Vamo ili tamo? Gorili ili doli?

16.11.2013.

Upotpunosti slučajno san naletila na emisju 8.kat koju inače neman običaj gledat. Tema je bila klišeji i predrasude: Dalmacija i kontinent ili tako nekako. U svakom slučaju gosti su većinom bili Dalmaticni koji žive u Zagrebu i njihovo mišljenje o temi. I znate kad ste u takvoj životnoj situaciji to stvarno je interesantna tema jer ko neki vid stranca u novoj sredini/ gradu primječujte stvari jednostavno drukčije.
Kako san ovo gledala sad baš u nekom trenutno nostalgičnom vrimenu kad žudin za dugosatnom kavon na sunčanim ulicama svoga Grada, mirisom mora na mom otoku i iznimno glasnom obitelji nasuprot tihom Zagrebu (iako uopće na nekoj skali Dalmatinaca i nismo toliko glasni). A da da zove more, koliko god to izlizano bilo, par dana već razmišljam o tome jel vas stvarno tolike godine provedene u nekom kraju stvarno vežu, pa je stvarno toliko teško izbit more iz žila.
U svakom slučaju moja perspektiva je zasad ovakva:

Ako ste Dalamatinac u Zagrebu :
• Bar ste jedanput izašli iz kuće sa sunčanin cvikama, a da ih većina oko vas nije imala.
• Bar ste jedanput rekli gaće umisto hlače.
• Bar ste jedanput rekli za snig „ono bilo govno“, bolja je dalmatinska bura.
• Više puta ste se čudili zagrebačkim akcentima.
• Bar prvih misec dana ste se čudili zašto su svi tako ljubazni i svugdi vas pozdravljaju.
• Više puta van je u početku pobigla koja rič koju niko u krugu sugovornika nije razumija.
• Više puta ste se pri kupnji ovoga ili onoga mislili koje je tome književno ime (karota, gaće, postole, kaul...)
• Često se se čudili kako skoro niko ne viče ovako čisto na dnevnoj bazi.
• Više puta u misecu se čudite kako van roba smrdi na smog.
• Morate priznat da ste koji put upalili dalamtinske pivače samo nostalgije radi.....


Sve u svemu neki se udomaće, neki integriraju, neki zavole Zagreb više nego ono doli, neki ne žude više za moren i galebovima, neki tiraju po svoju godinama u zagrebu pa se ne prilagode uopće,a ja neznan još di san. Tu iza tipkovnice dok iman šta pisat dobro je nije bitno di san, kad se odlučin za stranu javin van! :P

Oznake: dalamcija, Zagreb, navike

Slagnje mašine za sude poučno je za život

09.11.2013.

Ako ste ikad slagali mašinu za sude ili ormar za robu znate kako nekad nikako ne možete složit da sve stane baš onako kako triba, a nekad sve jednostavno smistite ko da je baš tako i za to misto napravljeno. Tako nekad iman osjećaj u životu, ali sve više mi se čini da nan nije stvar slučajnosti kako ćemo poredat nešto na nekakve police u životu ili unutar nekih šipki. Najčešće je stvar u perspektivi kakvu ćemo zauzet, ka kad premištate suđe u mašini i onda shvatite najedaput ako pametno razmišljate sve može stat. Često je to tako i u životu kad vas vode pozitivne i pametne misli, onda se provučete i kroz labirinte najčudnijih oblika. Lagano zaobiđete činjenicu da se se smočili na kiši ko poljski miš ili da imate toliko posla a već je 11 uri navečer, da je teško bit sam,al na takve dobre dane vas jednostavno nije briga. I ako me ste nekome prenili taj lanac male životne sreće još ste sritniji. I idete radit, virujete da će sve bit dobro i još pivate. Naravno da svi dani nisu takvi, nekad u labirnitu zvanom život ne možemo izbjeć oblake naših suza, urlik čudovišta (imena : Našinadređeni), borbu i dok nas niko ne čuje, loše misli....Al tad je upravo potriba sist popit šta van drago makar i alkohol, koliko god rano bilo, udahnit i izadhni i razmislit sve je stvar PERSPEKTIVE. I sitit se da triba prisložit mašinu života, a ne tražit načina kako prominit šipke.




Perspektiva je čudna stvar najviše je primjetite dok putuje i čudite se kako u nekoj drugoj državi stvari drugačije izgledaju, kako su ljudi drukčiji. Pa ćete u Isanbulu primjetit kako žene većinom (nekih 85 %) ne rade, kako Njemci stoje na pješačkom u tri ujutro neka nema žive duše jer je pješacima crveno, kako su Španjolci usporeniji i od nas, sam dokaz je šta počimaju radit u 10 uri ujutro. Ali niti ne morate otić tako daleko možete ostat i lipoj našoj i pogledat razliku samo u tome kako se kroz jezične sitagme razlikuju dalmatinici i kontinentalci na vrlo jednostavnom primjeru odlaska u kafić. Dok će se na širem području Splita reć :,, Idemo u taj i taj kafić (ili ti imenom) '' , Zagrepčani će vam se obratit sa idemo u Birc, Klub i sl. ( ovo nisan ja sama primjetila razlika mi je ukazana na jednom izbornom predavanju na fakultetu) Perspektiva okoline u kojom smo odrasli i nas samih definira nas na puno načina tako je vrlo vjerovatno da san rođena u nekoj strožoj sredini da možda nikad ne bi ovo ni pisala. Zato je ponekad i više nego važno shvatit da je nać novu perspektivu za probleme i odluke u životu ono šta je ključno za uspjeh i sriću.

I na kraju, sinoć na koncertu TBF-a i Zagrepčani, Dalmatinci i Zagorci svi su u glas pivali:
,, Ništa mi neće ovi dan pokvarit'
(vapšuvarivari, vapšuvarivari)''. Pa je jasno da pozitivnu perpektivu znamo svi mi, makar je nekad zaboravli važno je da nan šta češće pomaže prilagodit se životnim šipkama...

Oznake: perspektiva

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>