Jedan bloger mi u komentarima piše da sam sretna što imam bolji društveni život no što ima on jer poznajem puno ljudi s obzirom na to da sam svakodnevno u centru grada pa ih tako susretnem i sa svima popričam ili neke samo pozdravim a oni mi uzvrate pozdrav jer su u žurbi zbog svog posla, a kada imaju vremena izmjene sa mnom i nekoliko rečenica.
Tako često sretnem profesora Tomca, profesora Josipovića, gospodina Horvatinčića, gospođu Mrak gospodina Prodanovića, gospodina Pavasovića, generala Rojsa, Admirala Domazeta, gospođu Pusić, gospođu Kosor, gospodina Gabelicu, susretnem i popričam i s glumcima Petar Čavajda, Anja Šovagović, Duško Valentić, te vrlo često popričam i s posebno dragom gospođom Milkom Babović.
Kada god ih sretnem rado svi sa mnom malo pričaju ako imaju vremena, neki od njih znaju iz kojeg razloga me tamo susreću a neki ne i nikada vjerojatno neće ni znati ne zato što to ne žele znati nego zato što ja to ne želim da znaju.
Svi oni koje sam sada navela a i one koje nisam (jednom ću ih navesti) za mene su posebno mi drage osobe i sretna sam kada ih vidim da prolaze jer znam da su dobro i da ću ih ponovno sresti i popričati ili ih pozdraviti u prolazu dok žure svaki svojim poslom.