Marketing
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARIZAMA
RIJEKA SMRTI
draga,
mučili su me
nemoj da ti je moje tijelo gadljivo
kako ću ti sada raširiti ruke
ovako u raspalim dronjcima iz kojih proviruju rane
ni majka prepoznala me ne bi
ošišanog do kože
upalih očiju, s modrinama na licu
ali ti, ti ćeš me znati zagrliti
okrijepiti svojom snagom moju uvelost
žedne usne oživiti jednom suzom
operi me draga milovanjima
želim čist pred Boga stati
je ovo se ne može više trpjeti
u tvom zagrljaju vidim da ću skončati
sjećaš li se draga
kako sam se prepuštao brzacima
nosila si me s lakoćom
bljeskala u mojim očima suncem zaogrnuta
zelenooka moja ljepotice
onda su došli ovi iz daleka
na koljena pali su mostovi što spajali su obale
našu je kuću progutao oganj
oglušili smo u jeki rafala
vidio sam ljude uz put, bar su to bili prije nego ih ubiše
ni moja majka, ni sestra, ni stara naša baka
poslije nestanka mog oca
ostati nisu smjele
kuda su njih odveli?
mučili su me draga
al više od mojih rana boljela je neizvjesnost što je s mojom majkom, sestricom i bakom starom
jesu li se vratile kući
jel što od kuće ostalo i gdje su sklonile se jadne
za oca ni ne pitam, slutim u ono najgore
al vjerujem u njegove časne namjere
ne razumijem što sam kriv
ni pušku nosio nisam
htio sam ići u škole i vidjeti svijeta, o tebi htio sam pisati pjesme
na tvojim obalama priznati ljubav
draga, nisam više tako snažan
slomili su mi mladost, ubili volju
ne mogu izreći što su mi učinili
njima sa kriv jer svoje volim i kriv jer Bogu se molim
tko su oni s petokrakama
zar i zvijeri na ljude liče
ti samo šuti i sebi me prigrli
ne gledaj tužno tim krvavim očima
čuo sam da ne vraćaju nikoga koga povedu s kamionom u kom do pola
trupla još vruća leže, i krvave deke, kojim ćemo ih prenositi do ponora
tako su naredili
molim te, ti im rane operi
a i mi što pod težinom opuštenih tjelesa posrćemo
i nas će...
tako kažu
...živog nikoga ne vrate
nosim njih što nekad bili su ljudi i padam ko Isus pod svojim križem
strah me pogledati u lica na kojim je ostao užas
oči što zagledane su u mrak
strah me draga, neki su skoro djeca
i žena je mnogo
boljim se
što ako među njima je moja majka
sestra koju odvojili su iz kolone onda kad su zarobili nas sve
i moja stara baka što ako nije hodala moći
jesu li ono bile kolone smrti ili života
mene su zatvorili sa ostalim muškarcima
i svaki dan ostajalo nas je manje živih
ostala si mi samo ti draga
evo me k tebi
sad će rafali se čuti
čekam
dočekaj me, na rukama ponesi
ovo čovjek živ ne istrpi
prepuštam se tebi
i smrti
Anita Martinac
Post je objavljen 23.08.2019. u 00:22 sati.