Marketing
dok čekam stabla..
Opet nisam dobro! Trebam pomoć..zovem svog bioenergičara.. jednom mi je pomogao.. dok sam bila kod njega tražeći da me izliječi..može me tretirati na daljinu..
Za vrijeme terapije na daljinu sam već nakon 5,6 minuta osjetila navalu topline u glavi..u gornjem dijelu.. i valjda ništa drugo.
Doduše, Marko je i na terapiji primijetio kako su mu se "ruke ugrijale na mojoj glavi" i kako je "unutra prilično turbulentno"..a što je definitivno istina, moje misli šibaju tristo na sat.
Taj čas sam se sjetila da sam isto primijetila nakon prve terapije u živo, ali sam to tada izignorirala, računajući da mi javio neki valungić, mada ih već neko vrijeme nemam a i činilo mi se da to izgleda drugačije.
Ovaj put nije bilo preznojavanja, što valung sa sobom donosi.
I nisam naučila tako jako osluškivati sebe.. i primjećivati tako banalne stvari. Kako ću sad obraćati pozornost na sve to? Hoću li uopće biti objektivna, ili u želji da nešto primijetim, izmišljati..
Za tri tjedna bi, dakle, trebalo biti, sad bolje, sad gore..dok se ne ustabili na boljem.
I da.. već u ponedjeljak navečer je krenulo jaaako na lošije, u utorak se nastavilo.
Moja razdražljivost i kolerično ponašanje posvadili su me s dugogodišnjim prijateljem.. razlog..nisam sigurna da ga imam.
Sebe sam opravdala "gorim" stanjem kao reakciju na terapiju. Ali to može imati veze s mojom koleričnom naravi inače.
Utorak noć..nema spavanja..gotovo cijelu noć..vrti se film..filmovi..brige, situacije, problemi, rješavanja.. Čak je prisutno i preznojavanje (možda su ipak valunzi).. do jutra.
Ujutro teško odlazim na posao, želim ostati s poplunom preko glave (naravno, nisam noć prespavala)
Srijeda..sretnem dobru frendicu, odemo kod nje doma, ispričamo se za sve žive, nasmijemo se dosuza (alkohol prisutan)..
četvrtak ujutro, euforična! Sve mi je super, sve mogu, sve želim, puno razgovaram s kolegama, čak i s napornim, dosadnim direktorom! Da, i smijem se.
Pitam se je li to moja euforična strana depre ili poboljšanje (vječiti skeptik). Ili me samo drži od sinoć kvalitetna zeka s Vesnom.
Inače, od turobne faze, više bojim euforične faze kad sve želim i sve mogu, da ne napravim nešto nepromišljeno (a mogla bih..) , obzirom sam inače štreber i ziheraš.
Treće pitanje je..je li uopće euforična faza ili su moji snovi za koje ponekad raširim krila i poletim da ih ostvarim, ali ziheraš u meni aterira na zemlju, a gdje opet počnu moja nemoć i inertnost, nezadovoljstvo i depresija. Krug. Da.
Oooh! Čak se energično uključujem u raspravu o Dalićki i Ramljaku..što nisam nikad.. zdušno branim svoje stavove (jel od terapije?)! Fućkalo se meni..
četvrtak..spremna sam ispričati se prijatelju..i jesam.
Petak ujutro..sasvim lijepo komuniciram s kolegama na poslu, čak popila kavicu sa svima i šalila se.
Post je objavljen 11.04.2018. u 14:30 sati.