proplanak..humak..hum..

Cijelu familiju, prijatelje, poznate, okrenula naopak da im istresem i zadnji novčić.. da kupim komadić tog brijega..
Za sebe. I za mog Pesa. Nitko moj ionako nije htio ni kročiti. Smijali mi se opet: "ti cvijet u tegli ne znaš sačuvati, kamoli uzgojiti, što ćeš ti s livadom, s brijegom? Ne znaš po travi ni hodati"..

Nisam ni hodala. Nisam htjela. Nisam ni mogla.
Sjela sam. Legla. I Pes kraj mene. Znala sam.. otud ne želim otići!!!

" I nitko da ne dođe..do prijatelj drag..
i kada se vrati, nek poravna trag.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana šum. "
I.G.Kovačić

Ne ovaj put !

Zatekla nas noć tako, na livadi, očekujući smiraj..moj..konačni..definitivni..
Htjela sam to!
Nisam znala ni za djecu..mamu..moj dobri tata, gdje je? ..ni za posao..ni pesa..tko su prijatelji? frendovi ne postoje..
što je to ekipa..kakva špica, kave, smijeh, potpretice, opravice..
Nažuljao me grumen. Ogrebao trn. Vlaga se uvukla pod kožu. Pes cvili. Žao mi ga. Hajde da ustanem i odvedem ju doma. Gdje je dom? Nisam znala kamo..pes je našao.. taj put progutala previše antidepresiva..opet hitna..rotirke..svjetla..liječnik..bolnica..strka..djeca..tata..muž..ekg..eeg..holter..savjetnici..terapeuti..psihijatri..life coachevi..
Ohhhhhhhhh moj Bože!!!!
Hm..čak ni s njim više nisam na "ti".. Ne mogu ni njega zazvati ..kad ga više ne poznajem..
Svećenik kaže: "uzdaj se u vjeru"..a moja vjera je.. moj humak..moj mir..želim tamo..

proplanak

Umjesto na špicu..Pes i ja..na proplanke i u šume! Tako daaaaaanima..subotama, nedjeljama..
Izgrebalo nas trnje, oprale kiše, nahvatale se torice, naganjale nas zvijeri, tjerali ratari, pratili psi, bježale mačke, morile nas vrućine, patila žeđ, nakupili čički, čudili nam se ljudi ..

Sve dok jednog dana upravo tu negdje smo odlučile stati i ostati.
Komad zemlje uz brijeg..
(terapeut kaže da ima nade za mene jer sam vidjela "uz brijeg" ne "niz brijeg"..sama zaključi zašto).
Veeeeeelik brijeg. Nije da je nigdje. A taman da mi ne dođe nitko.. nepozvan..

Pas

Subota ujutro..svi na špici..ja se još uvijek trudim otići, ekipa je tamo..
Ekipa? Koja ekipa? TKO je ekipa? Moja ekipa? Ja nemam više ekipe..
Treba se obući..istuširati.. a ja u tuš kabinu ne mogu ući !!!!
Primoram se..uđem..nemam zraka..gušim se..panika..umrijet ću !!!
Srušim se..hitna..liječnik..bolnica..srce..srčani udar..ekg...eeg..holter..
Imam i kila previše. Dijeta. Vježbe. Hodanje. I :"gospođo, kad skinete petnaest kila, dođite" ..
Zdrava hrana. Zeleno. Sirovo. Voda. Ne meso, ne bijelo, ne alkohol, ne, ne ne..trava! Čak ni medicinska..
nervoza. pospanost. bezvoljnost. nezainteresiranost. lupanje srca. gušenje..drhtanje. histerija..
Nabavim psa!
Jooooj, ne Psa Psa! Nego..neko napušteno jadno žgepče iz azila..staro..potrebito pažnje i ljubavi, koje bi čak i mene moglo voljeti i biti mi vjerno i privrženo, unatoč..meni kao takvoj.
Spava sa mnom. Jede sa mnom. Kuham joj (na crnoj sam listi katoličkih dušebrižnika koji ne daju da pas bude obitelj).
Privržena, mazna, plaha, blaga..ni nije mi obitelj, ali zabogamiloga, taj čas mi je pod kožom. Ubrzo poprima moje "raspoloženje"..letargična, bezvoljna, umorna, pospana, nezainteresirana..
Bolesna??? Ma neeee..samo liči na gazdaricu..
Vodim ju u šetnju. U svoje šume, proplanke, među drveće, na travu..hodamo bose po oranici, ležimo na mokroj travi..kopamo po blatu..vadimo gliste i naganjamo voluharice.. potjera nas poljoprivrednik!
Dakle, Pes moj..nama treba naš proplanak!

depra

Prije pet godina..stignem do antidepresiva, zbog "onih svojih razloga" koje nitko vidio nije..
morala napustiti posao, nisam ga više mogla precizno obavljati,
morala sam otići iz grada, gušio me.. maknuti se od ljudi, smetali su mi..
Telefon sam odjavila..nisam se ionako javljala..
Željela sam samo.. prazniti glavu i šutjeti! Ne misliti ništa. Ne razmišljati. Biti sama. Samoća..obožavala sam svoju samoću, a rijetko sam si ju mogla priuštiti. Zbog ..obitelji, posla, prijatelja, telefona, stranki, prezentacija.. bježala sam u šumu, na polja, livade, u magle, proplanke, sunce , kišu..
Grlila drveće, milovala travke, svađala se s trnjem, obožavala breze..
Obitelj.. sasvim uredna, obična i prosječna, smijala mi se. Ili bar pristojno čudila.
Godinu i pol mojih bježanja.. usput i psihijatrija (dakle, krasne liječnice u Popovači, svojim entuzijazmom nadoknadjuju svo siromaštvo institucije).
Pa..malo alkohola..za opuštanje.. al kad se otrijeznim, još je gore..
Onda Life Coachevi.. pa me sve nešto uvjeravaju da ja mogu, a ja ne mogu..
Zatim hipnoza..tip me hipnotizira, a ja mu u glavi izračunam poreznu prijavu za nas deset koji smo taj dan bili na hipnozi i ne dobili račun za to..
Čak sam se uspjela posvaditi i sa psihoterapeutom. Svaka njemu čast, čovjek zna što radi, ali ja nisam znala što kod njega radim. Potražila drugog. Navodno nisam surađivala. I tako nekoliko njih.. greška je "umene" ..

Oznake: Zdravlje

depra-antidepra

nisam life coach..
nisam psihijatar..
ni psiholog..
ni psihoterapeut..
ni nikakav teraput..

samo sam čovjek..dapače, žena..koja je (xebo frazu) pucala po šavovima zbog niza situacija, koje su me pritiskale, a drugima oko mene bile nevidljive..

neću vas učiti što trebate sa sobom, ni svojim stresom, depresijom, anksioznosti, kako se trebate mijenjati, voljeti sebe, biti samouvjereni, puni samopouzdanja..

neću vam ni preporučati antidepresiv.. ali ni reći da ga ne uzimate..

neću vam opće pametovati..ni savjetovati..ni učiti vas..

samo želim nekome pričati što proživljavam..možda pomogne.. možda ću vas pozvati da mi se pridružite u onom što meni pomaže, barem, mislim, za sad.. ne znači da će i vama. nikako ne znači. ali možete pokušati. meni treba podrška..vama možda prilika..meni netko da mu pričam..a, zamisli, on da me sluša! i još k tome..razumije!!!

Oznake: obitelj, Zdravlje, osobno iskustvo