Darko Pavičić
OBJAVA: 13.06.2013 / 12:00
Darko Pavičić
Dopisništvo Kaptol
Vlasti se tresu gaće zbog straha od Crkve
Narod je uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje
i zaslužuje
Ne samo da se traži da se Crkva oporezuje i tako financijski javno kazni, zahtjev je ovih dana proširen, pa se traži da i kršćani i katolici budu isključivo siromašna rulja, jer se liderima katoličko-građanskih udruga javno pobrajaju kuće i imovina, etiketira ih se kao kulake i bogataše kako bi ih se ocrnilo u javnosti, jer se, eto, ne bore za opće dobro, nego za vlastiti interes. Osim što je to u potpunoj suprotnosti s uvriježenim demokratskim tekovinama i elementarnim načelima kapitalističkog društvenog uređenja (plus i to što ih etiketiraju lažni moralisti koji su već dobro napunili svoje džepove i jedan s drugim guraju se na listama poreznih dužnika), pribijanje Crkve i vjernika na tobožnji društveni stup srama otkriva samo jednu jedinu stvar, a to je strah aktualne vlasti i njezinih korifeja ne samo od uspjeha Crkve (kao široke zajednice), nego i strah od vlastitih građana, koji su većinom članovi te iste Crkve.
Društvo i država koji se boje svojih građana osuđeni su na propast. Najbolje su to osjetili propali totalitarni režimi, koji su na strahu od svojih građana izgradili cijele sustave upravljanja, koji su se usprkos svoj svojoj “savršenosti” urušavali kao kule od karata. Ti su sustavi imali i svoje političke, javne, kulturne i ine elite, tj. manjinu koja je ubirala plodove rada većine i živjela na tuđoj grbači. Imali su i svoju vojsku i policiju, kako javnu tako i tajnu, sve mehanizme i instrumente uspostave i održanja vlasti, ali su ipak bili osuđeni na propast. Zašto? Jednostavno zato što nisu znali prepoznati bilo vlastita naroda, živjeti u skladu s potrebama najveće većine svojih građana, kojima nisu htjeli služiti već vladati, a kad nekim vladaš i znaš da on time nije zadovoljan, onda strah prelazi u paranoidnu fobiju, a ona u nasilje i agresiju.
Nad Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama, čak i u najširem smislu religije i religioznosti u Hrvatskoj, od dolaska Kukuriku koalicije na vlast provode se sofisticirane metode političkog nasilja i društvene agresije. No, danas je svima jasno da to vlast ne čini zbog toga što je moćna i jaka, nego zbog toga što je slaba i nikakva, tj. doslovce zapišana od straha u vlastite političke gaće. Najbolji indikator i politički psihotest toga straha vidio se u reakciji na prvotno prikupljenih 380.000 potpisa za brak, kojemu je vlast napravila najbolju moguću reklamu kada je ustvrdila da je to nedovoljna brojka, pa je ona za svaki slučaj – podvostručena. A navodno je ukupno prikupljeno gotovo milijun potpisa!
Ključno je pitanje – čijih? Pa valjda hrvatskih građana! Istih onih od kojih su mnogi dali glas za ovu vlast, koja sada negira njihov identitet, postojanje i pravo na najdemokratskiju reakciju na društvene potrebe, kao što je referendum.
Paranoidni strah kojim vlast reagira tako još bolje ocrtava tezu da je narod uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje. Crkva je u ovom trenutku ona društvena snaga koja govori da narod ipak treba bolju vlast i bolje političare, koji svoj relativni uspjeh na izborima koriste za apsolutnu i apsolutističku vladavinu. Odnosno, totalitarističku. Koja je na visokoj ljestvici u svome sustavu imala upravo progon “bogatih” kulaka. Zato je Crkvi poslije onoga rata sve i oduzela. Osim pameti, koju suvereno i danas, za razliku od političkih elita, zajedno baštini sa svojim narodom.
Prenosimo: Večernji list: 13. lipnja 2003.
Post je objavljen 13.06.2013. u 19:57 sati.