Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
14.10.2007., nedjelja
One last goodbye
|
Eto kako sam i rekao, došao je kraj ovome blogu. Link novoga još vam ne mogu dati jer ga nema a i želim unikatni dizajn koji nitko neće imati osim mene pa ono, malo strpljenja. Što da vam kažem, i dalje ću to biti ja samo na drugom blogu, više ne želim nikada pisati o svojoj curi ili bilo kojoj određenoj ženskoj osobi mislim da, nije potrebno. Ono što će biti na mojem sljedećem blogu možete i sami predvidjeti, priče, pjesme, misaoni izljevi.. Sve osim ljubavi, bar ne onako kako sam je prikazao ovdje. Ne znam što bi pisao jer mi je žao ovoga bloga, žao mi je raditi novi i žao mi je ako netko bude toliko lijen da dođe na novi kada ga napravim. Komentare nisam ostavio nikome dugo već, oprostite mi na tome nisam u stanju i nadam se da razumijete. Ovo je valjda jedan od najrjeđih načina pisanja posta kako ja pišem, ovako valjda nisam nikada ni pisao, kako god. Sve vas volim koliko god vas ima, i nadam se da me nitko neće zaboraviti i da nikoga neću izgubiti tijekom ove emigracije.. To sam već rekao, eto.. Vidite koliko sam u biti rječit kada trebam biti, nimalo.. Još razmišljam dali da možda prenesem dizajn ovoga bloga i na novi ali to budemo još vidjeli. Bit ovoga posta je da vas obavijestim o svojem novom blogu no ionako ostavit ću vam komentare s novim nickom i to pa ono… A ma vidjet ćete. Držite se ljudi, nemojte dati drugima da vas slome, ne vjerujte drugima i držite oči otvorene i dok spavate, nikada niste sigurni. Život je lovac a mi smo lovina, lovina smo i među samima sobom. Nema poštovanja, nema emocija, nema ljudskosti. Svijet je veliko zlo, ne trebate vjeru da bi u to vjerovali, samo dobro progledajte. Ako vam se ikada bude dalo, pogledajte malo blog unazad, dok je još bio u onoj crno – crvenoj kombinaciji i dok su slike bile u boji.. Pročitajte moje riječi tada, i ove.. Kada sam odlučio sve boje pogasiti.. To bi bilo sve od mene i ovoga bloga, opraštam se s vama i tužno s njime. On je ipak bio dio mene, zauvijek će to i ostati, dio prošlosti. ( nekada je bolje patiti u laži nego živjeti s osmijehom na licu u istini) Forever goth By : Blacken The Angel  I ne zaboravi, YOU BELONG TO ME,my snow white queen |
11.10.2007., četvrtak
It's over
|
Iako je moj zadnji post bio tak… sjeban, evo da se javim i da vam kažem da s svojom voljenom dragom hoti sam prekinuo. Ne želim nit imam volje pisati razloge toga prekida, nit imam volje išta o njemu pričati mislim da svi znate kako se osjećam no eto. To je valjda najbolje za oboje, možda i nije ako nije. To još ne mogu znati. I pitam se sada, kada sam opet ostao sam. Dali da otvorim oči ujutro, otvorio sam ih nakon plakanja i gledao sve oko sebe. Gledao sam bocu vina koja me podsjeća na nju, kada je bila tu, gledao sam u bocu vode na kojoj piše hoti i blacken… 10.6.2007… Moje ruke, gumice od nje. Sjećam se svake kada sam je uzeo od nje. Osušene ruže na monitoru, koje mi je ona darovala. Podloga za miš na kojoj sam napisao sam hoti omeđivši to s srcima i heartagramima, na istoj podlozi gdje je ona napisala hoti srce blacken. Namjerno pišem kako izgleda jer eto.. da znate možda predočiti kako lijepo je to. Gledam neku potrganu etiketu soka na čijoj bijeloj poleđini plavim markerom nacrtan je heartagram i ispod njega piše hoti. Sve oko mene podsjeća me na nju, čak i ova depresija koju sam pobudio danas u sebi. Držim šake čvrsto stisnute, kao da život držim u njima. Razbio sam čašu o zid, nije me smirilo. Što sam dovraga učinio… odbijalo se je pitanje u glavi.. Odgovor je bio nerazumljiv, znam ga no sada shvaćam svoju žrtvu.. Možda preveliku, ili možda ne.. možda i nije ipak je za nju.. Ma što vrijedi sve to, žrtva, život.. kada ja ne mogu biti jebeno sretan.. Mirišem na smrt, život me odavno napustio. Plačem kao i nekada, sanjam o krvavim si rukama. Sanjam o alkoholu… o svojem padu jer dosta mi je uspinjanja kada uvijek zavriš na tlu. Ovaj post je sranje kao i ono što se dogodilo kao takav, neće ostati. No ovaj blog neću promijeniti, napraviti ću novi a ovaj će zauvijek ostati kao sjećanje na sve što sam lijepo proživio s njom. Dakle uskoro očekujte novi blog Blacken The Angel ali moram prvo smisliti podnaslov svojega života da ne bude vulgarno ili bilo kako ne prilagođeno jer to su sada jedine riječi koje mi padaju na pamet. Pozdravljeni mi budite ljudi, čuvajte ono što volite i ne ispuštajte, na tuđim greškama učite. |
10.10.2007., srijeda
End of all hope
|
''All of my songs can only be composed of the greatest of pains Every single verse can only be born of the greatest of wishes I wish I had one more night to live'' Možda najbolje je da izumrem Dani, umrli su Sve oko mene umire Da barem i ja Poželim to samo da ne budem tužan Da imam te ili bez tebe umrem Što ostaje od života mi Kada odlaziš ti Sjećanja kada smo bili sretni Blijedi osmijesi Blijeda ljubav Slomljenoga srca mi. Napustila si me, kao i snove koje smo sanjali mi Realizirati sve, a izgubio sam sve što imao sam Za što da živim ja Da osjetim bol koja ubija Ili da umrem u boli I krvarim od ljubavi Koju mi ti više nećeš nikada uzvratiti. Možda je najbolje da pobjegnem sada ja Iz sobe u kojoj piše tvoje ime na zidovima Da maknem se od svega Možda sada najbolje je da nestanem Da izumrem S stihovima da oprostim se Od tebe ljubavi Možda sada najbolje je Da izumrem Izgorim i pepeo postanem Da vjetar odnese me Da moja bol nestane i ljubav moja u zraku miriše Da sjetiš se dok udišeš po zadnji puta je Tko doista volio te je.. Ja volim te, volim ali ne vidiš to Ja volim te, ali ne cijeniš to I ja, trebam te Ali ti kao da ne vidiš me Ne mariš za moje emocije. Možda doista je Najbolje da izumrem Nestanem i pepeo postanem Možda doista najbolje je Da nikada više moje oči svijet ne vide Najbolje je, da ostavim te iza sebe Da sretna budeš ti Dok ću ja od tuge i boli umirati.  Ubijem me, usreći me Vidiš li da izgara raj koji sam ti gradio Da svi slapovi su se sledili Vidiš li kako propada svijet koji sam ti stvorio Sve je nestalo. Ubilo me je ubilo Zima koja došla je Ubila si me ti Zimska kraljice beskrajne ljubavi. Draga zatrpala si snijegom me Pokrila srce mi Ja znam da i dalje voliš me ti Ne možeš toliko me slediti da prestanem u to vjerovati Umrijet ću bez tebe ja Zatrpan snijegom Daleko od svojega ponosa. Ubilo me kada od mene otišla si ti Ubijaš me ljubavi Zauvijek ću za tobom patiti Ubijaš me ti Ubija me svaki trenutak bez tebe voljena Grlim vjetar koji nježno suze briše s lica mi Zamišljam da on si ti Ali on na tebe ne miriši. Neka noćas završi sve Ubi me, ubi me svojom ljubavi Neka noćas ugase se svijeće Uzmi me ti Ubi me. Ubi me neka nestanem Jer što preostaje mi Ne mogu više podnijeti Bol i patiti Tebe voljeti Ubi me Ubi sve što veže za život me Oslobodi me Krila da raspustim i vinem se Među ostale anđele Gdje smrt vječna je Gdje ja čekati ću te Ubi me, ubij me molim te Ubij me i nasmij se Usreći zadnji puta me Ubij me, molim te.  Sve više nedostaju mi dodiri i sve više ubija me samoća. Ne mogu se oduprijeti alkoholu više, ne mogu se zadovoljiti njime niti zavarati, da će sve biti u redu. Pokušavam shvatiti što se dogodilo s mojim životom zar samo tako, jednog dana imaš sve a drugi dan izgubiš. Izgubio sam smisao za život i polagano blijedim. Koračam gradom izgubljenih pogleda ulicom, osjetim kako bole me sjećanja. Još čujem smijeh njezin na ulici gdje smo hodali, još mi suze teku tamo gdje smo se pod mjesecom poljubili. Krvario bi da mogu suzama, pisao si njezino ime noževima na svakom dijelu tijela, ubio bi se kada bi to doista išta promijenilo. Mislio sam kako nikada neće dopustiti da dogodi se opet to, da se vratim u svoj pakao odakle me je uzela, u svoje ruke i poljupce, u svoje riječi pune ljubavi, u more ljubavi koje me je sada izbacilo, na suhu pučinu. Osušio sam se, propadam jer ne mogu bez nje, njezina ljubav je voda i zrak za mene.  Sjećam se kada je bila kod mene, moja voljena. Našli smo slučajno predmet kojim sam si pokušao oduzeti život, sjećam se kako je plakala, bacio sam to. Sada bi najradije otišao van, razderao si time grkljan i pustio se da iskrvarim svu tu toplinu iz sebe, da umrem i da se ohladim, prezirem život. Život mi se počeo sastojati od prokletog opijanja, glumljena kako je sve super, slušanja glazbe i pisanja. Osjećam tu prokletu depresiju kako mi opet teče prokletim žilama a ona ovaj puta ne pruža ruku da izađem iz nje. Ovaj puta idem do dna, tonem i još uvijek nema je, vrištim njezino ime ali me ne čuje. Sve sam dublje, sve više, sve mračnije.. Polagano gubim vjeru u ovaj život, u ljubav svih ljudi prema meni i u opće mogućnost toga da me netko ne povrijedi, doista… Ovaj svijet i ja smo kontrast, ne uklapamo se nikako, proklet bio. ''All the same take me away We're dead to the world'' Kuda god da se okrenem suze mi oči, kuda god da se okrenem piše njezino ime, nešto što mi je ona dala, nešto što me veže za nju a i dalje u meni je onaj osjećaj kako će to ostati zauvijek sve što imam od nje. Kako sam gubitnik još jednom u život, a ovaj život… Žao mi je što sam se rodio i žao mi je što sam poživio onda kada sam ga imao hrabrosti ugasiti. Mrzim se, mrzim te bože ako postojiš i mrzim sve ljude koji su me ikada povrijedili. Sve osim tebe jer ti.. tebe ne znam ne voljeti ne znam osjećati išta drugo prema tebi. Draga moja… Ma nije problem u ožiljcima na rukama, nije problem u tome što će biti sa mnom tjelesno nego problem je u tome što radiš mojem srcu. Ne sjećam se baš mnogo od zadnjih noći, možda bi bio pijan cijelo vrijeme da nema nekih osoba koje mi mogu odvratiti pozornost od alkohola.. Ali što da radim kada ni njih nema. Što da radim s ovim životom, s ovim snovima koji su na zgužvanim papirima zapisani… Kada znam da se neće ostvariti. Toliko sjećanja veže me uz tebe, proživio sam s tobom toliko toga što nikada s ni jednom curom nisam. Toliko toga si napravila za mene što nisi smjela i toliko toga se dogodilo između nas, ti ćeš mi sada okrenuti leđa i ostaviti me da molim te na koljenima da ne odlaziš? Mislim da se više od toga ne mogu poniziti, mislim da si ni dozvolio ne bi. Nedostaju mi tvoji poljupci i dodiri, zagrljaji, nedostaje mi tvoj miris i tvoji dodiri… No ljubav u njima, hoću li je ikada opet osjetiti. Prokleti dani koje proživim, svaki u nadi da je zadnji.  Život ode u kurac, sve se ruši. Držim se za barku ali oluja će nas slomiti, sve je jača a moje ruke sve slabije, barka puca, to je moj konačan pad. Za kraj, pjesma i eto.. Toliko od mene… Kome nisam komentirao blog, ljudi fakat sam u komi. Daj mi razlog za živjeti Učili su me kako će biti lijep život kada budem veliki Učili su me voljeti život A pokazali su mi koliko odvratan je I ja mrzim živjeti Mrzim sve što postoji. Daj mi jedan razlog da poživim i jedan dan Daj mi samo jedan način da se izrazim Dovoljno da ti objasnim Koliko ubija me Život ovaj Bez tebe Gubim te. Naučio sam kroz život da ne smijem vjerovati ljudima Da uništiti će me svi Zašto vjerovao sam ti Vjerovao da ćeš me voljeti Da nećeš učiniti Ono što su svi učinili. Daj mi razlog da ne ubijem se i poživjet ću Daj mi razlog da ne sklopim oči ovaj dan Daj mi molim te, razlog da preživim rat Života i smrti Ako doista stalo ti je Da uz tebe sam ja Onda pokaži to I budi moja voljena Pokaži da stalo ti je Jer ako ne Pozdravi se Zadnji puta od mene. Daj mi razlog da poživim i dan jedan više ja Sva ta lica koja me gledaju, začuđena Dajte mi svi vi Razlog za živjeti kada si energiju izgubio Kada nema ljubavi I osmijeha Dajte razlog života mi vi Bez nje se za život boriti U svijetu u kojemu sam načuo samo moliti U svijetu u kojemu neću postojati Ako uz mene nema nje Neka mrak i vrag odnesu me. Ipak će biti 2.. evo dakle zadnja pjesma.. Vodi me u pobjede Uz tebe sam naučio voljeti Za ljubav se boriti Cijelu zemlju bi zbog tebe mogao razoriti Biti nježna kao pahulja snijega na usnama ti Topiti se u srcu ti poput leda Gdje se vatra ugasiti ne da. Toliko puta u životu htio sam stati uz tebe zauvijek ostati život dopustio nije mi da mogu ti se predati. Budim se sam u hladnome krevetu Suze na jastucima Budim se, budim bez tebe Noćne more ostvarile su se Pored mene nema te To su moje najveće noćne more. Uzmi za ruku me, vodi me Vodi u pobjede gdje ljubav ne umire Uzmi me za ruku ljubavi Ne daj da nas itko pobjedi Mi možemo sve preboljeti Ovaj stih posvećen ljubavi ti je Kao i pjesme sve Koje pisao sam za tebe Slušaj zato molim te ljubavi Ne daj se, nećemo se predati Uzmi za ruku me i vodi u pobjede Gdje naša ljubav porazne poznaje. Oh koji vrag, ne mogu prestati pisati.. Evo još jedna ali fakat zadnja Srce ti je poput pera, poput noža Tvoje oči zaledile su me Vidim odraz sebe Dok gledaju me I dozivaju ime mi Oči predivne te Uživam oči ljubavi ti Ne mogu ih ne voljeti. Ti bila si oduvijek anđeo moj Moja snaga i moja bol Zašto život želi te držati Iza leđa mi Tjerati te Da zabiješ nož U mene. Pjesme moje, bolju su pisane Od straha da ne izgubim te Ti pričaj mi kako ljubav jaka je Možda onda moje srce izdrži Tog ga bol i patnja prži. Sve fantazije koje sam imao u glavi Dok gledao sam u tebe Snovi koje sanjao sam nekada ja Nikada ni jedan nije bio ostvaren Osim onih stvorenih od zla Spasi me moj anđele budućnosti Koja na krilima nosiš cvijeće ljubavi Sjeme života znam ja Ono što mi pripada Nosiš dušu mi Koju nikada neću ispustiti Nosiš nož kojim ćeš me ubiti Nosiš pero kojim ćeš me maziti A oboje isto zove se jer to je Srce tvoje Koje kucalo je za oboje Nekada kao pero mazilo me je Sada poput noža, ubija u meni sve. It is the end of all hope To lose the child, the faith To end all the innocence To be someone like me This is the birth of all hope To have what I once had This life unforgiven It will end with a birth  Ako moram pasti, pasti ću Ovo je zadnje poglavlje života koji živim ja Vrijeme pogazilo je sve, što život ostavio je Kao sjećanja dok sam smijao se Sada izgubio sam se Još osjetim te Kako kucaš unutar mene I volim te. Mislio sam kako nikada nikoga naći neću Da pronađe u meni sreću Da uči me živjeti Nikada nitko ni neće moći Kako si to mogla ti Ne mogu prestati patiti Osjećam se kao da ću umrijeti. Ako je moj pad da bi sretna bila ti Onda ću na dno pasti Ako su moje suze da smijala bi se ti Plakati ću, zauvijek Ako moram za tvoju sreću umrijeti ja Oduzeti ću si život prije nego udahnem zadnji puta zrak. Ako želiš i dalje me Ja vratiti ću se Pasti poput zvijezde u krilo ti Ili zauvijek bez tebe patiti. Ako ja moram pasti, pasti ću Ako moja ljubav ništa ti ne znači Ako mora tako biti Neću ožiljke stare skriti Sada umrijeti ću Dok spoznaju svi Moju bol i moj, moj život Ovu patnju koju živim ja Od prvoga dana svojega života. Ako moram pasti da sretna bila bi ti Onda ću pasti Ako moram pasti da bi smijala se ti Ja ću se ubiti Za tebe sve ću uraditi Za tebe ću se žrtvovati Ako ovaj život ovako mora završiti Neka završi Samo neka energija moja zauvijek bude veo tvoj Duša koja neće dopustiti da obuzme te zlo Ako moram pasti Sada pasti ću Na dno Gdje zauvijek ostati ću U dobru i zlu. Ever felt away with me Just once that all I need Entwined in finding you one day Ever felt away without me My love, it lies so deep Ever dream of me |
08.10.2007., ponedjeljak
dead boy's poem
|
Usamljen Sam, dani polagano umiru a s njima i ja Sam, od sada odlučio sam zauvijek tužan biti Dok živ sam, sam bit ću ja Jer moja duša Nikoga uz sebe ne osjeća. Ne, nisu mi dovoljni svi Svi prijatelji koji se žele za mene izboriti Sam, i dalje u sebi sam napušten i sam Jer kada izgubiš sve što voliš I kada osjetiš da nestalo je ono što si volio Nestao je dio tebe I nisi spasio novorođeno u tebi Jedino sretno i dobro Koje si imao. Ja sam oduvijek osuđen biti zatočen U svojim depresivnim noćima, suicidalnim danima Moje su oči osuđene plakati… Nije od života ostalo ništa mi Nego u snove vjerovati Nadati se da će se ostvariti Moji snovi u koje uložio sam sve Zbog kojih još postojim Svi su zbog nje… Umorio sam se, poželio zastati, umrijeti Ali smrt, ne bi spasila me Smrt ne bi bila dio snova koje sanjam dok mislim o njoj Smrt je samo još jedna novorođena bol. Ostajem među živima koliko izdržati mogu Kada oslabim umrijet ću Za sada sam još dovoljno jak da izdržim i ostanem živ Da sanjam snove svoje Da zaboravim noćne more Koje prate me, od kada dijete sam Napušten, svijetu na milost dan. Napustilo me je sve i svi dragi snove koje volio sam Noćne more sve, postale su stvarne Život strmoglavio se a ja, ostao sam usamljen, sam Dok nije bilo te, želio sam umrijeti Dok nema te, želim nestati Spas ne mogu pronaći Ako to nisi ti Zato nemoj me odguravati od obale gdje si ti Ne daj da valovi povedu me Jer sklopit ću oči svoje S tugom u srcu I misli na tobom Usnuti Ja ću usnuti Svoje snove sanjati I zauvijek u njima živjeti Nemoj me ubiti Jer se moj najveći san nikada neće ostvariti Moj najveći san ljubavi Koji si naravno ti Zauvijek ću te voljeti. Predivna ljubavi Hej ti, ljepotice čarobnih očiju Predivnih pogleda što gledaju me Privlače da poljubim te, svaki put ponovno I ne daju mi da napustim te Da srce zaboravi na tebe. Nikada nisam volio kao što volim te Nikada nisam osjetio da život u meni je Kao što sada umire Nikada nisam mislio Da ću voljeti Dovoljno da ću to životom braniti. Sve vrijeme života, samo bol je bila veo moj Samo bol, to je sve što ispunilo me je I poljupci lažni kao i osmijesi Koje nikada osjetio nisam Disati sam prestajao nekada Od suza se gušio Kada se moj život skoro do kraja srušio Kada nije bilo te Da spasiš me. Nikada volio nisam kako volim te Nikada nisam mislio da ću ljubav ovako osjetiti Za tebe anđele ću ubiti Za tebe ljubavi Umrijeti ću ili vječno živjeti Ono što će tvoju dušu smiriti… Sve vrijeme prokleto koje sam prošao Do tebe, kroz trnje Kroz pakleni žar Osjetio sam kako umire sve Kako nestaje, svaki pojedini dio mene Osjetio sam, kako ne želim živjeti Dok nisi došla ti Naučila me da se moram pomiriti S time što jesam i tko sam ja Iako samo propalica Da sanjaš me noćima Vratila su sreću mojim očima Naučila si me, da ljubav je sveta Zauvijek. Zauvijek zbogom Zemlja se otvorila da proguta me Osjetim kako nestajem u njoj kako guši me Prestajem disati, bez života nastavljam pisati Umirem li ja Ili je to samo moj san, tužna palača. Sjeo sam na trnoviti tron Mislio sam da nitko neće skinuti nikada me Da zauvijek ću biti kralj Barem u snovima Prestao sam se zavaravati Shvatio sam ja Da snovima je kraj Nestalo je sve Snovi nestaju nestajem i ja Umirem, pao sam do dna. Tako slomljen sam pokušao pisati Dok sam tiho šaptao si Još uvijek sam tu, zbog nje Mislio sam da mogu izdržati život Sada više ne. Pjesma tugom ispunjena Svaka moja napisana Dušom opraštam se od nje Svoje pjesme, svojeg života i sudbine Zauvijek opraštam se od života ja Bol ova Postala je prejaka. Umirem bez nje Još jednom budim se suznih očiju Tražim je po sobi, u hladnoj postelji Možda ne vidim je, možda je tu A ja ne vidim je Osjetim kako krevet prazan je Nema je, nema da zagrlim je Umirem bez nje, volim je. Umirem bez nje Umirem bez nje, ubija život me Umirem bez nje, umirem bez tebe Vrati mi se anđele. Još jedan dan proživio sam u paklu sam Nisam vidio njezin osmijeh, čuo njezin glas Mogu li, mogu li se boriti Mogu li u ljubav vjerovati Ako umirem, ako nestajem Mogu li te imati Iako sam zaboravio kako te je ljubiti U glavi umirem, u glavi nestajem Nestajem u boli i patnji, u tuzi gdje su uz mene drugi Tamo gdje sam oduvijek bio ja Korak od propasti, korak do zla Tužna, moja sudbina. Umirem bez nje Umirem bez nje, ubija život me Umirem bez nje, umirem bez tebe Vrati mi se anđele. U smrti se skriti Sve već rečeno je, ubijaju me uspomene Sve već vidio sam i znam što čeka me Krv na rukama, hladni dodiri na usnama. U ovom životu gdje bol je moja kruna Duša mi je tugom puna A djeva moja nestala je U snovima I ne mogu do nje. Tražio sam preko mora svih Borio se protiv valova I smrti u oči rekao da neću predati se Dok ne poljubim je Zadnji put da ne Ne zaboravi me. Lažne nade u bolje sutra, ishlapjele su Vjera u sreću, nestaje Kao i volja da postoji i jedan dio mene Nestajem polagano i ja Osjetim kako obuhvaća me sjena Oblačim je Da bude dio mene. Ti, zašto si mi morala to učiniti Koljena krvava su mi od kada sjećam se Zar ne shvaćaš da volim te Na koljenima molim te Ne odlazi od mene Ja molim te dok ti ne vidiš me Ne zanimaš se I ja, ja plačem dok ti ne želiš vidjeti me Kako moju oči pune tuge Umiru bez tebe Život koji kao dar dala si mi Sada ću ti vratit U smrt sam odlučio poći Tamo ću i doći U smrti ću zauvijek biti Od boli i tuge se skriti. Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti Sve što rekao nisam ti sada želim reći ti Sve što napisao nisam nikada sada pisati ću Da naučiš i ti kao i svi Što je to iskreno voljeti. Ja kada gledam mjesec kako visoko je Gledam i mislim kako otišao bi do njega Da na njemu si ti Otišao bi do mjeseca da te mogu vidjeti Iako nikada poljubiti. Shvaćaš li što ljubav je Stvorena da dijele je dvoje Čuvaju u srcu kao blago koje imaju samo dvoje njih Zapamti moj stih Ljubav je blago koje imamo mi Ljubav je blago koje ne želim izgubiti. Kada gledam duboka mora kako gutaju sve U plavetnilo tamo gdje sve nestaje Ja mislim si, kako da si tamo ti Ušao bi tamo, odlučio i umrijeti Samo dok umirem Da mogu vidjeti te Dodirnuti Iako nikada poljubiti. Shvaćaš li sada ti Što ljubav doista je, što je to što veže nas oboje Shvaćaš li što to u srcu je Da tjera te Da plačeš za nekim i da trebaš ga Bez njega umireš Shvaćaš li, pravo lice ljubavi Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti. Kada plameni vatre gore ja gledam ih i mislim si Kako gorio bi i ja Do kraja do boli koja ubila bi me Ako to bio bi način jedini Da vidim te Iako nikada ne dodirnem Samo da umirem Dok gledam te Kako lijepa si, kako lijepa si O kako prokleto volim te. Shvaćaš li, koliko neizmjerno te mogu voljeti Shvaćaš li , kako bez tebe ne mogu živjeti Mogu li te zamoliti Da mi srce prestaneš skrivati Shvaćaš li da srce tvoje blago je Koje ne želim pustiti Da itko uzme mi Jer to je jedino što bogatim čini me Shvaćaš li Kako ljubav utječe, čini bogate Shvaća li ljubavi Koje blago u srcu možemo nositi Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti. Kada u postelji bez tebe ležim mislim si Što bi dao da te mogu vidjeti Da sam na samrti Samo da ti mogu ruku dirati Usne poljubiti Kožu pomirisati I zadnji put ti šapnuti Koliko doista volim te Da nikada ne zaboraviš me Dok trunem u grobu ja Da ti, ti budeš sretna Kako prokleto volim te Osjećam tako usamljeno se Osjećaš li srce moje kako doziva te Dođi do mene, dođi do mene Ljubav nas oboje veže. Shvati ljubavi, bez ljubavi se ne može živjeti Shvati me anđele, usne su tvoje najslađe Moje blago si ti Ja te nikada neću ispustiti Blago moje si ti Blago koje ne smijem izgubiti. |
03.10.2007., srijeda
When all emotions become pain
|
S osmijehom umrijeti Ja sam naučio živjeti u vatri To su bili jedini dodiri Koji su me naučili umirati. Ja umirem u svojoj boli Ja umirem u svojoj boli.. Umirem u boli.. Jer ne mogu podnijeti je! Što do vraga pokušavaš ti Promijeniti me ? Zašto stalno odgovaraš mi da moram se boriti pogledaj se i reci si nisi li se davno odlučio predati umri sa mnom i nemoj sli lagati. Izgubio si se Izgubio kao i ja.. Što do vraga pokušavaš ti Pokušavaš mi pomoči A oboje ćemo umrijeti Pokušavaš li me usrećiti Pokušavaš li to ti Zavaravaš se, ja znam da nećeš uspjeti Oboje ćemo umrijeti. Zašto nakon godina svih Tvoj je glas postao tako slab i tih Zašto si nakon osmijeha lažnih svih Bacio u plač tih Gledaj sada mene dok umirem ja Kako ne umire osmijeh mi s lica Ne umire jer umirem ja Ne umire jer umiremo mi Rekao sam ti nećemo sretni biti Samo ćemo umrijeti.. Svijet se srušio Život se skršio Izgubio sam sve na početku igre Igre koja život je Ona koju ne volim igrati Onu koju ću zauvijek prestati igrati Više nikada se ne želim ovdje vratiti Pomozi mi napokon pobijediti Osmijeh na baci i idemo se ubiti U svojoj smrti kruniti Hrabrošću se predati Smrti što dovela je zadnji sjaj u našim očima Očima koje su plakale noćima. Zašto dovraga si pokušavao ti Sve promijeniti Kada moralo je završiti Morali smo umrijeti Zašto dovraga sada plačeš ti Napokon ćeš umrijeti Sada s osmijehom se smrti trebamo predati.  Pitam se.. gdje je moj osmijeh. Gledam se u ogledalo, plačem, suze mi klize niz lice… Umivaju ga.. ''I fallen from grace''… O, o da… Ožiljci na rukama, gledam ih.. Prstima klizim po davno i ne toliko davno uništenoj koži.. Suza mi je kapnula, taman na najveći ožiljak koji imam.. Želio sam ga rastvoriti, završiti posao koji sam započeo, davno… ili ne toliko davno… Nemam više pojma o vremenu, sve se poremetilo… Da je bar samo vrijeme.. Emocije, zdravlje, psiha… ništa više nije u redu… Sjedim unutar hladnih zidova, skvrčenih koljena i spuštene glave.. Zabacujem kosu na leđa, ona tako mrtvo pada.. Sve je tako mrtvo.. Slušam glazbu koja budi neke emocije, koje me bole.. I boli me, boli svaki ljubavni stih, svaka ljubav u svakoj pjesmi.. Boli me duša i srce dok slušam to, samo još više razmišljam… A što više razmišljam to više shvaćam, ostajem sam.. polagano.. Ostat ću sam i izgubiti rat, koji sam davno trebao predati.. Ne znam opet, trebam li se i pokušati boriti.. Kada moja snaga, odlazi…  Ljepota moje duše, nestaje… Lijepi osjećaji u meni… Umiru… Nestaje sve, ne mogu podnijeti više ovo jedinstveno, savršeno uništenje samoga sebe.. Alkohol, postao je nedovoljan, preslab. Nije više zabavan… Sjedim svaki dan dok mi život prolazi i pitam se kuda odlazim.. gubim te jebene godine.. Mogu li se izboriti, biti nasmijan i sve prebroditi.. Mogu li od ološi koja jesam išta učiniti, da budem bolji.. Možda pitanje i nije mogu li nego imam li volje… A odgovor na to bio bi… Ne, blacken ti nemaš volje… I doista, nemam… Nemam volje očuvati se živim, nemam volje postojati.. ''Destroy my eyes''… Ne želim više gledati.. Dosta mi je biti svjestan da propadam i da sve što imam gubim.. Dosta mi je spoznaje da ništa više ne posjedujem… Doista sam siromašan, osiromašio sam prije samo fizički.. Sada, moja duša je siromašna, umire. Osjetim je kako gubi se.. Sva sjećanja s njom, voljenom.. bole me… Boli me osmijesi koji postoje samo u sretnoj, lijepo podsvijesti.. Moja divna prošlosti.. Sada shvaćam koliko lijepo bilo je, kada bilo je najteže.. Kada vidio sam je, kako voli me, kada znao sam to.. Iako život onda ubio skoro me je, bilo je bolje.. Jer znao sam da uz mene je..  ''I try to kill the pain, but it kills me in this circle''… Da.. Iako.. više ni ne pokušavam… Odustao sam.. Oni u koje sam vjerovao da su moja snaga… Postali su kao i uvijek.. Moja bol, slabost… Moja nemoć… Ono što mislio sam da je izlaz iz pakla, zavaralo me je.. Tražio sam put ali nisam ga našao.. Svijetlo koje sam pratio bez mene je otišlo, opet me ono što volim napustilo… Volio bi samo sanjati.. tamo se stvari uvijek događaju bolje, tamo kada umrem uvijek se tu probudim… U paklu… Ne želim više gledati svijet, želim nestati.. Nisam odabrao život u tami da bi gledao, želio sam zauvijek žmiriti.. Što se dovraga dogodilo.. Sve što sam želio imati sam izgubio… Sve što sam volio me prevarilo, sve je bilo lažno.. Sve je laž oko mene, ništa drugo i ne postoji.. Zar ne.. Svi lažu… MRZIM OVAJ PROKLETI SVIJET…. Blacken The Angel…. Davno je trebao biti, anđel, doista.. Nikada više Danas će i raj sa mnom plakati Danas će svi anđeli harmoniju tuge za mene stvarati Moje srce danas će, umrijeti u rijeci boli Zatrpan bolju, snijegom koji ubija me dok me duša moli Da srce preboli Da ne prestane kucati Da ne umre… Za srce moje, što nekada kucalo je.. Pišem pjesmu da i ono zna, da volio sam ga ja. Tu u mojoj duši bol je prevladala Sve gdje je ljubav vladala U srce više krv ne teže Kao da žiletu su u njemu Boli me otkucaj Od suza peče Rane što zadali su svi Koji su značili mi Za srce moje nitko mario nije Kao ni prije Nikada ni neće Moje srce dobiti dio sreće Život se u krug okreće I srce moje prestaje kucati Krug napokon zatvara se I glazba kojom opijao sam se Sada sa mnom umire Jer moja duša nikada sretna nije Nit može biti Kao prije Nikada više Kako pjesnik stari rekao je Nikada više Ovaj puta Nikada više Za srce svoje Moja duša i tijelo piše Dok posljednji put tijelo zrak udiše A ruke na krv miriše.  I eto.. Smrt na moje blogu… kao i u srcu… Duši… Opet pad… Ne znate vi.. Niste me tada poznavali.. No eto.. Izgleda da ćete vidjeti.. Kakav sam bio prije… Teroriziran ljudima koji su me okruživali.. Mogu reći da sam se vratio.. U stanje u kojemu nisam davno ostao.. Zbog nje… Ovaj puta.. Ostajem.. Zauvijek.. koliko god dugo to bilo.. Koliko godina je prošlo… koliko zima ohladilo me je.. Moje srce sledilo je.. Koliko puta sunce spržilo me je… Ugrijalo moju krv, srce… Koliko puta poželio sam da jesenske kiše isperu me.. S crteža svijeta koji me okružuje.. I koliko puta sam se poželio roditi.. Svaki puta kada sam gledao.. kako se bilje rađaju.. Novi život stvaraju, opet iste biljke, ponovno mladi cvjetovi, lijepi… Poželio sam zadržati svoj izgled prije.. Vrijeme dopustilo nije.. Pozdravljam vas.. volio bi da je zadnji put zauvijek… No nažalost znam da nije.. Pa do čitanja ljudi… Mnoge vas volim, mnogi ste mi dragi.. Eto… Nadam se da me nikada nećete zaboraviti… Moj bolni raj Postao sam umoran od života i od svih vas Od vaših laži Osmijeha iza kojih se skriva tuga Zar ne vidite svi, umirem Zar mislite da smijem se doista A niste se nikada pitali Niste se pitali zašto šutim Zašto ne pričam ja S lažnim osmijehom tužnoga pogleda Tražim put do svijeta ljubavi. Našao sam put koji vodi u smrt Zašto slušao bi vas Kada nikada u vama nisam našao spas Prestao je djelovati alkohol na mene Prestao sam postojati Postoji samo tijelo koje želi umrijeti Želi zauvijek nestati Odabrao sam voljeti A odabrao sam patiti Svijet napustiti. I eto me nakon što htio sam ti dati sve Da imaš ljubav, sreću, mene Nakon što sam htio da dio mene budeš ti Hoćeš li me sada napustiti Srce mi umire Trnjem se omotava Zavija u crno i umire Pada pod boli koju nosio sam duboko u grudima Nekada, kada bio sam samo ja Usamljena duša Tražim sada kutak mračni taj Da sakrijem se u bolni raj Gdje dočekati ću Svoj konačni kraj.  |
