Mailaj me NA KLIK

Koral

Divno je.-pomislio je gledajući stoku na ispaši,u posljednje vrijeme rijedak prizor u zemlji.Krave su bezbrižno tumarale po pašnjaku bezazleno razmišljajući vjerovatno o proizvodnji mlijeka i njegovoj cijeni na tržištu,koja je padala iz dana u dan.Sunce se bližilo obzoru.Jedan je bik odlučio dodati još jednu granu na porodično stablo i uzjahao je najveću kravu u krdu.Zemlja kao da se lagano tresla dok su se životinje bavile reprodukcijom.Razmišljao je kako ljudi u globalu više vole sitnije žene.A ovaj se mužjak spario sa ženkom skoro većom od njega.Bit će to veliko tele...
Osjetio je kako ga netko promatra i okrenuo se.Žmirkajući od odsjaja niskog sunca smješkala mu se krupna djevojka prelijepih crta lica.Oči su joj sjajile crvenim obzorom.Stala je kraj njega i zajedno su promatrali prizor,bez riječi.Pitao se da li krava uživa.Mašta li o svom Brad Biku ili se možda s nostalgijom prisjeća vremena kad je Biki Idol vladao scenom..
Okrenuo se prema krupnoj plavojki i pomirisao je,lagano prolazeći rame,pa sve do uha.Ni traga parfemu,ali nešto neodoljivo ga je tjeralo da se zagrije dolje.Pogodila ga je šakom u glavu i vezala mu ruke za ogradu korala,dok je on nastojao shvatiti što se događa.Otkopčavala mu je hlače i otkrivala njegovu intimu.Nije si on to baš tako zamišljao.Ona je ovdje bila bik.I kauboj.Zajahala ga je žestoko i nabijala se na njega dok je on stenjao,više od njene težine,nego od zadovoljstva.No,svršetak je bio eksplozija,nestanak tona,slike,svega...
Digla se s njega,popravila suknju,odvezala ga i otišla.Bez tona.Kao bik i krava.Samo što bik ne zapali cigaretu nakon seksa.
Ponekad su riječi suvišne.

Sweden

Postali su virtualni prijatelji.
Razgovori,sličice,slova,poželjeli su zamijeniti taj svijet za real.Pozvao ju je k sebi.Osjećaji čudni kumovali su tome,ali osjećao je da će se bolje upoznati.Preletila je udaljenost iz Švedske da bi ga vidjela,osjetila,upoznala.Dočekao ju je na aerodromu i smjestio je kod sebe.Osjećao je njenu prisutnost,njen duh,nju...Pokazao joj je grad,prijatelje,rodbinu,uveo je u svoj svijet.Jedno uz drugo osjećali su se smireni.Trenutak je došao pri slučajnom pogledu.Eksplozija je nadglasala čula,nebo je bilo ispod njih.Mirisali su se..dirali,učili jedno o drugome..Vodili su ljubav na zajedničkom jeziku..Trenutak ekstaze koji je trajao.Nije joj se išlo natrag.Morala je.Imali su istu želju.Da im se svjetovi spoje,kao tijela i duše trenutak prije.Zemljopis je prokleta stvar.Pogotovo kad su prijatelji daleko.Ali ništa nije nemoguće.
I nada umire posljednja.Banalno,ali istinito.

Razlike...

Krenuo je prema mjestu sastanka.Ništa mu taj dan nije išlo od ruke.Izgubio je lisnicu,pukla mu je guma na novom nissanu kojeg će još dugo otplaćivati a nebo je prijetilo da se prospe...Na ulici su vladali samo psi lutalice,ništa nije nagoviještalo sreću.Opazio je dvije djevojke kako ga promatraju,svaka s jedne strane ulice.Jedna je bila u večernjoj,haljini,elegantna i skupa,očiju boje lješnjaka,a druga je izgledala opako,ali s nekim šarmom,zračila je postojanošću.Pitao se koja bi željela psa?
Znao je odgovor,ali morao je provjeriti.Pošao je nekoliko koraka natrag i pozvao raščupano biće,mješanca kaktusa i planinske ovce da ga prati.Pas je naravno,poslušao.Prišao je elegantnoj,koja je s gađenjem pogledala sirovo štene ..Odlučio je potvrditi svoju procjenu i okrenuo se prema opakoj.
Ona je već nestala.
Tada je odlučio da će ubuduće uvijek poštovati instinkt,bez provjere.Razočaran,krenuo je dalje,sjetivši se da je krenuo na sastanak sa novom mušterijom,kojoj je obećao najbolje rješenje glede interijera za njenu tek izgrađenu vilu na brijegu,ponad grada.
Ušao je u restoran,ogledavši se oko sebe ali nije primijetio da je ikoja žena sama za stolom.Poslužio se mobitelom da je dozove.Zazvonilo je iza njega,gdje je stajala ona ista opaka koju je izgubio dok se bavio krivom religijom.Nasmijala mu se,on se izgubio,ali je odlučio ostati hrabar i profesionalan.
On to može.
I mogao je.Dok se nisu žestoko susreli pogledima koji su im govorili:

"uzmi me"
"da?"
"da,sad,tu na stolu"
"u restoranu smo"
"znam"
"idemo drugdje..maj plejs or jor?"
"maj"
"ok"

Pošli su u njen raskošni apartman,skočila je na njega,nudeći mu se odmah,bez odgađanja,pokazavši mu to raskopčavanjem svega dostupnog na njemu.Bio je prebrzo u njoj,ali su oboje uživali u quicky-ju dok su divljali po hodniku do sobe...bacio ju je na krevet,skinuo cipele i lizao stopalo,polako se penjući gore u maniri pravog napaljivača,liz po liz,preko listova do koljena,preko bedra do prepona i po njoj...prešao je preko trbuha do grudi..spremao se da opet udje u nju,željnu i vlažnu...

-nešto ste se zamislili?-upita ga opaka dok je on razmišljao gdje je stao sa izlaganjem misleći da sad vjerovatno crveni...
-ne,samo sam dobio neke nove ideje-slaga on bez treptaja
-Zašto mi ih ne biste obrazložili na licu mjesta??-izgovori ona ono o čemu je sanjao već neko vrijeme
-Dapače,to sam i sam htio predložiti-nasmija se on skupljajući papire u fasciklu dok je mozak izgarao,tražeći Nova riješenja koja je obećao,istodobno se naslađujući pomisli da će ljubiti ovo divno,čvrsto,preplanulo tijelo...
-Samo da kažem mužu da dolazimo,pa da nam se pridruži,da zajedno odlučimo...

Razmišljao je kako nesreća nikad ne dolazi sama...

Opaki naslov (povratak u budućnost)

Hodao je nekim međuredovima,između dva sna.Nije mu bilo jasno otkuda toliko golih ženskih tijela na ulici.Bile su malo pogrbljene,ali su gledale ispred sebe.Mali crnci su pucali po nenaoružanim kokošima a njega je bilo sram jer je bio heteroseksualac.Jedan od rijetkih.Okupljali su se u podzemnim barovima.
Tragao je za svojom srodnom dušom,ali je to bila još samo jedna od utopija.On se nije rodio iz epruvete.Bio je produkt čistoga seksa i erotike,produkt životinjskog nagona,privlačnosti koja je spojila njegove roditelje u jedno.Bio je ljudsko biće koje je nastalo iz tada legalne radnje zvane seks,radnje koja čovjeka ispunjava nekim neobično lijepim osjećajem koji kulminacijom izaziva slatki,eksplozivni šok,podrhtavanje,orgazam.
Radnja,seks,ptičica(ševa),fuk itd.
Slengovi.
Želja.Javila mu se želja.Čovjekova naturalna pozadina,želja za razmnožavanjem.Priroda je imala plan.Neki su bili raspoređeni samo za rasplod.Zvali su ih playboy-ima.Bilo je i žigola.Jedni su davali drugi primali.Sve za istu radnju.Jedni su osvajali statusom,novcem(poneki i izgledom,šarmom),drugi samo izgledom i šarmom.Dok se(ako su znali s parama)nisu pretvorili u prve.
Prirodnim tijekom,poštujući svoju želju za seksom koje se nije sramio,pratio je situaciju na ulici.Sve su bile gole.To nije zadovoljavalo njegovu potrebu.Nije mu golicalo maštu.

A bilo je ljeto...

Opaka.

nedjelja, 21.08.2005.

Stoji.I ne miče se.Čeka.

Vrijeme lebdi.

Ne leti.

On stiže.Osjeća se njegova snaga.

Pogled.Dodir.Liz po usni.

Treptaj.Drhtaj.Tren.

Prst na koljenu.Njenom.

Tišina je.

Mirisi.Tragovi njenih noktiju.

Jedno i drugo.Jedno.

Ritam.Skida sve sa nje,polako,bez žurbe.Ona čeka.

Njegove usne na njoj.Dolje.Njen okus.

Ipak ulazi u nju,klizi,duboko.Sve brže.Grub je.
Ona se izvija pod njim,njegove ruke su na njenim bokovima,čvrst stisak,ona ne uzmiče ,nabija se na njega,slatka bol,okreću se,sad je ona gore,osjeća kako je probija,tvrd je u njoj,suze joj naviru,
Zabija mu nokte u prsa,krv je slatka,znoj u kosi.
Dobio je želju da im se priključi.
Odmaknuo se od prozora i nastavio je željeti...Koraci su odzvanjali u tami.
I ja želim.
Danas želim ženu.
Kraj sebe.
Da joj pružim užitak.
S tom misli,krenuo je u sumrak života...



ŽENA U CRVENOM

četvrtak, 18.08.2005.

Obrisao je ruke o njenu crvenu haljinu.Bile su masne od ulja s motora kojeg je popravljao do maloprije.Ošamarila ga je.Znao je da će ga kazniti zbog namjerne nesmotrenost i samo se nasmijao,podrugljivo,s diverzijom na očekivano.Suze su joj navrle na oči,bila je bespomoćna.Vidio je njena opuštena ramena i htio joj pomoći.Nije znao kako.Podigao je rub njene haljine i probio je straga,jako,silovito.Trgala se od bolova dok je on zadovoljavao svoju pohotu.Suze su kapale po haubi,sunce je bilo na zalasku,crveno,boje nečije krvi...
On je bio muškarac.Tresao se dok ju je punio vrelom tekućinom,naglo je izašao i obrisao se,opet u njenu haljinu.Bio je nadmoćan.Okrenuo se da uđe u auto i izgubio život.
Dugo ga je udarala francuskim ključem.
Mon ami.
Sjela je u auto i plakala.
Sama će nastaviti put.
Sama se je i rodila.
Krenula je crvenim autom prema crvenom suncu koje je obećavalo...
Crveno je boja ljubavi.
I nečije krvi...

KONAČNO NOVI DESIGN...

utorak, 16.08.2005.

Drage i dragi moji...Imadoh odredjenih problema s vezom i kompom,a i s vremenom kojega nikada dosta...Sad uzeh MOBILE CONNECT CARD pa se vi fućkajte...Mogu na net otkud god želim i to velikom brzinom:)Sutra stižu nove priče s mračne strane,dotad uživajte u idili ovog prekrasnog vremena..:)

Povratak

srijeda, 10.08.2005.

Popadali su mi svi mogući papiri sa stola kad je netko otvorio vrata i pozvao vjetar da se ponaša kao da je kod kuće...Većina mojih priča sklepanih na morskim plažama otišlo je na ulicu,devet katova niže...Okrenuo sam se da vidim došljaka i opsujem mu sve prema ovećem spisku,ali pogled mi je zastao na izbočinama koje su krasile grudni koš,spustio se automatski na pregled preplanulih koljena,a ekran na mojim očima zamaglio se od želje da ih obliže...
-Došla sam u vezi oglasa...-tiho je promucala,svjesna da je krivac za nestanak meni dragih uspomena...
Prišao sam joj,pomirisao je,zaključao vrata i pritisnuo je uza zid ližući joj mirisni vrat,dok sam joj jednom rukom podizao haljinu,tarući prste o divnu,meku kožu napetih bedara...skliznuo sam joj rukom u medjunožje,bila je obrijana,a rupica je navlažena čekala da je se obradi...pobacao sam papire sa stola i polegnuo je,razmaknuo joj noge i ljubio je divlje medju donje usne u nadi da neće nitko kucati idućih dva sata...Uskoro se je počela grčiti uz tiho jecanje i znao sam da se bliži vrhuncu....Podigao sam se do nje i silom joj ušao duboko,tvrd i željan...Na okviru prozora,vrapci su činili isto samo uz primjenu(o,apsurda)Doggy style-a...Podigao sam je do sebe,usne su nam se spojile,bila je marioneta u mojim rukama dok sam je ubrzano dizao i spuštao...Pali smo na pod nastavljajući s divljanjem,čupala mi je kosu i grebala mi vrat,leđa,uši....Dolazio sam do najluđeg vrhunca u životu,kad se vrata naglo otvoriše uz tresak...TRES!!!
.....Probudio sam se ne shvačajući koliko je vremena prošlo otkad sam zaspao i usnuo čudan san...Polako sam izoštravao vid,primječujući da je propuh u mom uredu uzeo maha...Papiri su letjeli na sve strane..Pogledao sam prema vratima i ugledao brinetu prekrasnih koljena,preplanulu,vitku i zanosnu...
-Došla sam u vezi oglasa-započela je recital.
-Imate sreće-rekoh-samo zatvorite vrata i okrenite ključ.
Pogledala me sa zanimanjem,trenutak se dvoumeći da li da me posluša.Zatim se samo nasmiješila i slegnula ramenima..Kad je brava škljocnula,bilo mi je svejedno da li sanjam ili sam budan...Samo da vjetar ne zalupi vratima...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se