depra
četvrtak , 29.03.2018.Prije pet godina..stignem do antidepresiva, zbog "onih svojih razloga" koje nitko vidio nije..
morala napustiti posao, nisam ga više mogla precizno obavljati,
morala sam otići iz grada, gušio me.. maknuti se od ljudi, smetali su mi..
Telefon sam odjavila..nisam se ionako javljala..
Željela sam samo.. prazniti glavu i šutjeti! Ne misliti ništa. Ne razmišljati. Biti sama. Samoća..obožavala sam svoju samoću, a rijetko sam si ju mogla priuštiti. Zbog ..obitelji, posla, prijatelja, telefona, stranki, prezentacija.. bježala sam u šumu, na polja, livade, u magle, proplanke, sunce , kišu..
Grlila drveće, milovala travke, svađala se s trnjem, obožavala breze..
Obitelj.. sasvim uredna, obična i prosječna, smijala mi se. Ili bar pristojno čudila.
Godinu i pol mojih bježanja.. usput i psihijatrija (dakle, krasne liječnice u Popovači, svojim entuzijazmom nadoknadjuju svo siromaštvo institucije).
Pa..malo alkohola..za opuštanje.. al kad se otrijeznim, još je gore..
Onda Life Coachevi.. pa me sve nešto uvjeravaju da ja mogu, a ja ne mogu..
Zatim hipnoza..tip me hipnotizira, a ja mu u glavi izračunam poreznu prijavu za nas deset koji smo taj dan bili na hipnozi i ne dobili račun za to..
Čak sam se uspjela posvaditi i sa psihoterapeutom. Svaka njemu čast, čovjek zna što radi, ali ja nisam znala što kod njega radim. Potražila drugog. Navodno nisam surađivala. I tako nekoliko njih.. greška je "umene" ..
Oznake: Zdravlje
komentiraj (2) * ispiši * #
depra-antidepra
subota , 24.03.2018.nisam life coach..
nisam psihijatar..
ni psiholog..
ni psihoterapeut..
ni nikakav teraput..
samo sam čovjek..dapače, žena..koja je (xebo frazu) pucala po šavovima zbog niza situacija, koje su me pritiskale, a drugima oko mene bile nevidljive..
neću vas učiti što trebate sa sobom, ni svojim stresom, depresijom, anksioznosti, kako se trebate mijenjati, voljeti sebe, biti samouvjereni, puni samopouzdanja..
neću vam ni preporučati antidepresiv.. ali ni reći da ga ne uzimate..
neću vam opće pametovati..ni savjetovati..ni učiti vas..
samo želim nekome pričati što proživljavam..možda pomogne.. možda ću vas pozvati da mi se pridružite u onom što meni pomaže, barem, mislim, za sad.. ne znači da će i vama. nikako ne znači. ali možete pokušati. meni treba podrška..vama možda prilika..meni netko da mu pričam..a, zamisli, on da me sluša! i još k tome..razumije!!!
Oznake: obitelj, Zdravlje, osobno iskustvo
komentiraj (2) * ispiši * #
