Cerovac komentira

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

16.10.2008., četvrtak

Bruno Bušić - trideset godina je prošlo od ubojstva(1978. - 2008.) - a ubojicama ni traga

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Bruno, snimljen kamerom našeg fotoreportera Ranka Karabelja, 1971. u uredništvu Hrvatskog tjednika.


BUŠIĆ, Bruno (Donji Vinjani 6.X.1939. - Pariz 16.X.1978.), novinar, znanstveni radnik i političar. Već zarana organizira otpor protiv Jugoslavije; zatvaran zbog toga kao gimnazijalac 1955., a 1957. izbačen iz gimnazije. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu studirao gospodarske znanosti. God. 1965. počeo raditi u Institutu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, gdje dolazi u dodir s prohrvatskom skupinom komunista oko dr. F. Tuđmana. 1965. ponovno je zatvoren, 1966. osuđen na 10 mjeseci robije, a nakon toga odlazi u Austriju. Na nagovor dr. Tuđmana, ponovno se vratio u zemlju i 1968. (od 9. broja) postaje urednikom "Hrvatskog književnog lista", gdje objavljuje niz vrlo zapaženih članaka, od kojih "Žrtve rata" ulazi u povijest. Nakon prisilne obustave H KL – a, odlazi na studij u Pariz i vraća se u Hrvatsku 1971. na poziv Matice Hrvatske, te u lipnju počinje pisati u "Hrvatskom tjedniku" kao novinar unutarnjopolitičke rubrike. U to vrijeme surađuje i u drugim glasilima ("Studentski list","Kritika", "Hrvatsko sveučilište", itd.) Nakon Karađorđeva uhićen je zajedno sa studentskim vodama 12. XII. 1971. i osuđen 1972. na dvije godine zatvora. Nakon izdržane robije u Staroj Gradiški je pokušao studirati u Dubrovniku, no zbog pritiska policije odlučio se na emigraciju, kamo je dospio u rujnu 1975., te je radio u londonskoj "Novoj Hrvatskoj". Tu je ostao do travnja 1976., kad je počeo putovati Europom i stvarati svoju ustrojbu mladih izbjegličkih snaga. Na izborima za II. sabor Hrvatskog narodnog vijeća 1977. izabran je, zajedno sa skupinom "proljećara" (F. Mikulić, Z. Markus, T. Mičić) koju je predvodio, u Sabor, gdje je postao pročelnikom Ureda za tisak i promidžbu, u kojem je razvio veliku djelatnost. U kolovozu 1978. sudjelovao je u organiziranju prvog susreta mladih političkih snaga u Lundu. Ubijen je u Parizu 16. X. 1978. (Hrvatski politički leksikon, London 1988.)


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svijeća za Brunu



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sajam knjiga u Frankfurtu 1978.god. Bruno je ubijen prvog dana Sajma pa smo naš štand odmah posvetili njemu. Na slici s desna sjedi pisac ovog posta, uz njega stoji Mladen Schwarz, zatim sjedi fra.Dionizije Lasić a leđima je okrenut Vinko Nikolić.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako bi Nijemcima koji su uz naš štand prolazili, objasnili o čemu se radi, Koordinacioni odbor HNV-a za Njemačku je objavio letak.


Brunino pismo od 18.listopada 1975.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us



London, 18.listopada 1975.

Dragi Ivica,

oprosti što ti se prije nisam javio. Ja se još nisam snašao, o osim toga i sam znadeš koliko ovdje ima posla. Nadam se da ti nećeš dugo zatezati sa svojim dolaskom. Jakša mi je rekao da je tvoja mama donjela one franke. Molim te pošalji ih Tomi. Ja mu dugujem novac, ako ne bude dovoljno ja ću mu kasnije poslati razliku.

Pošalji mi i njegovu točnu adresu. Došlo je do nekih nesporazuma između nas dvojice.

Preko ljudi koji su bili na Sajmu knjiga dobio sam poruku od Franceka da zasada sve obustavim. Izgleda da će mu njegov prijatelj Husak ipak isposlovati odlazak u Tatre, a odatle može i na drugu stranu, ako prilike u Jugi budu nepovoljne. Ja nikada sebi ne bi mogao oprostiti ako bi se mojom krivnjom, bilo posrednom, bilo neposrednom, pomeli njegovi planovi i bila dovedena u pitanje njegova sigurnost. Sve što si čuo od mene zakopaj zauvijek u najdublje dubine.

Hoće li doći moje knjige iz Zagreba? To mi je najvažnije, za robu manje više. Je li moj rođak predao tvojoj mami tvoj adresar? Ako je to učinio odmah mi ga pošalji.

Tebe, tvoju mamu i Nadu navijek se s velikom zahvalnošću sjeća i puno pozdravlja

Bruno
----------------------------------------


Donašam ovdje faksimil i prijepis pisma koje mi je Bruno Bušić poslao iz Londona, gdje je radio u uredništvu Nove Hrvatske, pisanog gotovo na dan točno, tri godine prije ubojstva. Uz pismo su potrebna objašnjenja jer govori o malo poznatim događajima.

Toma – je Tomislav Naletilić. Što on misli o ubojstvu možete pročitati na kraju ovog posta. Toma je bio taj koji je mogao, ilegalno dakako, nabaviti originalnu njemačku putovnicu. Moja mama kod koje je Bruno (i kukavni Vice Vukojević) stanovao donijela je Brunine slike za putovnicu, ja sam ih predao Tomi a Toma mi je kratko vrijeme nakon toga donio gotovu putovnicu. Nada i ja smo putovnicu po jednom Nijemcu poslali u Zagreb u stan mojih teta a moja mama ju je predala Bruni. Ovo spominjem tako opširno jer sam već više puta susreo ljude koji su se hvalili da su nabavili Bruni putovnicu i doveli ga u emigraciju. No Brunu, kako mi piše u jednom pismu „nitko nije doveo“ nego se on sam odlučio.

Francek – to je dakako pokojni Predsjednik Franjo Tuđman. Postojao je plan da na isti način nabavimo njemačku putovnicu za Franceka. Bruno me je molio da počnem s pripremama no sve smo prekinuli nakon ovog pisma. Koliko je Francek zaista mislio otići iz zemlje to zbilja ne znam. To bi mogla danas znati jedino Ankica Tuđman.

Husak je Gustav Husak, čehoslovački političar koji je nakon sloma "praškog proljeća" pristao uz SSSR i naslijedio A.Dubčeka na položaju prvog sekretara CK KP Čehoslovačke. Kakve je Tuđman s njime imao veze potpuno mi je nepoznato.

Brunine knjige iz Zagreba su došle. Mojim tetama ih je donijela upravo mlada studentica prava Ljerka Mintas (danas Hodak). (Koja, nažalost, ovih dana proživljava obiteljsku tragediju)

Ono što Bruno piše o adresaru ne mogu protumačiti. Ili se zabunio pa umjesto „moj adresar“ napisao „tvoj adresar“ ili se zbilja ne sjećam o čemu se radilo.

Bruno Bušić je volio život kao i svi mi. No njegov život prekinula je zločinačka ruka udbe. Ovdje donašam slike koje mi je Bruno poslao nakon našeg sastanka u Lundu, u kolovozu 1978.god.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Bruno i njegova Natalie.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Bio je stvarno zaljubljen

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ne, ovaj otisak poljubca na Bruninom čelu ne potječe od Natalie nego smo kopiju na foliji kupili u Kopenhagenu i u jednoj pauzi nalijepili Bruni






Zanima me zbog čega do danas nisu pronađeni i osuđeni nalogodavci i izvršitelji ubojstva Brune Bušića i zašto, kako izgleda, danas više nitko to ubojstvo ozbiljno ne istražuje?




O Bruni Bušiću pisao sam već više puta.

O onima koji su glumili da žele otkriti njegove ubojice pisao sam ovdje.

O suradnji s Brunom sam pisao ovdje.

Što je o ubojstvu Brune Bušića rekao Toma Naletilić, jedan od njegovih dobrih prijatelja možete pročitati ovdje

Posljednje što je Bruno Bušić napisao bila je rasprava Ustaše i komunisti. Možete je pročitati ovdje.



U sutrašnjem postu: što je londonska Nova Hrvatska pisala o ubojstvu Brune Bušića?
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #