutjele!

I onda je još ploča bila ukradena. Nije ni čudo. Takav rad rekao je i više nego dovoljno o stanju nacije.
A da budem još svijesniji u kojem mikrokozmosu živim bile su reakcije na Škart i njihove kuvarice - dozidnice na ćirilici i ekavici. Po Polihimniji rekacije na njihov rad su bile čak i gore od onih 2001 kad su prvi put kod nas bili. No te kuvarice nisu bile u stilu "Kuvarice manje zbori da ti jelo ne prigori". Tri vezilje s druge strane Drine su došle i vezle na tri gradska trga. Što muči suvremenu domačicu, ženu i narod koji više se ne trudi biti podložan, već govori što misli, što ga muči i u što sumlja meni je bio genijalan. Moja omiljena kuvarica je moja baka inače. Kuha super. I pravi je primjer antijunaka. Možda nije živila život koji je htjela, ali zato uvijek kad je pitam "Kako si?" ona odgovori uz sve bolove da je dobro. I ima svoje hobije, vrt, krizaljke, kukičanje. Jako je vitalna i nije baba. Već sa svojih 77 godina elegantna i ljupka. I moja omiljena populistička marksistkinja. Njena prituzba je isto:

Druže Tito da li znaš da nam danas prodaju samo laž

Srpski. To mi je tako super jezik. Ta varijanta hrvatsko-srpskog mi je uvijek bila napetija, lepša, prirodnija i dramatičnija. Mozda zato šta nije nastala iz nekog književnog hibrida, već iz narodnih pjesama.

Danas donosim odluku. Od sutra počinjem život zdrav.

I onda odem na prosvjed i vidim da su osim deranja na stageu (kojeg za prosvjed ne možeš ozbiljno shvatit) ljudi od tog prosvjeda napravili pravi fetiš party. Deru se neugodno i neukusno na mikrofon, rastežu remnje, nose remen oko vrata, nose umjetne materijale...
Onako populistički organizirat prosvjed, ljudi mora da se šalite.
A kad smo kod fetiša ono što mi se svdjelo na filmskim mutacijama je bio "Crazy love". Super su mi Queer momenti u tom filmu. Od maženja sa stablom, do hipi skakutanja i hrvanja dva lika.
Edi Rama sa bojanjem Tirane i poticanjem na diskusiju o boji me oduševio. Još im je i GUP donio. Kad će se to u Zagrebu desit. Nikad. Kao da mi je legao na prošli post. I nakon svega što su ljudi im izrekli i cijelodnevnog trčanja po gradu došao sam u SC i plesao.

Uz muziku se telo njiše. Sve brige briše

Prostor. Ono je čega u Zagrebu sve više nedostaje. Za kretanje, vožnju bicikle, javnog prostora. No ne samo javnog nego i plesnog. I baš zbog toga bilo mi je super na koncertu u SC-u i ta dva partya u Jedinstvu koja su mogla i bit bolja. Ali mi je bilo oduševljenje pleset u polukružnoj dvorani ITD-a kad nije bilo nikog i Jedinstvu jer sam imao konacno mjesta se za kretat u mjestu koje nije longe bar za izlaganje mesa. O nedostatku prostora koji nedostaje za kretanje govori predstava brazilske trupe Clandestino na Queeru ove godine. To mi je bila najbolja predstava na Queeru. Gdje ljudi jedva nalaze prostor za kretat se po nečijem privatnom stanu među publikom. Otkad se zatvorila Močvara kvalitetnog prostora za plesat u ovom gradu nema. Zbog ozvučenja i prostora. Sve više tu su neke fensijane i lounge barovi gdje se na tebe gleda kao komad mesa. Pivo od 0,33 je 18 kn i slično. Kset je OK, ali kad u ITD-u stave da ljudi plešu u kafiću to mi je pravi horor vacui. U Tvornici ima mjesta. Tvornica je OK. I SC galerija.A vrhunac mi je u koldingu plesat na tepihu! To vise nije peglanje nego doslovno dižem prašinu.
I tko se na kraju mene opet uhvati. Četri nimfe koje su mi sise pokazale. Imam očito svoj fun club. Šteta što koji kukuriku nije bio između, ali bar sam bio siguran od seljobera. Iako sam im rekao da sam to vec vidio svaki put me nasmiju. Ali nešto im moram priznat. Imaju energije. Više od pola muškaraca. Nije ni čudo što su nimfama dale nastavak -manke. I svaka im čast. Onda su se u kolo oko mene stale vrtit, a ja izvijat.

Vrti se! Vrti! Vrti!
Dok se od svog izokretanja samo pokret vidi!


I tijela su im gipkija za razliku od muških. Žene s kojima ja visim nisu podložne. Moje frikuše, divljakuše i pametnice koje nisu bespomoćne ženskice.
A muškarci. Stoje poput stupa na pola partya. Ne daj im Dioniza da se pokrenu od ramena do bokova. Neki bi pomislili da su pederi. No neki se isto previše miču u tom području. Ne treba pretjerivat.
Što se tiče gay scene moram pohvalit lezbijke na organiziranosti. Imaju bendove, zborove, komune. Sklonije mi djeluju grupnom radu. Na mom popisu simbola je i Jadranka Damjanov. Ona je bila lezbijka odnosno jest. Zbog knjige njena čini ti se kao metuzalem teški. Još je živa. I užasno je teška kao osoba. Prava je Sapfa bila dok je zavodila učenice svoje. I uopće nije bila nešto privlačna. Neki bi rekli čak i da je ružna. No žena je praktički izmislila aktivan pristup likovnom djelu koja umjetnost ne ostavlja poput poput dosadne relikvije kojoj bi se trebali divit i pisat knjige koje nitko ne čita. On sama nije znala baš da piše jer previše je stvari znala pa je puna digresija. No pokazala je da iza svake stvari postoji priča, preko asocijacije i vratila pristupu likovnom djelu igru. Jer umjetnost od igre počinje.

Kad je umro Ladan, nigdje nisam našao podatak da je čovjek bio gay. U svim vjestima. A praktiči je za mene bio pojam lingvistike u Hrvata.

Pederi. Ili djeluju solo i imaju preveliko mišljenje o sebi, ili su samo za jebanje ili su nikakvi. Komentare uvijek dakako imaju, a kad treba napravit nešto grupno i zabavno osim seksa onda nema šanse. A super su mi oni koji prate modu pa misle da su nešto. Elita. Moda mi ide na živce kao način ponašanja. Ta Victoria Bechem bi sebi ćup na glavu stavila jer je neka gay ikona rekla da je super. Ima mi tamo super stvari, ali mislim da netko može sam sebe obuć ako samo malo promisli, a ne nekog slijepo obožavat i slijedit. Super mi je kad me gledaju s visoka jer ne pratim modu, ne lickam se pred ogledalom non stop, niti koristim masu parfema. Imam samo dezodorans. I oblačim se šarenije što mogu jer u mojoj glavi uvijek je karneval i cabaret. Daj mi pokaži malo prirodnosti, ljudskosti i pogledaj prvo sebe, a tek onda druge!
Kad smo kod elite nekidan čuo sam i da hocu postat kustos i položit stručni ispit trebam volontirat u galeriji godinu dana, a nije da te nauče nešto posebno. Moji starci to ne mogu financirat. Povijest umjetnosti. Struka za seronje, miraz i buržuje. Tu su I WHW-ovke koje organiziraju kongres o arhitekturi, a da samo ograničen broj ljudi zna za to. Mediji ne. Čak i cura koja dvije godine radi za njih nije znala za to. Nije ni čudo što je likovna i vizualna kultura u Hrvata na tako visokoj razini kad je kreiraju ovakvi elitisti.
U odnosu mi se ne da igrat ulogu majke, a ni djeteta. Kod gay zajednice mi smeta kad se o seksu priča onda je to jebanje, a ja pričam o odnosu. Daj mi pokaži malo ljudskosti i topline! I non stop komentiraju izgled. Daj pogledaj prvo sebe pa tek onda druge. A ako kažeš da to ne tražiš onda misle da bi vezu. Ne znam. Ja bi mogao imat i seks za jednu noć, ali želim cijeli menu, a ne samo glavno jelo. Neću samo čin nego sve. Da san se tija samo jebat moga san to napravit prije godinu dana. Moju zimsku jaknu dobio sam od Njega prije godinu dana i nisam se za nju treba jebat. Dao mi ju je, a 5 minuta smo se znali. I nisam trebao popušit kurac polovini Zagreba da mi se osjećao voljeno. Ta jakna mi je bila dovoljna.
Seks. Vođenje ljubavi ili jebanje. Biram ono prvo. Premda izgleda kao izraz iz lošeg ljubića po romanu od Daniel Steal. Ne postoji adekvatan izraz za "to have seks" u ovom jeziku za to čudo. Seksat se meni zvuči glupo.
Veza. Ne volim baš taj pojam upotrebljavat jer mi se čini da nekog na nešto obavezujem. Gušim ga, vežem, posjedujem. Ne dam mu prostor da diše i giba se. Puno mi je zato draže upotrijebit riječ odnos. Nije ništa definirano da bi se neki tim opterećivali i neki bi rekli slobodu gušili.
Crkva u Hrvata ima mjesta za razne intervencije. Te crkve zjape prazne. Pune su samo za nekoliko praznika. Ja bi tamo radio koncerte, partye. d nekih bi napravio narodne muzeje. Ali najbolji party bio bi ispred Kockice ili u dvorištu Versaillessa. Trance party sa kraljicom i kraljom koji imaju fluoroscentni postav krinoline kod kraljice i žezlo kod kralja u cour marbre. Kockica mi je super je izgleda kao monolit pao s neba u svom tom nepreglednom prostoru. Otuđena totalno sa masu prosora ispred. Futuristički izgleda pogotovo kad dolaziš s Prisavlja. Kao da taj monolit lebdi. Možda bi malo boje na nju stavio minimalistički u stilu Mondriana. Ali ništa više. A dragoj crkvi osnovat ću band za promicanje promiskuiteta, poliandrije i poligamije te homoseksualnih brakova. Zvat će se Blažena Marija.

Zašto?
Because less isn`t more, but more is marry and marry is always full of grace. A uvijek sam u seksu volio grupni rad. He he!
kiss

A prva stvar za obradu je od Gang of Four: I love a man in a uniform. Village people je tako tipično. Bavim se ukratko stvarima koje volim i super se osjećam. Budalu od sebe sam i dalje spreman radit od sebe bile to muške ili ženske stvari. Neću reć kao sam zaradio katalog od "Touch me" festivala, ali mi je razgovor sa anesteziologinjom bio super. Oboje smo zaključili da je to u biti legalizirana prostitucija bila. Ona je dobila plaću, a ja katalog.
Flegma jesam, no nastojim ne bit pretjerana. U meni uvijek ima krvi. Ne znam što bi bilo muško, a što žensko. Sa kategorijama sam uvijek imao problema. Žene u sebi sam svijestan od malena. Zato sam htio bit striptizeta i štrumfeta kao dijete. I revolucionar, ali to je tek od osnovne.

Jedno je očito. Jedan je kralj ritma, a dvije su kraljice. Jedna je bi, a druga gay. I svatko ima svoju tragiku. A kad već nisam dancing queen onda sam dancing queer jer s ovim čovjekom gumom nitko da uhvati hrabrosti da se nateže, a misli da bi bio totalni talent. Baš čekam nekom krv da popijem jer sam kao prava bitcharka na travi spreman nekom kurac da sašijen.

OTUĐEN!?!
ILI SAMO SPREMAN NA PLES?
I ZALJUBLJEN U DEKADENTNO VRAĆAM SE SVIJETU FILA I FILMSKIH KLASIKA U ZADNJE VRIJEME. ZATO ŽELIM SVIMA KOJI SU OVO ČUDO ČITALI SRETNU NOVU 2009!!!

wavebeljkissthumbupeekzujocerek

- 18:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna smokin

    Image Hosted by ImageShack.us


    Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

    Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
    Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
    Perzefoni - jer se ne da
    Hadu - jer previše pita zašto
    Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
    Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
    Panu - jer me izletovanju podučio
    Demetri - jer je iskrena
    Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
    Euridici - jer je nestala
    Aresu - jer mi čisti WC
    Pitiji - jer je u zemlji čudesa
    Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
    Esperanzi - jer me udomila
    Euterpi - jer ima dobru glazbu
    Terpsihori - jer super pleše
    Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
    Amonu Tobinu - jer me nabrije
    Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
    Ateni - jer se brine o meni
    Niki - jer je u razumu uzor
    Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
    Eho - jer je uvijek nasmijana
    Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
    Faunu - na lijenosti
    Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
    Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
    Adonisu - jer je zgodan
    Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
    Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
    Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
    Hestii - jer ne idealizira
    Taliji - jer me napalila
    Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
    Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
    Apisu - jer mi je jaknu dao
    Papru - jer ga nisam izgubio
    Soli - jer mi nije puno pomogla
    Termosici - čuvaru uspomena
    Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
    Wikipediji - jer ima dobre članke
    gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
    Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
    Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
    Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
    Filmovima:
    400 udaraca
    Seksu, laži i videovrpcama
    Donnie Darku
    Shortbusu
    M.A.S.H.-u
    American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
    Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
    A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

    Image Hosted by ImageShack.us

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

  • Image Hosted by ImageShack.us

    U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
    Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

    Image Hosted by ImageShack.us


    Što sam izgubio?
    Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
    Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.