Anita Martinac, spisateljica http://blog.dnevnik.hr/anita-martinac

utorak, 20.12.2016.

tjedna-rang-lista-20-romana-hrvatska

http://croatiaroman.blogspot.ba/2016/11/tjedna-rang-lista-20-romana-hrvatska-1.html?m=1


01.12.2016.
...
1. ANITA MARTINAC: “POSLJEDNJI”
2. TOMISLAV BAŠIĆ: “SINOVI SVETOGA JOSIPA”
3. ORIJANA KOLOPER: “ZAVJET”
4. MARINA MAĐER: “MIRIS RUŽA”
5. ZDRAVKO CAREVIĆ CAR: “KAD SU CVJETALE TREŠNJE”
6. MIRO GAVRAN: “NEKOLIKO PTICA I JEDNO JATO”
7. IVAN ARALICA: “ANASTAZIJA”
8. PAVAO PAVLIČIĆ: “HLADNA FRONTA”
9. IVAN VEKIĆ: „PETA ZAPOVIJED“
10. ZDRAVKO VUKIĆ: „BORNA VITEZ: ŠPIJUN OPASNIH NAMJERA“
11. NEVENKA NEKIĆ: “JAKA”
12. RADICA LEKO: “JEKA”
13. MARKO PALADA: “ZLONJIVA”
14. TINA PRIMORAC: “VELIKA TAJNA PONA”-SPOZNAJA-
15. JELKA PAVIŠIĆ: “SVE ĆE BITI DOBRO, TRATINČICE!”
16. NELA STIPANČIĆ RADONIĆ: “GRIŠNICI I PRAVEDNICI”
17. TANJA BELOBRAJDIĆ: “CRNI KAPUT”
18. RENATA GLOGOŠKI PAVOKOVIĆ: “UKRADENA RUŽA”
19. BOŽANA ĆOSIĆ: “TOČKA NESTAJANJA”
20. VLADIMIRI JAKOPANEC: “HERETIK”

20.12.2016. u 08:23 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.12.2016.

ANITIN ADVENTSKI VJENAC

Prva adventska nedjelja

odjenula je ljubičaste haljine
i kleknula,
bdijući uz vijenac omeđen bršljanom,
moleći za tiho srce i smiraj duše,
a tijelo
neka se skruši pokorno životom,
za postiti će kao i uvijek prije,
paleći
prvu prorokovu svijeću,
novu godinu navijestiti će
došašćem,
simbolom nade i iščekivanja
svu svoju ljubav darivajući
drugima...

Druga adventska nedjelja

Strpljivo drži svjetlost na dlanu
pripravna u skromnosti
jer približilo se kraljevsko nebesko
i ona čeka.
Nebom prosute zvijezde,
a samo betlehemska u očima iskri
zove se mir.
Priđite joj pastiri
i ovčice povratite se zalutale.
Ne bacajte kamenje u potok,
niti štapom po žitu udarajte,
tek ruke skrušeno sklopite
za one koje bi željele da zagrle.

Treća adventska nedjelja

Odjenula je ružicaste oprave
Svečano istupila
U sreći nijema
U boli slijepa
S osmjehom na licu
Pastirica radosna
Treću nedjelju opjevala
Radost svima navijestila
Svoje srdašce utišala
Tihu molitvu šaputala
Za druge je disala
I životom postila
Sreću rado podijelila
Tugu nikad spomenula
Krjeposna opet se nasmiješila
Sva u sjaju veselje je darivala
Nizak nizala
Radost u trenutke pretvarala
Sebedarje s ljubavlju ispunila
Plamenom srca zatreperila
U jedan je dlan dušu spustila
Za ovaj je susret živjela

Četvrta adventska nedjelja

Prva je gorjela nadom
Druga je gorjela mirom
Treća je gorjela radosti
Četvrtu palim ljubav
Neka plamen u srcu gori
U očima zauvijek iskri
Duša nek se stopli
a ruke ....ruke pružam
Puštam goluba u nebo
za molitvu, za oprost,
za sreću onih koje volim.

19.12.2016. u 23:30 • 0 KomentaraPrint#^

Prikaz knjige: Anita Martinac, Druga riječ je ljubav, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 2014.

Mnogi se s razlogom pitaju, je li uopće moguće u današnjem potrgovljenom, potrošačkom i izmjerljivom svijetu pronaći nekadašnje tradicionalne ljudske vrijednosti, što su u ranijim povijesnim razdobljima nadahnjivale svijet u svim njegovima nastojanjima da postane bolji, dobrotvorniji, čovječniji, ljepši pa čak i božanstveniji, bar u onom dijelu u kojem je poticao vrline kršćanskoga svijeta, koji u svojoj biti počiva na ljubavi, iz koje onda proistječu i sve druge krjeposti?

Ako su današnjim Zapadnjacima, među koje, htjeli mi to ili ne, spadaju i Hrvati, uglavnom nedohvatljivi ili pak manje razumljivi pojmovi o tim krjepostima, onda je nemjerljivo i značenje onih koji, poput primjerice pjesnikinje Anite Martinac (1973.), te krjeposti u nesklonu nam svijetu znalački grade svojim poetskim govorom.

Ljubav kao pjesnički motiv ili pak poetsko nadahnuće u mnogočemu je, bar se tako činilo, potrošena, a svijet je, s novim tisućljećem, gotovo cijelim nizom usustavljenih taktika pokušavao omalovažiti, oklevetati pa čak i potpuno uništiti ljubav.

Pjesnički pak govor Anite Martinac u zbirci „Druga riječ je ljubav“ svjedokom je poraza tih svjetskih navala, a ljubavna čežnja u njezinim pjesmama gotovo da ima duboko biblijsko uporište u čistoći one mladenačke ljubavi „Pjesme nad pjesmama“. Riječ je, naime, o jeziku ljubavi, kojom zbog njezine neodoljivosti progovara čak i sveti pisac u Bibliji.

Osim što se pokazala vjerodostojnom istraživačicom sudbina hrvatskih ljudi u Hercegovini neposredno poslije Drugoga svjetskog rata pa ih prozno uspješno oživotvorila u svoja dva romana, poetski jezik Anite Martinac i njezin način pjevanja u ovoj zbirci, mladenačkom snagom i silinom zanosa nadilaze njezine dobre i prepoznatljive prozne tekstove.

Anita je naime rođena pjesnikinja. I to ne bilo kakva, nego pjesnikinja, koja bi se svojim originalnim, začudnim, neobično jednostavnim, a tako višeslojnim i višeznačnim kolorističkim metaforama mogla pronaći i na općehrvatskom Parnasu, kad bi taj vrhunac sa sustavom svojih poetskih vrijednosti danas doista i postojao.

Zbirka pjesama „Druga riječ je ljubav“ (103 str.) ispjevana je u pet poetskih ciklusa – Moje sunce jedino, Ne pitaj za pjesme, Osjećaš li kišu, Ostavljena kriška tišine i Stihovi uz čaj.

Naziv same zbirke pjesama mogao je bez problema glasiti i „Pjesme“, jer i za njih, za poeziju, dakle, pjevanje „Druga riječ je ljubav“.

Što je to pak ljubav pjesnikinja će već na početku jasno očitovati škrtim riječima, ali zato bogatim i obilnim emocijama: /kad glasno izgovorim tvoje ime/ ne, to te ne zovem/ samo kažem/ VOLIM TE/.

Ne fascinira u ovoj zbirci pjesama toliko sam motiv ljubavi, o kojem manje uspješno ili uspješnije pjevuše svi naraštaji propupale i rascvjetane mladosti koja ulazi u život, premda i on zbog nepatvorenosti i čistoće osjećaja ima posebno mjesto u Anitinu pjevanju.

Jezična rješenja kojima ova pjesnikinja bogatim koloritom u hrvatskom jeziku oslikava unutarnja emotivna stanja, osjećaje, ali i nepatvorenu prirodnu misao o ljubavi pravo su osvježenje u svijetu umornom od mnoštva poetika smrti i ubijanja.

To bogatstvo palete boja posebice ocrtava stih iz pjesme „Sretnog osmjeha mi požuruješ krv u obraze“: /mjesec je umočio prste u more/ a onda je kušao zvijezde gutajući ih/ narančaste niti plele su ribarsku mrežu/ kojom ćeš sutra loviti sjećanja na trenutke/ nisam ja kriva što su šutjele školjke/skrivajući biser, koji čuvam za tebe/

Cijeli je niz sličnih primjera, a za ovu prigodu valja izdvojiti i ovaj stih iz pjesme „Posljednjim dahom“: /obojila sam mjesec u narančasto, crvenom s/ usana/ malo srebrne iz mekog pramena/ sedefom iz dubine oka/.

Kroz zbirku s pet poetskih ciklusa dominiraju i različita raspoloženja, a dinamika svojevrsne dramatske napetosti gotovo je nevidljivo, ali ipak svojim poetskim ritmom raspoređena upravo onoliko koliko je to potrebno.

Ljubitelji pjesništva mogu doista uživati u jezičnim rješenjima, slikama i metaforama ove dostojanstvene hrvatske hercegovačke pjesnikinje!


Trpimir Kovač / Hrvatsko slovo

19.12.2016. u 11:43 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 15.12.2016.

POZIV

Dobro došli ... petak 16.prosinac 2016. u 18.00 sati, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače

15.12.2016. u 23:46 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 10.12.2016.

Mostar: Održan koncert Gradu s ljubavlju 2016

Prepoznatljivi tradicionalni koncert Gradu s ljubavlju......koji već dvadesetčetvrtu godinu za redom daruje Mostaru Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Sv. Ante iz Cima održan je večeras u prepunoj velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stejpana Kosače.
Posjetitelji su uživali u bogatom programu koji su priredili domaćini iz HKUD Sv. Ante iz Cima skupa sa svojim gostima iz Kulturno umjetničkog društva Sloga iz Crne Gore, Klape Viole iz Drvenika, Klape Hrvoje iz Mostara, te mješovitih zborova iz Gruda i Mostara.

Program je izvrsno vodila književnica Anita Martinac.

Na kraju dvosatnog programa nazočnima se obratio Voditelj Društva fra Luka Marić, a svi gosti su dobili prigodne pokolone od domaćina iz Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Sv. Ante iz Cima.

Sve fotografije u GALERIJI

Pogledajte kako je Anita Martinac prekrasnom pričom otvorila koncert.

https://youtu.be/qA68ZaogVcY

hercegovina.info

10.12.2016. u 23:44 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 02.12.2016.

2.12.2016. Mostar, Crkva sv. Barbara.

Hvala na pozivu i prilici predstavljanja svojih romana ... trenutak uz ispunjeno srce i divne ljude daje smisao davanja sebe kroz djela koja pišemo

02.12.2016. u 23:34 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.11.2016.

"Pomozimo zajedno", u organizaciji Humanitarne udruge “fra Mladen Hrkać” i prijatelja, održana je 23. studenog 2016.

Donatorska večer "Pomozimo zajedno", u organizaciji Humanitarne udruge “fra Mladen Hrkać” i prijatelja, održana je 23. studenog u dvorani Queen hotela Mepas u Mostaru.
Večer je organizirana s ciljem potpore istoimenom projektu čiji cilj je pomaganje što većem broju osoba sa zdravstvenim poteškoćama koje dolaze na liječenje u Zagreb.
Na samom početku večere, uzvanicima se obratio predsjednik udruge Ivan Soldo.
Nakon obraćanja, svi uzvanici su imali priliku pogledati dokumentarni film “Druga obitelj”, redatelja Zdenka Jurilja, o radu i djelovanju Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać koja je do sada pomogla više od 3500 osoba sa zdravstvenim poteškoćama s područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Po završetku filma, uzvanike su pozdravili i predstavnici glavnih pokrovitelja večere predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Nevenko Herceg i gradonačelnik Grada Mostara Ljubo Bešlić, koji su dobili i prigodne zahvalnice.
Tijekom večeri, predsjednik udruge je dodijelio prigodne zahvalnice i predstavnicima tvrtki, najvećih donatora udruge (Autoherc, NK Široki Brijeg, Violeta, Zoom-auto, Binvest, Centar za obrazovanje, Mepas, JP Elektroprivreda HZHB i JP Hrvatske telekomunikacije) koji nesebično podržavaju rad udruge od samog početka te bez čije pomoći udruga ne bi mogla osigurati vrste pomoći koje pruža.
Na kraju službenog dijela je prikazan glazbeni video spot za band-aid pjesmu udruge “Pomozimo zajedno” koja progovara o svemu dobrome što čovjek može napraviti za čovjeka.
Cjelokupan prihod od donacija usmjeren je osiguranje smještaja, prehrane, prijevoza i drugih vrsta pomoći za korisnike, kao i članove njihovih obitelji, koji se nalaze na liječenju u Zagrebu, daleko od doma i obitelji.
U zabavnom dijelu programa nastupili su glazbenici Lucija Zovko iz Širokog Brijega i Ivo Jurić iz Mostara.
Program su vodili prijatelji udruge Sanja Pehar i Dragan Soldo s Radio Mir Međugorja.
Večera je organizirana na zavidnoj razini zahvaljujući pokroviteljstvu Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i Grada Mostara te podršci i pomoći Vinarije Zadro, Vinarije Marijanović, Mljekare Livno, vlasnika hotela Mepas, fotografa FotoLight Studio, te posvećeni i fotograf Budimir Bosnjak, kao i tehničkoj podršci Prostage Posušje i Braders Mostar.
Posebno se zahvaljujem svojim prijateljicama koje su nesebično dale sebe u ovaj projekat i vrijedno radile na organizaciji Valerija Miljko, Dijana Drmač, Zdenka Mučibabić, Maja Kordić, Žana Zelenika, Sanela Bakalar Rosić, Marela Jerkić Jakovljević, Marija Marija Penavic-Bagaric ...sa vama nema teškog zadatka.
Kao i uvijek bilo mi je zadovoljstvo sa svima vama se družiti i surađivati. Grlim :)

23.11.2016. u 23:27 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 18.11.2016.

XVII HUMSKI DANI POEZIJE, domoljubnim stihom u spomen — u gradu Pocitelj.

U programu su sudjelovali: Ivan Baković, Viktorija Bukovac, Danica Bartulović, Mate Grbavac, Ljubo Krmek, Nevenka Kovačević, Mario Knežević MK, Marina Kljajo-Radić, Vendelin Karačić, Marela Jekić Jakoviljević, Fabijan Lovrić, Srećko Marijanović, Anita Matinac, Pero Pavlović, Ivo Raguž, Miljenko Stojić, Ivan Sivrić, Maja Tomas i Ivan Vrljić. Program je vodila Tina Laco.

18.11.2016. u 23:24 • 0 KomentaraPrint#^

18.11.2016. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Dan Herceg Bosne

18.11.2016. u 23:22 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 11.11.2016.

11.11.2016. VINKOVCI

11.11.2016. u 23:16 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 10.11.2016.

10.11.2016. VIR

Hvala učenicima i nastavnicima za ovaj divni susret. Uživala sam biti s vama

10.11.2016. u 23:14 • 0 KomentaraPrint#^

POZIV

Vidimo se u Vinkovcima!
Petak 11.11.2016. u 20,00 sati dvorana OMH u Vinkovcima, J. Dalmatinca 22, na predstavljanju romana "POSLJEDNJI",
koji organiziraju izdavači Ogranci Matice hrvatske u Vinkovcima i Čitluku, te HMI – Podružnica Vukovar
Istinski se radujem ponovnom susretu. Dobro mi došli!

10.11.2016. u 23:14 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 09.11.2016.

POZIV

Osnovna škola Franice Dall'era u Viru organizira malo književno druženje na koje se rado odzivljem i pozivam i vas koji ste blizu da nam se pridružite nadnevka 10.11.2016. od 9,00 sati. Radujem se susretu!

09.11.2016. u 23:13 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 27.10.2016.

SUSRETI POD HRASTOM 2016

DOBRO DOŠLI NA KNJIŽEVNU MANIFESTACIJU "SUSRETI POD HRASTOM" koja je posvećena liku i djelu književnika Gojka Sušca (Blatnica kod Čitluka, 25. listopada, 1941. - Zagreb, 11. veljače, 2014.) U četvrtak, 27. listopada 2016. godine u 19 sati u velikoj dvorani Pastoralnog centra - Čerin.
Sv. misa zadušnica za pokojnog Gojka služit će se u 18 sati u župnoj crkvi sv. Stjepana u Čerinu.
Na manifestaciji će sudjelovati: fra Tihomir Bazina, župnik Župe Čerin, Andrija Stojić, predsjednik ogranka MH Čitluk, Ivan Sivrić, predsjednik DHK HB i akademik Šimun Musa, te pjesnici: fra Miljenko Mića Stojić, Marina Kljajo Radić, Anita Martinac, Mate Grbavac,Grgo Mikulić, Dragan Marijanović, Iva Nuić, fra Vendelin Karačić, Ivo Ragužm, Ivan Vrljić, Viktorija Bukovac, Dušan Musa i mladi pjesnici iz OŠ Čerin.
Glazbene točke:Učenici OGŠ Brotnjo

27.10.2016. u 23:10 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 20.10.2016.

20.10.2016. ZAGREB

Predstavljanje romana Posljednji u Hrvatskom slovu. Hvala svim divnim ljudima koji su organizirali i dali podršku ovoj večer. Doista sam uživala u iznimnom društvu osoba koje neizmjerno cijenim.

20.10.2016. u 23:03 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 19.10.2016.

POZIV

Dragi prijatelji zadovoljstvo mi je pozvati vas u Hrvatsko slovo u Zagrebu u četvrtak 20.10. s početkom u 19.00 sati na predstavljanje novog romana Posljednji. Radujem se susretu. Svako vam dobro!

19.10.2016. u 23:02 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 15.10.2016.

ESSEN 15.10.2016.

U organizaciji Hrvatskog šporskog kluba „Dražen Petrović“ u Essenu u prostorijama Hrvatske katoličke misije u Essenu predstavljeni su romani Medaljon i Posljednji. Velika hvala mojim prijateljima koji su se potrudili oko organizacije, obitelji Brekalo a posebno Klaudiji i Tomi, Darinku Jurkoviću, Zvonku Bosniću i mojoj Ivi. Hvala svima koji su ovu subotnju večer podijelili sa nama. Do skoro!

15.10.2016. u 22:58 • 0 KomentaraPrint#^

Prikaz knjige: Anita Martinac, Posljednji, Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2016.


Hrvatska nacionalna tragedija u svibnju 1945., s obzirom na svoje apokaliptične razmjere, još uvijek nije našla adekvatno mjesto u nacionalnoj povijesti ni u nacionalnoj književnosti, a zahvaljujući neokomunistima u javnost nije niti mogla ući.

Sadašnja medijska šutnja i opći muk političkih struktura na otkapanje masovnih grobišta po Sloveniji, u kojima leže kosti, čak na tisuće živo zakopanih hrvatskih muškaraca, žena i djece u svibnju 1945. godine, očituje jednu vrstu skupne društvovne izopake hrvatskoga vladajućeg sloja.

Zato bi ga valjalo, još prije možebitne lustracije, suočiti s masovnim zlodjelima jugoslavenskoga komunističkog režima, koji je po podatcima slovenskih istraživača, samo na području te male zemlje, smaknuo preko 140 tisuća hrvatskih vojnika i civila koji su se povlačili prema Zapadu pred zlodjelima komunističke soldateske.

Takvo suočavanje s prošlosti teško je očekivati u zemlji, u kojoj tridesetak godina poslije smrti komunističke Jugoslavije, primjerice najuglednijim Filozofskim fakultetom u državi i danas iz duboke pozadine upravlja zadnji sekretar Saveza komunista na tom fakultetu, a njegovi studentski pristaše organiziraju t. zv. plenume na kojima u strogoj konspiraciji donose odluke i na taj način utječu na rad ne samo Filozofskoga fakulteta, nego i cijeloga Sveučilišta.

Ako šute državne ustanove zadužene za progon zločinaca, kao i one za otkrivanje njihovih zlodjela, ne šute, ne mogu i ne će šutjeti ljudi koji imaju svoju vlastitu savjest.

Takvi pojedinci onda, unatoč svim pritiscima i različitim prijetnjama, progovaraju tamo gdje mogu i na taj način raznose istinu o masovnom stradanju, kako bi oslobodili zarobljeni um cijeloga naroda, ali i okove sedamdesetogodišnjega taloga medijskih laži i manipulacija, koje ne služe ničem drugom, osim održavanju Orjune i masovnih komunističkih ubojica na pozicijama društvene moći.

U tako rijetke, hrabre i iznimne pojedince sigurno spada i mostarska književnica Anita Martinac, koja sad već nakon romana „Medaljon“ (2015.) svojim najnovijim romanom „Posljednji“ postaje svojevrsni glas rijetkih preživjelih hrvatskih ratnika, stradalnika i mučenika s križnih putova.

Osim tematske iznimnosti, čar ovomu, kao i ranijem romanu, pruža dokumentaristička građa, njezino prikupljanje i istraživanje, ali i vjerodostojno umjetničko oblikovanje te građe, koja daje cjelovitiji uvid u sustav stradalništva, položaj žrtava, ali i njihovih krvnika.

U romanu „Posljednji“ ova već prepoznatljiva pripovjedačica priču o Križnom putu gradi na sudbini Šimuna Marića i njegovih generacijskih prijatelja, koji su, unatoč maloljetnosti, unovačeni potkraj rata u sastav Hrvatskih oružanih snaga.

Još prije negoli su se mogli okušati u kakvu vatroboju krenuli su zajedno s drugom vojskom i civilima u povlačenje prema Zapadu, vjerujući kako će se predati Britancima, a onda što da Bog i sreća junačka.

Nu predaja je završila tako da su britanske snage najveći dio od pola milijuna ljudi i razoružane vojske izručili jugoslavenskim komunističkim snagama, koje su se onda svojom krvoločnošću iživljavali nad zatočenom vojskom, a civile uglavnom još u Sloveniji posmicali po mnogobrojnim masovnim grobištima.

Slovenska je zemlja počivalište i mnogobrojnih hrvatskih ratnika, koji su već nakon povratka u Sloveniju, odijeljeni od mladih vojnika i ubrzo smaknuti.

U Šimunovoj koloni, koja se od Maribora kretala prema Varaždinu bilo je oko 25 tisuća vojnika. Partizani su odmah zarobljenicima otimali nakit i druge vrijednosti, a potom s njih skidali obuću i odjeću.

Nisu im davali ništa jesti ni piti, a svaki umor i zaostajanje iz kolone kažnjavali su smrću. Dakle, ubijanjem.

Ulaskom na hrvatska područja osjeća se u narodu prema zarobljenicima prijateljsko raspoloženje, a mnoštvo ih žena na raskrižjima putova pokušava nahraniti i napojiti. Dirljivi su opisi tih susreta, gdje žene u tim hrvatskim mučenicima gledaju svoju djecu i braću, a oni pak u njihovoj dobroti vide svoje majke i sestre.

Nasuprot tom odnosu majka – dijete i sestra – brat, prolazak kroz mjesta u kojima su živjeli pravoslavni Srbi oslikan je kao suprotnost toj ljudskoj dobroti. Naime, dočekivali su ih u organiziranim dvoredima s batinama i različitima alatkama u rukama kako bi ih što više umlatili i tako ponizili ponosne hrvatske vojnike.

Kolona je iz Osijeka prošla kroz Vinkovce, a u Šidu su ih opet dočekali Srbi. Nakon što su pretučeni i isprebijani, poveli su ih prema Beogradu, što je podsjećalo na starovjekovna barbarska iživljavanja na nad poraženim neprijateljem.

Napokon je kolona stigla u logor u Pančevo gdje su ih nastavili zlostavljati sve do pojave stanovita međunarodnog povjerenstva, koje ih je popisalo.

Nu do pojave tog povjerenstva, kolona od 25 tisuća mladih ljudi spala je tek na oko 500-tinjak živih kostura, koji su nakon rada na zaposjednutim folksdojčerskim imanjima oko Bele Crkve s otpusnicama iz logora poslani svojim kućama u Hercegovinu.

Anita Marinac napisala je priču ponosnoga hrvatskog naraštaja, koji do pred sam kraj života nije smio izustiti riječ o svojim križnim putovima.

Njezin roman nije zanimljiv samo ljubiteljima dobre književne priče, znatiželjnim čitateljima teške hrvatske prošlosti, nego zbog opisa masovnih stradanja i kao svojevrsna podloga za komparativno viktimološko proučavanje balkanskoga sustava mučenja, koje od 1918., srbijanski žandari primjenjuju nad Hrvatima, a od 1945. i komunistički zločinci, što se najbolje može vidjeti u potanko razvijenim metodama zlostavljanja u komunističkim logorima poput Gologa otoka, Stare Gradiške, a potom i na hrvatskim zarobljenicima tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku 90-ih godina 20. stoljeća.

Naravno, ova se poredbena raščlamba, osim historiografskih usporedbi, može sad već poprilično dobro pratiti i na stranicama hrvatske književnosti.

Kad se to sve tako jasno može vidjeti, onda nije teško zaključiti kako ne može, niti smije biti predaje. A da do nje ipak ne bi došlo, treba trajno preventivno djelovati!

Zato je i novi roman Anite Martinac ne samo poticajan nego i blagotvoran!

Trpimir Kovač

15.10.2016. u 22:55 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.10.2016.

POZIV

Obavijest i poziv
U subotu 15.10.2016. upriličiti će se predstavljanje romana MEDALJON I POSLJEDNJI, autorice Anite Martinac u Hrvatskoj Katoličkoj Misiji u Essenu u Njemačkoj s početkom u 19,00 sati. Svi ste dobro došli!

10.10.2016. u 22:54 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 03.10.2016.

SA PREDSTAVLJANJA ROMANA POSLJEDNJI U CIMU 3.10.2016.

03.10.2016. u 22:47 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 01.10.2016.

POZIV

Nije neobično kada napišete povijesni roman i vjerodostojno prikažete to vrijeme ali je neobično kada vam glavni junaci dođu na predstavljanje knjige i potvrde da je pisana kao da sam te 1945. bila s njima. E to mi je potvrda da sam unijela dušu u ovaj rad.
U ponedjeljak 3.listopada roman POSLJEDNJI predstavit ćemo u Mostaru, točnije u Cimu u Domu sv. Ante s početkom u 19,00 sati a specijalni gosti večeri biti će četiri glavna junaka ovoga romana i obratit će se publici sa svojih 89 godina. Toliko sam sretna da će se nakon mnogo godina zagrliti četiri prijatelja iz rata i stisnuti jedni drugima ruke. Kao što reče Šimun (sa fotografije dolje) ovaj roman nije napisan da traži osvetu niti da potpiruje mržnju, nego da se nikada ne zaboravi povijest te kako bi ostala kao svjetionik da nikada više ne bude rata. Hvala im na svemu i Bog ih poživio i držao u zdravlju. A vas očekujem da im iskažemo čast i zahvalu.

01.10.2016. u 22:45 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.09.2016.

NA PREDSTAVLJANJU NOVOG ROMANA ANITE MARTINAC

Gotovo tri stotine posjetitelja na predstavljanju novog romana POSLJEDNJI, spisateljice Anite Martinac, imalo je prigodu uživati u istinski velikom književnom događaju u ispunjenoj dvorani hotela Brotnjo u Čitluku.

Ovo je prvo predstavljanje romana „Posljednji“, a roman je izašao u izdanju Ogranaka Matice hrvatske u Čitluku i Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima.

Animator večeri i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku Andrija Stojić rekao je kako su već neki književni kritičari najavili da bi novi roman Anite Martinac mogao polučiti i veći uspjeh nego li njen prošlogodišnji roman „Medaljon“, a koji je osvojio srca čitatelja u vrlo kratkom roku.

Iznenađenje večeri bio je glavni junak ovog povijesnog romana koji je sijedio u prvom redu publike, te nakon nadahnutog autoričinog čitanja ulomka iz romana o strahotama koje je preživio, obratio se riječima kako je svojim neprijateljima oprostio, ali da nikada ne može zaboraviti. No i sama njegova nazočnost dovoljna je bila da izazove oduševljenje publike.

Vrlo emotivnoj večeri doprinijeli su i predstavljači romana, a to su književnik i novinar, franjevac Miljenko Stojić te povjesničar, književnik i umirovljeni pukovnik Marijan Mandić.

Predstavljači su čestitali autorici koja je znalački podarila još jedan odličan uradak na temu Drugog svjetskog rata i poraća, te djelo koje se isplati čitati i preporučiti drugima.

Uz sve pohvale i čestitke koje su upućeni autorici vrhunac večeri svakako je bilo i samo njeno obraćanje kojim se zahvalila svima koji prate njen rad i čitaju njena djela. Osvrnula se na Rezoluciju Europskog parlamenta iz 2009. o europskoj savijesti i totalitarizmu. Rezolucija naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, te da nema pomire bez istine i sjećanja.

Zahvalila se svima koji su na bilo koji način doprinijeli u njenom istraživačkom radu obrađujući građu, svjedoke i arhive iz vremena o kojem piše.

Uz odličnu organizaciju Dana berbe grožđa u Čitluku u čijem programu je i predstavljanje romana „Posljednji“, druženje se nastavilo uz bogatu trpezu i pjesmu do kasno u noć, kako to obično i čine Brotnjaci.

M.Jurković

19.09.2016. u 22:44 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 16.09.2016.

HVALA

Dragi prijatelji od srca vam hvala na veličanstvenoj večeri. Hvala svima koji su bili uz mene. Hvala mojim dragim prijateljima na fotografijama, cvijeću i darovima, a nadasve hvala vam na čitanju. :) Sve vas volim! <3

16.09.2016. u 22:37 • 0 KomentaraPrint#^

PREDSTAVLJEN ROMAN POSLJEDNJI U ČITLUKU 16.9.2016.

16.09.2016. u 22:32 • 0 KomentaraPrint#^

DANI BERBE GROŽĐA 2016.

16.09.2016. u 22:02 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 08.09.2016.

GRGUROVI HUKOVI 2016

Obilježavanje dana općine Ravno, blagdana Male Gospe, 8. rujna, nastavljeno je pjesničkom manifestacijom „Grgurovi hukovi“. Na manifestaciji je uz hercegovačke pjesnike nastupio i veći broj autora iz Dubrovačkog primorja. U jedno i pol satnom programu stihove su kazivali pjesnikinje – Anita Martinac, Marina Kljajo Radić, Ana Soldo, Vesna Slobođan, Valentina Vukman – Zelčić i Snježana Lovrić, zatim pjesnici – Boris Njavro, Grgo Mikulić, Ivo Raguž, Miro Petrović, Dušan Musa, Jure Burić, Tomislav Batina, fra Milenko Stojić, akademik Luko Paljetak, pa Stanko Krnjić, Srećko Marijanović, Ljubo Krmek, Ivan Sivrić i Josip Škerlj.

U sklopu programa čitani su i stihovi pjesnika s ravanjskog područja Petra Vuletića – Šjora, Stojana Vučičevića i Anđelka Vuletića, koji iz zdravstvenih razloga nije mogao prisustvovati manifestaciji. Program je upotpunila ženska skupina „Vidoštačka kraljica“ iz Stoca. Za ovakve prilike manifestacija je bila dobro posjećena. Program je održan u dvorani Lovačkog doma „Lisac“, odakle su se pjesnici preselili u nedavno otvoreni ravanjski hotel „Stanica Ravno“, gdje se nastavilo u sličnom tonu.

Uglavnom, u odnosu na prethodne tri manifestacije koje su održane u Zavali, četvrta pjesnički „sumit“ u općinskom središtu bio je iskorak u masovnosti kako pjesnika, tako i promatrača, odnosno ljubitelja lijepog izričaja. Sve skupa najava je da bi „Grgurovi hukovi“ s obzirom na podršku Dubrovčana, vremenom mogli postati prepoznatljiv praznik lijepe riječi na znatno širem području od trenutačnog.

Tekst i foto: D. Musa

08.09.2016. u 22:28 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 04.09.2016.

POZIV

Hotel Brotnjo u Čitluku,16.rujna 2016. (p e t a k)
20,00 sati: Predstavljanje novog romana Anite Martinac „Posljednji“ u izdanju Ogranaka Matice hrvatske u Čitluku i Vinkovcima
Dragi prijatelji, uz prigodan program predstavljanja i čašicu razgovora, domjenak i dobro društvo želim vam darovati večer ispunjenu emocijama. Dobro došli!

04.09.2016. u 22:31 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 02.09.2016.

NOVI ROMAN ANITE MARTINAC

Književni ocjenjivači su ocijenili prethodni roman MEDALJON Anite Martinac visokom ocjenom. Autoricu i njezino djelo usporedili su s Dinkom Šimunovićem, Augustom Šenoom, fra Gracianom Raspudićem i Ivanom Aralicom, i njihovim djelima.

Neke kritičare je podsjetila na Goethea, jer i on je diplomirao pravo, prije nego se počeo baviti samo književnim stvaranjem. Podsjetila me je na Stefana Zweiga i njegov povijesni roman MARIJA STUARD. Autorica romana profesore književnosti podsjetila na Ivu Andrića i njegova istraživanja prije svakoga pisanja. Njezin roman kao prvi roman o škriparima podsjetio na pjesmu Ericha Kästnera CVIJETAK: Tko se usuđuje / prkositi jurećim vlakovima? / Mali cvijetak / među željezničkim pragovima! Tako je rasla i izrasla u jednu hrabru ženu autorica Anita Martinac.

Kako su rekli njezini književni ocjenjivači, ona piše „laganim stilom“ „o događajima, koji kao da su se dogodili na nekomu drugomu planetu“, a dogodili su se tu, među nama.

Njen stil pisanja je raskošan i opor, samodostatan i bogat. Kratke rečenice, staccato ritam, ponegdje lirski umetak, proplamsaji poetskog jezika da omekšaju, osvijetle tu oporost, tu škrtost izmjenjuju se s dugim lirskim opisima. Živi opisi pejzaža, snažni junački karakteri, epska borba dobra i zla, tragični pojedinci protiv nadmoćne sile, još neistraženo vrijeme i burni procesi stvaranja komunističke Jugoslavije čine i ovaj novi roman POSLJEDNJI odličnom podlogom za igrani film, kako najavljuju njeni recezenti.



Roman POSLJEDNJI je napisan dobrim hrvatskim književnim jezikom, laganim stilom, vještim perom a o njemu su rekli i slijedeće:

„(...) Martinac se odlikuje osobom koja jako pozna problematiku o kojoj piše s povijesne, zemljopisne, političke, ljudske i emotivne strane. Njezino pismo je plod istine koja treba današnjem čitatelju poput kapi ljetne kiše suhoj i ispucaloj zemlji. Njezin stil pisanja je jednostavan, kratkih dijaloga. Rečenice su jasne i tečne s puno dijaloga među ljudima koji svuda oko sebe vide smrt i mržnju, a u mislima volju za životom da to sve pobijede i dođu živi kući. Ima izvanrednu moć proboja u ljudske duše za kojima traga po Hercegovini, Bosni, Slavoniji, Njemačkoj, Kanadi, SAD-u, Austriji, Novom Zelandu; po literaturi i katastru. Spremna je poći na kraj svijeta provjeriti činjenicu i upisati je u svoju bilježnicu i uklopiti u roman. Kod nje nema fikcije, pretpostavki, sumnje, izmišljenih likova i zbivanja; kod nje postoji samo gola istina o stradanju hrvatskog čovjeka 1945. i godina koje slijede. Autorica romana puno će toga ponuditi u svom romanu 'Posljednji' znanstvenicima humanističkih katedri širom svijeta, a poznajući dobro povijesne prilike 1945., kako na prostoru Hercegovine tako i diljem Europe i šire, neće ostaviti ravnodušne ni filmske ni dramske redatelje koji će se dobro pozabaviti njezinim romanom (...).” napisao je Marinan Mandić, povjesničar, književnik i umirovljeni pukovnik

„(...) Radnja i ovoga romana je stvarna baš poput one iz Anitina prethodnog romana 'Medaljon'. Vrlo brzo ćemo primijetiti da u središtu radnje nisu neki glavni junaci, već zapravo sama ta radnja. Muka se nadvila nad vjerujući hrvatski narod. Stoljećima nije imao države, pa ju je dobio i onda su se počele događati teške stvari. Nasrnuli su na nju s raznih strana. Ona se branila kako je znala i mogla. Sudarili se snovi i stvarnost. Tko je jači? Možemo i trebamo tu nit slijediti kroz čitav ovaj roman. Ona nam zapravo objašnjava što je progonjene održavalo kad se na njih sručilo ratno zlo. Očito Anitu Martinac pri sastavljanju ovoga djela nije vodila namisao književnog uspjeha podsvaku cijenu. Ako se dogodi, bit će dobrodošao, a ako ne, važno je da su ovi događaji ostali zabilježeni. Spisateljici su ih prenijeli živi svjedoci. Oni nisu za razbibrigu, oni su za učenje na njihovu iskustvu. Nitko tko ovo pročita ne će ostati ravnodušan. Shvatit će da nismo na ovoj zemlji zombiji u vlasti zloga, već slobodna ljudska bića u slobodi svoga Boga. Anita Martinac znala je to znalački pretočiti na papir. Sebi je podarila još jedan odličan uradak na temu Drugog svjetskog rata i poraća, a nama djelo koje se isplati čitati i preporučiti drugima (...). ” napisao je Miljenko Stojić, književnik, novinar i franjevac.

Novi roman POSLJEDNJI je ujedno osma objavljena knjige Anite Martinac, a je izašla u nakladi Ogranaka Matice hrvatske Čitluk i Vinkovci. Najavljena promocija zakazana je za 16. rujana 2016. u hotelu Brotnjo, Čitluk.

Autorici čestitamo novo djelo s vjerujemo da će polučiti isti uspjeh kao i sa svojim ranijim romanom.

M. Jurković

02.09.2016. u 22:29 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 26.08.2016.

DANI FRANE JEZIDŽIĆA

26.08.2016. u 22:00 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 23.08.2016.

MOSTARSKA PJESNIČKA NOĆ

Muzički centar Pavarotti će biti domaćin manifestacije “Mostarska pjesnička noć”, koja za cilj ima okupiti mostarske pjesnike koji plijene sve više pažnje ljubitelja književnosti na prostoru bivše države.

U programu će se, svojom poezijom, predstaviti čak 13 pjesnika: Senka Marić, Anita Pajević, Nedžad Maksumić, Almin Kaplan, Adnan Žetica, Šima Majić, Ivan Šunjić, Mili Đukić, Anita Martinac, Adnan Džolota, Mirko Božić , Goran Karanović i Elvedin Nezirović.

Manifestaciju “Mostarska pjesnička noć” podržava Grad Mostar, a održat će se u četvrtak, 25.8.2016. godine sa početkom u 19 sati.

Voditelj programa je Dragan Marjanović.

23.08.2016. u 21:58 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 14.08.2016.

Na promociji zbornika domoljubne poezije Rasplamsaj oluje u pjesmi i srcu uz moje drage prijatelje

14.08.2016. u 21:49 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 12.08.2016.

VEČER DUHOVNE POEZIJE PERUŠIĆ KOD BENKOVCA 12.08.2016.

Dobro došli u Perušić kod Benkovca na promociju romana MEDALJON i večer duhovne poezije u petak 12.8.2016 u 20.30. ... dok padaju suze svetog Lovre na crkvu svetog Jure iz XI stoljeća u Perušiću, budite s nama ovu najljepšu ljetnu noć.



Obzirom da nam je vjetar onemogućio da se ova večer održi na otvorenom ispred crkve svete Jure (XI stoljeće) morali smo preseliti u novu crkvu gdje smo imali lijep doček, te je večer poezije i nakon toga predstavljanje romana Medaljon proteklo u toplom ozračju, kako prostora tako i srca domaćina. Hvala Branko Antunović i Mile Marić (gradska knjižnica Benkovac)

12.08.2016. u 21:39 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 28.06.2016.

Lipanjske zore u Cimu i Ilićima, 2016.

28.06.2016. u 12:00 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.06.2016.

Dani Hercegovačkog ustanka, 2016.

Povodom 141. obljetnice Hercegovačkoga ustanka 1875.-1878. god., Udruga mladih sela Draćevo ''Hercegovac'' organizirala je četverodnevnu manifestaciju pod nazivom ''Dani Hercegovačkoga ustanka 2016.'' uz generalno pokroviteljstvo Općine Čapljina i Federalno Ministarstvo kulture i sporta.

Manifestacija slogana ''Da se ne zaboravi naša povijest slavna'' obilježava se u spomen na Hercegovački ustanak 1875-1878. godine, najvažniji povijesni događaj u 19.stoljeću za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Pobuna katoličkoga puka protiv neizdrživih višegodišnjih turskih nameta i poreza, pod vodstvom don Ivana Musića koja je započela u Dračevu 19.06.1875.god. završena je Berlinskim kongresom 1878. god. kada je upravljanje Bosnom i Hercegovinom povjereno Austro – Ugarskoj, čime je završena višegodišnja vladavina Osmanskog Carstva.

Na drugoj večeri manifestacije 17.lipnja 2016. godine pored Nacionalnoga kulturnog spomenika Rt Kula / Kulina – Dračevo okupila su se renomirana pjesnička imena na večeri domoljubne poezije pod nazivom „Munja od Gabele“.

Čuli su se izvrsni stihovi a nastupili su pjesnici: Anita Martinac, Pero Pavlović, Ružica Soldo, Jozo Jakiša, fra Miljenko Stojić, Ivan Baković, Marina Kljajo, Stanko Krnjić, Srećko Marijanović, Grgo Mikulić, Mario Knežević, Dušan Musa, Ivo Raguž, Ljubo Krmek.

Nagradu „Kula“ – skulptura akademskog kipara Stjepana Skoke dodijeljena je književnici Aniti Martinac za pjesmu „Dalje ovako ne može i nećemo, pa makar svi izginuli“ kojom je opjevala Hercegovački ustanak.

Anita Martinac rođena je u Mostaru, gdje živi i radi. Objavila je pet zbirki poezije, nosač zvuka također sa svojom ljubavnom poezijom te vrlo uspješan roman „Medaljon“ koji je ukratko vrijeme doživio dva izdanja, a kako doznajemo uskoro će biti objavljen i njen novi roman „Posljednji“.

Dobitnica je brojnih književnih nagrada i priznanja za svoja djela i uvijek je rado viđena na književnim manifestacijama, priopćeno je.

19.06.2016. u 12:07 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 06.06.2016.

Medaljon putuje svijetom ... hvala na još jednom prikazu i lijep pozdrav Švicarskoj

Anita Martinac: Medaljon – prvi roman o hercegovačkom škriparu
06. 06. 2016. 20:05
Nedavno sam dobio paketić od jednog poznanika, koji već niz godina ne živi u Švicarskoj. Kad sam otvorio pošiljku, u rukama mi se pojavila knjiga s neobičnim naslovom Medaljon, autorice Anite Martinac

iz Mostara, za koju nikad ranije nisam čuo. Na naslovnici fotka zrelije žene s bujnom kosom na glavi, duboko zamišljenom, poluspuštenih trepavica, pogled uperen u zemlju kao da poručuje spas ove zemlje je uvjet našeg opstanka. Oko vrata obješena Gospina medaljica leži na razodjenulim prsima i pokazuje prisnost žene s onom kojoj vjeruje i u čiju se pomoć i zaštitu ufa. Svojim dostojanstvenim držanjem, uzvišenom nedodirljivošću, ponosnim prkosom i ženstvenom nježnošću osjetih da ova žena šalje u svijet neku poruku. Listam i naiđoh na posvetu, meni, sasvim nepoznatom čovjeku u tuđini. Počeh čitati i ne prestadoh do zore, premda sam se u jednom trenutku, približavajući se polovici knjige, zapitao mogu li uopće u ovoj tami noći podnijeti brutalnost, koju u prvom trenutku ne mogoh spojiti s opisanom fotkom. Mršavi, gladni, iscrpljeni, poderani, konopima povezani seljani, muškarci i žene, mladi i stari, ostavljajući iza sebe dojenčad i starice, solidarno stoje pred ubojicama s riječima na usnama: Tu smo, pucajte, što čekate! Dirnut do suza umjetničkom obradom onoga što sam kao dijete, u večernjim satima dugih zimskih noćiju, upijao pripovijedanjem muževa s duhanom u usnama i bukarom na stocu, koja je od vremena do vremena kružila od jednog do drugoga, i žena s kudiljama i vretenom ili pletivom u rukama, uz vatru, koja je pucketala u šporetima, u prostorijama osvijetljenim lućerdama. U sjećanju mi je ostalo da ljudi u zapadnoj Hercegovine nisu doživjeli okrutni Drugi svjetski rat ni približno krvavo kao samo poraće do polovice pedesetih godina.

Tema romana Medaljon je upravo to razdoblje koje pisci, kako se čini, uporno izbjegavaju opisati. Naknadno sam uočio na mrežama da je roman, koji je objavljen prije više od godinu dana, predstavljan na više mjesta te da ga se čita i tumači isključivo politički, što uopće ne iznenađuje, jer je politika postala najomiljenija dokolica i najizravniji put do stjecanja društvenog ugleda i ničim opravdivog bogatstva. Tom površnošću i zamagljivanjem se čini velika nepravda ne samo autorici i njezinom uspjelom djelu, nego i povijesnim događajima i sudionicima tih događaja.

*****

Protagonist priče i brat autoričine bake, Ante Marić Kenić iz Goranaca, mjesta ispod planine Čabulje, koja je najjužnije smještena u planinskom lancu Čvrsnica, Vran, Ljubuša, bio je naočit momak kakvog se nije moglo zaobići pri izboru za bitku pod Staljingradom. Tamo je ranjen, liječen u Poljskoj i Njemačkoj, i čim je ponovno prohodao, uputio se u posjet svojima u Gorance. Kako je uspio sačuvati glavu probijajući se kroz bosanske klance, tjesnace, šume i bespuća, ostaje tajna koju je Ante ponio sa sobom u grob za koji se još uvijek ne zna. Tek što je započeo novi život na očevom posjedu, bivši legionar 369. divizije lažno je optužen da je ubio simpatizera nove vlasti. Osuđen je na višegodišnju robiju, a kao dokaz sudu je dovoljno bilo lažno svjedočenje sestre ubijenog da je na Anti vidjela opanke svoga ubijenog brata. Namještena uhidba i osuda je, međutim, krila u sebi sotonski plan. Komunistički vlastodršci su u Anti vidjeli osobu s pogodnom biografijom da svjedoči protiv tadašnjeg mostarsko-duvanjskog biskupa dr. Petra Čule, koji se komunistima zamjerio budući da je, zajedno s ostalim biskupima iz Jugoslavije, bio suautor i supotpisnik glasovitog "Pastirskog pisma" od 20. rujna 1945. Upravo je to Pismo potreslo domaću javnost i upoznalo međunarodnu s nehumanim postupcima komunističkih vlasti prema Katoličkoj crkvi i narodu. Saznavši što mu se sprema, Ante Marić Kenić se odluči na bijeg i postane škriparom (škrape ili škripe su uski žljebovi i brazde na vapnenačkim terenima, međusobno odvojeni oštrim bridovima i izduženi u smjeru otjecanja vode).

Škripari su zapravo isto što i Križari čiju su jezgru činile Hrvatske oružane snage. Radilo se o pojedincima i skupinama po svaku cijenu spremnima na otpor sveprisutnoj državnoj represiji. Politički cilj im je doduše bio uspostava neovisne hrvatske države, ali ona iskonska potreba za povratkom ljudskog dostojanstva i slobode je tinjala u dubini njihova bića, koje je gazio nametnuti i nehumani režim. Ante Marić Kenić i suseljanin mu Nikola Marić se ne priključuju ni jednoj skupini. Znali su za krhkost ljudskog bića i da vjernost i izdaja ne ovise samo o karakteru već i o životnim okolnostima. S vremenom im se pridružuju njihove djevojke. Nepogdno tlo za život i volidbu, ne manje i za ljubav. Kako vrijeme prolazi, život postaje iz dana u dan nepodnošljiviji: udbaši likvidiraju skupinu po skupinu, bestijalno muče sumnjive, izživljavaju se nad nemoćnima, krug jataka se smanjuje, prijateljstva postaju opreznija, neizvjesnost se povećava, nesigurnost sveprisutnija, Nikola psihički rastrojeniji. Tek što je stigla vijest o ranjavanju poznatog škripara Benedikta Penavića Benka, već je uslijedila nova o izdaji i njegovoj smrti. Benko se skrivao u pojati svojih rođaka, koji su ga dvorili. Nakon ispitivanja suseljana i dotičnih rođaka, nitko nije htio odati tajnu gdje se Benko skriva. Stiže naredba da se izbaci sijeno iz pojata. Kako je sijeno izbacivano i vilama i rukama, žena uzme veću količinu sijena, u kojoj se nalazio i Benko, i iznese vani, a drugi nabacuju da hrpa bude veća. Opet nema Benka. Na to su vojnici samo počeli pročešljavati sijeno i kad su došli do hrpe, pod kojom je ležao Benko, on si oduzme život. Uslijedila je nemilosrdna kazna. Vlasnici štale - otac, sin i nevjesta - su, svezani jednim konopom, odvedeni na jarak i poubijani. Ostaje četvoro djece, jedno još na majčinoj sisi, sa staricom bakom. Nakon šestogodišnje borbe, skrivanja po šumama, škripama, pojatama i nedostupnim prostorima, Ante pokušava pronaći vezu za bijeg u inozemstvo, najprije za se i za Nikolu, a onda će, mislio je, za njima doći žene legalnim putom. No, udbaški doušnici su mu namjestili „vezu“ tako da je on uhićen i odveden na mučenje, a Nikola u bijegu ubijen. Iz života su prešli u legendu. Djevojke se prijavlju na postaji i odvode u zgloglasnu mostarsku Ćelovinu. Nikolina djevojka rodi sina i preživi torturu, Antina umire od tuge i jada u njoj.

*****

Za razliku od političkog, literarno čitanje slojevitog romana Medaljon je primjerenije samom djelu i plodonosnije za čitatelja. Zanemarujući svoj izvorni posao, čiji su temelj djelovanja hladne činjenice i surova stvarnost, politika lukavo ubacuje u igru emocije i ono što čovjeka dira, da bi zamaglila stvarnost. To se, na žalost, dogodilo i ovom romanu, premda njegovo pozornije čitanje upućuje puno više na literarne i antropološke odrednice. Medaljon nije roman općenito o škriparima, nego o jednom s emocijama, simpatijama i kuražom zorno predstavljenom škriparu Anti Mariću Keniću i njegovom slojevitom životu. Druga dvojica škripara, Nikola i Benko, su dodatne sudbine neiskazive stvarnosti čiji su motivi za otpor druge prirode.

Likovi su točno ocrtani sa svojim osobnim pričama, osobinama, predodžbama, molitvama, zabludama, lažnim nadama, krivim procjenama, lutanjima, razočaranjima i sebeprecjenjivanjima i daju romanu raskošan život. Svaki lik je za se subjekt i kao takav je vjerodostojan. Veliki je autoričin uspjeh što glavnim likovima nije dopustila da predstavljaju nešto drugo osim samih sebe. Ante se ne bori za neku ideologiju nego za svoju čast. On se ponaša poput lisca pred zamkom, pretvara se u lava tek onog trenutka kad mu se ne dopušta da živi svoj spokoj i mir, da bude svoj na svome. Traženje da nakon lažne optužbe i uhidbe lažno svjedoči protiv biskupa bilo je za Antu osobno ponižavanje. On traži spas u bijegu. Nečasni ljudi koriste njegovu bezizlaznu situaciju i prave mu smrtonosnu zamku. Za razliku od njega Benko je bio intelektualac, prošao rat, izbjegao Bleiburg, preživio Križni put i podliježe pred kućnim vratima ljudskoj podlosti i izdaji. Premda su škripari i križari, politički gledano, gledali spas u neovisnoj hrvatskoj državi kao krajnjem cilju, pojedinci su se pak upustili u bezizglednu pustolovinu iz različitih motiva i osobnih iskustava. Oni su subjekti koji u potresnoj drami ne gube svoju individualnost i jednokratnost.

U literarnom kontekstu posebno valja istaknuti autoričine originalne metafore čija je slikovitost jača od bilo kakvog opisa. "No, u posljednje vrijeme sve se kraće zadržavalo na bilo kojem otvorenom prostoru, češće se držalo gustih šuma, jer su olovne plahte straha pritisnule zapadnu Hercegovinu, te ona utihnula“. „Miris svježe pogače grlio je nasmiješena dječja lica, koja su se gotovo bosonoga tiskala oko ognjišta.“ „Svaki kamen kao da je imao uši i gotovo nitko se nije usuđivao ništa glasno reći.“ „Ničim se nije mogla zaštiti, visjela je nemoćno kao odstrijeljena i umrtvljena srna kojoj spremaju oguliti kožu.“ „Osluškivao je zvuk suhe trave razaznajući svaku kako zvuči. Svaka vlat doimala mu se kao da je balvan i svaki zvuk poput praporca odzvanjao mu je u ušnoj školjci. Čak mu se činilo da čuje na oči i usta, a ne na uši. Osluškivao je ne puštajući ni daha.“ Čovjek može samo poželjeti da hrvatska knjižvnost dobije više ovakvih glasova i metafora unatoč političkoj instrumentalizaciji.

*****

Daljnji način čitanja i tumačenja romana Medaljon je odsutnost i prisutnost smisla u ljudskim postupcima. Ante Marić Kedić je u narodu postao legenda ili junak, ali on nije neporočan čovjek niti su svi njegovi postupci etički opravdivi. Antini postupci su brojnim članovima obitelji nanijeli velike patnje i gotovo je ugasili s gubitkom imanja. U načelu je hvalevrijedno njegovo zapisivanje podupiratelja škripara i onih koji su iz bilo kojih razloga, pod prisilom ili ne, postali doušnicima. Njegova je bilježnica pri uhidbi došla u ruke udbašima i nanijela veliko zlo narodu, najviše onima koji su mu pomagali da preživi.

Ovdje se ne smije zaboraviti Antina i Nikolina ljubavna sveza s djevojkama koje su poveli sa sobom u beznađe. Tim su činom pokazali da je ljubav sve, a sve bez ljubavi ništa. Što je ljubav? „Ljubav je prisutnost riječi i djela ljubljenog s ushićenim srcem ljubećeg i čežnjom njegovih želja i suza za prisutnošću ljubljenog“ kaže Ramon Lull i nastavlja: „Ljubav i ravnodušnost su nespojivi. Blago ljubljenoga su misli, želje, boli, suze i nevolje. Znakovi ljubavi su milosrđe i sućut. Umnažanje ljubavi uništava ravnodušnost. Ljubav i milosrđe su isto. Milosrđe znači napuštenost, osamljenost; milosrđe prati bol kako bi ljubav bila potpunija i krasnija. Ljubav je mješavina smjelosti, straha i strasti.“ Autoričin odgovor , na pitanje „što je ljubav“, nije manje znakovit, budući da se ljubav ne može oduzeti. Kad se njezina prabaka Ruža vratila iz slavonskog progonstva da umre na svom kamenu, pred smrt je uzela svoju kapu, izvratila je, otrgnula šav i izvukla medaljon Čudotvorne Gospe kojega je naslijedila od svoje matere Pavkuše. Preda ga kćeri Ivi, autoričinoj baki, s još nekoliko medaljica iz kape, kao jedino naslijeđe. To je zrnce proklijalo ljubavlju iz koje je nikao ovaj roman.

Manda, udata žena s četvoro nejake djece, je Benkove rane u sijenu ispirala rakijom i privijala ih svojim vjenčanim košuljkom (rubačom). Fratar je ubijen, u crkvu više ne može ići, najcijenjeniji i najčistiji dio odjeće trga na vezice i privija Benkove rane da ne bi došlo do zatrovanja. U ispitivanjima ga ne samo nije htjela otkriti, već ga je i iznijela skrivenog u hrpi sijena kako bi zavarala udbaške ubojice. Kasnije je strijeljana s mužem i puncom s uzvikom „pucajte, što čekate“, premda je iza nje ostalo četvoro nejake djece.

Udbaši su navodnu Benkovu djevojku Ivicu, njezinog brata i nevjestu, bestijalno mučili da bi iz njih iscijedili otkrivanje mjesta gdje se krije Benko. Ivicu su skinuli do gola, noge joj svezali za gredu tukli mokrim konopom, pa kolcom, pa probadali iglama, dok nije izgubila svijest. Priznanje nisu ishodili.

Spomenimo još i Peru čija je sudbina krenula drugim pravcem. Bio je u ustaškim postrojbama, vratio se kući nakon raspada postrojbe, oženio se i živio s roditeljima na imanju. Udbaši su mu uhitili suprugu i roditelje i rekli da će ih ubiti ako on ne pristane na surdanju. Postaje doušnikom i spašava roditelje i suprugu, ali trajno ostaje izdajnikom. „Pokunjen i uplašne za živote svojih najmilijih, podvijena repa kao poražen očnjak, Pero je došao pred Ahmeta koji ga je ucjenom primorao na suradnju, nipošto ne izostavljajući nijedan njegov grijeh iz skorašnje prošlosti, i Pero više nije imao kuda. Bilo mu je jasno da će Ahmet ubiti sve njegove.“

Ovi gubitci metafizičkih razmjera nameću pitanje o smislu i besmislu ljudskih postupaka u svijetu olakotnih prosudbi. Stojimo pred otvorenom provalijom pitanja na koja gotovo i nema odgovora.

*****

Autorica, Anita Martinac rođena Mihić, je u svojoj mladosti bila sudionica obrambenog rata protiv srpsko-jugoslavenske agresije. Na svojoj je koži iskusila što znači Heraklitova tvrdnja da je rat otac i kralj svih stvari. Jedne čini božanstvima, druge ljudima – jedni postaju robovima, drugi slobodnima. To iskustvo joj izoštrava diferencirani pogled na poraće, koje tako sugestivno opisuje. „Istina, bilo je među partizanima i onih što su svoju čovječnost držali iznad simbola koji su nosili na čelu, ali dovoljno je bilo sresti jednog kojem je mržnja sijevala iz očiju, da poniženom ogadi sve i da ih sve svrsta pod isto. Uostalom, ni svi gubitnici nisu imali savjest čistu u istoj mjeri, no komunisti su ih svejedno sve isto tretirali“. I nastavlja: „Istina, bilo je i partizana koji su onih godina nakon rata pomogli rasutoj vojsci te ih potajice puštali preko granice u emigraciju; netko je imao rodbine ili prijatelja pa bi našao vezu da se izvuče. Bilo je onih koji su gledali čovjeka u odori, a ne znakovlje i obilježja kojoj vojsci su pripadali. Tako su i sami mnogo riskirali. Ali svijest o tome da nikada ni u jednom ratu svi nisu mogli biti u istoj vojsci niti imati istu ideologiju, bila je jača od logike pobjednika. Nisu htjeli biti među onima koji su gorljivo činili zločine nad pobijeđenima, ni vojnicima ni civilima. Jednako se odnosilo i na pobjednike i na poražene; rat je stvarao zvjeri. Veliki su bili oni koji su se tomu oduprli i ostali ljudi“. Ukratko, onaj tko je u sebi uspio zadržati barem malo ljudskosti, mogao je dokazati da ljubav prema čovjeku ne izmiče pred puščanim prahom i ideološkom magijom. U bitku se ušlo zbog onečovječenja čovjeka. Paranoičnim moćnicima samo mrtav podanik nije bio opasan i nepouzdan. Moćnici su najveći žderači („Meist-Esser“), kako zapisa Elias Canetti u svojoj antropološkoj studiji Gomile i moć, koji su mračnom banketu cara Domicijana dali svemirske dimenzije.

Da čovjek fizički ne može istodobno biti visok i sitan svima nam je jasno. Ali da čovjek u duhovnom smislu može biti u isto vrijeme velik i malen ostaje ljudskom aporijom, koja nas prati od postanka čovječanstva. To je duboki razlog za izbjegavanje poopćavanja. Da rat ne oslobađa ljude, pokazuje nam kazalo imena, prezimena i osobnih podataka pri kraju knjige kojim autorica dokazuje da su svi likovi u romanu povijesne osobe. Za ispuštanje imena i prezimena nekih u romanu spomenutih osoba, autorica navodi slijedeće razloge: „Svi ostali likovi u romanu koji se spominju su stvarni, a zbog želje obitelji i straha koji još nije iskorijenjen, ne navode se prezimena i detalji o njima“. Okovi prošlosti stežu hrvatski narod više nego što se misli, a njegova politika mu pruža nestabilnost i nesigurnost.

I ne na posljetku valja priznati da ovaj roman odlikuje sve ono što jedno umjetničko djelo ove vrste čini velikom literaturom: narativ i sudbina, utopija i tragedija, razigranost i melankolija, dubina, širina i napetost. Da bi postalo svjetskim djelom nedostaju mu jezična dosljednost, stilska neujednačenost te ozbiljni nakladnik s kompetetnim lektorom.

Tihomir Nuić

06.06.2016. u 11:58 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 31.05.2016.

Nagrada Ogranka Matice Čitluk

Jos jedna književna nagrada ...primljena 31.5.2016. na 25 obljetnici Ogranka Matice hrvatske Čitluk za književni uradak, prva. Hvala od srca.
Evo prijatelj Šimovic i ja idemo pospremiti poklone u auto kako bi ruke bile slobodne za domjenak, koji je definitivno najbolji u Hotelu Brotnjo, o čemu se pobrinu izvrsni domaćini.

31.05.2016. u 11:56 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 27.05.2016.

Vidoška pjesnička noć, 2016.

Na Radimlji je sinoć održana šesta Vidoška pjesnička noć koju organizira Matica hrvatska Stolac, u suradnji s Općinom Stolac i Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne. Kako i priliči okupila je ponajbolje pjesnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Program je započeo prigodnim recitalom glumca Vinka Kraljevića koji je govorio stihove ovogodišnjeg dobitnika nagrade „Hrvatski stećak“.
Nakon obraćanja Stjepana Boškovića, načelnika općine Stolac pjesnicima, gostima i ljubiteljima lijepe riječi dobrodošlicu su poželjeli Zora Dujmović, Federalna ministrica kulture i sporta i Ivan Sivirić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.
Nakon njih led je probila prva skupina pjesnika, stihove su tako govorili Zdravko Kordić, Drago Čondrić, Marko Tokić, Boris Njavro, Marko Bošković, Srećko Marijanović, Mladen Vuković i Stanko Krnjić.
Dobitnik nagrade za osobiti doprinos hrvatskoj književnosti „Hrvatski stećak“, autora Stjepana Skoke je književnik Stjepan Šešelj koji od početka svog književnog i javnog djelovanja posebnu pozornost posvećuje hrvatskom narodu koji živi izvan Hrvatske.
Stjepan Šešelj suvremeni hrvatski književnik rođen je 1947. u Podgradini, kod Opuzena. Školu je pohađao u Opuzenu i Pločama, a pravo je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dugi niz godina radio je kao tajnik Akademije likovnih umjetnosti. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Piše pjesme, drame, prozu te književne i likovne kritike kao političke osvrte, autor je četiriju zbirki pjesama.
Vidošku pjesničku noć na Radimlji svojim stihovima zatvorili su: Jozo Jakiša, Ivo Raguž, Danica Bartulović, Ružica Soldo, Šimun Šito Ćorić, Anita Martinac, Luko Paljetak i Ljubo Krmek.
Matica hrvatska Stolac tiskala je i posebnu publikaciju “Vidoška pjesnička noć” koju je uredio književnik Ljubo Krmek. Publikacija predstavlja manifestaciju i njezine ovogodišnje sudionike, donoseći podatke o njima te pjesme koje je publika manifestacije mogla čuti sinoć..
Glazbeni gosti večeri bili su HKUD "Dubrave Aladinići", a voditeljica programa Tina Laco.

27.05.2016. u 11:49 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (12)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (11)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (16)
Studeni 2012 (29)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovdje možete pratiti najave književnih susreta, promocije knjiga i ostale književne manifestacije na kojim sudjelujem. Predstavit ću prikaze i kritike o mom radu i naravno predstaviti svako novo djelo. Slobodno me kontaktiranje i postavljajte pitanja, radu ću odgovoriti. Svako Vam dobro u radu i životu. Vaša Anita Martinac
Anita Martinac



martinac.anita@gmail.com

Anita Martinac, rođena Mihić, 7. ožujka 1973. u Mostaru, živi i radi u Mostaru.
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskog rata te nositeljica Spomenice Domovinskog rata i medalja Ljeto '95. i Oluja. Nakon desetljeća provedenog u vojnoj službi, radila je kao grafička dizajnerica i konzultantica za ISO standarde, zatim u državnoj službi u FMF, a trenutno je zaposlena u Aluminiju d. d. Mostar.

Objavljena su joj djela: 1994. zbirka poezije „kRvaRi bRig”, 2012. zbirka poezije „Ljubim te pjesmama”, 2012. zbirka poezije „U pogledu”, 2013. zbirka poezije „U susret riječi”, 2014. zbirka poezije „Druga riječ je ljubav”, 2015. audio recital poezije „Sretno Valentinovo”, u 2015. prvo i drugo izdanje roman „Medaljon“, te u 2016. roman „Posljednji“.
Književni uradci su joj zastupljeni u brojnim međunarodnim i zajedničkim zbornicima. Često sudjeluje na različitim manifestacijama i književnim susretima.

Nagrađivana je od svojih prvih objavljenih radova, i to 1987. godine od tadašnje Opštinske konferencije Mostara, zatim 1997. u povodu Mjeseca knjige, te 2013. na natječaju „Najljepše ljubavno pismo” HP-a Mostar. Također, dobitnica je druge nagrade „Ilija Ladin” za 2013. godinu, treća nagrada za najljepšu domoljubnu pjesmu u Vukovaru za 2014. večeri domoljubne poezije „Pjesmom protiv sjećanja“ u organizaciji UBDRVSŽ. Godine 2015. dobitnica je druge nagrade „Fra Martin Nedić” za roman „Medaljon”, a sa istim romanom bila je u najužem izboru za Šimićevu nagradu. Nakon toga, dobila je treću nagradu na VI. večerima domoljubne poezije u Zemunika Dvorima u Jesenicama, Splitsko dalmatinska županija, kao i prvu nagradu za najljepšu domoljubnu pjesmu na pjesničkoj manifestaciji domoljubne poezije „Stijeg slobode”, Knin - Pakoštane. 2016 godine dobitnica je godišnje nagrade Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, te prve nagrade književne manifestacije „Munja od Gabele”.
Roman Medaljon je proglašen za roman godine na hrvatskom portalu Cro roman, nakon višemjesečnog prvog mjesta na ljestvici, a roman Posljednji je roman mjeseca prosinca 2016.

Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Matice hrvatske, te predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH.







https://www.facebook.com/anita.martinac

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se