Berini dnevnici

Mogu reći, bila je veće, sjećam se kao danas.
Došao sam u stan i odložio torbu.
Ona me već čekala, na tabureu u dnevnoj sobi.
Vladala je polutama u sobi, a na zvučnicima se lagano čula muzika Roya Orbisona.
Dobar večer - izustio sam i pitao: Što je bilo ?
Sjedila je šutke i promatrala me svojim prodornim pogledom.
Skini cipele - rekla je i kratko pokazala na lampu u kutu.
Shvatio sam da želi, da pojačam jačinu svjetla, ali nikako nisam mogao shvatiti što je zapravo krajni cilj takvog ponašanja.
Sjedi tu do mene - rekla je mirnim glasom, pokazavši na tamnoplavi kauč.
U čudu sam bio, dok mi je fiksirala zjenice, tako hipnotično da sam ostao, kao opijen.
Lagano je stavila svoju ruku na moje i udahnula.
Htjela bi ti nešto kazati - kratko je izustija.
Znaš bila sam danas u školi i vidjela kako stvari stoje.
Lagano sam ostao po dojmom riječi, dok su mi niz čelo curili grašci znoja.
Peti razred, a sedam jedinica na polugodištu, sram te može biti - proderala se.
Nije isto kao i ranije, shvati, nema više opisnih ocjena, ima samo od jedan do pet !
To što dobiješ ostaje urezano u imeniku, nema povratka !
Ajde probudi se više, za tvoje dobro govorim !
Odmah je počelo i karanje s onim stereotipnim frazama tog doba tipa: "Ima za takve kao ti posla, možeš raditi kao smetlar ili u autopraoni.
Od tog trenutka, nešto se u meni prelomilo i primio sam se posla. Nije bilo potrebe uvjeravati me Erotikom, kako sve te divne žene imaju odlikaši.
Prepisao sve bilježnice, krasopisom, a do kraja godine ispravio sve i završio razred s trojkom na staklenim nogama.
Kada bi me danas netko pitao, napravio bi sve potpuno drugačije.