četvrtak, 18.10.2007.

Slavonci fini ljudi



Jučer je Pervan na teveju rekao nešto kao (parafraziram, jel):

- "Slavonci su kao fini ljudi? Tolko su fini da je more pobjeglo od njih!!"

rofl

Inati se, Slavonijo!



P.S.
Pozivam se na domicilni blog glede pravljenja sarme


18.10.2007. u 12:49 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 26.09.2007.

Pumbin gastronomski vodič za studente (dio treći)

Drugarski pozdrav!

Kažu da je osnov svakog studentskog obroka četvrt kruva, jogurat, pašteta (težak život živim jaaaaaaaaaa).
Možda.
Međutim, ne mora svaki student živit ubogo kao da je pobjegao iz Darfura, nego je moguće jest kao pravi buržuj čak i sa malim minimlanim budžetom.

ŠTAPIĆI OD KRABE



Pogledajte samo ovu divotu. Ovo izgleda kao da košta sto milijona dolara.
Dobro ne izgleda uopće tako.
Ali u svakom slučaju izgleda raznolikije nego pašteta na polubijelom kruhu.

Da mi je netko rekao da studenti jedu raka ja bi mu rekao da laže il da studira na Oxfordu.
Međutim, nađosmo ove štapiće od krabe (ili raka, nisam nikad skužio jel to jedno te isto ili nije) za turbo povoljnu cijenu od 1.48 KM za 200g (nešto oko 6HRK).
Naravno, postavlja se pitanje gdje su te krabe plivale, vjerovatno po plavetnilu Crnog Mora kraj izlazne cijevi kanalizacijske cijevi lokalnog ukrajinskog mjesta gdje je velika tvornica za proizvodnju azbestnih izolacija.
Kako bilo da bilo, kod jeftine hrane uvijek treba izbjegavati proizvodnu deklaraciju da ne bi otkrili da je država proizvodnje neka od davno iščezlih zemalja sa geopolitičke karte svijeta.
Kao i kod paštete na kraju krajeva.
Međutim usprkos svemu štapići od krabe su ukusni.
Nadam se i zdravi.

Kako pripraviti krabe?
Lagano ispržiti na ulju i to je to.

Za prilog mi smo se odlučili za gljive koje je uvijek tako jednostavno za pripraviti i turbo-kewl umak kao stvoren za krabe.

Umak:
Uzeti malo Milerama, pomješati s senfom, dodati soli, vegete i limunova soka od pola limuna.
Dobro izmutiti i voila!



Bon apetit!

26.09.2007. u 17:22 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.09.2007.

And we're back!



- Jebo cmokiće! Tako sam se ljubio u vrtiću!
- Ti si išao u vrtić?
- Ne...

06.09.2007. u 10:27 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.06.2007.

Pumbin gastronomski vodič za studente (dio drugi)

Drugarski pozdrav!

Slijedeći recept u mom nizu gastronomskog vodiča za studente je:


Pešine Chilli kobase

Chilli kobasice (1.6 KM)
Malo ulja da ne žulja
Vegeta




Famozne Chilli kobasice sa povrćem su najbolja studentska stvar od pojave Bolonjskog procesa.
Kao i sve kobasice, hrenovke, paštete i ostali jeftini proizvodni mesne industrije, i ovdje je nepoznanica sastav mesa (ukoliko ga uopće ima) a vrlo vjerovatno je tako i najbolje.
Cijena je vrlo pristupačnih 1.6KM, dakle konvertirano u kune oko 6 kuna što je zaista pristupačno i jeftino.

Kobasice u povijesti studentskog života imaju dugu tradiciju pogotovo na području Panonije.
U Podcrkavlju u ljetopisu crkve može se pronaći da zapis iz zime 1726. da "mnogi na naukovanje u Peštu i Beč nose kobasice".
U 19. stoljeću kobasica će se zaboraviti, da bi početkom 20. stoljeća kobasica doživjela svoju renesansu.
Tako piše u Vinkovačkim novinama iz 1919. kako se preproučuje studentima koji idu na studij u Beograd da nose poveće količine kobasice, pošto je cijena kobasica u Beogradu astronomski velika.
Pobjedom antifašističke alijanse u Drugom svjetskom ratu i uspostavom samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji, dolazi do zlatne ere kobasica i kobasičarenja.
Naglom industralizacijom i urbanizacijom, slabi proizvodnja domačih kobasica, ali jača mesna industrija i proizvodnja hrenovki i kobasica u raznim poljoprivrednim kombinatima.

Kobasica je važan dio studentske prehrane zbog svoje izuzetne energetske vrijednosti i sastava.
Neiscrpni je izvor proteina i masnoća koje poboljšavaju moždanu aktivnost, toliko potrebnu za učenje.

A kako pripremiti Pešine chili kobasice?
Prvo i najbitnije je otpakovati kobasice iz najlonskog pakiranja, u protivnom je izuzetno teško pripraviti takve kobasice.
Kobasice je potom potrebno nareckati poprečno na male zareze, te začiniti vegetom:


Kobasice se potom stavljaju u tuvau sa malo ulja koje je prethodno zagrijano.
Koristite slabiju vatru da bi ste izbjegli karbonizaciju:


Kobasice izvaditi iz tave kada budu rumeno-crvene boje, možda malo karbonizirane.


Potom Pešine Chilli kobase servirati na tanjur uz prilog koji nađete u svom studentskom frižideru.
Preproučujem nezobilazni senf, pavlaku (mileram).
Kao dodatni prilog preproučujem feta sir, po mogučnosti Somborsku Fetu, proizvođača Somboled.
Sir možete izribati pa posuti po kobasicama, iako ja preproučujem jesti ga čitavog u komadu kako dolazi.


I tako ste dobili izuzetno jeftino i jestivo jelo.
Dobar tek!

Dodatak
Svako mlado i staro studentsko tijelo zahtjeva mnogo tekućine uslijed napora studiranja koje podrazumjeva učenje, slušanje predavanja, izlaske na ispite, kartanje, izlaske, alkoholiziranje et cetera.
Pošto voda često može biti dosadna, dobar izbor je uvijek sok.
Međutim postavlja se pitanje koji sok je dobar za studentski đep?
Pa pronašli smo i to.


Predstavljam vam Bolero, rumunjski sok švicarske formule (?!) u prahu!
Cijena jedne kesice odnosno vrečice je nevjerovatnih 0.40 KM (oko kunu i šezdeset), a iz tog jednog pakovanja se dobije ravno 1.5L soka.
Raznih vrsta ima, ovdje gore na slici su prikazani samo neki. Mislim da ima još otprilike toliko vrsta.
Moji all-time favoriti su jabuka i trešnja.
I da, sugar-free su!

10.06.2007. u 10:57 • 4 KomentaraPrint#

petak, 08.06.2007.

Pumbin gastronomski vodič za studente (dio prvi)

Faljen Isus, lipi moji!

E 'vako...
Pošto ovaj blog se bukvalno drži na aparatima, odlučio sam uzeti stvari u svoje ruke i napraviti svojevrsnu renesansu.
Ovaj blog je prvenstveno zamišljen kao dnevnik jedne kuće trojice mladića, pa kasnije dvojice studenata, međutim kao što vidite situacija je poprilično alarmantna pošto se postovi na ovom blogu ukazju vrlo rijetko.

Pumba, tj. ja, ću napraviti jedan gastromski vodič za studente.
U čemu je caka. Pa caka je prvenstveno u dvije stvari.
Prva caka, odnosno caka prima kako bi rekli stari latini, je u tome što u Ramsko-šokačkoj kući na primarno nisam na poslovima vezanim za kulinarstvo i gastronomiju.
Ne, za taj dio je zadužen stari Timon, koji je vješt za štednjakom kao Jamie Oliver, tako da Timon ima i titulu nudističkog kuhara.
Moje zaduženje u Ramsko-šokačkoj kući je vezano za pranje rublja.
Evo slikovitog prikaza zaduženja:



A ovo je dakle područje rada starog Timona:


E dobro, dakle kada smo to rješili dolazimo do cake druge, odnosno po latinski cakae secundae .
Druga caka je u tome što stari Timon počesto izbiva iz naše Ramsko-šokačke kuće, tako sam si ja primoran nekada praviti ručak, večeru, zajutrak, gablec i slično.

I tako sam se odlučio na seriju gastromskih vodiča za studente.
Glavna smjernica u ovoj seriji gastronomskih postova biti će naravno ekonomski faktor.
Za one koji nisu sudenti... najveći problem kod studenata, pogotovo onih koji studiraju van svog mjesta prebivanja/stanovanja/obitavanja je upravo ekonomske naravi.
Svaki student, bez obzira na staleški background muči muku s novcima.
Neki više, neki manje - ali uglavnom sa zebnjom svi isčekuju payday odnosno kada roditelji na žiro račun uplate novce za idući mjesec, ili dan kada sjeda stipendija.
Pa da više ne objašnjavam, pošto je ovaj uvod ionako podugačak, krenimo sa prvim superstraobalnim receptom!


Pumbine tikvice "strah u ulici Hasana Brkića"
Dakle za ovo jelo biti će nam potrebno:
Tikvice (količina - po želji)
3 jajeta
Dukat vrhnje za kuhanje
Ulje
I jedna žlica vegete


U novcima rečeno...
Kilogram tikvica stoji u Sarajevu 1 KM, pa predpostavljam da na ostalim dijelovima Balkana nije skuplje.
Daklem onda u Hrvatskoj 4-5KN, u Srbiji 40-50 dinara, u Crnoj Gori oko pola Evra i u Sloveniji oko nekoliko tolara.
Dukat vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj nije skupo al' nemam pojma koliko je točno. Zaboravio sam.
Ulje mora imati svaka kuća poštena, kao i vegete.
Jaja su osnova svake studentske prehrane.

Pa krenimo.

Prvi korak je isjeći tikvice na ploške, kao na slici dolje:

Ove dotične tikvice na slici su ranije narezane i očišćene, te su bile smrznute ako se pitate otkud ovaj led po njima.

Pripremite jaja i vrhnje za kuhanje:


Sada ste spremni za izradu smjese u koje ćete uvaljati tikvice.
Ova smjesa još može sadržavati i određenu količinu brašna, što je dobro zato što brašno u tom slučaju igra ulogu vezivnog tkiva.
Međutim kako sam ja na proteinskoj djeti, brašno se izbjegava.
A koliko su proteinske djete učinkovite, govori to da sam u proteklih mjesec dana skinio čitavih deset kila našto sam dobio komentar da sam "omršavio dobro, a pogotvo iz profila".
Ako ste i vi na proteinskoj djeti, umjesto brašna probajte koristiti narezani parmezan. Ja mislim da bi i to šljakalo.
No, dakle da mi krenemo sa smejsom.
Izlupajte jaja u tanjur ili zdjelu. Razmutite ih snažnim pokretima vilice, kao na slici dolje:


Sljedeće što je bitno je to da se doda vegeta.
Zašto je vegeta bitna?
Vegeta je bitna iz tog razloga što je vegeta ono što razlikuje hrvatsko jelo od nehrvatskog.
Dakle s vegetom svako jelo dobije dozu hrvatstva.
Dodajte daklem vegetu:


Poslije vegete dodajte Dukatovo (odnosno Lactalisovo) vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj.
Vrhnje uopće nije nužno, čak mislim da bi i bilo bolja smjesa bez vrhnja međutim ja sam ga našo u frižideru pa sam ga stavio.
Problem je u tome što Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj smanjuje viskoznost jaja, pa se time smjesa slabije ljepi na tikvice.
Međutim ukoliko stavite brašno odnosno parmiđani, vi ste taj koji kontrolira viskoznost smjese.
Inače kontrola je ono što vrhunskog kuhara razlikuje od pijanog vozača.
Dakle uspite Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj:


Smjesu koja se sastoji, da ponovimo, od jaja, vegete i Dukatovog vrhnja za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj još jednom dobro izmutite:


Kada ste to sve izmutili, možete početi peći tikvice.
U tavu uspite ulje, zagrijte ju naravno i priredite tikvice, smjesu i prazan tanjur u koji ćete stavljati pečene tikvice:


Ona plava šerpica što je vidljiva na slici vam nije potrebna, to je šerpica koju ja koristim da ugrijem vodu za kavu, al mi ju je bilo mrsko skloniti pa je ostala tu na štednjaku.

Kada se tava dovoljno ugrijala, položite tikvice u tavu i pržite ih dok ne postanu žućkasto-zlatne boje ili u mom slučaju izgoreno-crne boje:


Zaboravio sam napomenuti da tikvice prije prženja treba umočiti u smjesu, pa tek onda pržiti sve to na tavi.
Kako sam ja smotan ja sam to sve krivo napravio... nemojte pržiti na jakoj vatri, koristite laganu vatru i nemojte prepeči tikvice. Vadite ih kad postanu žućkasto-zlaćane.

Evo kako su meni ispale tikvice:


Da... znam što mislite...
Ne biste ovo nikad pojeli.
Pa nebih ni ja da nisam to sam napravio, pošto ovo izgleda kao unutarnji organi Hitlerove kujice Blonide koju su ubili pa potom zapalili benzinom.
Ja sam mislio da će imati i takav okus, međutim iznenadio sam se.
Jelo je bilo jestivo, pa u nekim granicama možda čak malo i ukusno.
Čar svega je u prilogu:


Kao što vidite ja sam priložio senfa, kečapa i komadić sira koji se zbog blica ne vidi.
Za prilog koristite što god nađete u svom studentskom frižideru.
Ja preporučujem vrhnje. Al ne za Dukatovo vrhnje za kuhanje koje preporučuje Lidija Kralj, nego recimo Mileram. Ili tako nešto slično.

Umjesto tikvica možete koristi i patlidžan koji je, ruku na srce, meni ukusniji od tikvica a i lakše je njime nekako manipulirati u tavi.

Do idućeg puta,
Dobar tek!

08.06.2007. u 17:32 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 30.05.2007.

Alles gut


Piše: (imali smisla pisat autora?)

- "... i ovom numerom 'Radio Sarajevo' završava jutarnji program..." - spikao je spiker iz zvučnika dok sam ja u schlafen outfitu (hlače trenerke i majca iz sedmog razreda), krmeljavih očiju i rasčupan točio prvu jutarnju kavu sebi i starom Timonu.
I onda pomislih: "kako dobar dan!"
Jutarnja kavica u 11... nekad bi se sjebao i pomislio: "Bože, pa kud jutarnja u 11? Pa propade mi pola dana!"
Vani sroljavo vrijeme. Nit pada, nit ne pada. Al opet se nazire da će bit dobar dan.
Kao što TBF-ovci ispjevahu na jednom od svojih albuma: "Ništa mi neće ovi dan pokvarit..."
Bit će dobar dan.

Dao sam Timonu novi nadimak.
Mustang.
Al ne zati što je pastuh kakav. Jok. Zbog godišta prije smijeh

Timon i ja smo jučer bili u Konjicu.
I ide onaj čiko što prodaje kavu po vlaku: - "Kafica, kafica..."
Mahne stari Timon željezničkom kelnebaru, ispruživši ruku pokazavši victory znak.
Donese dvije kave kelnebar.
- "Puf... ovo je pregorko!" - reče Timon
- "Puf... ovo je preslatko!" - rekoh ja

Nekih tri sata kasnije, poneseni jednom estetskom raspravom i rekolekcijom događaja iz vlaka dođoh do jedne spoznaje.
Stari Timon i mladi Pumba, tojest ja, dva su oprečna lika.
Različitih stavova.
Različitih poimanja estetskih vrijednosti.
Različith ukusa.
Ma oprečna lika dva totalis.
Donekle sličnih interesa.
Al opet nerazdvojni tandem.
Baš poput animiranih Timona i Pumbi.

I onda ja doneseh konačni zaključak:
- "Znaš ti moj vjerni Timone... zašto smo mi uzgred svega dobar tandem? Zato što si ti sirova snaga a ja čisti um" - i baš u tom trenutku vozač autobusa "Autoprevoza Mostar" nagazi na kočnicu a ja poletih i pokupih neku nanu u naletu inercije.
- "Šta ti je čisti um..." - konstatira Timon.

Upravo u ovom trenutku u stan je ušetao Timon.
- "Opet ništa od naše podjele rada?" - iz neba u rebra, sa vrata reče
- "Što.. šta, a?"
- "A jebiga..."

Dogovrišmo se neki dan da nećemo živjet ko uhljubi.
Da ćemo podjelit poslove.
Pa da ramsko-šokačka kuća bude vazda čista.
Dogovorili smo se da ćemo se i redovno bavit sportom.
I da ćemo učit stalno i konstantno.
Yeah right.

Ako ništa drugo barem se obojica dijetiramo
Jedeš malo
Skidaš salo
Pa tek onda meriš šta ti ostalo


Al bit će danas dobar dan.

Puno pozdrava iz šokačko-ramske kuće

vaš mladi Pumba

30.05.2007. u 13:15 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 02.05.2007.

Timon i Pumba u raljama prvog maja


PIŠE: Pumba (a ko' će drugi?)

Gledali stari Timon i mladi Pumba partizanske filmove na prvi maj. Podsjetnik na minule dane.
Prvi na redu je bio "Igmanski marš". Horda partizana gaza po Igmanu pokraj Sarajeva u mjesecu januaru oliti siječnju a vani minus 30C. Ono drveće puca od hladnoće, a oni gazaju smjelo do Foče tiho pokraj Sarajeva.
E da su partizani barem ove zime gazili. Možda da je ove zime dva tri dana temperatura pala ispod nule. I to nešto minimalno ispod nule, eto tek da se kaže.
Šteta što u filmu nisu napravili scenu da se cijela brigada partizanska spusti na Baščaršiju na ćevape. Ono ustaše stoje i sjebano gledaju a ono promrzli partizani pune ćevabdžinice po Baščaršiji.


Drugi film je bio "Partizanska eskadrila".
Taj film je imao jednu dirljivu scenu prijateljstva na djelu.
Naime Vuk (koli drugi doli Velimir Bata Živojinović) prinudno slijeće u nekakvu močvaru i na leđima nosi svoga prijatelja i kopilota Zeku na leđima dok ovaj teško ranjen pogođen mitraljezom fašističke Štuke umire.
A ovaj hrabri partizanski pilot kojem su domaći izdajnici i okupatori pobili cijelu obitelj nosi svog jarana Zeku na leđima bježeći od njemačke Štuke koja puca svim raspoloživim snagama po njima.
- "Timone, da sam ja Zeko, bil ti mene nosio na leđima."
- "Uf, ne znam. Trebala bi mi pomoć, Pumba. Barem kakav kamion da doteram."
- "Znači, ostavio bi me da teško ranjen čuvam odstupnicu?"
- "Da, da, da...."

Nikad partizana od Timona. Ranjenike se ne napušta.



Timon je ima suptilni plan da me napije opet. Ovaj put se nisam dao.
Otvorio mi je pivo i stavio ga ispred mene. A ja ne pijem pivo. Al nije red odbit u gostima. Pa sam ja pio to pivo gotovo dva sata kao kakav pubertetlija početnik.
Iako neznam što se kasnije dogodilo sa Timonom. Ja sam pobjegao nazad u Sarajevo a vjerujem da se on uz dobro društvo i alkohol oduzeo.

Al reče mi Timon, kaže on meni, znaš ti Pumba, vjerni moj prijatelju i cimeru s kojim dijelim brlog, ti o meni svašta pišeš na Internetu. Ne znaju ljudi onu moju drugu stranu.
Mislim si ja, pa jašta nego ne znaju. Kao prvo, nisi ni visok, lep ni plav kao ja. Od tih svih karakterstika si samo plav. A bez visok i lep to plav ti ni ne treba.
Ali na Timonov izričit zahtjev, prilažem fotografiju za njegovu biografiju.
Timon radnik.


Pozdrav iz ramsko-šokačke kuće,
Pumba

02.05.2007. u 10:54 • 4 KomentaraPrint#

petak, 20.04.2007.

Slovo zakona

PIŠE: Pumba

Peče čiča rakiju otvorio kapiju.

Timon i ja smo jučer posjetili našeg omiljenog prebjega, Ramca Drugog, pozantog kao i "Slovo zakona", bivšeg cimera i jedini glas razuma u Ramsko-šokačkoj kući.
Prebjegom na Dolac Maltu il kako se više zove onaj kazamat blizu Mercatora jedan grbavički stan je ostao bez glasa razuma.

Uglavnom Timon i yours truly su morali vidjeti dali se njihov bivši cimer dobro smjestio. Dobro se smjestio, brani ovu krhku državu i dalje uspješno od raznolikih ugroza i kriminala a mene je taktički napio 'ladnom rakijom.
Stari mudri Timon se nije dao. Kao pije paracetamole pa ne smije pit. A napravio je nekakvu čorbu od prase, slanine, mrkve i šta ti ja znam čega. Dobra čorba. Samo što je te čorbe i bilo po cijeloj kupaonici Ramsko-šokačke kuće. Pomješane s mojom želučanom kiselinom. I onom ramskom rakijom. Loše.

Ramac Drugi se bacio na zdrav život. Kaže da ne može bez sporta. Ramsko-šokačka kuća je inaće sport-free zona. Timon i ja baš nismo za takve akcije. Iako smo odlučili trenirat rugby. Naime ima nekakav rugby ovdje u Sarajevu pa bismo trebali kao počet trenirat. Al mene plaši što je to onaj australski rugby. Onaj bez ikakve zaštite. Što bi moglo značit da ću na fakultet kao dinamovac. Plav.
Možda i bez kojeg zuba ostanem. Loše.


Eto toliko zasad.
Dakle Ramac drugi je dobro i u dobrim rukama. Provjerena situacija. Samo se morate pazit da vas taktički ne opije. Ladnom rakijom.
Živili.


Vaš Pumba

20.04.2007. u 14:39 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 04.04.2007.

Otišo' si, sarmu probo nisi....



PIŠE: Slavonac jedini (Pumba)

I mislio sam se da je došlo do nekakvih radikalnih promjena kada sam se prije par dana vratio kući u svojoj sobi na stolu zatekao bocu rakije dotad neviđenu prije u stanu.
Onda sam si otišao skuvat kavu (ili ispeć kako je kome drago), pa kad sam vidio da nema kazetofona u kuhinji pomislio sam na najgore. Opljačkani smo!
Iako je konfuteralo bilo i dalje u stanu, pomislio sam da se radi o najnovijoj sarajevskoj bandi koja krade kuhinjske kazetofone.
Srećom vidio sam da su ostavili "Celovečerni the Kid" i "Tutti-fruti", dvije najbitinije kazete pa nisam pravio preveliku paniku.
U napadu ipak ono malo panike počeo sam pregledavati po kući da vidim fali li nam još stvari. Meni nije falila ni jedna stvar, čak sam uspio nać i par muških hulahopki za koje sam mislio da sam ih zagubio ili da su mi ukradene još od prije.
Međutim, kad sam ušao u cimerovu sobu umalo da me ne pukne hercšlog.
Sve cimerove stvari fale. Njegov TV, njegova odijela... čak i njegova posteljina.

Sjeo sam u kuhinju i razmišljao kako ću priopčiti cimeru tužnu vijest da mu je sva imovina okradena.
Pokipila mi je kava po štednjaku.
Kada zazvoni telefon - cimer - i to Ramac Drugi.
Javio sam se.
Kaže on meni - cimeru odselio sam se. Ona boca rakije je sada tvoja. Nisam više mogao trpiti vaše nelegalne radnje u stanu koje bih morao prijaviti na poslu pa sam se odselio. Zbogom...

No, šalu na stranu, odselio nam se Ramac Drugi.
Sada smo ostali samo studentska kuća, a ne više studentsko-radnička kuća.
Bilo je dobro s Ramcem Drugim. Pogotvo storija kad je skako kroz prozor jer sam ja otpirjao s kjučevima na fakultet.
Ili kad se zabrinio kada sam ja u napadu pijanstva pobjegao s derneka sam pit u grad.

Ako ništa sad je barem šokačko-ramski omjer u kući 1:1.
A eto promjenili smo shodno tome malo i ime u "Kuća Timona i Pumbe"
Timon i Pumba su ona dvojica legendi što žive u Afriki, nekad smo redovito Ramac- Ramo (Timon) i ja pratili redovito njihove zgode na HRT-u 1.
Maknuli su ih.
A nekako smo nas dvojica slični Timonu i Pumbi.

Dok smo nekad Timon i ja bili cimeri u studentskom domu, iznad vrata smo imali pločicu s našim pravim civilnim imenima iznad vrata. Kao na kraju krajeva i svi studenti.
Međutim, meni to nije bilo zanimljivo pa sam uzeo marker, skinio originalni natpis i napisao:
WELCOME TO NOBLE PLACE OF MATKO WILLA & JIMBO JONEZ
Matko Willa je Ramac- Ramo, a ja sam Jimbo zapravo oduvijek.
Ili gotovo oduvijek.
I tako, postavio ja novi natpis i otišao kući u Slavoniju.
Moj cimer se jedno jutro uputi na fakultet (tko zna šta mu je bilo?) i naravno po starom dobrom studentskom običaju kasni.
I preskače tako on po dvije stepenice dok se spuštao sa četvrtog kata, kada ga najednom uhvati direktor doma.
- Kakav si ono natpis metio na vrata?
- Nisam ja
- Onda je Jimbo
- Kao znate da je on?
- Pa morao je neko' od vas
- A jel?
- Jest
- Dobro. Doviđenja.
- Stani, stani! Idi to gore skinit s vrata.
- Ne mogu, kasnim na fakultet.
- Ne zanima me. Ovo je studentski dom, a ne cirkus

I šta će... morao se jadnik popet opet na četvrti kat i skinit natpis s vrata.
Jebo mi je sve po spisku preko telefona.

Kasnije smo nas dvojica hodali po domu i dopisivali razne nadimke ljudima kraj imena.
Na sreću, nikad nismo bili otkriveni u zločinu, pa tako ni sankcionirani.

04.04.2007. u 01:07 • 2 KomentaraPrint#

subota, 24.03.2007.

Romanie und Mehrstadt Bilder

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Vožnja iza ralice


Više o ovom putu, ovdje

24.03.2007. u 23:01 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog dvojice cimera - Ramac i Slavonac, Timon i Pumba - dva studenta u najboljim godinama.
Naš život u našoj maloj sarajevskoj gajbi.

free web counter

Linkovi

POSO'
Fakultet Kriminalističkih Nauka
Fakultet Političkih Nauka
Ministarstvo sigurnosti


KUĆA
Rama-Prozor
Slavonski Brod Online
Sarajevo-X


BIRTIJA
Blog.hr
Monitor.hr
Net.hr


Prijateljski blogovi (lista u nastajanju po principu "ko nama link - mi njemu link")
Jimblog
nikola
zivot u c-kljucu

Autori bloga



Ramac prvi, Timon, student, budući drot, mladi lovac u mutnom, jebač (na baterije)




Slavonac jedini, Pumba, student, budući đabalebaroš i ribolovac u mutnom. Jebač (na Vartu)


Bivši stanar



Ramac drugi, ne manje vrijedan. Državni podanik u službi očuvanje krhke Bosne i Hercegovine. Strog i pravedan - genter klasičan. Nedefinirani jebač.

Geografski fakti skoro pa bitni za praćenje bloga



Rama je područje koje zahvaća prostor općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini oko toka istoimene rijeke, dakle Rame, koja je gotovo isčezla i čiji je gornji tok preplavilo umjetno Ramsko Jezero, a donji tok Jablaničko jezero. Područje današnje prozorsko-ramske općine uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica).
Izvor jeftine šljivove rakije i djevojaka sumnjivog morala.




Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Najpoznatija europska ravničarska regija poznata po izrazitom gostoprimivom narodu koji pravi najbolju kulinarsku slasticu svijeta (kulin) i 3. najbolje žestoko alkoholno piće svijeta (slavonska šljivova rakija).



Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline.
Poznat po izrazitoj gurmanskoj ponudi - od svjetski poznate baščaršijske ćevabžinice "Željo" do marindvorskog fast-fooda "Tale-trovač".




Shelby GT


Kažu da su čuda svijeta
Piramide Visočke
Kažu da su čuda svijeta
Vel'ke rijeke afričke
Al nijedno čudo nije
Bilo ravno onome
Kad je Jugo uparkiro
U Žepče Shelby GT

Skupio se sav komšiluk
I pola FSD-a
Ono pola nije moglo
Nije moglo zbog ispita
Stara napravila mezu
Prodala pederušu
Stari otišu u Osovu
Po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na štelu
Sve za raju, jarane
Bilo je to dobro vrijeme
Te u Vareš, te malo u Ramu
U auto naspi galon
Pa u Aljiniće po jabuke
U domu puno svijeta
U Žepču SHELBY GT

Vozio kolega Bajo
Da proda madrace
Vozio kolega Zoka
Da Šilju zakrpe
Vozio ga drug Mato
Kad je iš'o u Posušje
Vozio ga malo i ja
Kad bi mazn'o ključeve

Bilo je to dobro vrijeme...

Virio sam jedno veče
S balkona čuo glasove
Zoka, Bajo i drug Mato
Nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke
Na Janka se ne može
Onda popiše po jednu
I razguliše
Izgledo je baš mali to veče naš
SHELBY GT

Otišli smo jednog jutra
S četir' torbe putničke
Prvo malo Zagrebačkom
Pa preko Miljacke
Danas nam je mnogo bolje
Novi kvart i novi stan
Zoka nam je posto' fora
Diplomirani novinar
Al meni je u glavi
Uvijek ista, slika, isti fleš
Stari dom, vel'ki balkon
U Žepču SHELBY GT

Sarajevo, ljeto 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se