Marketing
ŽENA ČIJE JE IME LJUBAV
(Autoportret naslikan bojama prošlosti)
Po šapatima snatrenih snoviđenja
visoko plove oblaci
a tvoja čipkasta hrabrost
u naborima svojim upisuje
da beskraj ti ne znači ništa,
pa pitaš se kako će čovjek
ako mu ugase vatru,
i pitaš se kako će čovjek
ako ga ne grije nada.
Djevojko iz provincije na rubu vrleti
tvoja je duša čista
jer praštala si neoprostivo
i kada su ti gazli riječi darivajući ih drugima.
U tvome su srcu
visovi,
bjeline,
snježne vile;
jer ljubila si, tko može iskrenije.
Sunce se smije tvojim usnama
na kojima zaspali su suncokreti.
Važno je ne prestati živjeti.
Post je objavljen 27.04.2008. u 06:57 sati.