još jedan dan..

jedva živa dočekala sutra..kraj radnog tjedna.
ovotjedni završetak malog posla koji jedva da mi plati struju, internet odavno nemam, ni mob mi više ne radi..
operater mi ovršio tekući uz pomoć (pokojnog) hanžekovića (bog mu daj duši lahko), partneri su ostali..a je li on ponio sa sobom sve zarađeno? je li mu bandić vratio jamčevinu? hoće li kolakušić uspjeti predložiti novi ovršni zakon?
jesmo li ostali bez drugog stupa mirovinskog?

ma briga me! ja želim svoja ljekovita stabla!
meni dovoljna stabla.. na mom brijegu. prilazim mu i tepam..brijegić moj..gajić moj.. moje trnje i kupinje..moja tri stabalca..zasad!
nazirem i malo lijepe zelene travice..ko na engleskom travnjaku..odnekud nikla sama.
kleknem na taj tepihić od travice.. hladnoća zemlje ispod nje prodire kroz koljena..penje se uz bedra..leđa..jetru i slezenu..ošit i dolazi do pluća..
ne, tu je duša! tu negdje je duša i tu je srce.
hladnoća ih umiruje..i dalje, uz grudi ..vrat..do glave..do roja misli u njoj..hladi ih ..otjera ih suvišne. teške i turobne..mračne misli.

zabogamiloga, ta hladnoća zemlje i trave otjera mi sve loše misli. i nemam straha. ne bojim se. prazna sam od loših osjećaja..spremna za udahnuti miris trave i ispuniti dušu dobrim, zdravim mirisom zemlje..udahnuti jako i puno..
kakvo pisanje! daj mi ovaj udah jedan veliki ogromni koji ispuni dušu i tijelo tako jednostavnim mirisom..koji ispuni ljepotom ovoga ..gotovo ničega.. ove gliste koja je izmilila od nekud iz krtičnjaka (a gdje je krtica?) i ovog nekog malog šarenog puža na vlati preslice..i bubamare na cvjetiću kamilice..zamislim želju i ako bubamara poleti ostvarit će se :).
ali poleti neka ptičurina iz mog gajića :) neka, ostvarit će mi se tri želje :)

za: FreshCaYg

"Kakva si ti ćeš i stabla ostavit nakon dva mjeseca" :)))

@Fresh..da bi promijenio mišljenje o mojoj ustrajnosti, samo da vidiš..što me je spasilo prije desetak godina..
i dan danas brinem o tome :)

dok čekam stabla..drugi put

tražim sadnice svojih ljekovitih stabala.
gdje se kupi bor? a hrast i kesten?
da, rasadnik.
gdje je rasadnik? što trebam reći?sto pitati? kad je sezona sadnje? kako se sadi?
eno rasadnik! zabogamiloga, koliko ljudi, maćuhica, filodendrona, božura, petunija..nema hrasta! ja trebam hrast! on mi je generator pozitivne energije. trebam i vrbu za utjehu. i bazgu ..za čaj!
lutam..zalutam..pogubim se među klemantisima.. trgovac mi nudi ginseng. i đumbir je eliksir zdravlja, kaže. da i aronija.
hvata me panika. mog hrasta, gloga i lipe nema.. a trebam ih! na rubu sam plača..trgovac nudi vode..jel mi dobro? nije mi dobro!!
odlazim, bježim..tlak mi je skočio do neba.
ali to je ok, dok god nemam rak. rak pluća, naravno. tata je imao devet metastaza sve bez jednog simptoma. otišao u tjedan dana.
moji nalazi su još uvijek dobri, za sad. bojim se za život zbog probadanja u prsima. nisam hipohondar. samo sam anksiozna.

frend hrvoje se othrvao tlaku i anksioznosti u teretani, proizvodeći serotonin. i sad, umjesto ručkova, aftera, ljubavnice i butelje vina dnevno, svaki dan vuru i pol tepe u teretani i kuha 50 porcija soje riže i chia sjemenki s bijelom piletinom, koje zamrzava kako bi petput dnevno pojeo zdravi obrok. riješio se škembe, napadaja panike, snizio tlak, stvorio pločice na trbuhu, skinuo se s xanaxa i ostavila ga je žena.

bježim na svoj brijeg. bez stabala. moja potraga je ovaj put prekinuta napadajem anksioznosti..
odem vidjeti tri iskopane jame. tri postelje za moja stabla..tri kolijevke za moje bebe stabla..tu će im biti lijepo i dobro..
tu će rasti i ja ću ih gledati, tu će me ozdravljivati, a ja ću ih paziti.
trebam još tri! za kesten, bor i drijenak. a lipa mi treba zbog predivnog mirisa u lipnju..
a bagrem.. on plijeni svojim mirisom u svibnju.. dakle i bagrem! ooooh.. puno toga još trebam! trebam sadnice! trebam iskopati sve te jame..još jama!

psihoterapeutkinja-prije bioenergije

Nije bioenergija prvo što sam pokušala u izlječenju..

Savjetnica - psihoterapeut

lijepih nekoliko razgovora.. i da.. drugi posjet, već dobivam lijek.. ni više ni manje xanax i jošjedan..kom se ne mogu sjetiti naziva!

i pitanje..znam li zbog čega sam pod stresom i u depresiji, znam li uzrok? znam. posao. obitelj.

treći posjet i savjet: "ostavite muža i posao"!

prilično površno,neodgovorno i neozbiljno, mislim si..mogu li samo tako pobjeći od ta dva uzroka i ne pokušati ništa popraviti? svatko se proziva terapeutom!

četvrti razgovor.."kako bi se riješili problema koji držite u sebi, pokušajte svoje probleme izgovoriti na glas i izjadati se"

upravo sam zato tu!

" ako mislite ne želite druge opterećivati svojim problemima i jadati im se, možete jednostavno sve svoje probleme iznijeti jasno i na glas, sami sa sobom. koliko god vam to sad čudno zvučalo, uistinu pomaže"

svakako često razgovaram sama sa sobom!

" a možete ispričati i svojoj životinji. ako se odlučite pojadati svom kućnom ljubimcu, ukoliko vas ne želi slušati, nemojte inzistirati. mačke primjerice nemaju puno strpljenja, pa ukoliko joj se neda slušati vas, ona će otići i trebate ju pustiti".

sad mi već zvuči neozbiljno. doduše..moja pesa me uvijek tako vjerno sluša i ne pobjegne!

"jedan od trikova rješavanja problema, i pronalaženja rješenja je i pisanje pisma ili e-maila. Napišite pismo ili e-mail i napišite sve što vas muči. pišući ćete se oslobađati stresa i rješenje za problem će doći samo od sebe. naravno pišite to pismo i zamišljajte da ćete ga poslati osobi koja će vam riješiti sve probleme"

i eto mene kod vas..po liječničkom receptu..ne mislim da ćete mi riješiti probleme..ja samo "govorim na glas"
unatoč, napustila sam terapeutkinju, bacila xanax, ostavila posao , doduše, ne i muža :)

dok čekam stabla..

Opet nisam dobro! Trebam pomoć..zovem svog bioenergičara.. jednom mi je pomogao.. dok sam bila kod njega tražeći da me izliječi..može me tretirati na daljinu..
Za vrijeme terapije na daljinu sam već nakon 5,6 minuta osjetila navalu topline u glavi..u gornjem dijelu.. i valjda ništa drugo.
Doduše, Marko je i na terapiji primijetio kako su mu se "ruke ugrijale na mojoj glavi" i kako je "unutra prilično turbulentno"..a što je definitivno istina, moje misli šibaju tristo na sat.
Taj čas sam se sjetila da sam isto primijetila nakon prve terapije u živo, ali sam to tada izignorirala, računajući da mi javio neki valungić, mada ih već neko vrijeme nemam a i činilo mi se da to izgleda drugačije.
Ovaj put nije bilo preznojavanja, što valung sa sobom donosi.
I nisam naučila tako jako osluškivati sebe.. i primjećivati tako banalne stvari. Kako ću sad obraćati pozornost na sve to? Hoću li uopće biti objektivna, ili u želji da nešto primijetim, izmišljati..
Za tri tjedna bi, dakle, trebalo biti, sad bolje, sad gore..dok se ne ustabili na boljem.
I da.. već u ponedjeljak navečer je krenulo jaaako na lošije, u utorak se nastavilo.
Moja razdražljivost i kolerično ponašanje posvadili su me s dugogodišnjim prijateljem.. razlog..nisam sigurna da ga imam.
Sebe sam opravdala "gorim" stanjem kao reakciju na terapiju. Ali to može imati veze s mojom koleričnom naravi inače.
Utorak noć..nema spavanja..gotovo cijelu noć..vrti se film..filmovi..brige, situacije, problemi, rješavanja.. Čak je prisutno i preznojavanje (možda su ipak valunzi).. do jutra.
Ujutro teško odlazim na posao, želim ostati s poplunom preko glave (naravno, nisam noć prespavala)
Srijeda..sretnem dobru frendicu, odemo kod nje doma, ispričamo se za sve žive, nasmijemo se dosuza (alkohol prisutan)..
četvrtak ujutro, euforična! Sve mi je super, sve mogu, sve želim, puno razgovaram s kolegama, čak i s napornim, dosadnim direktorom! Da, i smijem se.
Pitam se je li to moja euforična strana depre ili poboljšanje (vječiti skeptik). Ili me samo drži od sinoć kvalitetna zeka s Vesnom.
Inače, od turobne faze, više bojim euforične faze kad sve želim i sve mogu, da ne napravim nešto nepromišljeno (a mogla bih..) , obzirom sam inače štreber i ziheraš.
Treće pitanje je..je li uopće euforična faza ili su moji snovi za koje ponekad raširim krila i poletim da ih ostvarim, ali ziheraš u meni aterira na zemlju, a gdje opet počnu moja nemoć i inertnost, nezadovoljstvo i depresija. Krug. Da.
Oooh! Čak se energično uključujem u raspravu o Dalićki i Ramljaku..što nisam nikad.. zdušno branim svoje stavove (jel od terapije?)! Fućkalo se meni..
četvrtak..spremna sam ispričati se prijatelju..i jesam.
Petak ujutro..sasvim lijepo komuniciram s kolegama na poslu, čak popila kavicu sa svima i šalila se.

kako komunicirati s drvećem

(izvor:portal Udahni.com)

Otkriveno je da su vibracijska svojstva drveća odgovorna za tako veliki utjecaj na čovjeka. Drveni kineski mislioci – Taoisti smatraju da su stabla u konstantnoj meditaciji te da kao prirodni jezik koriste najsuptilnije energije. Postoji metoda kojom se uči polaznike da svoju auru usklade s energetskim poljem drveća kao i da nam stabla mogu pomoći da negativnu, oslabljenu energiju pretvorimo u pozitivnu i vitalnu životnu energiju.Čim povežemo svoju energiju s energijom drveća, to pozitivno djeluje na naše fizičko, psihičko i emocionalno zdravlje. Postoje drveća koja nam daju i oduzimaju energiju, a time se bavi pravac narodne medicine poznatiji kao dendroterapija.

Stabla koja nam daju pozitivnu energiju u sebi sadrže veliku količinu kozmičke energije, a neka od njih su bukva, bor, hrast, breza, maslina, kesten, cedar, jela, lipa, jabuka i šljiva dok stabla koja nam oduzimaju energiju, što ponekad isto zna biti vrlo korisno za pojedine ljude, su drvo topole, ive ili vrbe.

Zapravo ovo je možda najjednostavniji oblik komunikacije jer u njoj su riječi suvišne. Sve što trebate učiniti je prepustiti se i potpuno svjesno, otvorenog srca upustiti se u ovu divnu komunikaciju nakon koje ćete biti sretni, ispunjeni i napunjeni novom, svježom i zdravom enegijom iz prirode.

stanite ispred drveta od kojeg želite primiti energiju
udaljenost neka bude otprilike od 40 do 60 cm
zatvorite oči i opustite se
koncetrirajte se i vizualizirajte kako energija stabla vibrira vašim cijelim tijelom od stopala do vrha glave
napravite par udaha i izdaha
nježno povećavajte duljinu izdaha (probajte krenuti udahom koji traje 4 sekunde, a neka vam izdah traje 8 sekundi)
sada postepeno nakon udaha zadržavajte dah onoliko koliko vam je ugodno, bez naprezanja
upravo za vrijeme zadržavanja daha dolazi do razlijevanje energije drveta koja se pretvara u našu bioenergiju
povezivanje s drvećem neka traje nekoliko minuta

dendroterapija-liječenje drvećem

pa znam.. čitala sam o tome..nisam si zmaštala!
evo..prenosim..

(izvor: krenizdravo.com, autor: dr. med. Jelica Popić)

Povijest liječenja drvećem

Postoje zapisi da su još u pretkršćansko doba djevojke odlazile brezi da bi nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni.
Trudnice su sjedile pod lipom, a ranjene vojnike su stavljali ispod hrasta da od njega dobiju snagu za iscjeljenje rana.
Vidari su preporučivali ne samo sjedenje pored drveća, nego i penjanje po njemu, takozvano drvolaženje, kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmijenila s čovjekovom.

Grupa autora je objavila (u Environ Health Prev Med. 2010 January) da “Forest bathing trips” povećava aktivnost i broj NK stanica – poznatih po antikanceroznom djelovanju. Fitoncidi koje oslobađa šumsko drveće smanjuju produkciju stresogenih tvari što također povećava aktivnost NK.

Pravila komuniciranja s drvetom koje daje energiju iscjeljenja su vrlo prirodna i jednostavna: stanite licem prema drvetu-donoru na rastojanju 40–60 cm, zatvorite oči i opustite se. Koncentrirajte se na to da primate njegovu energiju, udišete miris i zamislite da se vašim tijelom odozdo nagore lagano podiže toplina i opuštenost. No, treba znati da dendroterapija pomaže samo ako je provodite redovito, ako vam to postane dobra navika.
Svaki čovjek bi trebalo znati koje je njegovo drvo, koje mu omogućava da se lakše izbori sa životnim teškoćama, s bolestima. Kada to spozna, treba ga zasaditi u svojoj blizini.

Ljekovita svojstva drveća

Hrast ima izvanredna svojstva, prije svega djeluje kao antistresna terapija. Aktivira cirkulaciju i smanjuje vrijeme ozdravljenja. Jedan je od najboljih generatora pozitivne energije. Jako je dobro da u domu imamo namještaj od hrastovine, ne samo zato što je dugotrajan i lijep, nego i zato što zrači pozitivnom energijom.


Bor smiruje i eliminira psihičku napetost. Duži boravak u borovoj šumi čovjeka spašava od kašlja, kihanja, bronhitisa i sličnih problema.

Bukva jača otpornost na stres i jača koncentraciju, povoljno djeluje i na cirkulaciju.

Kesten olakšava reumatske tegobe, eliminira nesanicu i, kako kaže narodna mudrost, tjera strah i napetost različitog porijekla.

Breza je najpopularnija u metodi samoliječenja drvećem, jer ima čitav niz ljekovitih i iscjeljujućih svojstva. Dovoljno bi bilo da jednom tjedno odemo u brezik, izaberemo jedan od većih primjeraka ovog lijepog drveta i da ga zagrlimo i ostanemo uz njega petnaestak minuta.

sadnja na humku

Kopam jamu! Dvije! I još jednu..
Kolike trebaju biti?
Velike..za moja stabla. Velike za njihovo nježno malo korijenje..da im bude udobno..da ne pate probijajući nitima korjenčića tvrdu ledinu. Mora biti rahlo, prekopano, meko, nježno.
I ja kopam, usitnjavam, rahlim, odem po pijesak, nasipam u jame, mislim si: on razrahljuje, donosim vode, mislim si: korjenčiću treba vlage..pričam mu..govorim na glas..treba ti vodice..treba ti humusa..treba ti hrane..treba ti ljubav..moja ljubav..ja ću tebi napraviti dom..postelju..udobnu, toplu..ti ćeš meni lijepo rasti, granati se, pružati mi hlada.. energije.. ljubavi..utjehu!
Kome?? Nemam stabla!!! Nemam što zasaditi!!
Umorna, iscrpljena, krepana..iskopala tri jame, a nemam što u njih posaditi! ŠTO? Gdje da nađem što? Hrast, bor, bukvu, orah, kesten..
nabavit ću sutra pa dođem. Sutra sadim. Svoja stabla koja će me izliječiti, ozdraviti..sutra ću!
Tu večer sam zaspala umorna od kopanja, od zatrpavanja, od pljevljenja, od zalijevanja..sve bez stabla..ali zaspala sam! Nakon puno noći..bez normabela. I spavala sam do jutra. Bez padanja u ponor, bez gušenja, bez lupanja srca, bez hitanja kroz prozor, bez hvatanja zraka, bez ustajanja i prežderavanja, bez provjeravanja jesu li vrata zaključana..
Sutra je ponedjeljak..
Ranom zorom, u osam sati, sve ne vjerujem, bolnih križa, s lakoćom odlazim na svoj posao koji mi plaća struju i internet.
Jok, internet mi iskopčalo ovih dana..nema veze, ostat ću na poslu napisati vam o tome kako se smijem jer su me moja stabla i neposađena ozdravila! Kako sam lijepo spavala, nakon kopanja jama gdje ću ih posaditi. Kako sam se dobro umorila iskopavši tri jame gdje ću sutra posaditi svoja ljekovita stabla..
i ja još čekam to sutra..

humak - treći put

..kćer ne radi..pes ne jede.. ja.. ne živim zaozbiljno..

Nismo platili struju. Internet imam samo na poslu. Sreća pa je zatoplilo, drva imam još za triput naložiti.
Nemam novaca za vetrinara, nemamo novca ni za gorivo, nemamo kod koga ni posuditi..
Kćer ostavila dečka, ostavila posao i došla doma. Kaže: čini ju nesretnom. Nisam shvatila jel posao jel dečko..
U tuš kabinu mi panika još uvijek ne dozvoli da uđem, perem se frotirkom iz umivaonika.. već šest mjeseci na antideprisivima, dvaput hospitalizirana..ne vidim boljitak.
Opet poželim hum. Svoj humak na livadici na brijegu.."brijeg liječi" (golden.H)
Usudim se progovoriti da bih išla na brijeg.. Pas digne glavu.. mahne repićem..kćer napravi grimasu: ajd, odvezem te..
Sve tri se pokrenemo prema humku. Tu smo. Nigdje nikoga. Dolje daleko autocesta, vidiš, a ne čuješ ju.
Vidiš i prugu..vlak..isto ga ne čuješ.
Pas se popiškio. Pokupio grm trnja i čičaka.. prekoračale smo brijeg u dužinu..170 koraka..u širinu 25.. Na vrhu brijega ima i gaj. Gajić.
(GAJ =šumarak, gustiš, lug, les, mladikovina)
Desetak stabala agacije. Prelijepo! Sjele u gajiću na travu. Ispod nas..prostro se naš brijeg, nesuđeni grob..do nekog puteljka kojim nitko ne ide..tišina. Pas mi liže ruke i pojede komad kruha iz džepa..koji sam fort nosila ne bi li se on predomislio i pojeo nešto. Eto..brijeg i njega oporavio!!!
Miris je pred kišu. Onaj..vlažan..rijedak, a težak..travnati..zemljani..
Jedna od terapija (dendroterapija) me vodila da grlim deblo hrasta kao najbolju antistres terapiju, generator pozitivne energije.
Bor trebaju grliti oni koji su iscrpljeni od anksioznosti, bor emitira pozitivnu energiju, ublažava razdražljivost i gnjev..
Bukva pruža otpornost na stres.
Kesten uklanja nesanicu.
Vrba pruža utjehu, daje ohrabrenje.
U mom gaju nema ništa od svega tog plemenitog drva!!! Posadit ću, na cijelom mom brijegu ću posaditi sva drva koja će me tješiti, snažiti, tjerati depresiju, blkokirati anksioznost, ukloniti nesanicu!! da!! To!! POsaditi stabla..drveće.. moja stabla.. moja stabla koja će me liječiti..odmah..sad..još danas..

humak..na brijegu

Nova subota. Neradna.
Pas ne jede. Malo pije vode. Bojim se za njega.
Family okreće očima.
Odvedem psa na humak. Hum..

Otkako sam veliki posao ostavila, radim samo nešto malo. Od nečeg trebam struju i internet platiti.
Internet. Fantastičan prozor u svijet. Za pametne ljude. Bila sam svojevremeno malo i glupa, pa ga koristila za krive stvari. Živjela "u njemu". Pokvarilo mi percepciju. Imala sam tamo i prijatelje, navodno njih tristotridesetiosam.
A kad zatrebam pomoć..da mi netko dođe pokositi moju livadu na brijegu..nitko ne dođe. Javili mi se "todorić", life coach, "zabavni", "napaljeni" i "freed"..
pogađate: nitko za košnju.
Ne živim više na internetu.
Moja livadica, moj humak, moj brijeg.. To želim. To je sve što trebam.
Pes ne jede četvrti dan. Moj hum - njegov hum.

U dvoipoldnevnoj euforičnoj fazi mog oporavka i navale poduzetništva, što me je znalo "oprati" svako toliko, za mojih boljih dana, u mojoj glavi, stvaram na svojoj livadi groblje za kućne ljubimce. Za svog pesa..a i za sve pse od svih dobrih ljudi i dobrih duša, zapravo..za sve pse, psi nisu krivi ako njihovi ljudi nemaju dobru dušu. I za sve druge voljene ljubimce.. Ja ću ih pokapati s poštovanjem, s ljubavlju, s nježnošću..ja ću im održavati grob i misliti na njih s ljubavlju kakvu za života možda i nisu imali..moj pas..i svi naši psi i svi naši ljubimci, naše ljubavi, to zaslužuju.. ja ću ih voljeti umjesto vas i poslije smrti..

Ne može groblje. Ne daju groblje s rakama i spomenicima. Treba spalionica. Košta 2,5 milje.
Navala poduzetništva splašnjava. Volja me napušta. Ideja blijedi. Moj pas će imati svoj grob baš tu..i nitko neće ni znati, a gdje ćete vi sa svojim psima, ne znam.

proplanak..humak..hum..

Cijelu familiju, prijatelje, poznate, okrenula naopak da im istresem i zadnji novčić.. da kupim komadić tog brijega..
Za sebe. I za mog Pesa. Nitko moj ionako nije htio ni kročiti. Smijali mi se opet: "ti cvijet u tegli ne znaš sačuvati, kamoli uzgojiti, što ćeš ti s livadom, s brijegom? Ne znaš po travi ni hodati"..

Nisam ni hodala. Nisam htjela. Nisam ni mogla.
Sjela sam. Legla. I Pes kraj mene. Znala sam.. otud ne želim otići!!!

" I nitko da ne dođe..do prijatelj drag..
i kada se vrati, nek poravna trag.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana šum. "
I.G.Kovačić

Ne ovaj put !

Zatekla nas noć tako, na livadi, očekujući smiraj..moj..konačni..definitivni..
Htjela sam to!
Nisam znala ni za djecu..mamu..moj dobri tata, gdje je? ..ni za posao..ni pesa..tko su prijatelji? frendovi ne postoje..
što je to ekipa..kakva špica, kave, smijeh, potpretice, opravice..
Nažuljao me grumen. Ogrebao trn. Vlaga se uvukla pod kožu. Pes cvili. Žao mi ga. Hajde da ustanem i odvedem ju doma. Gdje je dom? Nisam znala kamo..pes je našao.. taj put progutala previše antidepresiva..opet hitna..rotirke..svjetla..liječnik..bolnica..strka..djeca..tata..muž..ekg..eeg..holter..savjetnici..terapeuti..psihijatri..life coachevi..
Ohhhhhhhhh moj Bože!!!!
Hm..čak ni s njim više nisam na "ti".. Ne mogu ni njega zazvati ..kad ga više ne poznajem..
Svećenik kaže: "uzdaj se u vjeru"..a moja vjera je.. moj humak..moj mir..želim tamo..

proplanak

Umjesto na špicu..Pes i ja..na proplanke i u šume! Tako daaaaaanima..subotama, nedjeljama..
Izgrebalo nas trnje, oprale kiše, nahvatale se torice, naganjale nas zvijeri, tjerali ratari, pratili psi, bježale mačke, morile nas vrućine, patila žeđ, nakupili čički, čudili nam se ljudi ..

Sve dok jednog dana upravo tu negdje smo odlučile stati i ostati.
Komad zemlje uz brijeg..
(terapeut kaže da ima nade za mene jer sam vidjela "uz brijeg" ne "niz brijeg"..sama zaključi zašto).
Veeeeeelik brijeg. Nije da je nigdje. A taman da mi ne dođe nitko.. nepozvan..

Pas

Subota ujutro..svi na špici..ja se još uvijek trudim otići, ekipa je tamo..
Ekipa? Koja ekipa? TKO je ekipa? Moja ekipa? Ja nemam više ekipe..
Treba se obući..istuširati.. a ja u tuš kabinu ne mogu ući !!!!
Primoram se..uđem..nemam zraka..gušim se..panika..umrijet ću !!!
Srušim se..hitna..liječnik..bolnica..srce..srčani udar..ekg...eeg..holter..
Imam i kila previše. Dijeta. Vježbe. Hodanje. I :"gospođo, kad skinete petnaest kila, dođite" ..
Zdrava hrana. Zeleno. Sirovo. Voda. Ne meso, ne bijelo, ne alkohol, ne, ne ne..trava! Čak ni medicinska..
nervoza. pospanost. bezvoljnost. nezainteresiranost. lupanje srca. gušenje..drhtanje. histerija..
Nabavim psa!
Jooooj, ne Psa Psa! Nego..neko napušteno jadno žgepče iz azila..staro..potrebito pažnje i ljubavi, koje bi čak i mene moglo voljeti i biti mi vjerno i privrženo, unatoč..meni kao takvoj.
Spava sa mnom. Jede sa mnom. Kuham joj (na crnoj sam listi katoličkih dušebrižnika koji ne daju da pas bude obitelj).
Privržena, mazna, plaha, blaga..ni nije mi obitelj, ali zabogamiloga, taj čas mi je pod kožom. Ubrzo poprima moje "raspoloženje"..letargična, bezvoljna, umorna, pospana, nezainteresirana..
Bolesna??? Ma neeee..samo liči na gazdaricu..
Vodim ju u šetnju. U svoje šume, proplanke, među drveće, na travu..hodamo bose po oranici, ležimo na mokroj travi..kopamo po blatu..vadimo gliste i naganjamo voluharice.. potjera nas poljoprivrednik!
Dakle, Pes moj..nama treba naš proplanak!

depra

Prije pet godina..stignem do antidepresiva, zbog "onih svojih razloga" koje nitko vidio nije..
morala napustiti posao, nisam ga više mogla precizno obavljati,
morala sam otići iz grada, gušio me.. maknuti se od ljudi, smetali su mi..
Telefon sam odjavila..nisam se ionako javljala..
Željela sam samo.. prazniti glavu i šutjeti! Ne misliti ništa. Ne razmišljati. Biti sama. Samoća..obožavala sam svoju samoću, a rijetko sam si ju mogla priuštiti. Zbog ..obitelji, posla, prijatelja, telefona, stranki, prezentacija.. bježala sam u šumu, na polja, livade, u magle, proplanke, sunce , kišu..
Grlila drveće, milovala travke, svađala se s trnjem, obožavala breze..
Obitelj.. sasvim uredna, obična i prosječna, smijala mi se. Ili bar pristojno čudila.
Godinu i pol mojih bježanja.. usput i psihijatrija (dakle, krasne liječnice u Popovači, svojim entuzijazmom nadoknadjuju svo siromaštvo institucije).
Pa..malo alkohola..za opuštanje.. al kad se otrijeznim, još je gore..
Onda Life Coachevi.. pa me sve nešto uvjeravaju da ja mogu, a ja ne mogu..
Zatim hipnoza..tip me hipnotizira, a ja mu u glavi izračunam poreznu prijavu za nas deset koji smo taj dan bili na hipnozi i ne dobili račun za to..
Čak sam se uspjela posvaditi i sa psihoterapeutom. Svaka njemu čast, čovjek zna što radi, ali ja nisam znala što kod njega radim. Potražila drugog. Navodno nisam surađivala. I tako nekoliko njih.. greška je "umene" ..

Oznake: Zdravlje

depra-antidepra

nisam life coach..
nisam psihijatar..
ni psiholog..
ni psihoterapeut..
ni nikakav teraput..

samo sam čovjek..dapače, žena..koja je (xebo frazu) pucala po šavovima zbog niza situacija, koje su me pritiskale, a drugima oko mene bile nevidljive..

neću vas učiti što trebate sa sobom, ni svojim stresom, depresijom, anksioznosti, kako se trebate mijenjati, voljeti sebe, biti samouvjereni, puni samopouzdanja..

neću vam ni preporučati antidepresiv.. ali ni reći da ga ne uzimate..

neću vam opće pametovati..ni savjetovati..ni učiti vas..

samo želim nekome pričati što proživljavam..možda pomogne.. možda ću vas pozvati da mi se pridružite u onom što meni pomaže, barem, mislim, za sad.. ne znači da će i vama. nikako ne znači. ali možete pokušati. meni treba podrška..vama možda prilika..meni netko da mu pričam..a, zamisli, on da me sluša! i još k tome..razumije!!!

Oznake: obitelj, Zdravlje, osobno iskustvo