ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

petak, 26.02.2010.

Pobijedite depresiju fizičkom aktivnošću


Za poboljšanje simptoma ozbiljne depresije redovna fizička aktivnost djeluje gotovo jednako dobro kao i lijekovi.
U studiji koja je uključivala 202 depresivne odrasle osobe ustanovljeno je da su oni koji su bili uključeni u grupnu terapiju u koju je uključeno i vježbanje imali jednako dobra poboljšanja kao i oni koji su uzimali antidepresive.
Osobe uključene u treću grupu, u kojoj su pojedinačno vježbali kod kuće, također su imale poboljšanje, no nešto manje od drugih. Ali i ova je grupa prošla bolje od onih koji su primali placebo – tabletu identičnu antidepresivu. I dok su prijašnje studije pokazivale da vježbanje može ublažiti simptome depresije, novu studiju već kritiziraju jer je moguće da je poboljšanje u grupi za grupnu terapiju posljedica terapije bez vježbanja. Liječnici zbog toga neće propisati fizičku aktivnost umesto antidepresiva, ali pacijente koji imaju motivaciju za vježbanje trebalo bi podržati.

"Da je fizička aktivnost neki novi lijek sumnjam da bi prošla na ispitivanju za službeno puštanje na tržište", rekao je autor studije dr. James A. Blumenthal sa Univerzitetskog medicinskog centra Duke u Durhamu, Sjeverna Karolina. "Ali," dodao je u izjavi za Reuters, "tu su definitivni dokazi da vježbanje može biti dobra alternativa lijekovima". Fizička aktivnost može pomoći i kod razvoja samopoštovanja i pozitivnog razmišljanja jer pojedinac vidi napredak. Neki stručnjaci smatraju da je grupno vežbanje posebno korisno jer dodaje društveni aspekt oporavku.

Izvor: stetoskop.info

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:06 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 17.02.2010.

Emocionalna inteligencija


Emocionalna inteligencija - preduvjet uspješnog i sretnog života

Još od davnina se zna kako visina kvocijenta inteligencije (IQ) pokazuje koliki kvocijent inteligencije netko postiže na testovima inteligencije, a da sa uspjehom i istinskim zadovoljstvom u životu isti taj IQ baš i nema mnogo veze.

Zbog toga se u posljednjih nekoliko godina pojavila nova mjera: emocionalna inteligencija (EQ).

Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnost njihova kontroliranja i korištenja za izražavanje misli.

Za osobe s visokim kvocijentom emotivne inteligencije je karakteristično da uspješno prepoznaju vlastite i tuđe emocije, potrebe i želje, te imaju razvijene vještine samokontrole i rada s drugima osobama.

Ovakvi pojedinci imaju gotovo uvijek vrlo uspješne prijateljske odnose, odnose s partnerom bilo da se radi o vezi ili o braku, a na poslovnom planu su uvijek prepoznati kao samouvjerene i čvrste, ali ujedno i fleksibilne osobe s kojima je jednostavno raditi.

Koncept EQ pojavio se 1990. godine kada su psiholozi John Mayer i Peter Salovey objavili tekst pod nazivom "Emocionalna inteligencija", a svoju svjetsku afirmaciju doživio je 1995. godine kada je Daniel Goleman objavio bestseler s istim naslovom.

Za razliku od IQ-a, okružuje nas mnoštvo dokaza kako visoki EQ uglavnom jamči uspjeh, bilo privatno ili poslovno. Emocionalno inteligentna osoba ne da se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom.

Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Možda ponajbolja bit emocionalne inteligencije jest sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako" (Aristotel, prema Goleman, 1997).

Općenito, osobe koje "lako planu", koje imaju nizak prag tolerancije, te koje nemaju mogućnost empatije s drugim osobama i sagledavanja šire perspektive su u pravilu osobe s vrlo niskom razinom emocionalne inteligencije. Takvim osobama vlastite iste emocije doslovno vitlaju, upravljajući njihovim ishodima. One često upadaju u afekte, učine tolike nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost, upropaštavaju kontakte s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za njegovanje i opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti.

Vrlo važna razlika od IQ-a koji je definiran rođenjem, jest da se EQ može razvijati i može se raditi na njegovu povećanju bez obzira na godine. No, za razliku od IQ-a, EQ je i teže mjeriti. Ipak, znanstvenici su razvili nekoliko načina mjerenja, a najpoznatiji je razvio Reuven Bar-On, izraelski psiholog. On definira slijedeće kriterije:

1. Intrapersonalna skala - govori kako osoba vidi sebe i koliko je kompetentna identificirati različite emocije u isto vrijeme. Ova kategorija također mjeri samopouzdanje, samosvjesnost i neovisnost osobe.

2. Interpersonalna skala - odnosi se na odnos osobe s drugim osobama prema dvije najvažnije stvari:
• a) Empatija - sposobnost osobe da osjeti tuđe emocije
• b) Interpersonalni odnosi - oni mjere sposobnost osobe da kreira i zadrži obostrano zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima, s velikom dozom intimnosti i iskrenosti. Tu se cijene osobine poput razumijevanja tuđih problema i situacije, fleksibilnost i tolerancija.

3. Skala upravljanja stresom - pokazuje koliko je neka osoba dobra u toleriranju stresa i kontroliranju impulzivnih reakcija.

4. Skala raspoloženja - emocionalno inteligentni ljudi su sretniji i optimističnijeg pogleda, jer se dobro nose s negativnim osjećajima.

Jednostavno rečeno emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Samo po sebi je razumljivo koliku ulogu osjećaji imaju u nošenju sa svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i najvažnije koliku oni ulogu imaju u donošenju odluka.


TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ

Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa DA ili NE.

1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?

Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s „DA“ na 8 do 10 pitanja.
Kakav je Vaš rezultat?


Izvor: cardionet.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 08:57 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 12.02.2010.

KAKO TIJELO REAGIRA: Život s napadajima panike


Hvala Ančici H. za link!

Ironično, veća si faca ako imaš agresivni ispad ili potegneš pištolj, nego ako kažeš ‘bojim se’

ZAGREB - Bilo je to sredinom devedesetih, imala sam 24 godine, nesalomljivi entuzijazam i zasluženu diplomu pred nosom kad sam, nakon dosta vremena, posjetila svoju rodnu Glinu. Šetala sam glavnom ulicom, grad je izgledao zastrašujuće, postapokaliptično. Dan je bio sunčan, toliko sunčan da zapravo i nije bio lijep jer je ono jako sunce savršeno osvjetljavalo jezive ruševine. Hodala sam polako, nijemo komunicirajući sa zbrisanim gradom. Možda sam bila nespremna za slike koje su me dočekale, može li čovjek, uostalom, na takvo što ikada biti spreman? Najednom žestoki pritisak u grudima. Skvrčila sam se, počela plitko disati. Mišići ruku i nogu su se ukočili, pritisak u prsnom košu postajao je sve veći, sve žešći ... Obuzela me panika, ovo je stanje predinfarkta, a možda i infarkta, ne znam ... bol je postajala nesnošljiva, došla je hitna ... Uslijedile su pretrage, od srca do štitnjače, svekolike, silne, dugotrajne pretrage u kojima se čovjek nauživa straha za tri života i u kojima mi nitko nikada nije rekao “to nije srčani udar, ti imaš problem s napadajem panike”.

Slađana Bukovac - panični napadi 38-godišnja Slađana otvoreno priča o svom problemu za koji,
tvrdi, našu javnost treba tek senzibilizirati

Prvi put svi pomisle da je srčani udar...

Evo, samo od jutros nazvalo me pet ljudi, puni su nedefiniranih strahova. ‘Bojim se izići iz stana, bojim se tramvaja, bojim se života ...’, ljudi su očajni i ne znaju što učiniti. Svaki dan mi dolaze na tu temu od čega veliki broj njih pati od napadaja panike - kaže psihijatrica Sandra Ferenčić Ćuk.

Napadaj panike, nastavlja, kompleksno je pitanje, najčešće

je to zapretena prošlost ili egzistencijalna kriza u kojoj čovjek projicira brigu za budućnost. Cijela okolina je zabrinuta, ljudi su zatrovani negativnim mislima, a kod nekih, tumači psihijatrica, tijelo naprosto povjeruje u negativne misli i automatski aktivira moždano deblo koje mobilizira cijelo tijelo.

- Upale se svi alarmi “opća opasnost”, čovjek reagira kao da ga napada tigar u džungli, a tigra nigdje. Pritom se neki ljudi blokiraju, uzlupa im se srce, počnu se znojiti, grčiti, a drugi uključi mehanizme za bijeg. I jedni i drugi imaju istu želju: samo da to prestane. Tijelo nema kuda, uvjerili ste ga da je sve koma i ono počne raditi protiv sebe. Napadaj panike toliko zna biti neugodan da ljudi misle da je u pitanju moždani ili srčani udar. Treba naglasiti, međutim, da neće doći ni do jednog ni do drugog - pojašnjava psihijatrica Ferenčić Ćuk. Napadaj panike je, kaže, napad aj straha, ljudi to zakompliciraju, a samo sebi trebaju priznati ‘bojim se’.

- Potpuno je prirodno da se ljudi boje, međutim, ovo doba ljude tjera da stalno moraju biti ‘fit’. To je nemoguće i neprirodno, tko je to stalno ‘fit’?! Naglasak je na vanjskome i materijalnome, unutarnji svijet kao da ne smije postojati i za posljedicu imamo napadaje panike jer se naše unutarnje biće buni - kaže Ferenčić Ćuk.

Prava terapija podrazumijeva, kaže, kako naučiti pozitivno misliti. Kad bi svako jutro čovjek pročitao nešto nadahnjujuće, nešto lijepo što pozitivno hrani mentalni sklop, ili poslušao umirujuću glazbu, tijelo bi to prepoznalo. To se, među ostalim, uči na terapiji, pojašnjava psihijatrica.

- Nažalost, ekonomska moć ljudi je slaba, od sto ljudi, na terapiji će ih ostati dvadesetak.

Drugi razlog je i taj što su ljudi nestrpljivi. Svi želimo brza i laka rješenja, pa ćemo radije dati pramenove ili ugraditi umjetne nokte, nego plaćati psihoterapiju. Ipak, sve više ljudi traži pomoć, ali šute o tome jer znaju da će biti označeni i odbačeni. Dijagnoza nacije je generalna anksioznost, sustav jede svoje ljude, pa ne čude sve češći napadi panike i posttraumatske reakcije. To je strah koji se naglašava preko automatizma mozga. Rješenje je prekid negativnih misli meditacijom, istovremeno se diže povjerenje u život. Od napada straha se ne umire, ali njime se ozbiljno treba pozabaviti jer u tolikom strahu život se pretvara u puku patnju - zaključila je Ferenčić Ćuk.

Hodočašće liječnicima

Slađana Bukovac, 38-godišnja novinarka i spisateljica, mirnim je glasom ispijajući čaj i povremeno dotičući okvir elegantnih naočala, opisala vlastito iskustvo s prvim, žestokim napadom panike. Njezina je priča trajala godinu i pol dana. Toliko je, naime, hodočastila liječnicima koji joj, kako kaže, zapravo nisu otkrili ništa. Srećom, ubrzo je upoznala jednog starijeg gospodina, psihoterapeuta, s kojim je na terapijama odradila svoju priču i profunkcionirala kroz nekih šest mjeseci.

- Da, otvoreno govorim o tome, jer mislim da je to društvu poput našega itekako potrebno. Kod nas ljudi skrivaju probleme psihičke naravi iz dva razloga: prvo zato što smo primitivna sredina u kojoj se bilo kakav psihički problem izjednačava s ludošću, tu dakle nema puno nijansi. Drugi razlog leži u činjenici da u doba neoliberalnog kapitalizma svaka jedinka mora biti savršena. Ne smiješ imati neki nedostatak. Evo, prijavite li se za posao blagajnika, i na pitanje ‘imate li kakvu manu’ iskreno odgovorite ‘da, ja imam napadaje panike’, posao nećete dobiti. To je svima jasno. Svaka jedinka u neoliberalnom kapitalizmu mora biti savršena, što je potpuno neprirodno. I zato svi skrivaju slabosti. Zato svi lažu - tumači Bukovac.

Najgore je kod frizera

Na psihoterapiji je, kaže, pročešljala teme koje su je morile i koje su joj uzrokovale panične napade: u tom je trenutku studij književnosti i povijesti umjetnosti privodila kraju, trebala je naći posao, rodna Glina bila je u ruševinama, ni Sarajevo kakvog se sjeća, a u kojem je prije rata četiri godine išla u školu, više nije postojalo ...

- Nijedan mi toponim više nije bio blizak, poznat ..., kao da gubim svoj svijet, tlo pod nogama. Napadaji panike su učestali do te mjere da sam ih imala četiri, pet dnevno. Organizam je bio istrošen, puno sam smršavjela. Na zadnja četiri ispita, primjerice, tata me pratio do fakulteta, nisam mogla sama. Psihoterapija mi je pomogla, ona pitanje paničnog poremećaja ne rješava do kraja, ali nauči čovjeka živjeti s tim. I danas su mi frizeri i avioni ostali kao neugodna mjesta. Doživljavam ih kao zatvorenu situaciju iz koje čovjek ne može pobjeći, što je preduvjet za napad panike. Zašto frizeri? Pa kad vam smoče kosu i napola vas ošišaju, kud ćete takvi?! Mene ta, uvjetno rečeno, bezizlazna situacija užasava, panika je logična popratna pojava. Ne pada mi na pamet dati pramenove, to znači satima sjediti kod frizera, mislim da bih umrla - smije se Bukovac.

Smeta joj, kaže, činjenica da je u našem društvu bijes prihvatljiviji od straha, strah je, na žalost, prezira vrijedan.

- Ironično, veća si faca ako imaš agresivni ispad ili potegneš pištolj, nego ako kažeš ‘bojim se’. To je neka konvencija kojoj se ne želim i neću podrediti - uzahnula je spisateljica.

Pozna, kaže, hrpu različitih ljudi koji pate od redovitih napada panike, od visoko pozicioniranog menadžera u jednoj uspješoj kompaniji, vozača vučne službe, do vojnika koji je odradio tri misije u Afganistanu.

Procjena okoline

- Kad je u vojnoj bazi sve je u redu, kad se vrati doma, u mirno okruženje, zaredaju mu napadi panike. Zanimljivo je da se panični napad ne događa zbog konkretne situacije u kojoj se čovjek zateče; ne, on je odgođeni strah neke potisnute traume. Godinama procjenjujem ljude oko sebe, bezbroj ljudi patilo je ili pati od nekog oblika paničnog poremećaja. U vrijeme kad je bilo više fizičkih poslova, bilo je i više psihičkog zdravlja, čini mi se. Što više sjedimo, kao društvo se lošije osjećamo - drži Bukovac. Kroz svoje knjige, kaže, voli provlačiti psihološke teme, pa tako i glavna junakinja u “Putnicima”, njezinoj poluautobiografiji, pati od paničnog poremećaja. Osim što će više puta ponoviti da je iznimno važno otvoreno govoriti o pitanju o kojem mnogi šute i pate, Bukovac će nekoliko puta naglasiti da je ovako uređen zdravstveni sustav neizmjerno ljuti.

- Zbog čega ljudi plaćaju ta silna zdravstvena, dopunska i ne znam koja osiguranja kad sam sustav učestale napade panike građana koji su, ovako ili onako, čak oćutjeli rat, ne doživljava kao problem?!

Naučila je živjeti s tim

Ljudi ne mogu dobiti uputnice za terapiju, svi psihijatri glatko će vas ispratiti riječima ‘za vas nemam vremena’ i našvrljati broj nekog privatnog biznisa kojeg rijetki sebi mogu priuštiti. Ponudit će vam medikamente koji su, bez adekvatne terapije, neučinkoviti. Čista usluga ionako moćnoj farmaceutskoj industriji - neumoljiva je Bukovac.

I danas povremeno dobije onaj neugodni napad panike kada adrenalin zašiba krvnim žilama, a mišići se zgrče kao da ćeš umrijeti, ali zbog njega, kaže, više ne prekida ono što trenutno radi, niti završava na hitnoj. Naučila je s time živjeti.

- O tome treba otvoreno govoriti, educirati ljude kako upoznati to neugodno iskustvo. Kad je mogao siroti Darwin koji se cijeli život borio s napadajima, svi možemo - pronicljivo zaključuje spisateljica.

Obilaze psihijatre, piju lijekove i meditiraju...

Prošle je godine Hugh Grant u jednom intervjuu priznao kako se već godinama bori protiv napadaja panike. Glumac najpoznatiji po ulogama romantičnih zavodnika izjavio je da je taj problem itekako utjecao na njegovu karijeru. Vrhunac krize bio je 2007. godine, kada je Grant snimao film “Music and Lyrics” u kojem mu je partnerica bila Drew Barrymore.

- Nakon snimanja došao sam kući i na svoje računalo nalijepio post-ite s riječima ‘Nemoj više prihvaćati uloge’. Za vrijeme snimanja filma imao sam pet jezivih napadaja. Cijelo sam vrijeme bio prepun lorazepama.

Nakon dvogodišnje stanke ipak se vratio poslu, a film “Did You Hear About The Morgans” sa Sarah Jessicom Parker odnedavno se prikazuje kod nas.

Grant je intervjuu izjavio i kako je posjetio gotovo svakog psihijatra u Londonu i prošao “niz čudnih i zanimljivih” terapija. Na kraju mu je pomogla spoznaja da ono što se događa njemu nije nešto rijetko ni nenormalno.

- Jedan mi je tip rekao da se napadaji panike događaju kada pretjerano porastu razine prirodnog adrenalina koji trebate za snimanje. Dakle, bude ga previše. Treba duboko disati, smiriti se koliko god možete - savjetovao je Grant.

I njegova filmska partnerica Drew Barrymore priznala je kako još od djetinjstva pati od napadaja panike. Štoviše, to joj je “u obitelji”, jer se s njima bori i njezin otac koji uzima lijekove. Za razliku od njega i Granta, ona nikada nije željela taj problem rješavati tabletama “jer joj potiskuju emocije” koje su nužne za dobru glumu. Drew, kao i mnogi koji pate od napadaja panike, smatra da ih liječnici ne razumiju i to ozbiljno otežava liječenje.

Za mnoge zvijezde glavni je okidač napadaja panike, čini se, crveni tepih. U intervjuu za Vogue 2002. godine Nicole Kidman objasnila je kako navalu panike osjeti čim ugleda fotoaparate.

- Ruke mi se počinju tresti, imam problema s disanjem, najradije bih pobjegla - rekla je glumica. Dodala je i da ju je njezin, sada bivši, suprug Tom Cruise umirivao šapćući joj kako je sve u redu. Kako za sada nije pobjegla ni s jednog crvenog tepiha, očito je da je i drugi suprug, Keith Urban, uspješan antidot za napadaje.

Na popisu slavnh s ovim problemom našli su se i naizgled nesalomljiva Oprah Winfrey i frajerčina Johnny Depp, a nije zaobišao ni Cher, Nicolasa Cagea i Kim Basinger.

Izvor: jutarnji.hr | 20.01.2010 | Autor: Sandra Bolanča

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:11 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 10.02.2010.

3D terapija liječenja straha




Milijun eura plaćen je uređaj - kocka koju kontrolira kompjuterska tehnologija i koja emitira snimke koje su dokazano, tvrde rumunjski specijalisti, ljekovite. 

22-godišnja Tinca posljednjih 7 godina pati od straha od visine. Profesor psihologije sa Sveučilišta u Cluju rekao joj je da su joj šanse za 'ozdravljenje' bitno bolje ako se s tim strahom suoči. Nakon 12 seansi liječenja novom 3D metodom Tinca se osjeća kao da bi se mogla popeti na planinu.

'Bilo je strašno, imate osjećaj kao da će vas povući u ponor, kao da ćete pasti', opisuje Tinca svoje seanse.

Četiri uspravna zida kocke zapravo su ekrani na kojima se emitiraju snimke potrebne za određenu terapiju. Nužno su povezane sa strahom koji muči pacijenta. 3D tehnologija čini da im se sve čini veoma stvarnim. Npr. na golemim ekranima može se simulirati vožnju rollercoasterom. To je metoda kojom se liječi strah od visina.

'Najčešći problemi s kojima nam dolaze pacijenti su anksioznost ili depresija', objašnjava psiholog Daniel David.

Na svijetu je svega 50 do 60 ovakvih uređaja, a seansa unutar terapije stoji oko 12 do 20 eura.


Izvor: dnevnik.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 10:33 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

subota, 06.02.2010.

Iritabilni kolon


Kolon je naziv za debelo crijevo koje povezuje dio tankog crijeva (ileum) sve do crijevnog izlaza (anus). Debelo crijevo započinje tzv. slijepim crijevom ili cekumom na kojem se nalazi crvuljak (apendix), nastavlja se uzlaznim dijelom debelog crijeva, zatim poprečni kolon i konačno silazni, koji prelazi u sigmu i završava izlazim crijevom (rektum).

Sindrom iritabilnog debelog crijeva (kolona) odnosno prenadraženo debelo crijevo, je česta grupa poremećaja; poznat i pod drugim nazivima kao npr. nervozna indigestija, funkcionalna dispepsija, iritabilni kolon, spastički (spastični) kolon te intestinalna neuroza; koji označava kliničku cijelinu koja je karakterizirana kombinacijom sljedećih simptoma: trbušna bol, izmjenjena funkcija crijeva, zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja), hipersekrecija sluznice kolona, dispeptični simptomi (nadutost, mučnina, anoreksija), različiti stupanj anksioznosti ili depresije. Radi se o sindromu koji se javlja kod odraslih osoba, a dvije trećine oboljelih su žene; kod djece je bolest gotovo nepoznata, a kod starijih se dosta rijetko javlja. Neki ovu bolest još nazivaju spastički kolon ili neurogeni proljev.

Kraće patogenetsko razmatranje

Smatra se da tri glavna čimbenika postaju itekako značajni u nastanku sindroma iritabilnog crijeva:

Motorna aktivnost crijeva: Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom. Međutim, dosta često se može otkriti predivertikularno oboljenje na osnovu povećena širine cirkularnih mišića sigmoidnog crijeva, povećane segmentacije i nepropulzivnog intraluminalnog tlaka. Motorna aktivnost debelog crijeva (kolona) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu, npr. poslije objeda, poslije davanja cholecystokinina ili holinergičkih lijekova, ili poslije emocionalnog stresa.

Psihološki stres: Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (kolon) ispoljava smetnje u vrijeme stresa. Poremećaj funkcije debelog crijeva je uobičajena tjelesna manifestacija emocijonalne napetosti. Svima nam je dobro poznato da različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sustava. Tako se prilikom javnih nastupa bilo koje priorode (studenti, kantautori, predavači, itd.) pojavljuje suhoća u usnoj duplji, stezanje u grlu; pri psihičkoj napetosti i strahu iznenadni proljev ili gubitak teka; pri neugodnim psihičkim doživljajima mučnina i povraćanje. Prestankom psihičkog podražaja obično nestaju i gore navedene tegobe. Među psihičkim čimbenicima znatnu ulogu imaju i razmirice u obitelji i na radnom mjestu, bolest i smrt u obitelji te rastanak od nje, kao i novčane poteškoće. I psihičke traume iz djetinjstva, napetost u obiteljskom životu, alkoholizam, rastava ili gubitak roditelja ili bračnog partnera, psihička i fizička kažnjavanja, pojave su na koje se često nailazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sustavu.

Dijetalne navike: Prehrana sa malo ostataka može biti predisponirajući čimbenik u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeću simptomatologiju. Kod određenih bolesnika treba uzeti mogućnost postojanja laktozne nepodnošljivosti.

Kliničke manifestacije oboljenja i postavljanje dijagnoze

Od bitne je važnosti da se isključi postojanje organskog oboljenja probavnog sustava kao mogući uzrok ovoga sindroma. Obično anamnestički podaci već ukazuju na nervozu te emocionalne poremećaji; usmjerena pažnja na probavni sustav te navike na klizme i laksativna sredstva, mogu biti prominentne crte. Osim toga postoji jako varijabilan kompleks probavnih smetnji; mučnina i povraćanje, anoreksija, zadah iz usta, nadutost (flatulencija), količni bolovi (prisutni kod skoro svih bolesnika sa ovim sindromom), zatvor ili proljev; histerija ili depresija su nerijetko prisutni. Neki put simptomi se mogu širiti i na grudni koš u vidu bolova i pritiska. Uobičajeno je da se gore navedeni simptomi pogoršaju sa uzimanjem hrane, kao i da tijekom noći bolesnik nema nikakvih smetnji.

Treba napomenuti ipak, da noćni proljevi i buđenje bolesnika iz sna, poradi probavnih smetnji, često je rezultat organskog oboljenja crijeva.

Kada tražiti liječničku pomoć?

Ovaj sindrom nije opasan, ali može biti neugodan. Svakako treba provjeriti radi li se o nečem ozbiljnijem. Rutinskim posjetom liječniku utvrdit će se potreba eventualnih pretraga prema vrsti simptoma. Čak i ako pretrage nisu potrebne, liječnik opće prakse može dati savjet ili propisati lijek za uklanjanje tegoba.

Pretrage

Ne postoje pretrage kojima bi se utvrdilo postojanje sindroma spastičkog kolona. Međutim kako bi se uklonila sumnja na neko drugo oboljenje, liječnik opće prakse može preporučiti krvne pretrage. Drugim bolničkim pretragama kao što su RTG kolona kontrastnim sredstvom - barijeva kaša (upuhivanje zraka i posebne tekućine u crijevo i snimanje rendgenskim zrakama) ili rektoskopija (umetanje posebnog instrumenta u debelo crijevo kroz zadnje crijevo i pregled unutrašnjosti crijeva) isključuje se mogućnost teže bolesti.


Prilikom fizikalnog pregleda kod oboljelih se otkriva jedna veća ili manja trbušna bolna osjetljivost duž toka debelog crijeva. Sigmoidoskopijom/kolon-ileoskopijom se mogu otkriti često izraženi spazmi (grčevi), te mukus (sluz) u lumenu (unutrašnjosti) debelog crijeva, a često se može i isprovocirati nastanak simptoma oboljenja. Rendgenskim pretragama probavnog sustava mogu se otkriti promjene u pokretljivosti (motilitetu) crijeva bez nekih drugih evidentnih abnormalnosti. Od laboratorijskih pretraga neophodno je načiniti kompletnu krvnu sliku te pregled stolice na okultno krvarenje, te isključiti eventualnu prisutnost infestacije parazitima te infekcije bakterija patogenih sojeva.

Liječenje

Jedan od najvažniji aspekta u tretmanu ovoga sindroma je razuvjeravanje pacijenta da se ne radi niokakvom teškom i organskom oboljenju. Liječenje ovoga stanja je dosta komplicirano te zahtijeva mnogo strpljenja od strane bolesnika kao i od samog liječnika. Liječnik treba protumačiti bolesniku bit ovog oboljenja te ga upozoriti da njegove teškoće nisu posljedica neke organske bolesti, te da ga oslobodi straha od raka ili ulceroznog kolitisa.

Dijeta: Ne postoji jednostavna i jedinstvena dijeta koja se može primjeniti na sve bolesnike sa ovim sindromom. Dijetalna prehrana ne smije biti prestoga i mora biti sastavljena tako da ni količinski ni kakvoćom ne izazove preveliku motornu i sekretornu aktivnost probavnog sustava. Neki bolesnici dobro reagiraju na povećanje celuloznih vlakana u prehrani. Gruba je pogreška ako bolesnik sa zatvorom (opstipacijom) izbjegava ili isključuje iz prehrane povrće i voće, jer su ti sastavni dijelovi prehrane najbolji podražaj crijevne peristaltike. Isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda može dovesti do znatnog poboljšanja simptoma, kod nekih bolesnika. Potrebno je izbjegavati: kavu, cigarete, grah, grašak, bob, gazirana pića, umjetna sladila. Prehrana koju koristite treba biti bogata celulozom, kruh s više posija, više cerealija, voća i povrća.

Osobne navike: Od velike je važnosti uzimanje hrane u određeno vrijeme, adekvatno spavanje te tjelovježbanje i relaksacija. Po mogućnosti trebalo bi da se znatno ograniči pušenje i uživanje kofeina i alkohola.

Psihoterapija: Kao što je već gore napomenuto, od velike je važnosti umiriti bolenika te kada se dijagnoza postavi, razuvjeriti ga da ne boluje od nekog organskog oboljenja koje bi moglo biti uzrok njegovih tegoba. Potrebno je analizirati sve one čimbenike koji su doveli do pojave ovoga sindrome i pokušati da ih bolesnik savlada ili ukloni. Anksiozna stanja i depresiju treba liječiti na adekvatan način.

Simptomatski tretman: U liječenju ovoga sindroma koriste se spasmolitici, antidijarojici (ukoliko su prisutni proljevi), sedativi te antidepressivi. Biljni mucilogeni (Metamucil) mogu biti od koristi u regulaciji zatvora (opstipacije), izbjegavajući tako jake nadražujuće laksative, mada je dosta korisnije pribjeći jednoj zdravoj dijeti integriranoj sa dobrom dozom fizičke aktivnosti.

Izvor: garevac.org | plivazdravlje.hr

O čemu dalje želite čitati?

...

- 19:15 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se