Cerovac komentira

< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

13.06.2013., četvrtak

Vlasti se tresu gaće zbog straha od Crkve

Darko Pavičić
OBJAVA: 13.06.2013 / 12:00


Darko Pavičić
Dopisništvo Kaptol
Vlasti se tresu gaće zbog straha od Crkve
Narod je uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje
i zaslužuje




Ne samo da se traži da se Crkva oporezuje i tako financijski javno kazni, zahtjev je ovih dana proširen, pa se traži da i kršćani i katolici budu isključivo siromašna rulja, jer se liderima katoličko-građanskih udruga javno pobrajaju kuće i imovina, etiketira ih se kao kulake i bogataše kako bi ih se ocrnilo u javnosti, jer se, eto, ne bore za opće dobro, nego za vlastiti interes. Osim što je to u potpunoj suprotnosti s uvriježenim demokratskim tekovinama i elementarnim načelima kapitalističkog društvenog uređenja (plus i to što ih etiketiraju lažni moralisti koji su već dobro napunili svoje džepove i jedan s drugim guraju se na listama poreznih dužnika), pribijanje Crkve i vjernika na tobožnji društveni stup srama otkriva samo jednu jedinu stvar, a to je strah aktualne vlasti i njezinih korifeja ne samo od uspjeha Crkve (kao široke zajednice), nego i strah od vlastitih građana, koji su većinom članovi te iste Crkve.

Društvo i država koji se boje svojih građana osuđeni su na propast. Najbolje su to osjetili propali totalitarni režimi, koji su na strahu od svojih građana izgradili cijele sustave upravljanja, koji su se usprkos svoj svojoj “savršenosti” urušavali kao kule od karata. Ti su sustavi imali i svoje političke, javne, kulturne i ine elite, tj. manjinu koja je ubirala plodove rada većine i živjela na tuđoj grbači. Imali su i svoju vojsku i policiju, kako javnu tako i tajnu, sve mehanizme i instrumente uspostave i održanja vlasti, ali su ipak bili osuđeni na propast. Zašto? Jednostavno zato što nisu znali prepoznati bilo vlastita naroda, živjeti u skladu s potrebama najveće većine svojih građana, kojima nisu htjeli služiti već vladati, a kad nekim vladaš i znaš da on time nije zadovoljan, onda strah prelazi u paranoidnu fobiju, a ona u nasilje i agresiju.

Nad Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama, čak i u najširem smislu religije i religioznosti u Hrvatskoj, od dolaska Kukuriku koalicije na vlast provode se sofisticirane metode političkog nasilja i društvene agresije. No, danas je svima jasno da to vlast ne čini zbog toga što je moćna i jaka, nego zbog toga što je slaba i nikakva, tj. doslovce zapišana od straha u vlastite političke gaće. Najbolji indikator i politički psihotest toga straha vidio se u reakciji na prvotno prikupljenih 380.000 potpisa za brak, kojemu je vlast napravila najbolju moguću reklamu kada je ustvrdila da je to nedovoljna brojka, pa je ona za svaki slučaj – podvostručena. A navodno je ukupno prikupljeno gotovo milijun potpisa!

Ključno je pitanje – čijih? Pa valjda hrvatskih građana! Istih onih od kojih su mnogi dali glas za ovu vlast, koja sada negira njihov identitet, postojanje i pravo na najdemokratskiju reakciju na društvene potrebe, kao što je referendum.

Paranoidni strah kojim vlast reagira tako još bolje ocrtava tezu da je narod uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje. Crkva je u ovom trenutku ona društvena snaga koja govori da narod ipak treba bolju vlast i bolje političare, koji svoj relativni uspjeh na izborima koriste za apsolutnu i apsolutističku vladavinu. Odnosno, totalitarističku. Koja je na visokoj ljestvici u svome sustavu imala upravo progon “bogatih” kulaka. Zato je Crkvi poslije onoga rata sve i oduzela. Osim pameti, koju suvereno i danas, za razliku od političkih elita, zajedno baštini sa svojim narodom.



Prenosimo: Večernji list: 13. lipnja 2003.
- 19:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se