Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


nedjelja, 29.06.2008.

Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee (plus pohod na Pivčevac)

(nastavak iz prošlog broja)

Dakle, drugi dan našeg sjevernovelebitskog planinarenja. Noć sam provela nemirno. Iz meni nepoznatih razloga, nisam uopće spavala. Malo bi zadrijamala, ali uglavnom polubudna. Puna mjesečina vani, Mjesec preogroman, soba poluosvjetljena. Ne znam jel nisam mogla spavati od uzbuđenja, planinarskog nemira, što li. Ali nisam se loše osjećala uopće. Iz dosade sam negdje oko 4h snimila mjesečinu. Fotografija je, kao što ćete vidjeti, vrlo slična fotografiji Mjeseca mog foto-gurua VisionThinga. cerek

Photobucket


Dan poslije sam, zbog neispavanosti, bila malo slabija za hodanje. I vrućine su me smlavile. Ipak smo otišli osvojiti Veliki (ili Zavižanski) Pivčevac i Mali Rajinac te se vratili preko Jezera za nešto manje od 8 sati. Krenuli u 10 h, u dom se vratili u 18h. Bilo je naporno, ali uspjeli smo! Žigovi su tu!

Evo mape dijela Sjevernog Velebita. Napatila sam se dok sam spojila više mapa u jednu. Lijevo se vide Veliki Zavižan i Balinovac, koje smo lijepo osvojili dan prije.

Photobucket


Mapu Pivčevca i Rajinca bez ucrtanih staza možete pogledati ovdje. Prvo krećemo (žuta crta) preko Buljevca do prvog raskršća, odvajamo se za Pivčevac i vraćamo istim putem (plavo). Nastavaljamo dalje do Rajinca (plavo) i dolazimo do drugog važnog raskršća na Generalskim dolcima. Produžavamo do Rajinca. Sam uspon na Rajinac i cijeli povratak nazad preko Jezera ucrtan je crveno. U povratku nismo htjeli ići istim putem, već smo išli preko Jezera (duži, ali divan put) do povratka na točku 1. i naše prvo ključno raskršće.




Početna točka bila nam je jasno obilježena markacija nešto niže od planinarskog doma na Zavižanu. Dakle, to je ta cesta kojom ste se autom popeli do planinarskog doma na Zavižanu. Vidjet ćete u jednom trenutku jasno vidljivu tablu s desne strane ako idete od doma dolje. Tabla vodi dolje desno u šumu i na njoj piše slijedeće:

Photobucket


Ulazite u prekrasnu šumu i odmah na početku krećete gore, dolje, gore dolje. Već se ježim na pomisao kako će biti u povratku. Očekivali smo 5-6 sati hoda, pa mi je onda najgore kad slomljena zadnjih pola sata još moram uprtiti "gore". zubo Sve staze su ok markirane. Čim smo izašli iz te šume, nakon jedno pola sata hoda, izašli smo na čistinu i skužili stazu udesno. Malo nas je zbunilo da li je to staza za Pivčevac, nije bilo nikakvih oznaka. No, nismo skrenuli. Pretpostavljali smo da je to neka alternativna staza koja vodi od doma i uključuje se na ovu našu, što se kasnije i pokazalo točnim. (Ovo je fotkano nakon što smo prošli to raskršće i osvrnuli se nazad.)

Photobucket


No, slijedeće je raskršće bilo jasno obilježeno i ono je KLJUČNO raskršće za odlazak na ova dva vrha. Dakle, mi smo se maknuli s glavne staze za Rajinac i skrenuli udesno kako bi osvojili Pivčevac. Popeli smo se i osvojili Pivčevac. Zatim smo se vratili istim putem na to isto ključno raskršće i produžili za Rajinac. (Kasnije ćemo se na povratku vratiti na ovo isto raskršće, ali preko Jezera. Zato je ključno!)

Photobucket


Što se Pivčevca tiče, gore idete kroz šumu, ugodna temperatura, hladovina, ali sve puno muha. Užas. Više ne idem nigdje bez Autana. Rojeve muha ne možete slikati, ali vjerujte, stravično izgledaju.


Sam vrh Pivčevca je stjenovita glava. Pogled odličan.

Photobucket



Žig na Pivčevcu uredan.

Photobucket


Evo malo štimunga u šumi. Vani prži sunce, a vi u finoj šumskoj hladovini. Staza savršeno meka za hodati, ma, letite!

Photobucket


Vraćamo se do onog našeg KLJUČNOG raskršća i produžavamo dalje za Mali Rajinac. Mali Rajinac (1699 m) je veći od Velikog Rajinca (1667 m). Ne pitajte zašto. I ne samo to! Mali Rajinac je najveći vrh Sjevernog Velebita!


Putem smo naišli na nešto što me podsjetilo na odbačenu zmijinu kožu, što kažete?

Photobucket


Do Rajinca nikad doći, hehe... Tu je sad već sunce dobrano pičilo. Vi ne idete podno vršne stijene ravno gore, nego motate li ga motate... nikako da se probijete do samog vrha... A vrućeeee, sad je to već gadno poslijepodnevno sunce! Dakle, penjete se po boku, prolazite kroz više vrtača, pa stijena, jako je sve zanimljivo, ali i izazovno. Nikako da vidite vrh! I onda... koje olakšanje kad vidite tablo "Mali Rajinac - najviši vrh Sjevernog Velebita", ajme stropoštala sam se.

Ovo je prvi vrh na kojem sam zaspala jedno 10-15 minuta. Zadrijamala, nisam mogla izdržati. Poza nemoguća za spavanje, ali ne znam kad sam zadnji put ovako korisno zadrijemala.


Na vrhu smo zatekli Dražena Ilinčića. Kaže ima visinske pripreme za nadolazeću Paradu.

Photobucket



Nevjerojatno, ali sam vrh je bilo jedino mjesto gdje nije bilo rojeva muha. Nismo se usudili ni mrdnuti, ma ni disati, samo da ih ne bi prizvali. Nešto nevjerojatno. Hodaš, a ne čuješ vlastite misli od zujanja muha. Ostali smo dosta na vrhu, jako nam se svidio, baš je bilo dobro. Pogleda fantastičan na čitav niz vrhova, a skužili smo i Premužićevu stazu. Odličan osjećaj kad znaš "i tamo si bio".




E sad spustili se mi, nakon ljenčarenja dolje. Vratili na našu stazu i dolazimo do tog drugog važnog raskršća, onog na Generalskom dolcu. Mogli smo, dakle, ići a) ravno i vratiti se istim putem nazad kroz šumu ili b) skrenuti udesno na Jezera (vidi mapu na početku) i preko prekrasnih livada doći na početnu točku. Gospodin Ante nam je sugerirao te livade, da su puno ljepše od šuma, a i staro je planinarsko pravilo da se ne vraćate istim putem, već nekim alternativnim kako bi što više toga vidjeli. Put je 40-ak minuta duži nego da smo išli šumom.

Odlučujemo se za skretanje sa staze i povratak preko Jezera. To je ujedno i put za Krasno. Prvi dio puta je šuma, a onda izlazite na prekrasne doline. To je plato na najvišoj nadmorskoj visini na Sjevernom Velebitu. Mi tamo nismo vidjeli vodu, ali navodno da postoje bazenčići vode po kojima je ova dolina dobila ime.

E, te su livade bile PREromantične i svaka čast Anti na preporuci. Samo da nas vrijeme nije pržilo, jer staza ide kroz sredinu livada, nemaaa maaajci hlada!


Postojala su dva problema. Prvi je bio taj što je staza išla drito posred livada (hint: temperatura +40), a drugi su bili divlji konji. Naime šta, na Jezerima su krdo divljih konja koji su naučili na ljude i ako ih vide trče prema njima očekujući da su im ljudi nešto donijeli (sol)! On im kao nosi u najlon vrećicama soli, a nekad dođu i sami podno doma.

Photobucket

I Vukušić meni kaže da se ništa ne bojimo, da nam neće konji ništa kad nam se približe, odnosno da se ne uplašimo kad krenu prema nama.



Ne znam, meni se nije glumilo Shakiru. eek


Pa de zamislite krdo konja kako trči prema vama u galopu!? A ti na čistini. I izmrcvaren vrućinom jedva se krećeš, a kamoli da potrčiš u suprotnom smjeru. I gdje uopće trčati? U šumu? Pa šuma puna konjskih govanaca, dakle, uredno idu u šumu! Mislim, šta bi vi radili da vas par divljih konja stane gurkati... iju!

Ali vukala me moja foto-strast i ja sam bila ta koja je inzistirala da se ide tim putem.

Photobucket



Sve je blago valovito... I svako spuštanje u dolinu, značilo je i penjanje i sad vi se popnete gore i iza svakog tog penjanja očekujete da ćete se naći oči-u-oči s krdom divljih konja. Ili sam očekivala kao u kaubojskim filmovima da ćemo odjednom na jednoj uzvisini skužiti 20 posloženih konja koji nas već neko vrijeme promatraju. I samo čekaju znak svog konja-vođe prije nego se sruče na nas. O ne.


Ne znaš šta te čeka kad se popneš:

Photobucket


Na jednom mjestu prolazite pokraj zanimljive crkvice.

Photobucket


Pa onda oni NLO-krugovi duž jedne strane livade. Sigourney Weaver was here sa svojom dječicom.

Photobucket


Konja nigdje. Napetost raste. Negdje moraju biti.

Možda su u šumi?



I konačno ih skužimo! Skroz na kraju s desne strane šume na doljnjoj slici, tik uz rub šume. Zapravo, čuli smo ih jer neki imaju zvonca oko vrata, valjda da ih Vukušić može brže locirati.


Photobucket


Photobucket


Tiho se šuljamo uz lijevi rub šume i ulazimo u nju. Osjećali smo da smo pri kraju. Svi smo već bili iscrpljeni. Neki vrućinom, a neki hodanjem. Ja i jednim i drugim. Opet ono naše prvo ključno raskršće. I, konačno, izlazimo na cestu.



Dolazimo u dom prilično iscrpljeni. Tamo nas čeka maneštra gospođe Vukušić. Fantastična! Gušim se u njoj. To je neko tijesto s povrćem i mesekom. Ali savršeno godi nakon planinarenja.

Photobucket

Neki su pili velebitsko tamno pivo, koje je kod Ante samo, pazite samo, 10 kuna. Skuplje je u Zagrebu, navodno. Ne pijem pivo tako da nemam pojma. Ali znam da su se sudruzi isčuđavali i guštali u pivu i pogledu.

Photobucket



Inače, to je bio petak, a u subotu je na Zavižan trebala doći veća grupa ljudi jer se održaval Šesta amaterska biciklijada - Uspon na Zavižan 2008 (karta uspona). Kad sam čula da će samo natjecatelja biti 300 odlučili smo pobjeći u subotu ujutro glavom bez obzira. Plus 50-ak ilegalaca i onih koji bodre i legalce i ilegalce. Bijeg!

Treći dan Velebita odlučili smo provesti negdje dalje. Odustajemo tako od Gromovače. Ne, ne želimo vidjeti tolike ljude na "našem" Zavižanu. Pa mir i manjak ljudi su ono što me, u kombinaciji s prekrasnom prirodom, i privlači planinarenju.


Te smo odluke donijeli u petak navečer. Odlučili smo tu zadnju večer provesti izvaljeni na suncu, biti ispred doma što duže i otići spavati s prvim mrakićem! Ovo su i tako najduži dani u godini. No, završne planove tog prekrasnog dana pokušali su nam pokvariti razulareni penzići iz nekog zagrebačkog planinarskog društva koje ću oplesti u slijedećem postu! Oni dolaze u dom nešto iza 20h. Mi se povlačimo u sobe, ali slab je to uzmak...

(nastavlja se)
Vrh: Veliki (Zavižanski) Pivčevac (1676)
Markacije: Ok
Žig: Uzidan
Vrijeme do vrha: A nismo gledali, vidi post
Opasnosti: Muhe
Životinje: Muhe
Vidikovac: Odličan
Sve u svemu: Prekrasna šuma, dobar vidikovac










Vrh: Mali Rajinac (1699 m)
Markacije: Ok
Žig: Uzidan
Vrijeme do vrha: Vidi post, vukli smo se, ima dosta
Opasnosti: Muhe
Životinje: Muhe, konji, leptiri
Vidikovac: Odličan
Sve u svemu: Prekrasan izlet





(nastavak u idućem postu)

- 15:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se