Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/diiiiiiinoooooo

Marketing

Povratak

Popadali su mi svi mogući papiri sa stola kad je netko otvorio vrata i pozvao vjetar da se ponaša kao da je kod kuće...Većina mojih priča sklepanih na morskim plažama otišlo je na ulicu,devet katova niže...Okrenuo sam se da vidim došljaka i opsujem mu sve prema ovećem spisku,ali pogled mi je zastao na izbočinama koje su krasile grudni koš,spustio se automatski na pregled preplanulih koljena,a ekran na mojim očima zamaglio se od želje da ih obliže...
-Došla sam u vezi oglasa...-tiho je promucala,svjesna da je krivac za nestanak meni dragih uspomena...
Prišao sam joj,pomirisao je,zaključao vrata i pritisnuo je uza zid ližući joj mirisni vrat,dok sam joj jednom rukom podizao haljinu,tarući prste o divnu,meku kožu napetih bedara...skliznuo sam joj rukom u medjunožje,bila je obrijana,a rupica je navlažena čekala da je se obradi...pobacao sam papire sa stola i polegnuo je,razmaknuo joj noge i ljubio je divlje medju donje usne u nadi da neće nitko kucati idućih dva sata...Uskoro se je počela grčiti uz tiho jecanje i znao sam da se bliži vrhuncu....Podigao sam se do nje i silom joj ušao duboko,tvrd i željan...Na okviru prozora,vrapci su činili isto samo uz primjenu(o,apsurda)Doggy style-a...Podigao sam je do sebe,usne su nam se spojile,bila je marioneta u mojim rukama dok sam je ubrzano dizao i spuštao...Pali smo na pod nastavljajući s divljanjem,čupala mi je kosu i grebala mi vrat,leđa,uši....Dolazio sam do najluđeg vrhunca u životu,kad se vrata naglo otvoriše uz tresak...TRES!!!
.....Probudio sam se ne shvačajući koliko je vremena prošlo otkad sam zaspao i usnuo čudan san...Polako sam izoštravao vid,primječujući da je propuh u mom uredu uzeo maha...Papiri su letjeli na sve strane..Pogledao sam prema vratima i ugledao brinetu prekrasnih koljena,preplanulu,vitku i zanosnu...
-Došla sam u vezi oglasa-započela je recital.
-Imate sreće-rekoh-samo zatvorite vrata i okrenite ključ.
Pogledala me sa zanimanjem,trenutak se dvoumeći da li da me posluša.Zatim se samo nasmiješila i slegnula ramenima..Kad je brava škljocnula,bilo mi je svejedno da li sanjam ili sam budan...Samo da vjetar ne zalupi vratima...

Post je objavljen 10.08.2005. u 13:00 sati.