Iako je moj zadnji post bio tak… sjeban, evo da se javim i da vam kažem da s svojom voljenom dragom hoti sam prekinuo.
Ne želim nit imam volje pisati razloge toga prekida, nit imam volje išta o njemu pričati mislim da svi znate kako se osjećam no eto.
To je valjda najbolje za oboje, možda i nije ako nije.
To još ne mogu znati.
I pitam se sada, kada sam opet ostao sam.
Dali da otvorim oči ujutro, otvorio sam ih nakon plakanja i gledao sve oko sebe.
Gledao sam bocu vina koja me podsjeća na nju, kada je bila tu, gledao sam u bocu vode na kojoj piše hoti i blacken… 10.6.2007…
Moje ruke, gumice od nje. Sjećam se svake kada sam je uzeo od nje.
Osušene ruže na monitoru, koje mi je ona darovala. Podloga za miš na kojoj sam napisao sam hoti omeđivši to s srcima i heartagramima, na istoj podlozi gdje je ona napisala hoti srce blacken. Namjerno pišem kako izgleda jer eto.. da znate možda predočiti kako lijepo je to.
Gledam neku potrganu etiketu soka na čijoj bijeloj poleđini plavim markerom nacrtan je heartagram i ispod njega piše hoti.
Sve oko mene podsjeća me na nju, čak i ova depresija koju sam pobudio danas u sebi.
Držim šake čvrsto stisnute, kao da život držim u njima. Razbio sam čašu o zid, nije me smirilo.
Što sam dovraga učinio… odbijalo se je pitanje u glavi..
Odgovor je bio nerazumljiv, znam ga no sada shvaćam svoju žrtvu..
Možda preveliku, ili možda ne.. možda i nije ipak je za nju..
Ma što vrijedi sve to, žrtva, život.. kada ja ne mogu biti jebeno sretan..
Mirišem na smrt, život me odavno napustio.
Plačem kao i nekada, sanjam o krvavim si rukama.
Sanjam o alkoholu… o svojem padu jer dosta mi je uspinjanja kada uvijek zavriš na tlu.
Ovaj post je sranje kao i ono što se dogodilo kao takav, neće ostati.
No ovaj blog neću promijeniti, napraviti ću novi a ovaj će zauvijek ostati kao sjećanje na sve što sam lijepo proživio s njom.
Dakle uskoro očekujte novi blog Blacken The Angel ali moram prvo smisliti podnaslov svojega života da ne bude vulgarno ili bilo kako ne prilagođeno jer to su sada jedine riječi koje mi padaju na pamet.
Pozdravljeni mi budite ljudi, čuvajte ono što volite i ne ispuštajte, na tuđim greškama učite.
Post je objavljen 11.10.2007. u 03:52 sati.