Marketing
When all emotions become pain
S osmijehom umrijeti
Ja sam naučio živjeti u vatri
To su bili jedini dodiri
Koji su me naučili umirati.
Ja umirem u svojoj boli
Ja umirem u svojoj boli..
Umirem u boli..
Jer ne mogu podnijeti je!
Što do vraga pokušavaš ti
Promijeniti me ?
Zašto stalno odgovaraš mi
da moram se boriti
pogledaj se i reci si
nisi li se davno odlučio predati
umri sa mnom
i nemoj sli lagati.
Izgubio si se
Izgubio kao i ja..
Što do vraga pokušavaš ti
Pokušavaš mi pomoči
A oboje ćemo umrijeti
Pokušavaš li me usrećiti
Pokušavaš li to ti
Zavaravaš se, ja znam da nećeš uspjeti
Oboje ćemo umrijeti.
Zašto nakon godina svih
Tvoj je glas postao tako slab i tih
Zašto si nakon osmijeha lažnih svih
Bacio u plač tih
Gledaj sada mene dok umirem ja
Kako ne umire osmijeh mi s lica
Ne umire jer umirem ja
Ne umire jer umiremo mi
Rekao sam ti nećemo sretni biti
Samo ćemo umrijeti..
Svijet se srušio
Život se skršio
Izgubio sam sve na početku igre
Igre koja život je
Ona koju ne volim igrati
Onu koju ću zauvijek prestati igrati
Više nikada se ne želim ovdje vratiti
Pomozi mi napokon pobijediti
Osmijeh na baci i idemo se ubiti
U svojoj smrti kruniti
Hrabrošću se predati
Smrti što dovela je zadnji sjaj u našim očima
Očima koje su plakale noćima.
Zašto dovraga si pokušavao ti
Sve promijeniti
Kada moralo je završiti
Morali smo umrijeti
Zašto dovraga sada plačeš ti
Napokon ćeš umrijeti
Sada s osmijehom se smrti trebamo predati.
Pitam se.. gdje je moj osmijeh. Gledam se u ogledalo, plačem, suze mi klize niz lice…
Umivaju ga.. ''I fallen from grace''… O, o da…
Ožiljci na rukama, gledam ih.. Prstima klizim po davno i ne toliko davno uništenoj koži..
Suza mi je kapnula, taman na najveći ožiljak koji imam..
Želio sam ga rastvoriti, završiti posao koji sam započeo, davno… ili ne toliko davno…
Nemam više pojma o vremenu, sve se poremetilo…
Da je bar samo vrijeme..
Emocije, zdravlje, psiha… ništa više nije u redu…
Sjedim unutar hladnih zidova, skvrčenih koljena i spuštene glave..
Zabacujem kosu na leđa, ona tako mrtvo pada..
Sve je tako mrtvo..
Slušam glazbu koja budi neke emocije, koje me bole..
I boli me, boli svaki ljubavni stih, svaka ljubav u svakoj pjesmi..
Boli me duša i srce dok slušam to, samo još više razmišljam…
A što više razmišljam to više shvaćam, ostajem sam.. polagano..
Ostat ću sam i izgubiti rat, koji sam davno trebao predati..
Ne znam opet, trebam li se i pokušati boriti..
Kada moja snaga, odlazi…
Ljepota moje duše, nestaje…
Lijepi osjećaji u meni…
Umiru…
Nestaje sve, ne mogu podnijeti više ovo jedinstveno, savršeno uništenje samoga sebe..
Alkohol, postao je nedovoljan, preslab.
Nije više zabavan…
Sjedim svaki dan dok mi život prolazi i pitam se kuda odlazim.. gubim te jebene godine..
Mogu li se izboriti, biti nasmijan i sve prebroditi..
Mogu li od ološi koja jesam išta učiniti, da budem bolji..
Možda pitanje i nije mogu li nego imam li volje…
A odgovor na to bio bi…
Ne, blacken ti nemaš volje…
I doista, nemam…
Nemam volje očuvati se živim, nemam volje postojati..
''Destroy my eyes''…
Ne želim više gledati..
Dosta mi je biti svjestan da propadam i da sve što imam gubim..
Dosta mi je spoznaje da ništa više ne posjedujem…
Doista sam siromašan, osiromašio sam prije samo fizički..
Sada, moja duša je siromašna, umire.
Osjetim je kako gubi se..
Sva sjećanja s njom, voljenom.. bole me…
Boli me osmijesi koji postoje samo u sretnoj, lijepo podsvijesti..
Moja divna prošlosti..
Sada shvaćam koliko lijepo bilo je, kada bilo je najteže..
Kada vidio sam je, kako voli me, kada znao sam to..
Iako život onda ubio skoro me je, bilo je bolje..
Jer znao sam da uz mene je..
''I try to kill the pain, but it kills me in this circle''…
Da.. Iako.. više ni ne pokušavam…
Odustao sam.. Oni u koje sam vjerovao da su moja snaga…
Postali su kao i uvijek..
Moja bol, slabost…
Moja nemoć…
Ono što mislio sam da je izlaz iz pakla, zavaralo me je..
Tražio sam put ali nisam ga našao..
Svijetlo koje sam pratio bez mene je otišlo, opet me ono što volim napustilo…
Volio bi samo sanjati.. tamo se stvari uvijek događaju bolje, tamo kada umrem uvijek se tu probudim…
U paklu…
Ne želim više gledati svijet, želim nestati..
Nisam odabrao život u tami da bi gledao, želio sam zauvijek žmiriti..
Što se dovraga dogodilo..
Sve što sam želio imati sam izgubio…
Sve što sam volio me prevarilo, sve je bilo lažno..
Sve je laž oko mene, ništa drugo i ne postoji..
Zar ne..
Svi lažu…
MRZIM OVAJ PROKLETI SVIJET….
Blacken The Angel….
Davno je trebao biti, anđel, doista..
Nikada više
Danas će i raj sa mnom plakati
Danas će svi anđeli harmoniju tuge za mene stvarati
Moje srce danas će, umrijeti u rijeci boli
Zatrpan bolju, snijegom koji ubija me dok me duša moli
Da srce preboli
Da ne prestane kucati
Da ne umre…
Za srce moje, što nekada kucalo je..
Pišem pjesmu da i ono zna, da volio sam ga ja.
Tu u mojoj duši bol je prevladala
Sve gdje je ljubav vladala
U srce više krv ne teže
Kao da žiletu su u njemu
Boli me otkucaj
Od suza peče
Rane što zadali su svi
Koji su značili mi
Za srce moje nitko mario nije
Kao ni prije
Nikada ni neće
Moje srce dobiti dio sreće
Život se u krug okreće
I srce moje prestaje kucati
Krug napokon zatvara se
I glazba kojom opijao sam se
Sada sa mnom umire
Jer moja duša nikada sretna nije
Nit može biti
Kao prije
Nikada više
Kako pjesnik stari rekao je
Nikada više
Ovaj puta
Nikada više
Za srce svoje
Moja duša i tijelo piše
Dok posljednji put tijelo zrak udiše
A ruke na krv miriše.
I eto..
Smrt na moje blogu… kao i u srcu…
Duši… Opet pad…
Ne znate vi.. Niste me tada poznavali..
No eto.. Izgleda da ćete vidjeti..
Kakav sam bio prije…
Teroriziran ljudima koji su me okruživali..
Mogu reći da sam se vratio..
U stanje u kojemu nisam davno ostao..
Zbog nje…
Ovaj puta..
Ostajem..
Zauvijek.. koliko god dugo to bilo..
Koliko godina je prošlo… koliko zima ohladilo me je..
Moje srce sledilo je..
Koliko puta sunce spržilo me je…
Ugrijalo moju krv, srce…
Koliko puta poželio sam da jesenske kiše isperu me..
S crteža svijeta koji me okružuje..
I koliko puta sam se poželio roditi..
Svaki puta kada sam gledao.. kako se bilje rađaju..
Novi život stvaraju, opet iste biljke, ponovno mladi cvjetovi, lijepi…
Poželio sam zadržati svoj izgled prije..
Vrijeme dopustilo nije..
Pozdravljam vas.. volio bi da je zadnji put zauvijek…
No nažalost znam da nije..
Pa do čitanja ljudi…
Mnoge vas volim, mnogi ste mi dragi..
Eto…
Nadam se da me nikada nećete zaboraviti…
Moj bolni raj
Postao sam umoran od života i od svih vas
Od vaših laži
Osmijeha iza kojih se skriva tuga
Zar ne vidite svi, umirem
Zar mislite da smijem se doista
A niste se nikada pitali
Niste se pitali zašto šutim
Zašto ne pričam ja
S lažnim osmijehom tužnoga pogleda
Tražim put do svijeta ljubavi.
Našao sam put koji vodi u smrt
Zašto slušao bi vas
Kada nikada u vama nisam našao spas
Prestao je djelovati alkohol na mene
Prestao sam postojati
Postoji samo tijelo koje želi umrijeti
Želi zauvijek nestati
Odabrao sam voljeti
A odabrao sam patiti
Svijet napustiti.
I eto me nakon što htio sam ti dati sve
Da imaš ljubav, sreću, mene
Nakon što sam htio da dio mene budeš ti
Hoćeš li me sada napustiti
Srce mi umire
Trnjem se omotava
Zavija u crno i umire
Pada pod boli koju nosio sam duboko u grudima
Nekada, kada bio sam samo ja
Usamljena duša
Tražim sada kutak mračni taj
Da sakrijem se u bolni raj
Gdje dočekati ću
Svoj konačni kraj.
Post je objavljen 03.10.2007. u 19:03 sati.