život je kako kada

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

22.09.2018., subota

Trebalo bi znati

ZVATI, NE ZVATI, KADA ZVATI, KADA NE

Koliko smo vezani za rituale koje smo ugradili u naše živote? Krenimo od buđenja. Jesmo li spremni prihvatiti poziv prijatelja u rano jutro i saslušati njegove probleme koji ga muče ili jednostavno ima potrebu nešto odmah podijeliti s nama? Hoćemo li ga pokušati otpiliti s mislima da koji mu je vrag došao pa tako rano smeta ili onako preko volje ipak saslušati, a uz put spomenuti koliko je rano. Osim toga kategorizacija - prijatelj da li je orijentir u takvim stanjima jer ruku na srce nisu nam svi prijatelji baš bliski prijatelji. Bliskih se ionak-tak ne može imati više nego stane na prste jedne ruke ili možda može? Da li je potrebno prijatelje naviknuti prema našim navikama ili smo spremni navike malo modificirati i prema njihovim navikama? Imam stvarno bezbroj pitanja koja stalno vrtim po mislima jer nisam sigurna baš nikada trebam li ovako ili onako i to me zapravo smeta, ta moja neodlučnost jednako kao i kada imam neodoljivu želju, potrebu, nešto prijateljici/lju odmah reći, a znam da u to vrijeme nije preporučljivo nazivati. Baš me nešto spopalo o tome pisati pa eto.

22.09.2018.

( i dalje sam u progonstvu, kupaona nikako da krene prema kraju)
- 20:18 - Komentari (16) - Isprintaj - #

17.09.2018., ponedjeljak

I tako




Sve vam je jasno. Procurilo dolje, a kod mene se ruši cijela kupaona. Hoću li preživjeti saznat ćete ili ne. Do tada uživajte u lijepom babljem ljetu.
- 10:33 - Komentari (16) - Isprintaj - #

16.09.2018., nedjelja

Sunce, čaj i

NEDJELJNO JUTRO

Volim Bablje ljeto, volim to blago sunce i miris jeseni u dolasku. Volim šuštanje lišća pod stopalima i bisernu rosu na vrhovima travki. Razigrana su jutra u blagosti jesenjoj kroz šarenilo boja na starom hrastu i crvenim ukrasima na granama divljeg šipka. Grlice još pjevaju sa antene na susjedovom krovu uživajući ljepotu prijepodneva. Nedjelja je. Nedjeljni mir u ulici me smiruje. U miru ispijam prvu šalicu čaja znajući da danas nitko neće izvikivati: „Krumpir, luk, jabuke“ kao inače u druge dane. Lijepo je ovako, još samo da tugu zaliječim.

SAMO DA TUGU
ZALIJEČIM NEKAKO
JUTROM NEDJELJNJIM

16.09.2018. (haibun)



(Atlantik, 2017. g.)
- 09:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.09.2018., petak

Kroz vrijeme

KROZ VRIJEME MI
PROLAZIMO PREBRZO
OSTAVLJAJUĆI
SAMO PONEKU SLIKU
ZA SJEĆANJE DRUGIMA




(14.02.2018-14.09.2018.)
- 08:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.09.2018., srijeda

Pelikani

Oni ne sele iz ovog doma. Oni ne brinu ima li riba u jezeru jer o tome će ljudi brinuti. Njihovi su želudci uvijek dobro popunjeni, ali zato nakon svake šetnje po maksimirskom jezeru treba pomno perje urediti. Nisu se osvrnuli na mene i aparat, ali sam ja zato posebno uživala hvatajući razne trenutke tog uljepšavanja.

NAKON PLIVANJA
MAKSIMIRSKIM JEZEROM
ČIŠĆENJE PERJA

12.09.2018.



(fotografija 11.09.2018. Maksimir park)
- 12:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.09.2018., srijeda

Brodice



Promatrah brodice kako se, dok je sunce silazilo u more zlateći ga svojim sjajem, lijeno se ljuljajući po zlatnoj površini vraćaju u svoju luku, u sigurnost svojih vezova. Učine mi se slične nama ljudima koji se uvijek ma kuda pošli uvijek vratimo svom sidrištu, svom domu.


SUNCA ZALAZAK
I POVRATAK BRODICA
U MIRNU LUKU
- 21:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.09.2018., ponedjeljak

PONOVO JE RUJAN

Bio je rujan. Ljeto je spremalo svoje šarene perle u kofere odlaska. More se lijeno zibalo, usporeno i nekako smireno nakon ljetnih svakodnevnih uzburkanosti od ruku od zvukova, od cike, od brodskih motora. Bio je rujan i tišina od ruba mora i plaže, male, moje pa sve do na kraj zaljeva. Ne vidjeh ga, ne čuh jer okom hvatah galeba što je tik uz samu površinu lagano, lagano lebdio. Nije bio u lovu, samo kao da se ogledao u zrcalu od mora. Koliko je dugo stajao tamo na početku plaže male, ne znam. Još samo koju sliku da uhvatim okom kamere, još samo tu smirenost, to more koje ću i ja za dan, dva napustiti kada pozdrav čuh: „Dobar dan“. U svom svijetu, galeba, mora, ljepote rujna i još koji kadar hvatati samo odgovorih: „Da li je stvarno dobar“. Tišina, odgovor ne čuh. Okrenuh se. Gledao me je, a ja dolazeći mu bliže ponovih: „Da li je stvarno dobar“ sa upitnim pogledom. Kao da je bio malo zbunjen upita: „ Malo english“ držeći palac i kažiprst malo razdvojene kako bi mi pokazao to malo. Tako je sve počelo. Bio je rujan.
Ponovo je rujan i ljeto opet sprema sve svoje šarene ukrase u kofere odlaska, a njega više nikada na mojoj maloj plaži neće biti.

03.09.2018.
- 08:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.09.2018., subota

Slučajan susret

BRESKVE VINOGRADARKE

Upoznah jučer staricu Tiliku kojoj je devedeset godina, a još uvijek čilo izgleda iako malo pomiješa ono što je bilo jučer, ali zato se bez imalo krzmanja i sasvim točno sjeća svega što je bilo u vrijeme njene mladosti. Kaže mi da je iz Kalinovca, a ja znam gdje je to i tako smo u nekoliko trenutaka postale zemljakinje iako nas gotovo sto kilometara dijeli. Govori mi da nema nikoga svoga, a pod tim svoga misli na djecu. Ne pitam je zašto nema jer razlog je za naš susret nebitan. Ipak mi govori kako je prošli tjedan bila u Kalinovcu sa nekom daljnjom svojtom i da joj je baš bilo lijepo. Zanima je zašto nema Vinka jer obećao je doći pomoći pobrati breskve. Ponudim joj pomoć, ali kao da je to ne zanima, samo je potrebna razgovora pa okreće razgovor na vrijeme, na vrućinu, na to što nema kiše i opet naravno kako je sama i nije joj jasno zašto tako dugo živi jer nije računala te godine dočekati. Slušam je i nemam potrebu za prekidati njen monolog jer i ja se na kratko izgubim u mojim brdima vinograda i stabala voća, a bilo je svega; trešanja, jabuka, bresaka vinogradarki i dudova. Bilo je dudova tamnih, plavih, koji su tako ruke farbali da je trebalo nekoliko puta veš prati kako bi se boja duda isprala, a bili su posebno slatki. I dok ona, Tilika raspreda o Kalinovcu i mladosti ja se uspinjem do našeg vinograda i bresaka i slatko coknem jezikom od sreće. Tilika mi daje vrećicu punu krasnih bresaka i kaže kako je breskva urodila toliko da su se dvije grane odlomile, a Vinko nikako da dođe pomoći joj brati. Pozdravljam dragu staricu, odlazim kući sa vrećicom bresaka vinogradarki u mislima na naše vinograde na obroncima Bilogore.

PUNU VREĆICU
VINOGRADARSKIH BRESKVI
ODNOSIM KUĆI
*
ODLOMILE SE
PLODOM OPTEREĆENE
BRESKVINE GRANE
*
01.09.2018.
- 11:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #