-Znate, cijeli sam svoj život posvetio glazbi. I vidite kako su moji produkti dobro ispali. Ponosan sam na...-
-Oprostite, rekli ste produkti?-prekinula sam umišljenog menagera.
-Pa no, moji produkti. Uglavnom...gdje sam ono stao. Ah, da. Ja sam vrlo ponosan na njih. Znate kada sam ih ja našao, bili su kao...dijamanti. Ne brušeni, dakako. Ja sam ih izbrusio.-stalno je govorio o sebi. Mrzila sam ljude koji su stalno govorili ja ovo, ja ono. Čudan čovjek. I tako smo cijelo vrijeme stajali i gledali snimanje. Naravno, gospodin Jost je cijelo vrijeme pričao o sebi, a kada bi primjetio da sam odlutala u svojim mislima rekao bi: "Slušate me, Zara?" ,i ja bih odgovorila s jednim, "Da, da, dakako! Nastavite, molim Vas." Uskoro je završila scena s autima. Naravno, pustili smo Toma da se još malo izluduje pa smo se onda vratili u šator.
-E, možemo tu doći poslije, kad više ne budemo morali snimati.-pitali su kad smo došli u šator i dali im bocu hladne vode (svima osim Billu jer to nije dobro za glas).
-Što? Naravno da ne možete! Kako možete takvu glupost uopće i pitati. Da. Zaboravio sam da ste vi još klinci.-odgovorio je njihov menager na pitanje koje je bilo postavljeno meni.
-Zašto ne, gospodine Jost. Pa i ja ovdje dolazim kako bih ispucala energiju. Ponekad. Dakako da možemo, dečki. Možemo i nakon snimanja. Barem ćete biti umorni i brzo zaspati.-rekla sam i potpuno sružila Jostov autoritet.
-Eto, vidiš kako je ona kul, ha?-rekao mu je Tom i potapšao ga po ramenu.
-Znate što. Imamo nekakvih sat vremena do scene s robotima. Što kažete da uskočimo u moj džip i odvezemo se do rijeke. Mogli bismo i unajmiti brodić i provozati se.-predložila sam im mirno sliježući ramenima i gledajući u gospodina menagera.
-TO!! Ja sam za!-rekli su sva četvorica.
-A, NE! Ne idemo nikuda. Došli smo snimati i to ćemo i naprafiti! Nećemo se faljda faljati po onoj prljafštini! Tom, Bill...ja ne mogu fjerovati!! Koliko sam fas ja puta pokušao nagoforiti na to pa niste htjeli.- frfljao je. Nisam znala da frflja kada se naljuti.
-Uskočite u džip, dečki. Stižem odmah.-rekla sam im gledajući u menagera ozbiljno. To su i napravili. Kad su izašli njihov me menager uhvatio za dlan.
-Ovo me je stvarno napalilo. Smatram odvažnost kod žena vrlo, VRLO sexy.-podizao je naše ruke u zrak. Pogled mi je najvjerovatnije bio kao iz crtića: ogromni upitnici.
-Mislim da nas...čekaju.-pokušala sam se izvući.
-Imaju oni vremena.-uhvatio me rukom za stražnjicu i htio zažvaliti.
-A,a,a,a,a,A!!! Čekaju, čekaju...Nakon vas.-istrgla sam se i razmaknula zastore šatora.
-Grrrrr.-rekao mi je s izražajnim izrazom lica i izašao. Nisam znala bih li se smijala ili plakala. Uskočila sam u džip. Kao i obično, svi su se (više manje) uhvatili za štangu. Jost ih je zbunjeno gledao.
-Stari, mislim da bi se trebao primit-rekao mu je Tom.
-Zašto? Pa nije baš da ovako nježna, prekrasna i samostalna cura može voziti kao manijak.-Tom ga je pogledao kojijetebikurac pogledom.
-OK! SAD MI JE STVARNO DOSTA!-rekla sam i nagazila na gas.
-Show Time! WUHU!!!-rekao je Bill, -Oduvijek sam to želio reći, hihi!-svi smo se nasmijali toj izjavi. Kad smo stigli na obalu Jost nije skidao pogled s mene i svi su to skužili. Uporno su mu govorili ono malo što su o meni znali tipa:"Znaš, ona govori pet jezika, stvarno je pametna i zapravo je Hrvatica!". Jost je bio...impresioniran? Je li to pravi izraz? Buljio je u mene bez treptanja i stalno uzdisao i smješkao se. Freak. Uskoro smo se vratili na snimanje i gledai smo kako kolege Meksikanci postavljaju žice za scenu s robotima. I za kompjutersku simulaciju su potrebne točne informacije o položaju tla i općenito reljefu. Dečki su bili impresionirani tim postupkom.
-Uz hrpu žica dobiješ pravog robota. Cool!-rekli bi. Ubrzo sam shvatila da se neću tako lako riješiti napornog menagera. Kad smo se vratili u Pentagon Tai je već bila postavila stol za gladne dečke. Tom se ponovno žalio na nedostatak tople vode i grijača kreveta. Pa što će ti topla voda usred Afrike? Stvarno nisam pojma imala da bi Bill mogao toliko pojesti. Ljudi kažu da je anoreksičan. E, pa ja vam mogu sa sigurnošću reći da jede više nego što ja pojedem u sva tri obroka. Ni ne spominjimo činjenicu da sa sobom uvijek ima čokoladicu, dvije,tri... A Gustav jede najmanje od svih. Dijeta? Ne bih znala jer ništa nije o tome govorio. Ponovno smo se dogovorili za jutarnje buđenje, Gustav u 7, ostali u 8:30.
-U KOLIKO?!?!-pitao je očito začuđeni menager. Očito taj ne ustaje prije 12.
-Znate koji je dio dana ovdje stvarno čaroban? Zora. Prije nego Sunce izađe svaka vlat trave se sjaji. Iako ih ovdje nema puno. Nebo mijenja boje i oblaci se kreću dovoljno brzo da se može čak i vidjeti. Priroda je zaista čudesna na ovim prostorima. A kad Sunce izađe, obasja sve živo i neživo. Odjednom, kao da vas je nešto prosvijetlilo. Sva ta toplina i svjetlost...čarobno.-potpuno sam se unijela u priču.
-Wau. Volio bih to vidjeti. Možda mi sine i nova pjesma.-komentirao je Bill zaneseno. Svi su se složili.
-Pa nije to tako strašno rano. 5:30.-rekla sam im, a oni su se složili s tim. Potpuno su se opustili ovih par dana ovdje. Iz razmaženih gradskih dječaka pretvorili su se u ranoranioce, promatrače i jednostavne ljude. Ponosna sam na njih, iako im zapravo nisam ništa i nisam utjecala na tu promjenu.
-U KOLIKO?!?!-još više se začudio Jost.
-Hoću li i vas probuditi, gospodine Jost?-
-David, molim Vas.-odgovorio mi je. Sad tek zapravo vidim da ga se neću lako riješiti.

Nakon što su se i blizanci probudili usljedilo je dvosatno zagrijavanje prije izlazka van. Danas je temperatura malo poviša jer je sinoć padala kiša i utoplila hladne Afričke noći.
-Jebote, kako je ovdje hladno po noći.-komentirali su Tom i Bill. Čudno je kako se čovjek na takve sitnice kao što su promjene temperature i slično navikne s vremenom. Zamolila sam Tai da ih pričuva jer sam morala provjeriti gdje im je menager.
-Kako to misliš:"Neće doći"? Što ti misliš tko sam ja ovdje, BOG?!?! Gle, ne zanima me. Dovedite mi tog prokletog švabu jer više ne odgovaram za postupke!-derala sam se na operatera. Pričala sam engleskim jer je ovo bio novi operater koji je došao iz Velike Britanije. Nisam shvaćala da se netko došuljao do mog ureda. Zapravo se nije šuljao, ali bio je dovoljno tih da ga ja nisam čula.
-O kome govoriš?-upitao je i skoro sam pala jer stvarno nisam nikog očekivala.
-O, Tom...ma o nikome.-odogovorila sam spremno.
-Sorry, nisam te htio uplašiti. Pa jasno sam čuo, rekla si "prokleti švabo".-rekao je gledajući me nekim...uplašenim pogledom.
-Gle, ja inače ne vrijeđam druge narode, jednostavno to ne radim zato to nemoj uzimati k srcu jer se neće ponoviti.-rekla sam na što je on kimnuo glavom.
-Ali...ja bih ipak želio znati u čemu je problem.-bio je tvrdoglav kao magarac.
-Radi se o vašem menageru. Izgleda da neće doći.-odgovorila sam mu.
-A, tako...-ne dovršivši rečenicu okrenuo se i otišao. Osjećala sam se baš grozno. Stvarno nisam nikoga htjela vrijeđati, ali taj "menager" je to stvarno zaslužio.
Vratila sam se u boravak i svi smo otišli van. Tai me povukla za rukav.
-Što si im rekla?-pitala me s ozbiljnim izrazom lica.
-Ništa...što bih im rekla?-pitala sam.
-Iz nekog razloga su pokisli i pričaju na njemačkom. Stalno ponavljaju "onu" riječ.-Tai je mrzila izgovarati samo jednu riječ a to je bila Hitler. Mrzila je tog čovjeka iz dna duše. Poubijao joj je gotovo cijelu obitelj koju je imala u Europi. Ne mogu vjerovati da su to toliko primili k srcu. To jest da je to Tom toliko primio k srcu. Pokušala sam se pretvarati gotovo cijelo vrijeme dok smo se vozili u džipu, ali nisam mogla. Tišina me ubijala. Svi smo šutjeli.
-Dečki...-htjela sam započeti, ali odjednom nisam imala što za reći. -Mislim da znam o čemu pričate cijelo vrijeme. To je zbog onog "švabo", zar ne? Gledajte, stvaaarno sam se naljutila na vašeg menagera i umjesto ruke ću mu pružiti šamarčinu kada dođe...ako uopće dođe. I stvarno mi je žao. Evo, obećajem vam da se neće ponoviti.-gledali su me par sekundi i onda makli poglede. Nekako se situacija popravila i atmosfera je malo porasla. Kad smo stigli pred stožer, opet ista priča. Pozdravi meksikance i produži do šatora. Jednostavna formula za ne baš potpuni uspijeh. Kad smo se ponovno našli u šatoru raširila sam pred njih veeliki plan rada.
-Znači, ako sam dobro shvatio, Oni žele da Bill iskače iz gorućeg auta.- rekao je Gustav
-Ehm...da.-odgovorila sam podrugljivo.
-Aha, znači imat ćemo poooožar!- Tom je pokazivao na Billovu kosu na što ga je ovaj opalio.
-Gledajte, meni se ovo ništa ne sviđa. A vama?- odmahivali su glavom na moju izjavu.
-Kata i strofa.-rekao je Georg na što su se ostali složili s jednim gromoglasnim "Ja".
-Ok, a sad moram smisliti način na koji ću to reći Mekiskancima. Poželite mi sreću.- rekla sam im, okrenula se na peti i izašla iz šatora.
Neko vrijeme sam razgovarala s Meksikancima (to jest svađala se...) i napokon su popustili. A onda su ponudili pregenijalnu ideju. Vratila sam se u šator kako bih to prenijela Hotelovcima.
-Vau, ovo mi se sviđa. U pravu si, stvarno jesu genijalni!-rekao je Bill kad sam im sve rekla.
-Super. Dakle dio s autima ostaje isti. Samo ćemo izbaciti onaj dio u kojem Bill iskače iz auta...
-I gori mu kosa i vrišti i trči po kampu.-prekinuo me Tom.
-Da...ubacit ćemo robote i svirka ostaje ista. Super. Vi sad snimate! Svi van iz šatora i ponovno ista spika s Meksikancima. Produžite do Tai.-pokazala sam im rukom na Tai koja se činila tako udaljenom.
Kad sam i sama izašla Meksikanci su me pozvali da im se pridružim u stavljanju ideje na papir. Snimanje je započelo. Improvizirali smo jedan dio ceste kao početak videa. Bill se doslovno kuhao u onoj odjeći, ali nije htio ništa kraće jer "to ne bi ostavilo fanove bez daha i na taj bi način pokazao svoje slabosti" kako je to sam volio reći. Odjednom me netko povukao za rukav.
-Davi Jost, drago mi je.-rekao je čovjek u crnom s nekim očito RayBannicama. Izgledao je tako umišljeno.
-Angelina Jolie, i meni je drago.-odgovorila sam bezobrazno.-A sad mi reci tko si ti dok još slušam jer, ako nisi primjetio, ja ovdje pokušavam raditi.
-Pa...ja sam menager Tokio Hotela.-rekao je isprsivši se najviše što je mogao.
-Ooooooo...oprostite, molim Vas...stvarno nije moj dan. Zara...Zara Lukin. Voditeljica projekta. Dečki trenutačno snimaju, pa ću vas odvesti. Jaoj, oprostite molim Vas.-ispričavala sam se dok su mi se obrazi žarili od srama.

Vozili smo se u džipu. Bill, Gustav i Georg su sjedili na stražnjem sjedalu džipa i nešto pričali. Tom je sjedio do mene i šutio. Vozila sam polako.
-Odakle si ti?-odjednom je pitao.
-Iz Europe. Iz Hrvatske, točnije.
-Hm...I što, ženo, radiš ovdje?-čudio se.
-Tražim avanturu. I našla sam je!
Uskoro smo stigli pred mjesto na kojem će snimati.
-Ovako...Dečki, čim izađete iz ovog džipa napast će vas meksički arhitekti. Ne govorite im ništa jer sve shvaćaju krivo. Pozdravite ih i produžite do onog šatora. Ja ću, na žalost, morati ostati s njima tako da se nađemo u šatoru.-rekla sam im gledajući malo jednog, malo drugog.-Spremni? Idemo.-i izašli smo. Kao što sam i rekla, napali su nas odmah. Hotelovci su se uspijeli izvući i produžili su do šatora, no zato se cijelo krdo bacilo na mene. Govorila sam i španjolski, tako da nisam imala problema u sporazumijevanju. Imali su previše ludih ideja koje mi se nisu sviđale. Iskakanje iz gorućeg auta? Ne bih ja to baš. Pa da se dečkima još zapali kosa i što onda? Napokon sam se dovukla do šatora i zatvorila zastore.
-Ovi nisu normalni!-rekao je Gustav uplašeno.
-Nisu opasni. Još.-dečki su me pogledali u čudu. -Šalim se. S Meksikancima se mora oprezno, oni su osjetljivi ljudi i vjernici su, što znači da pred njima ne smijete psovati ili vrijeđati nekoga. Teško je s njima izaći na kraj, ali su genijalni u onome što rade. To im se mora priznati.-
-Koliko ti jezika govoriš?-pitao me Tom.
-Pet. Hrvatski, engleski, francuski, španjolski i svahili jezik.
-O MOJ BOŽE! I kako si završila tu Bogu iza nogu?-komentirao je Bill na što smo se svi nasmijali.
Polako sam dečkima pokazala projekt i ideje naših prijatelja Meksikanaca su se vremenom razradile. Sutra započinje snimanje jer danas uvjeti nisu bili povoljni, a i dečki su morali upoznati prostor. Kišilo je. Nije kišilo već 6. mjeseci. Navukla sam tendu na džip i mogli smo krenuti. Dovezla sam se pred šator i oni su poskakali unutra.
Kad sam ih dovezla pred urede, to jest glavne prostorije i zgrade potrčali su skrivajući se od kiše, a Tai je istrčala van i stala gledajući u nebo.
-Mulungu je ljut. Poslao je Boga kiše. Nešto će se gadno dogoditi.
-Tai, zašto misliš da je ljut. Možda je tužan.- nisam željela ismijavati Božanstvo u koje je vjerovala.
-Zmije bježe pred njim kad je ljut. I sama znaš da to nisu gluposti.-prstom je pokazala na kraljevske kobre koje su se skrivale po prašumi. Bila je u pravu. Ne večer smo dobili hitan poziv da se kamp zbog oluje urušava i da trebaju svu pomoć koju mogu dobiti. Hotelovci su još gledali TV s nama i odlučili na pomoći. Svi smo sjeli u džip. Tai i oni su se refleksno uhvatili za štange. Znali su kako vozim. I ponovno sam manijakalno vozila po mokrom pijesku. Kad smo stigli pred kamp, bio je u ruševinama. Slonovi su već radili i ništa se više nije moglo učiniti. Dobacila sam Tai ključeve i, bez obzira što su se opirali, naredila joj da odveze Hotelovce u Pentagon, kako smo zvali glavne zgrade. Pomagala sam svojim ljudima i do 5 sati ujutro kamp je izgledao kao da se ništa nije dogodilo. Rody me odbacio do Pentagona. Bila sam užasno umorna, no znala sam da ne smijem zaspati jer sam morala probuditi Hotelovce za 3 sata. Kad sam se pojavila u dnevnom boravku Tai je još bila budna, a dečki su se nagnjavili na kauč.
-Htjeli su te čekati, ali su bili preumorni. Zaspali su oko 23 h.-rekla mi je šaptom kako ih ne bi probudila.
-Hoćemo ih probuditi i poslati u sobe? Boljet će ih vrat.
-Može.-i probudile smo ih. Svi su se brinuli za kamp, no ja sam rekla da je sve u redu i da je spreman za sutrašnje snimanje. Primile smo ih pod ruke i odvele do soba. Borila sam se sa snom, no i dalje nisam zaspala. Oko 6 je iz sobe izašao Georg i rekao da ne može spavati. Zanimala ga je situacija i sve sam mu objasnila. Točno kako je bilo. Oko 7 ga je nazvala djevojka pa je pričao oko 30 minuta. Za to sam nam vrijeme skuhala i kavu te probudila Gustava jer je želio da ga budim u 7. Iako ga nisam ja baš probudila jer je bio budan, zahvalio je. Tako smo nas troje popili jutarnju kavu uz razgovor. Ubrzo nam se pridružila i Tai upalivši CMC. Obožavala je taj program. Hladno Pivo-Superman. Prava stvar za buđenje.