Work me Lord...
U duhu današnjeg posta odlučih objaviti i jednu svoju pjesmu...U početku je nastala kao zajednički rad s jednim predivnim pjesnikom, ali odlučih ju "pročistiti" i zadržati samo svoje stihove....zašto?...o tome u nekom drugom postu...dakle;
***********
Sva imena heroja
Bardova
U ekstatičnim naricanjima
hipnotičkim eksplozijama
Orgazmi riječi
Dodirujemo Svemire kidajući utrobe
tražeći sokove života
u grlenim strofama
i opojnim glasovima....
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
Zjenice vode bitku
Strasti se nižu
Nebo postaje pretijesno...
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
ŽIVI SMO!!!!!!!!
I imamo
Van Gogha
i najbolje tripove
i najluđe orgazme
i najluđi sex
i najluđe ulice
ližu naše prste
jer mi smo lutalice
Lutalice Dharme...
Mi smo posrnuli Bogovi
darežljivi
instiktivno
stimulativni
penetriramo u neke tuđe svjetove
ne bi li pronašli svoj...
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
Još mudrosti
Još ekstaze
Još svjetlosti
Još ritma
Još stihova
i riječi....
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
Ispadamo iz maternice
Majka Zemlja nas uzima pod svoje
Neutaživa je žeđ
I bogohulna glad naša...
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
...
Sve vještice
Bogovi
I muze
Sav svijet
Sva dugina djeca
Sve mandale
Mantre i pooje
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................
Sve Buddhe, Krishne i Allahe
Sve Isuse, Freye i Dionize
Sve one koji postoje da bi POSTOJANJE olakšali
Sva gladna djeca Afrike
I mrtvi u Iraku
Sve amsterdamske kurve
Sva američka ghetta
Sva nedoraslost svijeta
Bačena na koljena....
Empatija...
Gdje ste sada velike Majke
I Očevi
Gdje ste sada na praagu Apokalipse???
Gdje ste sada poslanici ludila
I Božice kurve?
Goin' up the country...
"Where water tastes like wine...":pjeva:
OOOOhhhh dddaaaa....
Dakle, u ovo nesretno doba, vrijeme sveopćeg komformizma i rastuće potrošačke manije, globalnog zatopljenja, američkih invazija, korejskih nuklearnih pokusa, potreban je jedna ŠIRA masa osviještenih ljudi koji će ekšli mejk d difrns...
Eh, a da, danas se rađaju djeca s mp555 u ušima, novim puma tenisicama na nogama, pozamašnim tjednim džeparcem....i kako takvi cvjetići mamini i tatini mogu uopće pomisliti na mijenjanje svijeta?
Na drugoj strani su dramatični, oh-režem-žile-svako-jutro-uz-doručak metalci i nadobudne gotičarke, čiji je vrhunac subotnje večeri napit' se na groblju i možda pokušati prizvati Sotonu, pa pobjeći glavom bez obzira kada padne list s drveta. Ili one najljepše mamine maze, s pet nula prosjekom, nosom vječno u knjizi, koji se zgražaju nad svakim dimom cigarete, a onda odu na maturalac i napiju se prvi put u životu i uz malo (ne)sreće pokupe i koju spolnu bolest....
Ima tu još svakojakih profila, svakojakih bisera....i naravno, ČAST IZUZECIMA::::............VELIKA ČAST.........
Zašto spominjem tu tinejdžersku masu, premda sam i sama nadmašila te godine???
E pa, dragi moji, zato jer tada sve počinje....
Svijest o sebi, o svijetu oko sebe, rađa se glad za znanjem i spoznajom, odgovorima na ona vječna pitanja, "Tko smo?","Koji je smisao života?", etc....Nisam mogla ne primijetiti da velika većina krene u potragu, i nakon nekog vremena, onemoćali i pritisnuti svakodnevicom, zaboravljaju na temeljne porive duše...
I sad, gdje bi se trebala roditi da potreba za pomaganjem, širenjem svijesti, mijenjanjem svijeta(sebe), suosjećanjem,učenjem???
Pitam ja vas, GDJE????Neminovno je da je taj poriv u svima nama, ali zašto onda toliko malo nas pokušava nešto promijeniti???
Komformizam je rana našeg društva...
Sjećam se sebe u srednjoj školi...čitala sam Bhagavad-Gitu na vjeronauku, svako malo držala govore na satovima, zarazila nekolicinu razrednih kolega/kolegica Hesseom, u prvom srednje iskoristila sklonost profesorice engleskog prema rock'n'rollu i radila slušaonu...otvarala tarot pod njemačkim, proučavala magiju s frendicom iz klupe....i tako u nedogled...najviše se sjećam svojih strastvenih govora, koliko sam entuzijastično htjela sve njih "zaraziti" sviješću...koliko sam htjela da počnu razmišljati svojom glavom....koliko sam pogriješila, jer to ti nitko ne može reći, ni inspirirati te da počneš, to je nešto što dolazi iznutra...i oduvijek sam bila neshvaćena....
I sada sam....
Moj dečko ne zna koji je smisao života, i kada ja počnem pričati o toj, meni najvažnijoj, potrazi, on mi nonšalantno dobaci da se ne zamaram previše
No da, primjera je milijun, kako me ljudi ne razumiju, da mi je novčić za svaki put kada sam čula da se previše zamaram sitnicama i da sam preosjećajna....
E pa oprostite što me rastužuje smrt afričke djece, oprostite što mi smeta Busheva politika, i bespoštedni kapitalizam, i uništavanje Majke Zemlje...oprostite što mi novac nije najbitniji...oprostite što imam pierce na nosu...što nosim nemoguće šarenu odjeću...što me život fascinira....što sam drugačija....i vi ste, ali ja sam imala tu sreću uvidjeti svoju individualnost, a vi???
Oprostite što sam individua, i što se na poslu neću rugati ženi koja ima zelene hlače i plavu majicu(božesačuvaj), oprostite što ću svakom prosjaku dati nešto sitnog, oprostite što ću volontirati i čvrssto vjerovati u pomaganje i osviještavanje....
Oprostite što se penjem na pozornicu i sa žarom čitam svoje pjesme, a vi okrećete glavu, zijevate i/ili negodujete zbog prevulgarnih, nesvrstanih stihova....
OPROSTITE ŠTO VAM SE NEĆU UVLAČITI U GUZICU, ŠTO NEĆU BRINUTI SVAKI DAN O TOME VISI LI MI OTKAZ NAD GLAVOM, ŠTO ME NIJE BRIGA ZA NIKAKAV JEBENI PROFIT JEBENE FIRME U KOJOJ JEBENO RADIM;ŠTO ME NE ZANIMA KAKO TO IZGLEDA KADA SE JA I MOJ DEČKO LJUBIMO NA POSLU; OPROSTITE ŠTO MI JE LOGOR NAŠ SVAGDAŠNJI SAMO USPUTNA STANICA; A NE DOŽIVOTNI PAKAO, OPROSTITE ŠTO SAM IMALA POVJERENJA U VAS....OPROSTITE.....Moš' mislit'....
Dakle, čini se da sam se malo pogubila, he
Isto tako znam da među vama ima predivnih ljudi, vječnih, punih ljubavi i životne mudrosti...
I najiskrenije se nadam da će se krug osviještenosti početi beskrajno širiti, i "zaraziti" sve ljude....jer svijet je prepun Božice, Boga, BEZUVJETNE LJUBAVI...a prvo je potrebno mukotrpno oguliti sve slojeve ega da bi se došlo do nje,,,,nikada nije kasno, moj proces je tek započeo, vaš već zasigurno traje, SRETNO NAM SVIMA....
I drugi put pokušajte pokupiti taj papirić s poda, kupiti biološki deterdžent, ne jesti meso jedan dan, reći "volim te" tristo puta u danu, otputovati naizgled bez cilja, a vratiti se s mapom na kojoj je put jasno iscrtan, popeti se na tu najsvetiju, najljepšu planinu....svoju dušu....
ŽIVJETI....................
"We are stardust, we are golden, and we gotta get ourselves back to the garden..."
"Whiplash girlchild in a dark..."
Riječi mi se podmuklo dodvoravaju i šapuću; "Hajde, napiši pjesmu, ustani i vrišti, voli, usudi se živjeti...."
Strah mi se uvlači pod kožu i tihim glasom pjevuši onu Lennonovu; "Life is what happens to you while you're busy making other plans...."
Doista, jesmo li živi?
Jeste li vi živi?
Kada kuhate prvu jutarnju kavu, kada odlazite na posao, kada plačete, kada umirete, kada se jebete, kada mrzite, kada odlazite s mjesta koja volite, JESTE LI ŽIVI?????????
Sve mi se više čini da smo polusjene u vlastitim životima, da sabotiramo sami sebe....
ZSamo zato što je šezdeset milijuna ljudi jutros ustalo i popilo kavu, moram li i ja, morate li i vi?
"So limitless and free...."
Gdje je ta granica između onog što činimo jer se tako očekuje od nas I ONOG ŠTO DOISTA ŽELIMO ČINITI????
Što želite SADA?Da, SADA, u ovom trenutku????Gristi nokte, brinuti zbog novca, hodati gustim prašumama svakodnevice???
Sumnjam....
Ono što želim to jesam....
Pa zašto onda činimo ono što ne želimo????
Jer se to od nas očekuje....
K vragu i očekivanja, ŽIVOT tu negdje kruži, prepun ljepote, krenimo, krenite....
Ili kako je to Matthew Kelly napisao; "Život je kratak, a vi ste predugo mrtvi. Živite strastveno."Zgrabite tu paletu nesvakidašnjih boja i obojajte svoj svijet....
Ili će to netko drugi učiniti za vas.Jednom jedinom bojom, sivom.......................
***
Pitao me prije nedavno jesam li sretna. Nisam!!!!A trebala bih biti. Oh da, konačno....ALI, nešto nedostaje, pukotina se nazire iza svake moje kretnje, iza svake moje riječi, pukotina proviruje i prijeti...
I ne mogu se pustiti, i ne mogu ga pustiti u sebe, ne dopuštam mu da me vidi, ne znam da li zna, ali sigurno osjeća...
A fasciniraju me žućkasti kružići u njegovim očima, i pjegice na nosu, i glas mirisan kao jabuka i cimet, i moj odraz u njegovim očima, i njegova fascinacija zvijezdama i zabludjelim noćnim nebom, i njegovi poljupci, kao naelektrizirane kapi kiše...
Ali on je netko drugi....
A ja sam potonuli kontinent....on još ne zna...
A što će biti kada sazna???
***
"Who cares what games we choose, little to win, but nothing to loose...."
04.09.-og putujemo u Osijek.
Kompromis....
Nekoliko sati vožnje, i vjetar u kosi, i njegov dah na mom vratu, i dolazak u grad...Tada prestaje čarolija....jer ja nisam spremna, barem ne još....a pisala sam o oceanima, nepresušnim i divljim, i sada kada ih mogu izliti, bojim se i povlačim, kao da su ožiljci, zaostali duboko u kostima, ponovno otvoreni....
KOMPROMIS!!!!!!!!!!!
Htjela bih se vratiti u Rijeku, na jedan sat, ponovno biti slobodna....
Htjela bih se vratiti u Novi Sad, i jednostavno BITI....
I u Zagreb, na Gornji grad, u hladno jesensko predvečerje, kada je melankolija jedino oružje, a stihovi započinju bitku....
I u Dubrovnik, ponovno oplakivati zidine oštrim, samoubilačkim mislima, slušati "Great gig in the sky" i povinuti stopala u najsamotnije mjesto na svijetu....
Htjela bih se vratiti, samo na tren....u Prag....
Ali tren je prošao, sada sam TU, i....
***
" Zvuk neba je topal i jak, a ljudi su sjeli pod hrastove, budi mi se stara čežnja, budi mi se stara čežnja..."
Zašto sam odlučila otvoriti blog? I svašta------------>
----------->jer je moj alter-ego, patuljak Sam, egzibicionist, tako htio
------------>jer me fascinira ljudska potreba za razotkrivanjem intime, kojoj ja nisam sklona, ali baš da vidimo hoću li se navući;-)(Sam je bildao ovih dana, uletila mu neka nova vila pa...)
Huh, huh, ideeeeemmmmoooooo....--------->
Daklem Rvacko mi najdraža, evooooooo meeeeeeeeeee.......
Evo jedan Keruacov citat, vrrlllloooo poistovjetljiv(jesam li to riječ upravo izmislila?):
"Što sam stariji, to sam sve veći pijanac.Zašto?Jer obožavam ekstazu svijesti. Ja sam bijednik. Ali volim voljeti."
"Please aloud me to introduce myself...."
Dvadesetjedno godišnja šljakeritzzza, blizanac, podznak škorpion, ne znam zašto nisam upisala fax, hvala na pitanju, u slobodno vrijeme opijam se Southern Comfortom, pišem sulude pjesme, nastupa m s "Beat renesansom" čiji sam idejni začetnik, ali se bojim da se sve počelo raspadati
, bavim se astrologijom i tarotom, učim svirati bongose, gledati svijet nekim sretnijim očima, plakati bez suza, voljeti Njega, koji je neizmisliv(opet riječ????), vegetarijanka(kao da je bitno), vječni idealist, dijete, Dharma Bum, iliti lutalica Dharme,iliti ona koja traži smisao i svrhu, svoju životnu zadaću, poslanje, ona koja traži dubinu i širinu u lokvici vode, ona koja tapka u mraku, ona koja se često spotiče i pada, ali se uvijek dočeka na noge, ona koja je otvrdla, ohrapavila s vremenom, ali naučila njegovati svoju (pre)mekanu unutrašnjost.... 
I eto, now I have my satisfaction, he.....:-)))))))))
A to bi bilo to za prvi post, svečano se zaklinjem pred velikim božanstvom Monitorom i kćeri mu Tipkovnicom, da ništa osim krajnje kvalitetnih, poučnih i mudrih postova neće ući na ovaj blog......
Moš' mislit', no da....
I'll drink in that name 
"Jumped, humped, born to suffer, made to undress in the wilderness..."
&&&
