Bila sam sama, ostavljena, iznevjerena i prazna kad sam okretala novu stranicu života, kretala na nove puteve bez da sam znala kuda vode. I tamo negdje u masi izgubljenih, namrgođenih ili lažno nasmijanih lica isplivala su dva iskričava oka i gigantski osmijeh pun života. Dogodio se klik i znala sam da sam našla stvarno posebnu osobu. Neobično je kako nekome koga poznaješ tako malo možeš otvoriti vrata u prostore svog srca, pokloniti povjerenje i tonu ljubavi. Točno to se dogodilo kad sam nakon nekoliko dana osjetila da s tobom mogu dijeliti sve. Bila si uz mene. Slušala me i otvarala se jednako kao i ja tebi. I čarobno je kako nekon svega 6 mjeseci poznanstva imam najbolju prijateljicu koju sam ikad imala. I volim te, malena. Volim te više od života. Da je potrebno, bez razmišljanja bih ti dala svoj. Volim te jer si posebna i predivna. Jer imaš najljepši, najiskreniji osmijeh na svijetu. Jer si spontana i iskrena. Jer me voliš i čuvaš mi leđa. Volim te jer paziš na mene. Jer si me probudila s pusom i kavom jedno jutro. Volim kad me zagrliš jer si sretna zbog mene ili jer si jednostavno sretna. Volim kad s njim dođeš kod mene. I kad ste tako slatko zaštitnički raspoloženi i kad me volite. Jer..netko tko u životu nije primio previše ljubavi, a ima je toliko za dati, zahvalan je za svaku sitnicu. A ja vas volim zbog tih divnih sitnica. Volim vas jer ste mislili na mene za Valentinivo i jer sam išla s vama na kupanje (ovo zvuči ko da piše prvašić, ali ti znaš na što mislim). Volim vas jer ste sretni zbog mene. Jednostavno, volim vas jer ste divan, veliki dio mog života.
Želim da znaš da na mene uvijek možeš računati. I ja tebi čuvam leđa. I dala bih ti srce iz grudi da je potrebno. Jednog dana, kad budemo stare, kad budemo gledale unuke kako se igraju, kad iza sebe budemo imale bitke i ratove, znat ćemo da je ovo stvarno. Znat ćemo da smo živjele život jedna za drugu i za ljubav. I tada ću te jednako voljeti i biti ti jednako zahvalna što si dio mog života.
Volim te, malena..
Moji prsti vole letjeti po papiru..
običnom bijelom ili virtualnom svejedno je
moje se misli najbolje napisane oblikuju..
srce tako otvoreno je
lutanja smisao napisana dobivanju
svari jasnijima čine se..
Htjedoh reći tko sam..
Žena koja uči, hoda, gubi se i nalazi,
uživa u tišini i listovima požutjelim od čitanja..
Žena sa tajnama, strahovima, ranama, bolima,
pustinjama i oazama..
Žena otvorena srca,
spremna voljeti,
spremna davati,
naučena gubiti i boriti se
opstati,
podići jedra brodu života
uvesti ga u odmorište i krenuti dalje..
ponekad umorna od borbe
uvijek s tračkom nade
uvijek spremna za sljedeći korak...
Žena koja je pronašla ispunjenje i smisao..
Sasvim obična
i sasvim posebna
kao svatko od vas..
Voljena, sretna,
žena koju već znate...
i koja vas beskrajno voli...
Vaša Desertrose...
Ako tvome licu podarim jedan osmijeh
ako u tvoje oko prospem malo vilinske prašine radosti
ako tvoje srce jednom navedem na razmišljanje
ako te nagovorim da počneš paziti na sitnice
ako budeš samo malo viiše cijenio život
uspjela sam..
Oni koji uvukli su se pod kožu...
Moja Ljubav..kombinacija borbenosti i nježnosti..savršena kombinacija..predivan muškarac.. :)
