Hello people,
dugo me nije bilo, moglo bi se rec da me progutalo zagrebacko sivilo ili svakodnevica obaveza, ovako ili onako odoh ja i put pod noge, tek je podne, a budna san vec 9 sati, cudan osjecaj. Sa Plesa do Frankfura ,propela avionom, koji kad sleti na Frankfurtski aerodrin izgleda ko vrabac medu orlovima.
U Frankfurtu je tolika ubrzanost i pretrpanis, jedan avion nije ni sletia, drugi vec poljece, dok prolazite busom do svog aviona, avion ispird vas poljece i cini van se ko da ce van njegovo krilo proc kroz sajbu busa. Bez obzira na besprijekornu njemacku organiziranost, hekitika ovog aerodroma, koji ostavlja dojam grada samog za sebe, ne moze vas ne obuzet. Iz Njemacke putujem u jedan upotpunosti drugi svit, usporeniji i od naseg dalmatinskog bio ritma.
Las Palmas, Gran Canaria, misto di prisa ne postoji, ali doslovno ne postoji, nikad i nikako. I tako neka san ocekivala usporensot, 25minutno cekanje kufera, dovelo me do toga da prizeljkujem da ne postoji sporiiji ritam od dalmainskom. Usprkos tome stojim 26.2 ispird FUCKING bespuca oceana! Afrika je prakticki tu! Cudan je to osjecaj i uvik predivan! Isto ko kad vidis ostatke zidina Rimskog carstva, u Italiji, predivan je taj osjecaj koji me podsjeti tek si kap u ocenu svijeta.
Kako je chill krenia s prtljagom, chill je i da ljudi prelaze cetri trake bez psjecakog ko da je Haidina liva, chill je u ducanu na kasi, chill je da sve otvara oko 9,10, a da nikoga ni ne vidite do 11, chill nije u emocijama, vec kod pozdravljanja nepoznatih svi se ljube u obraz, ljudi se stalno smiju, iako je nezaposlenost veca nego kod nas, nekako su sretni i tocka.
Kako je ovo zemljopisno prije svega, budimo realni, Afrika, priroda se pobrinila da je gomila tropskog voca cijele godine tu, tako da marakuju, ananas, mango i slicne stvari mozete uvik pronac i svi su predivni za jest ili pit u smoothiu. Isto tako je obilje ribe svakojake, a sto se povrca tice naravno da sve mozete nac cijelu godinu tikvice, pome, kukumare, sve ubrano jako blizu.
Vrijeme pak nije odlucilo bit na mojoj strani, zbog nekih drugih okolnosti sam dosla u veljaci, inace mjesecu u kojem je najgore vrijeme, to znaci odprilike da je po ure sunce, oblacno,oblacno, vitar, kisa, sunce, kisa , vitar, oblaci i tako stalno. I dalje temperatura ne pada ispod 17 i dalje je tu osjecaj predivnog mirisa mora. Sutra putujem na jug otoka i nosim nove dojmove.

Ali prije nego zavrsin post, moram vam odat jos jedan chill, toliko su ljeni da mozete kupit kuhana jaja u ducanu! E to mi je definitvno bia najveci sok.