Srcoliko svitanje...
Dobih slonicu na dar,
srcoliko obilježje,
znak sreće,
put ka svanuću
vremena.
Sjećam se građanina Kane,
otuđenost od izvora,
izgubljenost u zbilji,
u izdisaju istina,
jednostavno ljubav
oduzeta na
početku puta.
Opirem se osjećanju
želje i neželje,
u krvi drhti
struna iskona,
ćutim
ples u žilju,
sjaj privida,
u zrnu srca
ljubav i
točku mira.
Želim uroniti
u ukupnost
iza zrcala
zbilje.
Odbijam stalnost,
živim dinamiku,
sumu prošlog
i budućeg.
Bez uspona
i pada,
na vrhu svijeta
svanuće
srcolike zore.
Dijana Jelčić
Oznake: srce, svitanje, ljubav
|
