proplanak..humak..hum..

Cijelu familiju, prijatelje, poznate, okrenula naopak da im istresem i zadnji novčić.. da kupim komadić tog brijega..
Za sebe. I za mog Pesa. Nitko moj ionako nije htio ni kročiti. Smijali mi se opet: "ti cvijet u tegli ne znaš sačuvati, kamoli uzgojiti, što ćeš ti s livadom, s brijegom? Ne znaš po travi ni hodati"..

Nisam ni hodala. Nisam htjela. Nisam ni mogla.
Sjela sam. Legla. I Pes kraj mene. Znala sam.. otud ne želim otići!!!

" I nitko da ne dođe..do prijatelj drag..
i kada se vrati, nek poravna trag.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana šum. "
I.G.Kovačić

Ne ovaj put !

Zatekla nas noć tako, na livadi, očekujući smiraj..moj..konačni..definitivni..
Htjela sam to!
Nisam znala ni za djecu..mamu..moj dobri tata, gdje je? ..ni za posao..ni pesa..tko su prijatelji? frendovi ne postoje..
što je to ekipa..kakva špica, kave, smijeh, potpretice, opravice..
Nažuljao me grumen. Ogrebao trn. Vlaga se uvukla pod kožu. Pes cvili. Žao mi ga. Hajde da ustanem i odvedem ju doma. Gdje je dom? Nisam znala kamo..pes je našao.. taj put progutala previše antidepresiva..opet hitna..rotirke..svjetla..liječnik..bolnica..strka..djeca..tata..muž..ekg..eeg..holter..savjetnici..terapeuti..psihijatri..life coachevi..
Ohhhhhhhhh moj Bože!!!!
Hm..čak ni s njim više nisam na "ti".. Ne mogu ni njega zazvati ..kad ga više ne poznajem..
Svećenik kaže: "uzdaj se u vjeru"..a moja vjera je.. moj humak..moj mir..želim tamo..