Cerovac komentira

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

10.01.2014., petak

RATNA BOLNICA TOPUSKO

Ovdje donosim tekst pukovnika Mirka Ljubičića predsjednika zagrebačke HVIDRe. Ja tog čovjeka nisam upoznao. Ali za mene je taj tekst zanimljiv jer govori o ratnoj bolnici u Topuskom gdje sam ja bio ratni zapovijednik obrane i koja je opstala u Topuskom jer sam uspio steći povjerenje medicinskog ooblja koje se u nekoliko navrata htjelo povući iz Topuskog u neki mirniji kraj. Duša te bolnice bio je danas već pokojni kirurg dr. Nino Šikić. U mojoj arhivi pronašao sam jedan izvještaj kojeg je dr.Šikić uputio i meni kao zapovjedniku a koji zorno prikazuje u kojem teškom položaju smo se mi tada u Topuskom nalazili. Isto tako priznajem da nisam znao( sve do ovih dana) da je bolnica u Topuskom jedna od prvih ratnih bolnica u Hrvatskoj i da su druge bolnice rađene po njenom uzoru. Pogotovo mi je drago što se u ovom tekstu hvali ono što mi je kroz tolike godine stavljano na teret: povlačenje iz Topuskog. Uostalom pročitajte.



Taktički aspekt formiranja Ratne bolnice Topusko


Poštovani uzvanici i gosti, gospodine gradonačelniče, dragi branitelji, liječnici, zdravstveni djelatnici i prijatelji, u svoje ime te ispred Zajednice udruga HVIDR-e Grada Zagreba zahvaljujem Vam na sveopćoj potpori, organizaciji i aktivnom sudjelovanju na znanstveno – stručnoj tribini „Ratna bolnica Topusko“.

Prije nego što se iz vlastitog kuta hrvatskog vojnika i branitelja osvrnem na ogromnu ulogu domoljuba, liječnika i branitelja Topuskog na formiranje i djelovanje Ratne bolnice Topusko, dozvolite mi samo da kratko iznesem svoje viđenje o značaju, nastanku i povijesnom razvoju Topuskog i njegovih žitelja na vjetrometini starih hrvatskih prostora Banovine i Korduna. Iako su se stoljećima smjenjivali tuđinski vlastodršci na ovim prostorima, značajni razvoj Topuskog otpočinje ukidanjem Vojne krajine 1881. godine i ulaskom u sastav banske Hrvatske. To je ujedno i razdoblje intenzivnog razvoja lječilišnog i bolničkog turizma. Odmah potom, početkom 20. stoljeća Topusko biva povezano željeznicom prema Sisku, Karlovcu i Zagrebu što dovodi do općeg procvata, kako samoga mjesta tako i šireg prostora Banovine i Korduna. Izgrađuje se kanalizacija, uređuju se i dograđuju bolnički i lječilišni kompleksi, perivoji i bazeni. Topusko postaje prepoznatljivo mjesto za liječenje, rehabilitaciju, odmor i kopneni turizam. Iako je, povijesno i demografski gledano, Topusko oduvijek bilo nastanjeno većinskim hrvatskim življem, intenzivan razvoj postepeno mijenja i demografsku strukturu stanovništva. Okruženo većinskim srpskim naseljima s prostora Korduna i Banovine, a shodno popisu stanovništva iz 1991. godine Topusko je Domovinski i oslobodilački rat od velikosrpske agresije dočekalo s dvostruko više srpskoga življa. Činjenice govore kako su jugoslavenske i velikosrpske politike desetljećima sustavno i gotovo agresivno mijenjale demografsku sliku Hrvatske. Takovi, za Hrvatsku državu i hrvatski narod, nepovoljni demografski procesi iščitavaju se u mnogim većim naseljima i gradovima na prostoru nekadašnje Vojne krajine. Možemo spomenuti Karlovac, Sisak, Petrinju, Osijek, Vukovar, Knin i mnoge druge gradove i manja mjesta. Navedenim je demografskim procesima već unaprijed iscrtavana ratna karta stvaranja Velike Srbije iz 19. stoljeća a proklamirana je objavljivanjem Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) kojom je zapadna granica tzv. Velike Srbije zamišljala povijesne hrvatske prostore na crti Virovitica – Karlovac - Karlobag.

Hrvatski se narod 1990. godine pod vodstvom dr. Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice na prvim slobodnim višestranačkim izborima plebiscitarnom većinom opredijelio za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Istovremeno, jugoslavenska je politika predvođena Slobodanom Miloševićem dovršavala preustroj JNA u etnički čistu srpsku vojsku, te započela snažnu instrumentalizaciju i organiziranu pobunu srpskog pučanstva u Hrvatskoj. Gotovo vam nemam potrebe pripominjati, jer svi smo ovdje nazočni bili sudionici obrane u Domovinskom ratu, da je Hrvatskoj teritorijalnoj obrane oduzeto sve oružje za obranu. Na banovinskom i kordunskom prostoru paravojne srpske formacije otpočele su oružani otpor prema novoustrojenoj demokratskoj hrvatskoj vlasti i državi, blokadama vitalnih prometnica, napadima na hrvatska sela i policijske postaje, protjerivanjem i ubijanjem hrvatskog pučanstva. Odmetničkim napadom na Policijsku postaju u Glini 26. lipnja 1991. godine, prvi je oružani nasrtaj na legalne institucije hrvatske vlasti od proglašenja neovisnosti. Srpske paravojne i četničke formacije pristigle iz Srbije, uz svu tehničku i ljudsku potporu tzv. JNA otpočele su svakodnevne napade i zvjerstva na cijelom banovinskom prostoru te počinile nezapamćena zvjerstva nad nedužnim hrvatskim življem u Skeli pored Gline, Baćinu i Cerovljanima. Za ova i mnogobrojna druga zvjerstva, nažalost do danas još nitko nije odgovarao. Domaći hrvatski branitelji i pripadnici redarstvenih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova nadljudskim su snagama branili vjekovne hrvatske prostore Banovine. Ranjavanja i ratna stradavanja branitelja i civila u poluokruženju i odsutnoj obrani Topuskog postali su svakodnevica. Nemjerljivo domoljublje, hrabrost i medicinsku stručnost iskazali su djelatnici, liječnici, sve medicinsko osoblje i vozači lječilišta i bolnice u Topuskom na čelu s pokojnim kirurgom Ninom Šikićem te dr Strikićem i dr. Žunićem. Ratna bolnica Topusko, uz ratnu vukovarsku bolnicu, bile su jedine dvije ratne bolnice na okupiranom dijelu Republike Hrvatske zadnjih mjeseci obrane okupiranih prostora u drugoj polovici 1991. godine. To govori o opradanosti vizionarske odluke Vlade Repubike Hrvtske i ratnog ministra zdravstva dr. Andrije Hebranga o ustrojavanju Ratne bolnice u Topuskom početkom rujna 1991. godine, ali također o strategiji i organizaciji funkcioniranja saniteta u nemogućim ratnim uvjetima, te pripremljenom ustrojstvu Ministarstva zdravstva za obranu Domovine od velikosrpske agresije na cijelome prostoru Republike Hrvatske.


U obrani Topuskog, Gline i šireg hrvatskog prostora Banovine, pored domaćih postrojba ZNG-a i dragovoljaca domobranstva na čelu sa zapovjednikom obrane Topuskog, vojnikom i umjetnikom Ivanom Cerovcem, sudjelovali su dijelovi 1. i 3. bojne 2. Gardijske brigade „Gromovi“, pripadnici Specijalne policije Karlovac i Rijeka, 110. brigada Hrvatske vojske iz Karlovca a također i dijelovi formacija specijalnih postrojbi MUP-a RH „ALFE“ i ATJ Lučko. Sva težina ratovanja, pogibije i stradavanja rezultiralo je brojkom od 450 pacijenata, a od toga 70 teško ranjenih branitelja, što je vidljivo iz knjige bolničkog protokola. No psihološka spoznaja, da ratna bolnica sa svojim sanitetom te hrabrim i stručnim liječničkim timovima besprijekorno funkcionira, davala je dodatnu snagu, sigurnost i ustrajnost u obrani hrvatskim braniteljima, ali i civilima. Kada su ratne prilike obrane na okupiranom prostoru Topuskog zbog brojčane i tehničke nadmoći velikosrpskog agresora bile neizdržive, a prijetio je upad agresorskih hordi u samo mjesto i Ratnu bolnicu, po prvi je puta u Domovinskom ratu organizirano izvlačenje pacijenata i ranjenika helikopterskim zračnim putem. Time je izbjegnuta moguća sudbina ranjenih branitelja i civila vukovarske bolnice i heroja obrane Vukovara.


Stoga danas, znanstveno – stručnom tribinom o Ratnoj bolnici u Topuskom 1991. godine, želimo otrgnuti zaboravu hrabre liječnike i medicinske djelatnike te ukazati na nemjerljiv doprinos medicinske struke i ratnog saniteta u Domovinskom ratu iz ponosnih godina obrane i stvaranja Republike Hrvatske. Poštovani uzvanici i prijatelji, iskreno se nadam da će nas sve zajedno ovaj susret i ova tribina potaknuti da zajedničkim htijenjem objavimo i monografiju o Ratnoj bolnici Topusko. To zaslužuju branitelji i civili čiji su životi spašavani u nemogućim ratnim i medicinskim uvjetima, to zaslužuju svi hrabri liječnici ratnog saniteta i bolnice u Topuskom, a vjerujem da takovo ratno i povijesno štivo hrabroga vremena dugujemo i našoj mladeži. Hrvatska povijest i hrabri ljudi koji su je stvarali, ne smiju se nikada zaboraviti.
Hvala !

- 13:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se