Ateizam

četvrtak, 26.01.2006.

Dobar start Benedikta XVI

Novi Papa, koji mi se od prvoga dana nekako više sviđao od prošloga, u svojoj je prvoj enciklici čini se pogudio u srž problema Katoličke crkve. Očito svjestan grešaka svojih prethodnika, odlučio je ukazati na probleme koji muče crkvu, a od kojih je neke još više produbio njegov prethodnih. Nitko ne osporava veliki doprinos Ivana Pavla II u popravljanju slike o Katoličkoj crkvi poslije II Sv. Rata, iz kojeg je ova izašla okaljanog obraza i “krvavih ruku”. Ipak, djelovanje Ivana Pavla bilo je odveć političko, jer je kao svoj osnovni cilj odredio borbi protiv komunizma i ulogu svjetskog ambasadora države Vatikan. Najžalosnije je to što je Ivan Pavao II bio Poljak, a u Poljskoj se antifašistička borba odvijala uz svesrdnu potporu crkve, kao rijetko gdje u svijetu.
Vjerovatno svjestan političke misije svojih prethodnika, Retzinger kaže: “Crkva se ne smije upuštati u politiku, ali nijedno državno uređenje, ma koliko ono pravedno bilo, čovjeku ne može pružiti ljubav… Tko čovjeku može pružiti ljubav? Zasigurno ne državno uređenje, nego Bog, koji je ljubav… Crkva ne smije u svoje ruke preuzeti političku borbu za ostvarenje pravednijeg društva, ali ljudi iz Crkve trebaju dati osobit prilog društvu etičkom edukacijom kako bi potrebe za pravdom postale shvatljive i politički ostvarive", drži Benedikt XVI.
Iz ovih se riječi da naslutiti da Benedikt XVI ne podržava otvoreno navijanje za političke opcije, već se zalaže za razvoj kolektivne svijesti kod ljudi, koja će sama po sebi dovesti do pravednijeg društva.
Možda najbitniji dio enciklike, koji pogađa u samu srž problema institucionalnog kršćanstva je onaj koji se zalaže za bezuvjetno milosrđe; “Kršćansko milosrđe mora biti neovisno o strankama i ideologijama, upozorava papa, te ne smije biti sredstvom za prozelitizam obraćenje drugih u svoju vjeru.” Mislim da je Benedikt XVI ukazao na probleme crkve I upražnjavanja vjere kod kršćana, I da je na taj način napravio ozbiljan odmak od prethodnika koji je kritizirao svijet, a gotovo nikada crkvu. Čini se da novi Papa shvaća da se riba čisti od glave – nadam se!

- 09:44 - Komentari (61) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2006.

Božićna bilanca

Tijekom Božićnih blagdana prosiječna je katolička obitelj u Hrvatskoj uplatila u crkvu oko 100 Kuna. U Hrvatskoj 550.000 obitelji prima blagoslov, pa je iznos uplaćenog novca oko 55 miliona Kuna. Ovdje se naravno radi tek o novcu za blagoslov doma, a za pretpostaviti je da su u te dane crkve ispunjene vjernicima više no obično. Valjalo bi dodati i to da su vjernici tih dana više naklonjeni košarici na misi, pa je i taj novac veći od onog tijekom misa kroz godinu. Pridodamo li fenomen grižnje savjesti koji se javlja kod ljudi koji obično ne idu u crkvu, a pojave se tamo tih dana, i pritom ubace pozamašnu svotu, ne bi li im Bog oprostio, cifra postaje sve ozbiljnija.
Ipak, ja bih se zadržao samo na onih 100 Kuna po obitelji koji su evidentni, jer ostalo su tek puka nagađanja, i kao takva nisu potrebna za ono što želim reći.
U svijetu postoji oko milijardu katolika, dakle oko 250 miliona katoličkih obitelji. Neki su od tih katolika siromašniji od Hrvata, ali neki su bogatiji. Moram napomenuti i to da su latinoamerikanci puno peligiozniji nego što su siromašniji od Hrvata. Bilo bi stoga u redu uzeti da je prosijek darivanja katoličke obitelji diljem svijeta oko 100 Kuna, što iznosi oko15 Eura. Dakle Katolička crkva je prikupila preko 3,5 milijardi dolara donacija za blagoslove. Ove će godine u svijetu umrijeti oko 7 miliona ljudi od gladi. Kada bi crkva uložila samo ovaj novac, ispalo bi da je to 500 $ po svakom tko umre od gladi. Dakle «Isusova» crkva ima privilegiju da nahrani svakog gladnog, a vidjeti ćemo hoće li to i učiniti. Da je crkva stvarno Kristova, tada nitko ne bi umro od gladi – nikada i nigdje! Crkva jednostavno voli novac, a Isus kaže: «Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego što će bogataš ući u kraljevstvo nebesko». Ljudi i dalje slijede crkvu, ali samo zato što su slabići. Lakše je slijediti crkvu nego Krista.

- 11:09 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

Crkva - Big Mother

U ovotjednom Glasu Koncila pozabavili su se Big Brotherom i medijima uopće. Kako je Crkva oduvjek, pa sve do unazad 100 godina bila jedini glasnikm i odgajatelj naroda, navikla je vrlo lako i monopolistički implementirati vlastite interese u javnu svijest. Danas je situacija drugačija. Postiji mnoštvo pisanih i elektroničkih medija koji odvraćaju pažnju od «Cara i Popa», i na neki nov način odgajaju pučanstvo. Sasvim sam suglasan s tim da mediji loše odgajaju, jer im je jedini prioritet novac. Crkva tvrdi isto, ali to nije zbog ničega doli zbog toga što ona polako gubi poziciju na kormilu, a njen je interes u konačnici oduvijek bio – novac. U ovotjednom Glasu Koncila stoji «Kritički se odnositi prema medijima ne znači okrenuti im leđa - što je zapravo i nemoguće - već naprotiv biti svjestan njihovih mogućnosti i opasnosti koje mogu prouzročiti.»
To sasvim sigurno stoji, no pitam se vidi li crkva sebe u istoj priči, i da li bi savjetovali analitički stav pučanstva prema vlastitom djelovanju? –Sasvim sigurno ne bi, a u prošlosti su i najmanji pokušaj najstrože kažnjavali. Kažnjavanje u ime Spasitelja je povijest onih koji nas uče etici, a bila bi to i sadašnjost kada zakon ne bi bio iznad njih.
Glas Koncila osvrnuo se i na apsurdan natpis koji stoji na ulazu u Big Brother kuću (koji je zaista apsurdan), a koji kaže
»Biti zatvoren, to nas čini slobodnim!«, no što je sa redom Karmelićanki i sličnim redovima unutar crkve, koji sljedbenicima zabranjuju sve ovo što Isus obećaje. Ti redovi zabranjuju komuniciranje i nazivaju to višim ciljem – zabranjuju sve ono po čemu je čovjek iznad žiovotinje, jer i životinje jedu, seru i nadaju se svaka na svoj način.
Crkvene apele stoga ne bi trebalo shvaćati kao priziv savjesti, već kao pokušaj vraćanja izgubljenih pozicija.

- 22:16 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2006.

Božićno slavlje

Eto, blagdani prolaze. Prolaze dani kulminacije licemjerja i egoizma pod krinkom humanosti. U ovim se danima najviše veliča ono što Biblija naziva Sotonom. Božić, koji bi trebao predstavljati rođenje duha u čovjeku i, uvjetno rečeno, evolucijski korak od životinje ka čovjeku, postao je parada materijalizma i idolopoklonstva. Sve ono što i sam Papa naziva glavnim problemima modernog društva, kulminira upravo u dane oko Božića. Umjesto da porade na skromnosti, solidarnosti i toleranciji, ljudi u blagdansko vrijeme zatvaraju oči pred problemima svijeta i otvaraju novčanike pred svojom egoističnom pohotom. To i nije neko čudo, jer oni koji ih vode čine isto. Bilo bi zanimljivo analizirati potrošnju crkve u blagdansko vrijeme i vidjeti koliko crkva troši na taj kič.
Ove dane smo gledali razne filmove i svete mise, ali nitko nam nije na televiziji pokazao umiruće od gladi, ali ne zato što ih nema, već zato da nam ne pokvare naše blagdansko slavlje. To bi nam bilo degutantno za gledati, ali nam nije degutantno da se to dešava u vrijeme kada će prosiječan Hrvat dobiti po 4 kilograma.
I tako povodom blagdana Papa kaže:
«Moderni čovječe, koji su odrastao ali si ponekad slab u misli i voljom, dopusti da te za ruku uzme Dijete iz Betlehema; ne boj se, pouzdaj se u njega!« - poručio je Papa i ljude pozvao na izgradnju novoga svjetskog poretka utemeljenog na pravednim etičkim i ekonomskim odnosima».
Pitam se je li «dijete iz Betlehema» uzelo za ruku najviše crkvene dužnosnike i da li se oni pouzdaju u njega, ili tek u novac. Ako se ne pouzdaju u novac, zašto se tada taj novac boje trošiti na gladne? Zašto dozvoljavaju da jedan dio svjetske populacije ždere preko mjere, i to toliko da im šteti, a za to vrijeme drugi umiru od gladi intenzitetom od mrtvac/3 sekunde.
Sasvim sam siguran da je novac potrošen na snobizam i idolopoklonstvo u crkvi i narodu za vrijeme Božićnih blagdana dostatan za ukidanje gladi na svijetu, tokom cijele godine. Pitam se nije li Papa jedan od «najmodernijih» ljudi.
Kakav nam to novi svjetski poredak nudi taj i takav Papa? – Nije li ga već svijet mogao upoznati?