The World of the Black Pearl

četvrtak, 31.05.2007.

Nema Lokve u Zutoj Lokvi

Tko je odgovoran za imena gradova, sela, rijeka, gradjevina, itd. u Hrvatskoj? Prije par dana sam vozila do mora i naisla na mjesta kao sto su Bilaj, Zuta Lokva, vijaduk Kravlja Draga..itd..Pa ljudi moji kakvi su to nazivi? Zar nema lijepih i laganih imena na ovom nasem jeziku? Kad su meni tako glupi mogu samo da zamislim kako to zvuci jednom strancu. A pogotovo neki nazivi koje je tesko izgovoriti i meni a tek strancu.Pa se bas pitam sto oni misle kad prolaze kroz ove nase krajeve na putu do mora. Mozda im plan voznje izgleda nekako ovako: Evo stigli smo u Mursko Sredisce, pa onda imamo 200 km do Duge Rese, a onda preko Generalskog Stola stici cemo do Josipdola, pa onda preko Brinja do Senja i necemo dalje jer tko to moze da prati ovakvu mapu i nazive.
Kako su ta imena nastala? Jel netko bio ljut u Ljutomeru? Da li Golubovec ima gnijezdo golubova? Da li su ljudi uistinu zgodni u Lepoglavi? Da li su Rimljani naselili Rimske Toplice? Da li se gospa ukazala u Gospicu? Da li u Vrbniku rastu samo vrbe? Da li su ljudi balavi u Balama? Jel uvijek hladno u Ozeblinu? Sto li samo vagaju u Vagnju? Da li je Preko usitinu preko mora? Da li sklapaju brakove na Brackom Kanalu? Mogla bih ovako do zore o nasim mjestima ali moram ovo privesti kraju. Ipak sam na odmoru pa treba da iskoristim vrijeme sa obitelji.
I jos da ne postoje te deklanacije i palatalizacije mozda bi stranci mogli i da nauce nesto Hrvatskog. A kako bi to izgledalo? To bi bilo ono kao..."Ja ici do more, do Split, pa ja budem plivati sve dok imam energija, i suncati dok ne glad, pa onda idem na vecera i muzika." Pa i ne zvuci tako strasno a bilo bi im mnogo lakse.

A ja sad idem malo provozati i smijati se cudnim nazivima.
Pozdrav svima!

- 20:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

Nigdje Kao Doma

Jednom ili dvaput godisnje mi se ukaze prilika da posjetim domovinu i uzivam u majcinoj ljubavi. Mozda su to bas oni trenutci za koje zivim jer me obuzme tolika radost dok jos kupujem avionsku kartu. Dok razgovaram sa agencijom za kartu naviru mi osjecaji topline pa se nekad cak i zbunim usred transakcije i zaboravim da im dam ispravne datume...nego mastam o nekoj karti u jednom pravcu. Tek kad cujem glas agenta koji pita za datum povratka vratim se u stvarnost.....a tako je lijepo mastati.zujo
Ovaj put sam poslovno isla do Svedske pa sam produzila put do Hrvatske. Stizem vec prvi dan i na zracnoj luci me cekaju draga lica sa osmjehom. Neopisive su emocije koje dozivljavam kad ugledam brata, mog najboljeg prijatelja. Uvijek smo bili bliski i jos dok sam bila dijete bio mi je idol. Rijeci nam nisu potrebne jer nam oci govore sve. Toliku radost i zadovoljstvo rijetko dozivljavam pa onda pokusavam da negdje duboko pohranim taj osjecaj i da mu se osvrnem kad mi je tesko. Tu mi je i necak i on se raduje i odmah preuzima moju torbu da se ja ne mucim s prtljagom. U takvim trenutcima znas da nema nista ljepse u zivotu nego biti u drustvu obitelji. Kad sam stigla na konacnu destinaciju padam u topli majcin zagrljaj. Suzdrzavam se od suza jer je ona jako osjetljiva na njih, makar bile i radosnice. I tu pocinje opustanje koje nigdje na svijetu ne postoji osim doma.
Prvo jutro me budi miris kave i domaceg kruha koji je mama spremila specijalno za mene. E tog nije bilo vec dugo vremena. Zaboravila sam taj ugodni okus nase kave i svjeze ispecenog obroka jer se inace hranim namirnicama koju su pripremljene i upakirane u ducanu. I onda se sjetim mladosti i djetinjstva i kako se nekad dobro jelo. njami Sve svjeze pripremljeno sa dozom majcine ljubavi. Onda mi titra kao da sam neka kraljica pa mi sve nudi i tepa mi iako sam odrasla osoba. Takve usluge se ne primaju ni u najluksuznijim hotelima a imala sam priliku da i to dozivim zahvaljujuci mojoj firmi. Samo sto sam zavrsila sa doruckom, mama vec pita sto bih ja za rucak i veceru. A ja sam bas skromna osoba pa nesto posebno i ne prohtjevam nego joj govorim da napravi sto god zeli ali ona insistira pa onda moram da izjavim neke od zelja. I sve tako iz dana u dan dok sam tu ona me pazi, mazi, njeguje, i imam osjecaj da bi mi dala svoju dusu da joj zatrazim. Ta iskrena majcinska ljubav se ne moze kupiti novcem niti zamjeniti nicim drugim na svijetu. kiss
Onda mi stizu necaci i necakinja, pa me grle, ljube i svasta zapitkuju. Uzivamo u svakom trenu provedenim zajedno jer to ipak sve tako kratko traje.
Rastuzim se cim pomislim da se ovom blizi kraj i da cu uskoro opet biti daleko od ove topline. Ostaje mi samo da sve ovo absorbiram i sacuvam sto duze u sjecanju.
Za sve one koji imaju privilegiju da zive doma sa roditeljima, postujte i volite ih sto vise mozete jer iskrenu i pravu ljubav vam mogu ponuditi samo oni. A mi koji zivimo daleko mozemo samo biti ljubomorni.

- 15:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.05.2007.

U Prolazu

>Zena vozi auto prema sjeveru
>Muskarac vozi auto prema jugu
>I dok su jedno pored drugog prolazili zena kroz prozor povice "SVINJA"
>Muskarac kroz njegov prozor povice "KURVA"
>Poslije par minuta voznje muskarac naleti na veliku krivinu
>Samo sto je uspio smotati automobil ispred njega se pojavi ogromna svinja
>Svinja je toliko velika i teska da se ispruzila sirinom cijele trake
>Muskarac naglo stegne kocnice ostavljajuci pola guma iza sebe
>Nazalost cmizdravo auto ga nije poslusalo i on udari u svinju a potom se prevrne
>Zavrsi u hitnoj sa ozljedama opasnim po zivot

Zakljucak: Muskarci i dalje ne slusaju zene...ili ih slusaju ali ne cuju.
Pouka: Ponekad je vrijedno uvaziti komentare u prolazu!

- 08:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 12.05.2007.

Nema Juge al' ima Jugoslavena

Telefon: Ring…ring…ring!
Ja: Molim.
Kolega: Sto se to desava u tvom susjedstvu?
Ja: Mislis na mom odjelu?
On: Ma ne, mislim u susjedstvu tvog doma.
Ja: Pa nisam bas sigurna o cemu ti?
On: Mislim na teroriste koji zive u blizini tvog grada.
Ja: Mooliiim?!
On: Hajde pogledaj CNN internet stranicu pa me nazovi natrag.
Ja: OK. Cujemo se za 10tak min.

Po savjetu kolege to i napravim. S velikim iznenadjenjem vijest o teroristima iz bivse Jugoslavije je na prvoj stranici… “Breaking News”. Digla mi se kosa, pa sam poslije morala brzinski do toaleta da sredim frizuru. Strasno mrzim kad vidim neke lose vijesti vezane za ljude iz bivse Juge a pogotovo kad je to u kontekstu terorizma. Istovremeno se osjecam kao krivac jer sad vec svi znaju odakle sam pa ce da me zapitkuju gluposti, a ja cu nekako morati da se opravdavam i da se na neki nacin distanciram od doseljenika ili ilegalaca iz stare zemlje. Nazalost mnogi jos uvijek svrstavaju Hrvatsku, Bosnu, Srbiju i ostale teritorije u istu kategoriju, pa cesto koriste izraz bivsa YU kad se radi o ljudima iz tih krajeva. Tako ja s vremena na vrijeme moram da pojasnim stvari a to bas i nije lako jer amerikancima jos uvijek nije jasno kako se tako mala zemlja mogla raspasti na jos manje dijelove, a kad uz to spomenes sve razlicite nacije, tek im onda nista nije jasno. Potvrdno klimaju glavom kao da kuze a u ocima im citam zbunjenost. Dodje mi da vristim…JUGOSLAVIJA VISE NE POSTOJI. Jos nekad iz sale znam reci “Jugoslevia” i da smo svi bili samo jugo slaves (robovi).
Nego da se vratim ovim teroristima. Vjerovali ili ne, tri tipa s Kosova, koji se predstavljaju kao etnicki Albanci s prostora bivse YU, su neko vrijeme proveli u susjednom gradu kao ilegalci i povezali se sa nekim istocnjacima koji su ih ucili JIHAD (sveti rat). Njih trojica i jos nekoliko arapa su trenirali sa oruzjem pa su to zabiljezili i na videokazetu uz pucnjavu i viku….”dole Amerika, smrt zapadu, Alah uegber”. Onda su idioti odnijeli tu kazetu na presnimavanje pa je tako FBI saznao za snimke, infiltrirao grupu zlocinaca, otkrio njihovu namjeru da napadnu Fort Dix (vojna baza u New Jersey) i potom ih sve pritvorio. Sudjenje ce da slijedi. Samo da se opet neke grupe nu budu zalile kako maltretiramo jadne teroriste. Od takvih vijesti mi odskoci svaka dlaka pa je popravak frizure obicno bezuspjesan
Apsurdna je sama pomisao da je njih sestorica planiralo obaviti napad na veliku vojnu bazu koja ima vise oruzja i obrane nego Irak. To je jos samo jedna potvrda da religija zatupljuje ljude. Oni su spremi da u ime alaha daju svoje zivote zlonamjerno i bez razmisljanja.
Ova najnovija prica je dokaz kako obicni ljudi, (soferi, radnici u piceriji, zidari….to su im bila zanimanja), mogu da rade na zlobnim planovima dok vas u prolazu ljubazno pozdravljaju. Opasnost vreba iz svakog kuta….
namcor

- 17:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.05.2007.

Tudja Zemlja Tuga Pregolema

Jos uvijek se dobro sjecam dana kad sam drugi put krocila na tlo Amerike (prvi put je bilo prije rata kao dobrostojeci turist). Kao da je bilo juce, sjecam se leta sa Lufthansa kompanijom, relacija ZG-Frankfurt-NY, karta u jednom pravcu, hvata me jeza od pomisli da je to put u nepovrat.

U letu za NY sjedim i emotivno prelistavam jedini fotoalbum koji je ostao nedotaknut ratnim zlocincima. Promatram draga mi lica obitelji i onda mi se vracaju slike naseg zadnjeg susreta. Kao kroz maglu mi se vrte posljednji trenutci provedeni sa najdrazim bicima. Rastajemo se na autobusnom kolodvoru, zbunjeno i gotovo bez rijeci jer nas je obuzela velika tuga a pomalo i strah od neizvjesnosti sto ce biti sutra, placemo, grlimo se, a nestrpljivi vozac mi daje signal de se ukrcam. Kroz prljavi prozor autobusa gledam mamu kako cvrsto drzi moja dva mlada necaka, oni mi masu i postaju sve manji i manji da bi ukratko u potpunosti nestali. Duga neugodna voznja i mnogbrojne provjere dokumenata…zaustavili nas svi moguci: srbi, muslimani i hrvati…svi obavljaju neke racije, svi i dalje ratuju.
I dok u letu razmisljam o tome i ne primjecujem da mi i dalje nekotrolirano teku suze. Jedan Amer u sjedalu do mene mi neocekivano ponudi maramice i pita me zasto sam toliko tuzna da mi mozda nije netko drag umro. Bez snage za duge razgovore i objasnjavanje, ljubazno ga usutkam da ne postavlja pitanja. I opet nastavljam da placem, toliko suza nije bilo ni u filmu…zasto covjek ne moze da presusi vec jednom. Njegovo pitanje mi se usjeklo i bode me kao trn u oku. Cuj da li je netko umro? Umrla je jedna mladost u momentu kad sam morala postati ozbiljna, umrla je jedna proslost jer sam je se morala odreci, umrli su osjecaji radosti jer su me okruzili stranci…….a to je bio tek pocetak mrtvila.

Na zracnoj luci docekala me jedna Americka obitelj i ponudila mi njihovu toplinu. Unatoc svim pokusajima, ja tu toplinu nisam mogla da osjetim. Sve mi je bilo strano, ljudi, okolina, jezik, i obuzeli su me nemir i tuga. Sa prvim korakom sam osjetila tezinu tla tudje zemlje. Idemo prema njihovom autu, noge mi posustaju, bol se udomila u moj grudni kos pa je i svaka molekula oksigena osjecala tjeskobu istog intenziteta kao i ja. Tesko disem, slabo mi je, u stomaku mi mucnina, oblio me hladan znoj ali nastojim da i dalje kulturno odgovorim na sva njihova znatizeljna pitanja. Konacno ulazimo u auto, Ford Bronco (isti kao sto je imao OJ Simpson kad je ubio svoju zenu, samo crn), smogla sam jos malo snage da izdrzim i tu voznju i samo cekam da sve to stane, prestane ili nestane. Stizemo pred njihovu kucu i sa smjeskom me uvode I pokazuju gdje mi je soba. Vec su me slomila sva njihova pitanja i samo mislim valjda mora biti bolje, ne moze ova bol u grudima da ostane kao podstanar zauvijek, da mi je samo da legnem, samo da zaspim, mozda ce sve nestati, mozda je sve samo ruzan san.no

Budim se…Good Morning America…..a o tome neki drugi put.

- 18:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

Crno-Bijeli Svijet

Prema popisu iz 2006 u Americi zivi preko 300 miliona ljudi. 51% su zene, 49% muskarci, znaci zene vode ali ipak malo bolji izbor za muske. 70% su bijelci, 12% crnci, 14% Latino nacije, 4% pripada narodima iz Azije. Why these facts? Well, mi koji zivimo u ovoj obecanoj zemlji cesto se susrecemo sa tenzijama izmedju crnih i bijelih i taj nesklad se odrazava na nas svakodnevni zivot. Na primjer, moj sef ce vrlo lako prici meni ili nekom drugom bijelcu i kritizirati ono sto radimo ili neradimo kako treba i mi to s pokorom i bez izgovora prihvatimo. No big deal ako sam nesto pogrjesila jer uz greske se najbolje uci. Life goes on.... Medjutim, ako je jedan crnac napravio gresku moj sef ce prvo provesti sate razmisljajuci kako ce predstaviti kritku tom crncu i da li ce biti ikakvih posljedica, pa ce onda sve to da ubiljezi u e-mail da ima i pismeni dokaz da se radi o neradu a ne diskriminaciji, i tek mozda nakon dva dodatna dana razmatranja ce zagristi usne i souciti se sa stvarnim problemom. Vjerujem da mu je prva misao u glavi da li ce ga taj optuziti za diskriminaciju na rasnoj bazi. Ali to je samo moj sef koji ipak ima petlju za takve rasprave, a ima mnogo i onih koji totalno zakoce nakon prvih pomisli na posljedice. I na tu osnovu se neki crnci iz dana u dan izvlace, dok ostali samo nijemo promatraju i jos vrijednije rade da bi nadoknadili za minuse neradnika. Ova cinjenica se provlaci kroz sve radne slojeve a narocito u velikim firmama koje su vise sklone javnim tuzbama i novcanim kaznama. Da bi izbjegli raznorazne sudske rasprave, te velike firme su pocele da uvode nove aktivnosti na radnim mjestima gdje forsiraju "Diversity" u smislu udruzenja i osjecaja pripadnosti svih rasa i nacija. Hrane nas tim temama i aktivnostima u takvim kolicinama da smo poceli da se gusimo od velikih zalogaja. A da ne govorim o beskrajnim natpisima i proklamacijama po internet stranicama firmi, jer gdje god skrenes bode te u oci...Diversity this and diversity that. Toliko se vise preseravaju da su i meni poceli da idu na "ZIIIVAC". Ja sam inace otvorena i tolerantna kad su u pitanju takve stvari ali kad ti netko servira isti dorucak i rucak svaki radni dan, ne preostaje nista drugo nego da stavim ovu pismenu zalbu o crno-bijelom svijetu. E sto bar nije siv! Covjek je covjek, da li on bio bijel, crn, ili zut. Zar nemozemo prevazici proslost i poceti jedan novi svijet ispunjen jednom rasom "Homo Sapiens" the end? Zar sam ja krivac sto je neki bijelac prije mnogo godina drzao robove? Kako je to moja odgovornost? Manjina ce uvijek da se zali kako postoji razor i diskriminacija. Tako mi i Hrvatska sve vise lici na Ameriku jer je pocela da ugadja i titra neugrozenim manjinama bez potrebe i sve to da bi kao usli u Europu. Drzva je spremnija da podrzi jednog covjeka koji se nakon svih ovih godina poslije rata vratio iz Srbije nego jednog jadnog Hrvata iz Bosne koji je tu vec 10-15 godina jos uvijek bez posla, stana, i sredstava za normalan zivot i razvoj. Zar ne bi svi trebali biti ravnopravni slucajevi, afterall zivimo u Demokraciji, ne? Da, da ljudi moji, doslo je vrijeme kad je bolje biti manjina.
Solucija = Podrzavam mjesovite brakove po svim osnovama...dajte ljudi mnozite se pa da svi postanemo sivi!

Drzava: Tko si ti?
Covjek: Ja sam manjina.
Drzava: Treba li ti pomoc?
Covjek: Da, al bre ljudi vec sam prodao kucu u Srbiji, Hrvatskoj, i Krajini Srpskoj.
Drzava: Onda ti definitivno treba pomoc. Pa necemo mi ugrozavati manjine.
Covjek: Hvala lepo i lebca mi reci cu svima da ste me lepo docekali jos od kada sam sisao s voza.
Drzava: Halo kobac, HRT, Globus....dajte staviti ovo kao "Cover Story"!

Eto to je to za ovaj put. Ako kao i ja osjecate da Hrvatska zivi u crno-bijelom svijetu siroko vam komentarsko pollje.
Cheers!

- 07:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog Description

  • Much ado about nothing (or something)

    When you were born, you were crying and everyone around you was smiling.
    Live your life so at the end, you're the one who is smiling and everyone around you is crying.

Links

I enjoy a good cup of coffee with:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se