ljubav pisana srcem

27.04.2008., nedjelja

ŽENA ČIJE JE IME LJUBAV

(Autoportret naslikan bojama prošlosti) Po šapatima snatrenih snoviđenja visoko plove oblaci a tvoja čipkasta hrabrost u naborima svojim upisuje da beskraj ti ne znači ništa, pa pitaš se kako će čovjek ako mu ugase vatru, i pitaš se kako će čovjek ako ga ne grije nada. Djevojko iz provincije na rubu vrleti tvoja je duša čista jer praštala si neoprostivo i kada su ti gazli riječi darivajući ih drugima. U tvome su srcu visovi, bjeline, snježne vile; jer ljubila si, tko može iskrenije. Sunce se smije tvojim usnama na kojima zaspali su suncokreti. Važno je ne prestati živjeti.

- 06:57 - whisper of your soul (52) - Isprintaj - #

23.04.2008., srijeda

PRED OPROŠTAJ

Sa neba puna kišnih oblaka odletjeti u tihe zaboravi... Ležeći nepomična ispirem sjećanja a okolo samo sjene i riječi i divni privid umišljaja. Oblikujem svoje male krugove ponad usamljenog vrha div planine, ispirem kišom tvoje tragove kročeći kroz dugin luk vratima neprolaza, stazama nepovrata. Ispirem tvoje mirise proljećem; na vjetru lepršaju izazovi, strasti, osmjesi, zaboravljene vedrine. Lako je biti što hoćeš ako si neuhvatljiv. U mojim venama nema te više PREPORUKA: Moj blog prijatelj, Defton, ima prekrasnu zamisao u čiju sam se realizaciju s radošću uključila. Svratite na njegov blog, pridružite se i pomozite nam da je realiziramo. Vaša Dream

- 09:58 - whisper of your soul (60) - Isprintaj - #

20.04.2008., nedjelja

VJEŠTINA TRAJANJA

Večeras ne govori ništa, tek misao moju dotakni onim o čemu šutiš; isključi sate, u bescijenje prodaj minute, pa bježeći od vremena pritaji se i ostani na proplanku vječnosti zarobljen u tami mog pogleda. Zaboravi prolaznost; nastani se u meni, miruj u mome krvotoku, tamo, gdje u svakoj pori moje kože po jedan sjajan biser živi. Večeras, ne govori ništa. Pogledima pusti nek' ugase riječi. “S ljubavlju si mi otvorio oci i s ljubavlju si me oslijepio” K.Gibran PREPORUKA: Moj blog prijatelj, Defton, ima prekrasnu zamisao u čiju sam se realizaciju s radošću uključila. Svratite na njegov blog, pridružite se i pomozite nam da je realiziramo. Vaša Dream

- 00:13 - whisper of your soul (49) - Isprintaj - #

14.04.2008., ponedjeljak

AKROSTIH

Stepenice ka nebu: Točno njih petnaest tisuća osamdeset i pet; Evoluirala sam u svakom koraku Pretačući se iz tame u svjetlost, Evoluirala sam u svakom koraku Ničice padajući na sivo, usahlo tlo; Izgarajući i gaseći se Cijedila se niz vlastite obraze Evoluirala sam u svakom koraku. Ka sebi od sebe željela sam poći Automatizmom ponavljanja naučena na padove. Noseći skriveno sjeme onoga što jesam Evoluirala sam u svakom koraku... Brojim, njih točno petnaest tisuća osamdeset i pet Uspjela sam prijeći - do svjetlosti – UPDATE Dragi moji, ovaj me tjedan neće biti ovdje sa vama. Svima vam ostavljam poljubac i zagrljaj i obećanje da ću propušteno nadoknaditi čim se vratim. Nedostajati ćete mi i misliti ću na vas. Grlim vas srcem. Vaša Dream

- 07:10 - whisper of your soul (57) - Isprintaj - #

10.04.2008., četvrtak

NEGDJE U MENI

Vjetar sakuplja riječi u beskrajne skute pa zasjeni me znamenje ritma još bunovnog i vlažnog iscrtanog mojim letom između sjaja i tame. Čuvam ga tamo gdje spokoj prestaje gdje nebo zemlju tek ovlaš dodirne i ljube se kišne kapi; između sna i buđenja u dnu srca gdje tuga se skriva znam, pod istim smo nebom beskonačno sami. Kad poviju glave suncokreti sa znakom snijega na čelu ne moraš ni reći što ti duša ćuti to pjesma vri na usnama, ponovno pronađena.

- 06:49 - whisper of your soul (59) - Isprintaj - #

02.04.2008., srijeda

BACK TO THE FUTURE

„Noćas se sjećam da smo bili ljudi. Nekad. Smijem se toga bar pokušati sjećati. Bez milosti za sebe i tebe. Bez bojazni da ću utonuti u neizbježnost patetike i smiješni sentiment samotnjaka. A bili smo. I imali lica. Ne mogu ih se više sjetiti. Znam da su bila drugačija od ovih koje nosimo. Mogli smo ih gledati kao da gledamo u nešto najljepše ikad stvoreno. Mogli smo im se smješiti u ogledalima. Znali smo ih čekati i prepoznavati . Sve smo znali, ali ih nismo znali sačuvati. Lutaju sada rasuta posvuda. Tuđa, neprepoznatljiva i nikome draga naša lica. Imali smo imena. Ne pamtim ih više. Znam da su bila raznolika i melodična. I živjela su samo kao imena. Obična imena. Izgovarali smo ih onako kako se izgovorila prva sveta Riječ. Imena su nam počela umirati. Postala su ružni znaci naših prepoznavanja u različitosti. Imali smo riječi. Kada nismo znali njihova značenja pretvarali smo ih u melodije. Onda smo ih osluškivali kao pjesmu svemira i savršeno ih razumjeli. Gospode, koliko je u njima bilo blagoslova ljubavi i mirisa vječnosti! Potom, došla je šutnja. Kao podlac. U prezrenju tuđih sami smo onijemili i pobacali samoživim rukama sve te darove riječi. Danas nam niti vlastite riječi podjednako ne znače ništa koliko i tuđe. Imali smo moć da stanujemo u snovima. Siromašni podstanari u savršenoj raskoši. Plaćali smo stanarinu vjerom u uzvišeno pozvanje svojih lica. Vjerom u riječi i imena. Vjerom u vječnost svih nas. Vjerom u malenu nebesku točku svjetlosti, gdje su se dodirivali naši, kao more ustalasani životi. Noćas, kada ne postoji niti djelić nas, niti išta za što bi mogli reći da je naše, ja ću biti tvoje i moje davno lice. Riječ što je dostojanstveno živjela na usnama. Biti ću mali, smiješni podstanar nestalog života, ili tek samo obris slova jednog davno napisanog pisma.“ by hannibal

- 09:30 - whisper of your soul (81) - Isprintaj - #